Bilo je trenutaka kada mi se moj cijeli život doimao smislenim. Točno sam znao tko sam. Svi su ljudi u mojem životu imali svoju svrhu. Jasno i bez trunke sumnje, znao sam da je ta svrha ljubav i u takvim sam se trenucima mogao nasmijati besmislenoj pomisli da bih mogao imati neprijatelje i l i da sam stranac u ovom svijetu.

Savršenstvo se zna neobjašnjivo pojaviti i nestati. Pretpostavljam da je vrlo malo onih koji nisu osjetili trenutak kakav sam upravo opisao, ali još nisam sreo osobu koja ga je uspjela zadržati. No, ljudi to očajnički žele, a ta glad često pobuđuje duhovna stremljenja. Budistička tradicija obuhvaća mnoštvo vježbi posvećenih pozornoj svjesnosti: stanju svijesti u kojemu možete biti svjesni savršenih trenutaka. Nadajmo se da će svi trenuci biti savršeni. No, da biste bili svjesni, najprije se morate uhvatiti u nesvjesnost, što nije lako; na posljetku, nesvjesnost se može definirati kao neznanje da niste svjesni.

I sam sam se poprilično namučio s tom neuhvatljivošću prije no što mi je netko rekao: "To je nalik sreći. Kad si sretan, jednostavno si sretan. Ne moraš razmišljati o tome. No, tada na glas kažeš: "Sada sam doista sretan" i osjećaj počne, blijedjeti. Štoviše, čaroliju možete prekinuti i ako samo pomislite:

"Sada sam sretan".

Taj mi je primjer objasnio što znači biti pozorno svjestan: doživjeti sadašnji trenutak bez riječi ili misli. Malo je toga lakše opisati i teže postići.

Najveći problem je vrijeme. Vrijeme je neuhvatljivo kao i onaj blaženi trenutak prije no što ste rekli: "Sada sam sretan". Je li taj trenutak doista bio prolazan ili je vječan?

Većina ljudi uvjerena je da vrijeme leti, odnosno da prolazi prebrzo. No, u stanju pozorne svjesnosti vrijeme uopće ne prolazi. Postoji samo jedan jedini trenutak vremena koji se neprestano obnavlja u beskonačnoj raznolikosti. Stoga je tajna vremena u tome da postoji samo onako kako ga uobičajeno shvaćamo. Prošlost, sadašnjost i budućnost samo su mentalne kutije za ono što želimo držati blizu ili daleko, a govoreći da "vrijeme leti", sprječavamo stvarnost da nam se previše približi. Je li vrijeme izmišljotina koju smo stvorili radi pogodnosti?

O prednostima življenja u sadašnjem trenutku napisano je mnogo knjiga. Za to postoji dobar razlog: teret uma proizlazi iz prošlosti. Sjećanje je samo po sebi bestežinsko, a takvo bi trebalo biti i vrijeme. Ono što ljudi nazivaju "sadašnjim trenutkom" zapravo je nestanak vremena kao psihološke prepreke. Kad ta prepreka nestane, prošlost i budućnost vas više ne opterećuju - dosegli ste stanje pozorne svjesnosti (i sreće, one kojoj nisu potrebne ni riječi ni misli). Vrijeme sami pretvaramo u psihološki teret - uvjerili smo sami sebe da se iskustva s vremenom nakupljaju.

Ja sam stariji od tebe, znam što govorim.

Doživio sam to već nekoliko puta.

Poslušaj iskusnoga.

Slušaj starije.

Navedena uvjerenja iskustvo pretvaraju u vrlinu, ali ne iskustvo stečeno spoznajama ili pozornošću, već iskustvo proizašlo iz jednostavne činjenice postojanja na ovom svijetu. No, takve su izreke često isprazne. Na određenoj razini svi znamo da je nošenje teškoga kovčega vremena razlog zbog kojega ljudi sijede.

