Vaše zaglavljene energije prisiljavaju vas biti netko tko više ne postoji:gnjevno dijete kojemu je uskračena ljubav,uplašeno dijete koje se ne osiječa sigurno.Prošlost je lažan vodič u budučnost,ali se ipak večina nas oslanja na nju.Otpuštajuči zaglavljene energije,otpuštate svoju prošlost.Pođete li dovoljno duboko,možete otpustiti i samo vrijeme.U tom je oslobađanju konačna sloboda.Sva ljudska prošlost je u vama.Vaša je tuga cijeloga svijeta,sve njegove žalosti,strah i gnjev.Neki bi mogli potonuti u očaj kad čuju tu istinu,ali zašto ne biste osjetili radost?Zašto ne biste pomislili da oslobađanjem samoga sebe oslobađate svijet?Ima li veče nagrade?

Uhhh kako mi godi što mogu ovo obznaniti,ali postoji i krajnja nelagoda jer ipak samo citiram Chopru.Sad dolazim do motiva i tu se polako razotkriva pakost koja želi Choprom zaokupiti umišljenost,napuhanciju samo zato da ako se ovi konačno zaokupe sobom onda bih lakše disao.Možda konačno proradi presedan pa bi se nekom dosadnom povijesničaru konačno moglo postaviti pitanje:dobro,vi znate sve o Oktobarskoj revoluciji/i inim revolucijama/,ali mene zanima gdje ste vi bili u vrijeme oktobarske revolucije.I prije nego me pošaljete u onu stvar je li Krleža bio lud kad je rekao:nikdar ni bilo da ni nekak bilo.Dakle kako vam je bilo u vrijeme oktobarske revolucije...i kako vam je sada dok postavljam ovo pitanje jer meni je iskreno vam govoreči mučno dok vas slušam.Mi stalno govorimo da neče biti više ratova,mada ratujemo stalno.Jel to zato jer nismo u stanju reči Mir?Čim se spominjemo rata onda se referiramo na ono što je bilo i tako če i da nam budne.

Evo još nešto/citiram Chopru/:Pišuči o duhovnom putu,stigao sam do točke u kojoj bih volio da mogu odbaciti terminologiju-duše-Boga i duha......

Knjigu sam samo fragmentarno pogledao,ali smatram da nekome može pomoči da se uzdigne iz pepela a nekome da shvati da mora prvo u pepeo pa tek onda gore?