Da li zaista postoje bestjelesna bića ili neki djelovi ljudske osobnosti ili energetske konstrukcije eterične prirode, koji bi se mogli detektirati i simbolički im dodjeliti osobnost i historiju , sve ovo nije mi bilo toliko važno; znala sam da je um bezgranično kreativan i nisam htjela zauzeti nikakav čvrst stav svezi ovih pitanja. Nastavila sam raditi sa konceptima , uvjek u potrazi za novim podacima koji bi mi mogli pomoći da rafiniram , dokažem ili opovrgnem svoje teorije. Kako bih ostala koliko je moguće više otvorena prema novim informacijama , moja radna hipoteza bila je da je vrlo izvjesno kako je sve što postoji u stvari artefakt svijesti; jedina stvar kojoj sam davala veću mogućnost bila je da svijest može biti i da postoji neovisno o materiji. Svijest može biti pozitivna ili negativna. Ali da li je bila, u svim slučajevima, ili u večini njih, svjesno svijesna – to nisam znala.

Dio poteškoća prezentiranih ovim radom, koji je uključivao aktivnosti iz područja egzorcizma, (iako je ovo pogrešan naziv za proces koji se proteže do stupnja "savjetovanja bestjelesnih") ukazivao je na to kako veliki dio aktivnosti koje se predstavljaju kao kanaliziranje nisu ništa drugo no produkt takozvanih nižih

„astralnih ravni“, (ne ulazeći u to jesu li astralne ravni samo tvorevina svijesti). I tada sam se počela pitati postoji li zaista nešto "više" i ako da, što je to i koliko

„visoko“ možemo uistinu ići?

To me je vodilo ka formulaciji ideje o sljedećoj prepreci na putu ostvarenja eventualnog kontakta sa višom razinom; nazvala sam je "transduktivni faktor". Prema ovoj hipotezi sasvim je evidentno da istinski izvor sa višeg nivoa jednostavno ne bi mogao uspostaviti potpunu i sigurnu vezu sa sviješću vezanom fizičkim tijelom, jer to bi bilo poput pokušaja da se aparat koji je predviđen za napon od 110V  priključi na napon od 220V.  Energija takvog "višeg izvora" po definiciji bi bila toliko jaka da je nijedan ljudski primaoc ne bi mogao izdržati.

U stvari, ta ideja je rođena tijekom čitanja povijesti raznih slučajeva. Mnogi od njih su je podržavali, a bilo je čak i primjera ljudi koji su potpuno izgubili razum nakon kontakta sa "višim izvorima". Kao meteori proletjeli su obzorom naše kolektivne psihe i spiritualnosti, na kratko osvjetlili pejzaž kako bi se potom strmoglavili i izgorjeli u poražavajućem padu. Čitajući drevne tekstove , okultnu literaturu i

mistična istočnjačka učenja postaje sasvim jasno da ovakva stremljenja sadrže mnoštvo opasnosti.

Pored toga, ovu ideju sam bazirala i na obzervaciji Prirode. Ono što stalno primjećujemo oko sebe je rast. Štoviše, uočavamo da se rast odvija u ciklusima. Ljudska svijest počinje rasti od momenta koncepcije. Da li je ovo rezultat spajanja vanjske svijesti sa razvijajućim neurološko/fizičkim sistemom ili tek rezultat efekta "duha u mašini" , u svakom slučaju svijesnost raste. To možemo uzeti kao princip baziran na obzervaciji.

Na početku života , kada postoji malo primjetne svjesnosti , ljudsko biće uglavnom spava. Na vrhuncu života , kada je svjesnost najaktivnija i najočevidnija , biće spava manje (unutar širokog spektra varijacija koje mogu ovisiti o bogatstvu svjesnosti).

U jednom trenutku , svjesnost se povlači iz tijela u starijoj dobi (opet, ovdje postoje velike varijacije koje ovise o nepoznatim faktorima , moguće o bogatsvu svjesnosti) i tijelo se opet vraća dužim periodima sna.

Ono što je važno jest: mi možemo smatrati kako je ovaj odnos sna i svjesnosti dokaz o stapanju i razdvajanju te odstupajućim fazama svijesnosti. Drugim riječima , "sjeme" svjesnosti je posijano u novorođeno ljudsko biće; ona raste u skladu sa bogatstvom okoline i potencijalom DNK parametara koji postoje u tijelu. Kada dostigne optimalni rast, svjesnost se počinje povlačiti. Ovdje je bitno razumijeti kako izgleda da se svjesnost povlači iz tijela jer je narasla do maksimuma i više ne može "stati" u to tijelo. Dostigla je svoj puni izraz u tom tijelu, koristeći dostupne neurološko/fizičke konstrukcije. Možemo zaključiti da kada je ovaj krajnji nivo ili kritična masa dostignuta, dolazi do usmjerenja "van tijela", koje se odvija u fazama.