Živjeti u sadašnjem trenutku znači ispustiti taj kovčeg, ostaviti ga za sobom. A l i , kako se to postiže? Na satu jedne stvarnosti jedino vrijeme je sada. Da bismo se oslobodili prošlosti, moramo ustanoviti kako živjeti sadašnji trenutak kao da je vječan. Fotoni se gibaju prema Planckovom vremenu, koje odgovara brzini svjetlosti, dok se galaksije razvijaju milijardama godina.

Dakle, ako je vrijeme rijeka, tada ta rijeka mora biti vrlo duboka i široka da bi obuhvatila i najmanji odsječak vremena te beskonačnost bezvremenosti.

Iz navedenoga možemo zaključiti da je "sadašnji trenutak" mnogo složeniji no što se doima. Jeste li u sadašnjem trenutku kad ste najaktivniji i puni energije ili kada ste najmirniji? Razmotrimo rijeku: struja je na površini brza i nemirna, na srednjoj dubini usporava, a na dnu mulj tek blago zamućuje vodu prije no što dosegnemo do korita na koje struja vode ne utječe.

Um je sposoban djelovati na svakoj razini rijeke. Možete juriti s najbržom strujom, što svaki dan većina ljudi nastoji činiti. Njihova inačica sadašnjeg trenutka jest ono što je potrebno učiniti odmah. Sadašnji trenutak za njih je neprestana drama. Vrijeme je izjednačeno s djelovanjem kao i na površini rijeke.

Kad ih jurnjava iscrpi (ili osjete da posustaju), užurbani bi ljudi na posljetku mogli usporiti, iznenađeni koliko je teško prijeći iz trčanja u hodanje. No, ako odlučite: "U redu, nastavit ću", život donosi nove probleme kao što su opsesije, cirkularno razmišljanje i takozvana mahnita depresija. Sve su to na neki način poremećaji vremena.

Tagore je to lijepo rekao: "Previše smo siromašni da bismo kasnili". Drugim riječima, jurimo kroz život kao da ne možemo potratiti ni jednu jedinu minutu. Tagore u istoj pjesmi savršeno opisuje ono što otkrivamo nakon što sva ta jurnjava dosegne svoj cilj:

A kad je mahnita utrka završila,

vidio sam cilj,

izbezumljen strahom da ću zakasniti,

ali sam u posljednjoj minuti spoznao

da ima još vremena.

Tagore promišlja smisao jurnjave kroz život kao da nemate dovoljno vremena, ali na kraju otkrivate da vam je vječnost oduvijek bila na raspolaganju. No, našim je umovima dovoljno teško prilagoditi se sporijem ritmu jer su snažno uvjetovani na pogrešan pristup vremenu. Primjerice, panika osobe s opsesivno-kompulzivnim poremećajem u pravilu je vezana za sat. Jedva da ima dovoljno vremena dva puta očistiti kuću prije no što stignu gosti, jedva dovoljno vremena da složi četrdeset pari cipela u ormaru i pripremi večeru.

U kojem je trenutku vrijeme zahirilo?

Iako nisu uspjeli otkriti izvor opsesije, psiholozi su otkrili da je nisko samopoštovanje praćeno izrazima poput lijen, dosadan, glup, ružan, gubitnik, bezvrijedan i neuspjeh, koje se ponavljaju nekoliko stotina puta u jednom satu. Ta rafalna paljba ujedno je simptom mentalne patnje i uzaludan pokušaj pronalaženja lijeka. Iste se riječi neprestano ponavljaju jer osoba očajnički želi da to prestane, ali još nije otkrila način oslobođenja.

Cirkularno je razmišljanje vezano za opsesiju, ali obuhvaća više koraka. Umjesto da prožvakava istu misao poput "Kuća nije dovoljno čista" ili "Moram biti savršen", osoba je zarobljena u pogrešnoj logici. Primjer je osoba koja smatra da nije vrijedna ljubavi. Koliko joj god ljudi izražavali ljubav, žrtva cirkularnog razmišljanja ne osjeća se vrijednom ljubavi jer joj um govori: "Želim primiti ljubav, a ova osoba kaže da me voli, ali ja to ne mogu osjetiti što mora značiti da nisam vrijedna ljubavi, a to se može popraviti jedino primanjem ljubavi". Cirkularna logika pogađa one koji nikada nisu dovoljno uspješni, koji se nikada ne osjećaju dovoljno sigurno i koji se nikada ne osjećaju dovoljno željeno. Početna pretpostavka, koja ih potiče na djelovanje ("Neuspješan sam", "U opasnosti sam", "Potrebit sam"), se ne mijenja jer svaki rezultat izvana, dobar ili loš, potvrđuje prvotnu zamisao. Takvi nas primjeri dovode do "paradoksa sadašnjeg trenutka": što brže trčite na mjestu, to ste dalje od sadašnjeg trenutka.

