ISPOD SVIH priča o prošlim čovjekovim iskustvima, ispod svih životnih radosti i boli, svatko od nas u sebi ima bit, prirodu koja je prelijepa, cjelovita i potpuna. Kakva je ta istinska priroda i kako do nje doći? Svatko ima dar koji može postaviti na stol života, a zemaljska obitelj žudi za svakim darom.

Platon je pogodio istinu riječima: »Dajte mi ljepotu unutarnje duše; i neka vanjski i unutarnji čovjek budu u jednome«. U razgovoru s desetero ljudi možda ćemo doći do deset različitih odgovora i opisa »ljepote«. Naša osobna definicija riječi »ljepota« možda je u našem stavu prema drugima i načinu na koji percipiramo svijet oko sebe.
Hoćemo li se zagledati u srce svake osobe i situacije, umjesto da nas obuzmu vanjski izgled i držanje? Uviđamo li ljepotu plemenitih ciljeva, vrlina, nesebičnosti i dubokog suosjećanja, ljepotu koja nas doziva?
Nastojimo li se pozivati na raskošno bogatstvo vlastitog uma, na dubine naše kreativnosti, na stvarnost naše duhovne identifikacije?
Poštujemo li cjelokupan život i usuđujemo li se uroniti u stvarnost duhovne identifikacije? Jesmo li u stanju promotriti svijet u kojem živimo i način na koji živimo u tom svijetu, te iskreno ustvrditi da naš život drugima donosi sreću?

Prema jednoj priči, neki je siromašni mladić prodavao robu, išao od vrata do vrata, kako bi platio školarinu. Dok je tako radio, u jednom je trenutku osjetio glad i uvukao ruku u džep. Prstima je napipao tek jednu tanahnu kovanicu! Nije imao dovoljno ni za komad voća!

Tako je odlučio da će u sljedećoj kući zamoliti da mu daju nešto za jelo. Pozvonio je i odmah se predomislio jer mu je vrata otvorila prelijepa mlada žena. Umjesto toga, samo je zamolio čašu vode.
Mladoj se ženi učinilo da je mladić gladan, pa mu je donijela veliku čašu mlijeka. Ovaj je mlijeko pio polagano, a zatim upitao: »Koliko sam vam dužan?«

»Ništa«, odgovorila je mlada žena. »Majka nas je učila da nikad ne prihvaćamo plaću za pokazanu dobrotu«.
Mladić se naklonio i rekao: »U tom slučaju, zahvaljujem vam iz sveg srca«.

Kada je odlazio od te kuće, Howard Kelley nije se osjećao snažnije tek fizički, nego su ojačali i njegova vjera u Boga i u čovjeka.
Već je bio pripravan dignuti ruke i odustati, no ta neočekivana dobrota u njemu je pokrenula neopisivu odvažnost.

Najviši oblik ljepote sastoji se od dosezanja
dvaju plemenitih ciljeva, nesebičnosti i besprijekornosti. — Hsi K'ang

Ljepota svega postoji u umu koji je promatra. — David Hume

Nakon više godina, ona mlada žena koja se bila sprijateljila s Howardom Kellyjem teško se razboljela. Mjesne je liječnike bolest
posve zbunila. Na koncu su je uputili u bolnicu u obližnji grad. Sa svih strana dolazili su specijalisti kako bi proučili tu rijetku bolest. Na konzultacije je tako pozvan i dr. Howard Kelly. Kada je dr. Kelly čuo odakle je pacijentica, u očima mu se pojavila neobična iskra. Istog trenutka ustao je i otišao k pacijentici. U liječničkome ogrtaču, nagnuo se nad krevet i odmah prepoznao ženu. Vratio se u sobu za sastanke, čvrsto naumivši spasiti joj život.

Od tog je dana njezinu slučaju posvećivao osobitu pozornost.
Nakon dugotrajne borbe, na koncu su dobili bitku. Dr. Kelly zatražio je tajništvo da završni račun pošalju njemu na odobrenje. Kada je
račun stigao, dr. Kelly ga je pogledao i zatim pri dnu nešto napisao.
Račun su zatim poslali ženi u sobu.

Nikada ne propuštajte priliku da vidite sve što je lijepo; jer ljepota je Božji rukopis — usputni sakrament... i Bogu zahvalite na ljepoti kao na šalici sreće. — Ralph Waldo Emerson

Žena je dugo oklijevala prije nego što će otvoriti omotnicu. Bila je uvjerena da će vjerojatno i do konca života otplaćivati troškove liječenja.
Na koncu, kada je pogledala račun, oči su joj se ispunile suzama i tada je samo privila papir na grudi. Pri dnu su rukom bile ispisane
riječi: »U cijelosti plaćeno velikom čašom mlijeka«. U potpisu je stajalo: »Dr. Howard Kelly«.

Ova dirljiva priča nudi nam i vrlo praktičnu pouku u vezi s ljepotom i izražavanjem zahvalnosti. Jedno od velikih duhovnih načela
govori o davanju i primanju. Ono što primamo moramo davati s voljom, nesputano zračeći ljubavlju, velikodušnošću i dobrotom, ne samo
prema čovječanstvu, nego i prema svemu što živi. Jer ćemo mjerom kojom dajemo jednako tako i primati. Čak i tako obična stvar kao
što je ljubazna riječ ili čin, vraćaju nam se uz mnogostruke nagrade.

Da, svi mi možemo davati. Možda se dio našega dara sastoji i u potvrđivanju činjenice da živimo na ovom planetu i da smo dio svega
što se događa. Primamo i dajemo. Ima li uopće većeg dara od neograničene ljubavi? Kada je najdublji dio našega bića ispunjen svjetlom,
ljubavlju, hvalom, poniznošću i izražavanjem zahvalnosti, nije li vanjska osoba točan odraz unutarnje? To što postižemo kada dajemo
i primamo neograničenu ljubav uistinu je dalekosežno. Naš svijet može postati rajskim vrtom — rajem na zemlji — prepunom ljepote
i plodonosnih izraza.

Što znači biti sretan? — Anonimna

Sve izvanjske nagrade plod su unutarnjeg
truda. — Paul D. Cummings

Veliko je bogatstvo besmisleno ako novac
ne koristite u dobre svrhe. — George
W. Cummings, Sr.