Ovaj postepeni pokret svjesnosti u tijelo i iz njega dao mi je naslutiti kako je proces smrti u biti neka vrsta "rođenja" u "više" ili potpunije i gušće stanje bitka, koje naša trenutna fizička konstrukcija nije u stanju podržati. Da jest, možda proces umiranja ne bi bio stimuliran da započne u toj točci. Onda mi je palo na pamet da ovo može biti uvjetovano genetskim parametrima. Baš kao što različite biljke i životinje imaju određene i definitivne genetske parametre koji određuju njihovu konfiguraciju , funkciju , potencijal za učenje i životni vijek , tako i ljudske individue imaju, unutar određenih parametara, sličnu konfiguraciju , funkciju , potencijal za učenje i životni vijek. Čini mi se vrlo mogućim kako su ovi potencijali u simbiotskom odnosu sa svjesnošću. Drugim riječima, svjesnost može rasti do određene granice koja je određena genetskim limitom tijela koje nastanjuje.

Dakle, bilo je posve logično slijediti tu liniju do zaključka kako, istinsko "više biće", ili ono koje posjeduje veću gustoću i bogatstvo svjesnost, ne može (zbog danih ograničenja genetske konfiguracije funkcioniranja i potencijala ljudskoga tijela)

zaista uči u energetsko polje ljudske svjesnosti i navući nečije tijelo kao rukavicu, u svrhu direktne interakcije. Osim ako nije slične konfiguracije i potencijala kao i tijelo domaćina. Inače, zbog njegove veličine, to bi bilo nemoguće.

Logička dedukcija bi tada bila da, ukoliko je spoljna svjesnost zaista u stanju ući ili spojiti se sa ljudskim bićima, ili se s njima povezati na direktan način, onda bi to bila isključivo svjesnost koja nije znatnije naprednija od normalnog potencijala svjesnosti, koji postoji u ljudskim bićima. Osim što takova svjesnost ne bi bila ograničena vremenom i prostorom. Ovo posljednje joj može dati određenu drukčiju

perspektivu, ali nikako ne znači da će stoga biti i naprednija, u filozofskom ili

spiritualnom smislu.

Drugim riječima, mrtav Prezbiterijanac je upravo to: mrtav Prezbiterijanac. Ukoliko vanjska svjesnost može koristiti vaše tijelo onda ona ne može biti puno drugačija od vaše vlastite svjesnosti. Osim ukoliko se izvrše određene modifikacije , kao što ćemo objasniti u daljnjem tekstu.

Proučavajući literaturu o kanaliziranju i spiritističkim medijima učinilo mi se kako postoji dosta interesantnih slučajeva, kod kojih se može zaključiti da je "opsjedajući entitet" (jer, unatoč suprotnim tvrdnjama, trans kanaliziranje nije ništa drugo nego opsjednutost) u najmanju ruku svjesnost, tek nešto malo gušća ili bogatija od svjesnosti samog medijuma, odnosno njegovog ili njenog geneteskog potencijala , bez obzira je li ga dostigao/la ili ne. Interesantno je da u ovakvim slučajevima izgleda postoji direktna veza između takvog potencijala i tjelesne mase.  Drugim riječima , medijumi koji su izgledali sposobni za uspostavljanje veze sa naizgled višim (makar neznatno) bićima, bili su prilično veliki. I ne samo to , kada su podvrgnuti naučnoj kontroli i mjerama , pošto su neki od njih djelovali krajem 19. i početkom 20. stoljeća , ustanovljeno je da su ovakvi medijumi gubili i do 15 funti tjelesne mase  u roku od nekoliko sati prilikom ovakvih kontakata. Eusapia Palladino je jedan od tih primjera.

Ovo me je odmah podsjetilo na drevne prikaze Boginje koji se mogu naći diljem svijeta u kojima je ona uvijek predstavljena kao veoma debela žena. Dakle defintivno sam bila kvalificirana za ovaj posao! Međutim, nisam bila nimalo zadovoljna sa nivoom kontakta ostvarenim kroz gore opisane slučajeve.

Također postoje izveštaji o jogijima i šamanima koji su, u stanjima meditacije ili šamanske ekstaze, tijekom kojih su tvrdili da uspostavljaju neku vrstu "kozmičke veze", izgubili znatno na težini uslijed "zagrijanosti stanja". To je bila vrućina koja se nije neophodno registrirala na termometru, ali jedan oblik vrućine je definitivno bio prisutan u tim slučajevima, kao i značajan pomak u tjelesnoj masi.

Na osnovu toga sam zaključila kako je ovakav model kanaliziranja viših bića prilično problematičan. Zbog tog "visokog napona" viših izvora, o kom sam teorizirala, dosjetila sam se kako je možda jedini način, da se takav kontakt uspostavi, da se iskombiniraju energije dvoje ili više ljudi kao „primaoca“, a zatim se pokuša uskladiti frekvencija kroz ponavljanu namjeru. Drugim riječima namjerno uspostaviti drugi "krug".

