Često mi ljudi kažu: »Želim brže napredovati. Želio bih bolje poimati stvari.« I, kao po pravilu, zamole me da im savjetujem koje bi knjige mogli čitati, kao da je to kakav »napredni tečaj« koji se može završiti.

Posve kriv stav. On podrazumijeva da je duhovni napredak vezan uz intelektualnu aktivnost - da je to puko nagomilavanje znanja.

Tomu jest tako kad učite matematiku, fiziku ili kemiju, na primjer, ali u metafizici nije tako.

Duhovni rast postiže se provođenjem u praksi onog znanja koje već posjedujemo. Umjesto da pročitate novu knjigu, pročitajte svoju omiljenu knjigu još jednom i primijenite je, ovaj put s više pomnje u svom svakodnevnom životu.

Pobrinuvši se o porezanom prstu ili rješavajući problemvezan uz  posao, naučit ćete tisuću puta više o duhovnosti nego intelektualnim proučavanjem gomile knjiga.

Ono što morate shvatiti i spoznati jest to da je svijet u kome živite mentalni pojam, a ne objektivna stvarnost. Svaki opipljiv dokaz toga pomoći će vam da spoznate  ovu istinu, dok intelektualni pristup ne vodi u tom smjeru.

Metafizika, kao i glazba, istovremeno je znanost i umjetnost. U metafizici je apsolutno točno da učimo čineći.