Ako ste ikad promatrali morske rukavce, tamo gdje ocean ulazi duboko u kopno, znat ćete koliko je važan plimni val.

Ti rukavci često tvore bare ustajale vode, pokriveni taravurinom i sluzi, neugodna mjesta nad  kojima se roje komarci i kojekakva gamad.

Nedaleko odatle nerijetko su lagune s čistom morskom vodom, što svježe miriše na sol i sve što oko njih raste  ugodna je i zdrava izgleda. Razlika je, dabome, u tome što do laguna stiže plimni val, a do onih bara ne.

U lagune se dvaput dnevno ulijeva pulsirajući ocean pun života, te otiče odnoseći za sobom sve što je ustajalo i uginulo. Upravo ovo kolanje čini razliku.

Katkad  u nekom rukavcu do kojeg dopire plimni val, znamp vidjeti nasukan čamac, iskrenut na bok, nepomičan,  ali znamo da je to samo privremeno, jer rukavac je otvoren plimnom valu koji će se vratiti i zaljuljati brod, tako da može isploviti natrag, na ocean.

Sve dok održavate svoj svakodnevni odnos s Bogom  (nazovite ga molitvom ili meditacijom) vaša je duša otvorena plimnom valu i ništa ne može poći po zlu.

Ako se i pojave neke nevolje neće ih biti teško riješiti, pa čak privremeno i ostanete nasukani, samo je pitanje vremena kad će vas pulsirajući ocean ponovno povući k sebi.

Kad zanemarite svoj svakodnevni odnos s Bogom presjecate plimni val i vaša duša postaje ustajala bara u kojoj žive i množe se strahovi, sumnje i druga pogubna stvorenja uma koja rađaju probleme i patnju.

Neka vam se duša natapa plimnim valom vječitog života i ništa vam neće nauditi. Luka 10;19