Zaokupljena ovim problemom shvatila sam kako je jedini pravi način da se kombiniraju energije kao ljudski biokosmički primaoc, upotreba forme komunikacije koja zahtjeva više od jedne osobe te koja bi, istovremeno, omogućila mehanizam za momentalno testiranje. Dakle kao očigledan odgovor nametnula se tabla (tzv. Ouija tabla ili ploča sa slovima koja se koristi za spiritističke seanse).

Postoje dvije glavne teorije o tome kako Ouija ploča funkcionira. Prva je teorija

„automatizma“. Ovom teorijom objašnjavaju se i drugi metode kao što je rašljarenje, visak, automatsko pisanje i sve druge metode kod kojih, navodno, dolazi do pomicanja fizičkih objekata od strane spiritualnih sila. Prema teoriji automatizma učesnici možda nisu svjesni da su oni odgovorni za pokretanje indikatora, iako to čine. Navodno svjesna ili nesvjesna očekivanja mogu poslati signal živcima da

ispaljulju impulse te na taj način kreiraju sitne, nezamjetne pokrete prstiju, što na kraju daje "odgovor". Po ovoj teoriji primjena "pričajuće ploče" dovodi do istog efekta, stvara se prečica između podsvjesnog uma i neuromuskularnog kontrolnog sistema, kao zaobilaznica svjesnog uma. Kada ploču koristi više osoba dolazi do "kolektivnog automatizma".

Dakle, psihološki gledano, automatizam dozvoljava podsvjesnom umu privremenu kontrolu određenih dijelova tijela, bez uplitanja svjesnog uma. Istovremeno svjesni um je u mogućnosti da provjerava rezultate, nadgleda aktivnost i balansira cijeli napor u okviru eksperimentalnog protokola.

Neki "stručnjaci" tvrde da je ključno, svezi zaštite, posjedovati zdrav podsvjesni um, jer njegovo otvaranje u suprotnom može za posljedicu imati pokretanje psihoza kod određenih osoba. Ja imam nešto drukčiji stav. Ne mislim kako ova prečica, kojom se zaobilazi svijesni um, može izazvati psihozu. Mislim da može otvoriti vrata za ispoljavanje psihoze koja je već postojala unutar uma. Pažljivom analizom može se ustanoviti njeno ranije prisustvo i manifestacija te psihoze kroz mnoge simptome tijela i dotadašnjeg života te osobe.

Postavljati pitanje da li korištenje ploče ili bilo kojeg drugog tipa nesvjesnog komuniciranja može izazvati opsjednutost, isto je što i pitati što dolazi prvo, kokoš ili jaje? Dr. Baldwin se ovim problemom bavi na interesantan način. Iako je razumno pristupio drugim problemima, u njegovom pristupu ovom problemu vidi se kako je potpao pod utjecaj filma Egzorcist te da izvodi nelogične zaključke. Dokazi, kao što nam sam Baldwin kaže, pokazuju da stanje "opsjednutosti" kod određenih individua vjerojatno postoji od ranije, te primjena zaobilaženja svjesnog uma samo

omogućava toj opsjednutosti da se razotkrije i „progovori“. Ali ovo dovodi do drugih

problema.

Očigledno je, što se tiče tehnike Oslobađanja Duhova, kako se njome ne bi smio niti pokušati baviti onaj tko nema adekvatni trening. Ukoliko povučemo paralelu sa kanaliziranjem možemo reći da se ni ovim ne bi smio baviti nitko bez adekvatnog znanja te iskustva. Upustiti se u kanaliziranje bez adekvatnog znanja i iskustva je zazivanje nesreće. Znajući ovo pitamo se kako to da je "kanaliziranje" postalo tako popularna zanimacija?

Spiritualistička teorija , naravno tvrdi kako eventualne primljene poruke posve sigurno dolaze s "one strane". Prema njoj se duhovi i razne sile mogu kontaktirati preko ploče. Ta ista teorija pretpostavlja da su komunikatori bestjelesna ili eterična bića koja kontaktiraju žive ljude sa određenom svrhom. Međutim i ova teorija oslanja se na teoriju automatizma. Bestjelesni duhovi mogu kontaktirati operatora preko podsvjesnog ili nesvjesnog uma i onda preuzimaju kontrolu ideo-motornog mehanizma , zaobilazeći svjesni um i generirajući pokret na ploči stimulacijom  živaca. Naravno, ova teorija podrazumjeva da takav duh odlazi onog trenutka kada  se prekine komunikacija, i sve je divno i krasno. Međutim, dokazi sugeriraju da ukoliko određeno znanje nije dostupno sudionicima , te ukoliko nisu preduzete određene mjere, duh ne odlazi! Jednostavno se povlači u "međuprostor" energetskog polja domaćina i ostaje tamo stalno prisutan, hraneći se domaćinovom životnom silom.

Izgleda da su Kinezi prvi počeli upotrebljavati Spiritualni Automatizam u formi ploče

na kojoj se ispisuju slova. Kineska naprava nazivala se chi i radilo se o nekoj vrsti

rašlji, odnosno „svetog“ štapića za pisanje. Vjerovali su kako duhovi ulaze u taj štapić , pokreću ga i na taj način sriču božje poruke na papiru ili u pijesku. [...]

