VELIKI ENGLESKI PJESNIK George Herbert išao je na koncert kada je naišao na prodavača čiji je konj pao pod, kako se činilo, velikim teretom. Herbert mu je pomogao da rastereti konja, pridigne ga i ponovno natovari. Pritom je umrljao odjeću blatom. Kada je došao na koncert, dio njegovih prijatelja šokirao se uvidjevši u kakvom mu je stanju odjeća. Kada im je objasnio što se dogodilo, upitali su ga: »Kako si se mogao toliko nisko spustiti i pristati na tako nešto?«

Tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti... jer Bog ljubi vesela darivatelja. — Korinćanima II 9:6-7

Herbert je odgovorio: »To što sam učinio u ponoć će zvučati kao najljepša glazba, a da sam samo prošao pokraj njih, u meni bi cijelo vrijeme odzvanjao neskladan zvuk.«

U današnjem svijetu duša koja je budna i otvorena davanju i primanju nailazi na nebrojene prilike. Koliko ih često koristimo?
Što je uopće prilika? Bi li jedan od opisa mogao glasiti i ovako: nebeski poziv da ispunimo najviši oblik vlastite sudbine? Bi li prilika
mogla biti i mogućnost da činimo i postanemo nešto čudesno?

Često se događa da situacija koja izgleda kao da je opterećena teškim elementima čovjekove potrebe prerasta u priliku za čudesne i beskrajne mogućnosti.

Vlast kakvu ima nad sobom, čovjek nikako
i nigdje ne može nadmašiti ili nešto
drugo nadzirati ispod te razine. — Leonardo da Vinci

Sva su Božja stvorenja dio Njegove obitelji;
a on je najljub-Ijeniji Bog koji najveće
dobro čini Božjim stvorenjima. — Islamska izreka 

U svakom trenutku tijekom života, možda i skriveni od čovjekovih očiju, univerzalni oblici energije oslobađaju se u područje u kojem se nalazimo sa svakodnevnim zadaćama.
Je li moguće da ti oblici energije sadrže bit Stvoriteljeve ljubavi i jednostavno čekaju našu pozornost i kreativnost? Kako je načelo davanja i primanja povezano s našim životnim iskustvima?

Ne znam što vam donosi sudbina, no sigurno je jedno: među svima vama jedini će biti sretni oni koji su nastojali služiti i koji su pronašli način da služe. — Albert Schweitzer

Davanje je važnije od primanja, a oni koji daju nesputano doživjet će nagradu za velikodušnost. Kako možemo davati?
Možemo li pružati pomoć u području u kojem naš »dodir« može ostvariti bitan utjecaj? Nudimo li poticaje i pomno oblikovane razumne savjete u odgovarajućim situacijama? Vraćamo li svijetu sposobnosti, dar, inteligenciju i materijalni uspjeh kojima smo obdareni na svrsishodan način koji pomaže čovječanstvu? Donosi li to što dar i sposobnosti ulažemo za dobrobit čovječanstva nagrade i u materijalnom i u duhovnome smislu? Je li i davanje važnim dobrotvornim rganizacijama, korisnim istraživačkim projektima i organizacijama koje se bave vjerskim odgojem također važan doprinos napretku čovječanstva? Je li posvećivanje većeg dijela našeg vremena i energije vrijednim ciljevima ulaganje koje će se isplatiti na mnogim razinama?

Farmer se ne rješava cjelokupnog uroda nego dio žita zadržava i za sjeme. Kada određeni dio vremena i energije posvetimo i Božjem radu, smatramo li to doprinosom u obliku sjemena koje može dovesti do nove žetve? Ako ne sijemo ništa, kako ćemo žeti? I prihvaćamo li dobrotu koja u naš život ulazi sa zahvalnošću?

Davanje donosi osjećaj sreće i uspjeha. Davanje može dovesti do većeg davanja i prerasti u plodonosan način života. Riječ je o ciklusu koji se obnavlja na pozitivan način. I tijekom cijelog procesa, naš osjećaj zahvalnosti i gorljivosti također se može povećavati.

Jesmo li istinski brižni čuvari onoga što primamo? U svojoj su vjeri toliko
neravnopravni da svatko svojim puteljkom dolazi do raja. — Daniel Defoe

Može li i davanje biti ispit zrelosti? Iz jedne perspektive, oni koji su istinski »odrasli« daju. Nezreli ne daju. Sveto nas pismo uči da svatko tko među nama želi biti prvi, prvo treba svima služiti. Ima li uopće većeg dara od pomaganja drugima? Kako shvatiti duboko značenje riječi »Nikada ne možemo davati više od boga«? Je li život bez davanja isprazan? Kako su tijesno povezani duhovni napredak i materijalni uspjeh?

Je li istinski uspjeh plod razvijene svijesti o svemu dobrome?
Bi li jedan od najboljih načina razvoja te svijesti mogla biti spoznaja Stvoritelja kao izvora svega dobroga? Jedna od najvećih povlastica može se sastojati od preuzimanja inicijative u vezi s načinom na koji živimo. Razmislite o sagledavanju situacije koja vas okružuje iz perspektive određivanja prilika za izražavanje darova i sposobnosti. Pronađite načine na koje ćete davati i zatim počnite davati srcem punim ljubavi. Jedan od ključeva uspjeha sastoji se u spoznaji da istinski uspjeh nema veze s dobivanjem; on je plod davanja. Napredovati i ostvarivati uspjeh možemo kada nastojimo pružati veću kvalitetu i nuditi manju cijenu, umjesto da se koncentriramo samo na ono što ćemo sami dobiti.