U Bibliji  se na mnogo mjesta spominje srdžba Božja. To često  zbunjuje one koji proučavaju metafiziku, jer znamo     da je Bog ljubav i da Bog uvijek djeluje da bi zacijelio, utješio, nadahnuo. Objašnjenje je da riječ »srdžba«' u Bibliji zapravo znači pojačano djelovanje - djelovanje koje prati ili prethodi izlječenju svakog negativnog stanja. Znamo da je prilikom proljetnog čišćenja nekoliko dana cijela kuća naglavačke. Isto tako, kad molitvom liječite bolesnika, često se događa da mu se stanje pogorša prije nego što ozdravi. Takva vrsta krize je ono na na što se mislilo pod riječju »srdžba«.

U Drugoj knjizi Ljetopisa 34; 25, na primjer, kaže se da će se srdžba Gospodnja izliti na one koji štuju lažne bogove. To znači da kad vjerujemo u ograničenja i podržavamo negativne misli, jedino što nas može snaći su problemi, ali ako se okrenemo pravom načinu razmišljanja, naše će pozitivne misli ispraviti načinjenu štetu i unijeti unaše živote spokoj i sklad. To djelovanje je srdžba Božja.

U Psalmu 76; 10 kaže se: »srdžba čovječja slavit će te«  To i opet znači da će nas unutrašnja uzburkanost zbog nevolja u koje smo zapali potaknuti da se okrenemo Bogu i na taj način ih prevladamo.

Biblija uvijek iznosi kako problemi i nesreće završavaju skladom i radošću, ako se okrenemo Bogu.

Riječ svoju posla da ih ozdravi, i izbavi od propasti. Psalam 107; 20