Trački Dionizijski kultovi iz 6. stoljeća p.K. bili su poznati po šamanima koji su u transu kanalizirali komunikaciju sa duhovima, odnosno, kako su ih tad nazivali theoima ili bogovima: bestjelesna besmrtna bića sa nadljudskim moćima. Neki naučnici sugeriraju da je racionalistička filozofija rođena iz Dionizijskih i Orfičkih kultova te kulta Eleusinskih misterija, posvećenih kanaliziranju bogova; u svakom slučaju, veći dio Starogrčke filozofije , a naročito Pitagorine , Heraklitske i Platonove

, odiše ovim misterijama.

Ovo nam nameće slijedeće pitanje , kako su "kanalizirane" informacije mogle postati baza za Racionalističku filozofiju koja propagira premisu da ne postoji ništa 's onu stranu'? Možda se radi o tome da je progresija ideje o Zahweh-u ili Jehovi, kao jedinome bogu, lišila ljudska bića bilo kakve spiritualne potpore?

U Platonovom Theagetes-u Socrat se povjerava: "Milošću Bogova, od djetinjstva su me pohađala polu-božanska bića čiji su me glasovi s vremena na vrijeme uspjevali ubjediti da nešto ne uradim, ali mi nikada nisu davali instrukcije što da učinim"

U grčkim proročištima u Dodoni i Delfima, kao i na drugim mjestima, proricalo se padanjem u trans tijekom koga su proroke zaposjedali bestjelesni duhovi; oni najpoznatiji bili su uvijek zaposjedani od strane jednog duha i danas takve slučajeve nazivamo "Duhovni Vođa" (Spirit Guide). Proroci su uvijek živjeli u pećinama i smatralo se kako duhovi koji ih zaposjedaju dolaze do njih iz podzemlja, kroz pukotine u kamenu.

Vrlo je zanimljivo kako je Pitagora upotrebljavao nešto slično Ouija ploči još 540. godine prije Krista: "mistična ploča" na kotačima pokretala se pokazujući prema znakovima koje je onda interpretirao Pitagora sam ili njegov učenik Filolaus. I dan danas Pitagorske misterije predmetom su živog interesa, kako naučnika, tako i mistika. Dakle ovdje imamo nekakav dokaz da je Pitagora svoje napredno znanje dobio pomoću Ouija ploče.

Po završetku rimskog osvajanja stare Grčke racionalistički pokret već je potisnuo kanaliziranje duhova. Ciceron , Rimski racionalist, nadasve cijenjen od strane ranih crkvenih velikodostojnika , upozoravao je kako se kanaliziranje duhova ili nekromancija ne smije prakticirati jer se radi o gnusnom paganskom ritualu. Ali s vremenom, racionalizam je počeo gristi ruku koja ga hrani i proždirati vlastitog oca tj. monoteizam , tvrdeći da bog ne postoji , da ne postoje duhovi i kako ništa ne preostaje nakon smrti fizičkog tijela. Dakle zašto se time bakćati ako sa „druge strane“ ne postoji nitko s kime bismo mogli razgovarati?

Nauka je uglavnom prihvatila stav da je sve to samo jedna igra prevaranata i to je i dan danas, manje-više, vodeći zvanični stav nauke o tom fenomenu.

Radeći ba slučajevima tzv. spiritualnih privjesaka (op.prev - spirit attachments - bestjelesni entiteti koji se kače za nesluteće žrtve i crpe im energiju) kao hipnoterapeut, nametnulo mi se puno puno pitanja. Kao što sam već rekla postojala je otvorena mogućnost da su ovakvi "duhovi" u stvari samo fragmenti ličnosti individue , nešto poput malih prekinutih strujnih krugova u mozgu koji se pokreću u repetirajućim petljama, a uzrokuje ih trauma ili stres. Možda individua, suočena sa

poteškoćama, ulazi u narcisoidno stanje fantazije te stvara "san" koji se zatim utiskuje u memoriju mozga. Ukoliko zatim osoba izađe iz ovog stanja nazad u stvarnost, a da se nije pozabavila sa problemom koji ga je izazvao , ono ostaje zaključano u nekoj vrti moždanog pretinca i tu čeka da ga slučajno pokrene elektricitet ili neuro-kemijska supstanca mozga prilikom nesvjesnog skeniranja koje se može odviti u mozgu.

Isto se može reći i za takozvane uspomene iz prošlih života: samo-kreirane  datoteke  uspomena koje se generiraju u stanju narcisoidnog povlačenja u sebe, uzrokovanog stresom. Ovakve neurološke datoteke se zatim mogu downloadati i čitati ukoliko upotrebimo metodu automatizma, kojim se zaobilazi svjesni um, ili metodom kanaliziranja kroz trans, pri čemu se svjesni um "povlači u stranu". Dakle, jednostvana psihoterapija mogla bi se okarakterizirati kao kanaliziranje.

