Nema stvarne želje bez sposobnosti, ni sposobnosti kojoj se ne ukaže prilika.

Kad uistinu želite nešto biti ili učiniti, kad to uistinu želite to je znak da Bog želi da to učinite i da je svoju želju izrazio dajući vam neophodnu sposobnost za njezino ostvarenje. Doista, već sama želja je zapravo sposobnost koja vas tom čežnjom za izražavanjem upozorava na svoje postojanje.

Ljudi imaju svakojake prolazne željice, ali prolazna želja nije stvarna želja. Ljeti dječaku dođe želja da postane igrač bejzbola, no već na zimu bi rado bio skijaški prvak, a dvadeset četiri sata nakon požara u susjedstvu, najradije bi bio vatrogasac. Njegova sestra ode u Metropolitan operu i vidi kako primadona dobiva bukete cvijeće,  pa poželi biti operna pjevačica, ali nakon mjesec dana čuje da je neka znanstvenica dobila Nobelovu nagradu i odluči biti velika kemičarka.

Ništa od toga nisu stvarne želje. To su prolazne fantazije. Stvarna želja ostaje, i kako vrijeme prolazi ona se pojačava umjesto da jenja. Ona je postojana i u njoj ne ma uzbuđenja.

Izgradite svoju stvarnu želju razmišljajući o njoj, proučavajući taj predmet, tražeći ljude i mjesta vezana za nj, a ponad svega, vjerujući da će vam Bog, koji vam je dao tu želju, pružiti i njeno ispunjenje.

Tamo gdje postoji želja i razvijena sposobnost, nema potrebe tražiti povoljnu priliku. Ta će se vrata sama otvoriti.

Božanska mudrost sada mi krči put.