Božja ljubav nikad ne može zatajiti. Božja ljubav rješava svaki problem. U knjigama koje se bave metafizikom često ćete naići na ovakve tvrdnje i one su posve točne, dabome, ali čovjek nerijetko ima osjećaj da ni onaj tko piše, a ni čitatelj ne razumiju posve što one zapravo znače. Nema dvojbe o tome da mnogi čvrsto vjeruju u te tvrdnje, pa ipak, nikad ih nisu uspjeli dokazati u praksi. Zašto je tomu tako?

Mislim da je objašnjenje u tome što ljudi, svjesno ili nesvjesno, misle da je Božja ljubav neka moć izvan njih samih, možda negdje gore, na nebu, na onim tradicionalnim Nebesima, pa očekuju da će se, budu li dovoljno uporno molili, ta moć kad tad spustiti do njih i spasiti ih. Gotovo u pravilu, oni ne bi nikad priznali da razmišljaju na taj način, ali ja držim da je upravo to vrlo uvriježen oblik razmišljanja.

Međutim takva, izvanjska, moć ne postoji, i nemoguće je dobiti pomoć na taj način.

Jedino mjesto u kojem Božanska ljubav može obitavati, u onoj mjeri u kojoj se vas tiče, jest vaše srce.

Ljubav koja nije u vašem srcu za vas ne postoji, pa stoga ne  može ni na koji način utjecati na vas.

Ono što vam je, dakle, činiti jest ispuniti svoje srce Božanskom ljubavlju, tako da vam misli budu ispunjene njome, da je osjećate i izražavate; a kad taj osjećaj Božanske ljubavi bude dovoljno prisutan u vama, on će vam izliječiti i riješiti vaše probleme i omogućiti vam da izliječite i druge. To je zakon postojanja i mi ga ne možemo izmijeniti. Kad se to shvati, postaje jasno zašto su kritizerstvo, prigovaranje, stalno nezadovoljstvo, želja da se neprekidno bude bolji od drugih, itd., tako pogubni za njezino očitovanje, jer priječe Božanskoj ljubavi da nas izliječi.

Vidi Prvu Korinćanima, poglavlje 13, također i malu kartu Hožanske ljubavi.