Svjesno kanaliziranje je mnogo problematičnije jer sugerira definitvno patološko stanje kod kojeg duh-privjesak ili multiple ličnosti mogu igrati određenu ulogu. U takvim slučajevima "alter" ego , kao druga ličnost ili kao sam prikačeni entitet (imajući u vidu prijašnje napomene o "zakačenim entitetima") je toliko jak da može uspostaviti snažnu kontrolu nad tijelom , mnogo jaču od one koju vidimo kod automatizma ili transa.

Profesor Douglas Robinson u Ole Miss smatra kako se može povući analogija između funkcije prevodioca i one kanalizatora ili medijuma. Njihov je zadatak iskoračiti u stranu i dopustiti originalnom autoru, djela pisanog drugim jezikom, da progovori  kroz njih. Njihov je poziv sadržan u prenošenju potpunog izraza ideje (originalnog autora) novoj publici, kojoj taj materijal nikada ne bi bio dostupan budući da je pisan na nepoznatom jeziku. U običnom smislu, prevođenje je samo premošćivanje lingvističkih ili kulturnih barijera. U smislu kanaliziranja, premošćuju se vremenske ili čak hiperprostorne barijere, kao i barijere svijesti.

Presudna je, prilikom prevođenja i kanaliziranja, nužna sposobnost medija da ostane potpuno neutralan kako ne bi materijal kontaminirao svojim vlastitim idejama , značenjima, argumentima ili slikama, te ih tako prenio na publiku. Prevodioc mora biti neutralan vodić za prenos ideja i smisla originalnog autora – ciljanoj publici.

Ova analogija sugerira (a) da je izvorni autor u stanju inicirati komunikaciju sa ciljanom publikom preko prevodioca (autor je aktivan , prevodioc pasivan ili u slučaju aktivnosti ona se sastoji isključivo od prepuštanja vlastite aktivnosti autoru), i (b) da je prevodioc u stanju, na neki način, poprimiti autorov glas i značenje, vjerodostojno

„se otvoriti“ hotimičnom govoru osobe, koja je netko posve drugi. Ponekad prevodioci prevode tekstove koje su sami napisali , međutim obično je izvorni autor neka druga osoba, prostorno i vremenski udaljena, a često i mrtva. [Robinson]

U današnjem vremenu , pod utjecajem racionalističke zapadnjačke tehnologije , ideja da bilo tko može tek tako sjesti i započeti sa kanaliziranjem, slična je ideji kako prevođenje mogu vršiti mašine koje nemaju ljudsku komponentu. Ovo je vrlo

suptilna razlika.

Kada je u pitanju kompjutorski program koji prevodi sa jednog jezika na drugi , program pokušava izvršiti algoritam ili seriju algoritama, koji se sastoje od prikupljanja podataka , mapiranja pravca djelovanja , davanja serija komandi, i njihovo izvršavanje. Kvaliteta rezultata ovisi isključivo o kvaliteti algoritma. Iz

literature možemo primjetiti kako se u "fenomenu kanaliziranja" koji se često prakticira , izostavlja razum iz algoritma. Ne postoji mehanizam povratne sprege , pa tako ni mogućnost za fino izoštravanje frekvencije. To znači kako je algoritmu oduzeta mogućnost uzimanja u obzir činjenice kako, unutar medijumove glave,   mogu postojati natjecateljske sile. Isključivanje Razuma i mogućnosti kontradiktornih sila rezultira nastajanjem slijedećeg algoritma: "Ja sam Gospodin Bog tvoj i drugi ne postoji zato što ja to kažem! Ukoliko mi ne vjeruješ, onda je to na tvoju veliku   štetu!“ Najblaže rečeno , ovo nije baš produktivno.

Činjenica jest , istraživači automatskog prevođenja putem mašina nisu u stanju isprogramirati nijednu koja bi bila u mogućnosti proizvesti prijevod profesionalne kvalitete, bez ljudske pomoći. Na isti način , vjerojatno je nemoguće proizvesti kanalizirani materijal upotrebljive kvalitete, bez uzimanja u obzir spomenutih kontradiktornih sila kao i primjene Razuma svezi njih. Bez aplikacije znanja i direktnog, brzog mehanizma povratne sprege, vrlo je mala mogućnost dobivanja ičeg više no beskorisnog psiho-blebetanja. I ovo je najčeće i slučaj kada je kanaliziranje u pitanju. Da ne spominjemo narcisoidne samoobmane , namjerne prevare i patološke slučajeve multipliciranih ličnosti. Sve ovo može se naći u zemlji New Age-a , to je u stvari jedna prava džungla!

