Neprekršivi mentalni zakon je i to da morate oprostiti drugima želite li prevladati vlastite teškoće i načiniti ikakav stvarni duhovni napredak.
Vitalna važnost opraštanja nije možda očita na prvi pogled, ali budite uvjereni da nije slučajno svaki veliki duhovni učitelj, od Isusa Krista na ovamo, tako uporno naglašavao upravo opraštanje.
Morate oprostiti uvrede, ne samo riječju i mentalno, već uistinu, u svome srcu - o tome se radi. Činite to ne zbog druge osobe, već zbog sebe. Drugoj će osobi biti svejedno (osim ako joj je iz nekog razloga jako stalo do vašeg oprosta), ali vi ćete osjetiti golemu razliku. Mržnja, osuda, ljutnja, želja da netko bude kažnjen, truju vašu dušu, ma kako ih vješto prikrivali. Zbog takvih osjećaja, jer njihov je emocionalni naboj mnogo veći nego što se pretpostavlja, vaši problemi ostaju uz vas kao zakovicama pričvršćeni. Takvi osjećaji navlače na vas mnoge druge probleme koji zapravo nemaju nikakve veze s onim što vas prvenstveno muči.
Oprostiti ne znači da vam osoba koja vam je naudila mora postati draga, ili da ćete se željeti naći s njom, nego to da joj želite svako dobro. Jasno da nećete od sebe raditi otirač. Jasno da nećete dopustiti da vas iskorištavaju i loše se odnose prema vama. Morate voditi svoje vlastite bitke i to molitvom, pravdom i dobrom voljom. Nije važno možete li zaboraviti uvredu ili ne, premda ćete je vjerojatno zaboraviti prestanete li je premetati po glavi - ali, morate oprostiti. Ponovno razmislite o Očenašu.