Na kraju , oni sistemi za automatsko prevođenje teksta koji funkcioniraju , su efektivno sitemi kiborg translatora: svi zahtjevaju ljudsko-mašinsku interakciju. U SF filmovima često vidimo "automatskog prevodioca" koji omogućuje svemirskom putniku da se jednostavno priključi preko neke elektrode u mozgu i automatski

počne pričati jezikom planete koju posjećuje. Riječi mogu započinjati u njegovom mozgu i na njegovom vlastitom jeziku, ali do momenta kada izađu iz njegovih usta mašina je promjenila nervne impulse ka organima za govor što uzrokuje da oni proizvode odgovarajuće riječi na nepoznatom jeziku. Takva mašina također radi i u obrnutom smjeru tako da svemirski putnik čuje riječi izgovorene na nepoznatom jeziku ali ih "iskusi" na svom jeziku.

Ono što je ovdje zanimljivo jest da je u pitanju prostetička naprava koja pretvara svemirskog putnika u neku vrstu kiborg prevodioca koji postaje u stanju "kanalizirati" strani govor.

Koristim ovu smiješno "izvrnutu analogiju" kako bih istakla da smo uz pomoć prostetike u stanju dobiti algoritam koji uključuje razum i mehanizam povratne sprege! Razum , kada je pravilno upotrebljen, postavlja cijelu vojsku onoga što Adam Smith naziva "nevidljivim rukama" koje oblikuju , usmjeravaju , reguliraju i kontroliraju proces prevođenja. Što nas dovodi do jako interesantnog zaključka da razum, sam po sebi, može biti "nevidljiva ruka".

"Razum je interna forma ideološkog majstorstva". Kao što duh zauzima ili zaposjeda medijuma i priča ili na drugi način operira kroz njegovo dobrovoljno tijelo - na isti način se tekst na stranom jeziku ubacuje u kompjutor za prijevod  (često posve nestručno). Isto tako ideologija i njeni agenti - uključujući i razum- preuzimaju ili zaposjedaju ideološki subjekt i gospodare njegovim tijelom kao da je doslovno njihovo. I u tom smislu, otkrivamo kako medijum, kao "mašina za prevođenje", može postati vrlo interesantna pojava.

Osoba koja , kroz dugo i intenzivno studiranje, dođe do ideje kako je moguća komunikacija sa višim svjesnostima, i formulira hipoteze o tome kako to uraditi , a

zatim eksperimentira sa tim istim hipotezama , prilagođavajući i modificirajući ih tjekom procesa, jest, na neki način, vođena nevidljivim rukama ili silama kozmosa. Ali ono, što priprema takvog prevodioca, je posve sigurno veoma kompleksan izvor, duboke potrebe za prenašanjem novih i složenih koncepata.

Kada govorimo o običnom kanaliziranju niže razine, možemo primjetiti da duhovi, koji sudjeluju u ovakvim aktivnostima, "podižu" kanal kroz koji žele govoriti na način da se ukazuju pred vidovnjakom ili medijumom; ili dolazi do stvaranja neke vrste

verbalnog pritiska u glavi, koji traži da se izrazi. Ponekad medijum gubi svijest i kada

se probudi ustanovi da je netko ili nešto upotrebljavalo njegove organe govora.

Na isti način  Kosmos u cijelosti , kroz Razum i Znanje i radoznali duh posijan u ljudsku formu, "uzdiže" potencijalnog medijuma/prevodioca istinski viših realnosti. Riječi "translate" (prevesti), "transfer" (prenos) i "transduce" (probrazba) sve imaju isti Latinski korijen. I baš u ulozi prevodioca otkrivamo kako samo "priključiti i upaliti mašinu" nije dovoljno.

Prevodioci moraju biti istrenirani; moraju ne samo znati drugi jezik, več i kako postići stupanj vjernosti izvornog teksta, znati prepoznati koji stupanj i tip vjerodosljednosti originalu je primjeren u određenom kontekstu , kako primiti i predati prijevod , kako naći pomoć svezi stručne terminologije i tako dalje. Ovo sugerira dug period uvježbavanja i pripremanja za prijevod. Medijum prevodilac je netko tko zna što radi

, netko tko je proučio kako se to radi i najvažnije - netko tko to kanaliranje- prevođenje vrši u skladu sa tim znanjem. Ovo znanje je ideološko. Kontrolirano je kroz Kozmičke ideološke norme.

Znati , putem razuma, ono što te Kozmičke norme propisuju i djelovati sukladno tome znači biti pod kontrolom tih normi. Postati prevodilac-kanalizator istinski Visoke Kosmičke Svijesti isto je što i biti uzdignut, poput prevodioca, "nedvidljivom rukom" Univerzuma.

Ukoliko želite postati prevodioc-kanalizator, morate se predati prevoditeljskoj ulozi učenja jezika na način stručnjaka; morate prihvatiti vodstvo kroz Kozmičke ideološke norme koje će vam reći što je istinski duh i smisao autora, te tako kanalizirati taj   duh nepromjenjen, na željenom jeziku.

Dakle, uzevši sve ovo u obzir , na kraju sam prihvatila da je instrument tipa ploče najbolji način za prevazilaženje spomenutih problema. Ploča je protetička naprava koja omogućuje stalnu povratnu spregu između algoritma "mašinskog prijevoda" (podsvijesnog/nesvijesnog) i ljudskog pročelja svjesnog uma (koji stalno mora koristiti razum kako bi postigao "izoštravanje frekvencije"). To je moguće postići jedino pomoću ploče, zbog činjenice da "kanalizator" koristi obje zaobilaznice svjesnog u svrhu prijema, dok je istovremeno u stanju održati stalni integritet svjesnosti. Svo vrijeme zadržavajući oštrinu uma i sposobnost za obzervaciju , kontrolu, te direktno prihvaćanje ili odbijanje bilo kojeg materijala ili senzacije, u bilo koje vrijeme - razum tako postaje dio algoritma. Drugim riječima, ukoliko se na pravi način koristi, od strane osobe obdarene znanjem o ovoj problematici te o kliničkim demonstracijama "inih dimenzija" , ploča postaje fini instrument za uspostavljanje kontakta sa podsvjesnim , našim višim ja i/ili dobronamjernim entitetima koji žele uspostaviti telepatski kontakt.

A ovo je ključna riječ: telepatski.

Ovakva naprava omogućuje kreiranje "posebne linije" , recimo to tako, "kontrolne ploče" na kojoj možemo uspostaviti novi strujni krug putem sitne niti svjesnosti, a da pri tom ni na koji način ne gubimo kontrolu.

Zahvaljujući filmovima tipa "Egzorcist", ova je naprava stekla lošu reputaciju. Međutim to nije uvjek slučaj! Smiješno je kako Hollywood iskreira cijelu "doktrinu", a  ljudi je potom prihvate kao Evanđelje.

Neki samozvani „stručnjaci“ tvrde kako je u redu biti "medij za duhove" , dok upotreba ploče , automatskog pisanja ili bilo kakvog "kanaliziranja u transu" može privući jedino "niže entitete".  Ovu sasvim nelogičnu izjavu baziraju na tvrdnji kako se "nijedan duh, koji je dostigao viši nivo spiritualnosti , nijedan uzneseni prorok ili anđeo čuvar, ne bi nikada spustio na takav nivo da koristi pisanje ili govor druge osobe".

Da vidimo jesam li dobro razumjela: u redu je raditi sve ovo , dokle god sebe nazivate "medijumom". Ali ako se nazovete "kanalizatorom"  ili ako uspostavite protokol koji vam omogućava stalnu, svjesnu kontrolu, onda ste, po njihovoj definiciji, u kontaktu sa "entitetima niže razine"? Vrlo zanimljivo. I beskrajno ignorantno.

Nasuprot gore spomenutom "stručnom" mišljenju , dio mojih hipoteza, baziranih na dugogodišnjim istraživanjima, jest kako je kontinuirani kontakt sa istinski višim izvorima , ako ikada ili vrlo rijetko- bio uspostavljen tijekom cijele povijesti kanaliziranja! Barem ne sa onim izvorima za koje sam teoretizirala da postoje na istinski višim nivoima egzistencije. Dakle, nitko zaista „ne poznaje taj jezik".

Apsurdno je pomisliti da netko jednostvano može samo sjesti , u svom običnom ljudskom stanju i downloadati i prevesti nešto sa čim se, očigledno, nitko nije nikada prije susreo.

Tada sam postavila hipotezu da "Univerzum kao Cjelina" ili "izvor" koji sam željela kontaktirati , ima stvarnu moć da inicira komunikaciju sa određenom ciljanom publikom - čovječanstvom - jer je bilo očito, iz svih mojih životnih iskustava do te točke u vremenu , da nam univerzum govori kroz događaje u našim životima.

Dokaz o velikom broju zapanjujućih sinkroniteta, kao i pažljivo promatranje dinamike mog života , promatranje života drugih ljudi, sve to mogla sam interpretirati samo kao namjerno djelovanje neke ultra-kosmičke realnosti, koja me je pokušavala  naučiti jezik simbola. Osjećala sam, sa sigurnošću, kako me je univerzum   "pozdravio" zatraživši da naučim jezik, te da djelujem kao prevodioc-kanalizator.

Ono u što nisam bila sigurna bila je mogućnost uspostavljanja direktnijeg modela komunikacije, same kao Prevodioca. Ipak, bila sam prilično nestrpljiva da pokušam uspostaviti kontakt sa Glasom Univerzuma i "vratim mu pozdrav", kroz dug proces ugrađivanja kruga u nesvjesni um, a možda čak i kroz njega.

Kako je bilo jasno da ovakva interakcija uključuje određeni nivo bitka, kojeg većina nas nije ni svjesna, i koji nam je uglavnom nedostupan, shvatila sam koliko je bitno "naučiti jezik" na nekom još nepoznatom nivou mog vlastitog bića.

Ne samo da sam pokušavala naučiti jezik koji nikad prije nije bio sistematski proučavan, već i da moram naučiti kako da "postignem nivo vjernosti izvoru , kako da razlučim koji stupanj i tip vjernosti je odgovarajuć kojem kontekstu , kako da potražim pomoć sa stručnim terminima itd." Ovo je bilo moje rezoniranje ili "ideološki aparat" , uspostavljala sam protokol – algoritam - za povratni "signal".

Proučavajući literaturu o kanaliziranju postalo je očigledno kako je napouzdaniji materijal kroz povijest kanaliziranja ili došao kroz neki instrument tipa ploče ili je započeo kroz takav instrument. Ploča je dakle postajala sredstvo za učenje novog jezika u nekom internom mjestu unutar uma, poput prikopčavanja na mašinu za prevođenje matrice.

Uz to, imala sam i informacije o spiritualnim privjescima , poremećaju multipnih ličnosti i drugih patoloških stanja, te o načinima kako se sa ovim efektivno nositi. I tada sam spoznala kako bih, ukoliko su moje pretpostavke ispravne, mogla dovesti kanaliziranje na do tad nedosegnuti nivo - ili možda je, ali rijetko - možda jednom u svakih tisuću godina.

Naravno sve je ovisilo o dugom "treningu" i aplikaciji algoritma. A to je značilo vjerojatno dug period upotrebe instrumenta tipa ploče za „kanaliziranje“ ne samo svojih podsvjesnih fragmenata kroz serije drama , već i mogući beskrajan broj frekvencija vezanih uz razne bestjelesne entitete, prije no što je moguće postići sinhronicitet mozga.

Na koncu odlučih da, čak i ukoliko je „čista podsvjest“ jedina vrijedna stvar proizašla iz tog procesa, odrješena od malih skrivenih misaonih petlji, to sve ipak ne umanjuje vrijednost ovog poduhvata. Pročišćavanje uma iscjeljivanjem njegovih fragmenata, bez obzira na koji način se oni manifestirali, može biti samo pozitivno!

Važna stvar, koju sam zaključila, bila je kako ne smijem prerano odustati od ploče. To bi bilo poput zaključka da smo stručnjaci u poznavanju nekog jezika samo zato što ga možemo koristiti za svakodnevne stvari. Kako bi postala istinski prevodioc, osoba mora savladati novi jezik na najsuptilnijem mogućem nivou. Nakon ovog, smatrala sam kako imam prilično dobru teoriju i da je vrijeme da je stavim u fazu testiranja. I tako smo započeli.

Tijekom ranih godina u eksperimentu je učestvovala mala grupa ljudi od kojih su mnogi dolazili i odlazili. Dvoje ljudi, koji su godinama konstantno učestvovali u njemu, bili su Laura Knight-Jadcyzk i "Frank Scott" (pesudonim). Dinamika i ove interakcije predstavljena je detaljno u knjizi Amazing Grace.

Članak Thomasa French-a pokriva večinu dramatičnog perioda koji bismo, u nedostatku boljih termina, mogli nazvati alkemijska inicijacija, koju je Laura iskusila nakon "gledanja u zrcalo". Iako je njegova perspektiva bila novinarska i isključivo gledana očima „vanjskog“ promatrača, bez ikakove ideje o unutrašnjem procesu stvari kojima je svjedočio, ipak je uspio napraviti kroniku događaja koji će

„promijeniti univerzum" a koji su slijedili nakon ovoga, uključujući dramatičan susret i brak Arka i Laure. Od tog momenta, eksperiment se nastavio sa dodatnim algoritmom Arkovog "ideološkog aparata", odnosno sposobnosti rezoniranja i

istraživanja, što je doprinjelo povratnoj sprezi rafiniranja procesa "prevođenja".

Kasiopejci su bezbroj puta, tijekom procesa, istakli kako Laura živi kao biće "Karmičkog sudbinskog profila nivoa 1". Ovo možemo povezati sa teorijom o "Polju Arhetipova", možda. Drugom prilikom su također rekli da se "Ark cijelo vrijeme uklapao u sliku.[...] Sve je vječno, vrijeme je selektivno. Mi možemo vidjeti cijeli index u juke-boxu, svo 'vrijeme'". Kada je Ark prvi puta sudjelovao u Kasiopejskom eksperimentu, došlo je do sljedečeg dijaloga:

P: (A) Moje prvo pitanje je: Želim razumjeti što je ova "predodređena misija", od čega se sastoji?

O: Sastoji se od praćenja puta koji je pred tobom. ... Ne možemo ti o njoj pričati, jer onda više neće biti "predodređena". Učiš kroz iskustvo i kao što predosjećaš, ti si na

pragu dubokog iskustva... I, usput rečeno Arkadius , nauka je sasvim spiritualna! ... Izgleda da se vaši putevi isprepliću! ... Kombinirajte energije u potrazi za

odgovorima, a sve ostalo će doći na svoje mjesto. ...

P: (L) Posljednje pitanje: kad kažete "kombinirajte energije" Postoji li neki razlog zašto će ovo doprinjeti pronalaženju odgovora?

O: Komplementarne duše.

Nalaziti se "na pragu dubokog iskustva" bio je eufemizam!