Mahnita depresija vrlo jasno predočuje navedeni paradoks jer se ljudi u depresiji osjećaju bezvoljno, zarobljeni u nepromjenjivom trenutku mrtvila u kojemu je bespomoćnost jedini osjećaj. Za njih vrijeme stoji, ali njihovi umovi mahnito prevrću rascjepkane zamisli i emocije. Taj vrtlog mentalne aktivnosti ne očekujemo u umu osobe koja ujutro nije sposobna ustati iz kreveta. No, mentalni vrtlog u tom slučaju nije povezan s djelovanjem. Osoba u depresiji razmišlja o mnogočemu, ali ne ostvaruje ništa od toga.

Ako ti problemi nisu prisutni, um usporava putem dubljeg poniranja. Ljudi koji pronalaze vremena za sebe, teže spokojstvu samoće u kojoj je manje vanjskih zahtjeva. Kad vanjski podražaji nestanu, um ulazi u svoje prirodno stanje i prestaje reagirati. To je nalik bijegu od valova u riječnim plićacima u dubine u kojima struje usporavaju. Sadašnji trenutak postaje svojevrsni usporeni kružni vrtlog. Vaše misli i dalje teku, ali više nisu tako uporne da vas guraju naprijed.

I na posljetku, vrlo je malo onih koji u spokojstvu uživaju više nego u aktivnosti pa zaranjanju što dublje kako bi pronašli mjesto na kojemu voda prestaje teći, duboko i smireno mjesto na kojemu ne osjećaju površinske valove. Kad pronađu to stabilno središte, sebe doživljavaju u potpunosti, a vanjski svijet u najmanjoj mogućoj mjeri.

Svi smo, na ovaj ili onaj način, doživjeli različite inačice sadašnjeg trenutka, od iscrpljujuće utrke do nepomičnog spokojstva. A l i , što je sa sadašnjim trenutkom koji je upravo pred vama, s ovim sadašnjim trenutkom? U jednoj stvarnosti ovaj sadašnji trenutak je bezvremen - u njoj ne vrijede relativni izrazi poput brzo i sporo, prošlost i budućnost. Sadašnji trenutak obuhvaća brže od najbržega i sporije od najsporijega. U jednoj stvarnosti živite tek kad obuhvatite cijelu rijeku jer tada živite u stanju svijesti koje je uvijek novo i uvijek nepromjenjivo.

Dakle, kako doseći to stanje?

Da bismo odgovorili na to pitanje, potrebno je razmotriti odnose. Što se događa kada sretnete osobu koju dobro poznajete, primjerice, najboljeg prijatelja?

Sastanete se u restoranu kako biste porazgovarali o svemu što se dogodilo otkad ste se zadnji put vidjeli i vaš razgovor obiluje starim; poznatim temama, što vas smiruje. No, želite reći i nešto novo jer bi odnos u suprotnom bio statičan i dosadan. Već se iznimno dobro poznajete, što je svojstveno odnosu s najboljim prijateljem, ali jedan za drugoga ipak niste potpuno predvidljivi - budućnost će vam donijeti nove događaje, sretne i tužne. Za deset godina mogli biste biti mrtvi, razvedeni ili jedan drugome postati stranci.

To sjecište novoga i staroga, poznatoga i nepoznatoga, čini bit svih odnosa uključujući i vaš odnos s vremenom, univerzumom i sa samim sobom. U konačnici imate samo jedan odnos. S vašim se razvojem razvija i univerzum, a vaše je sjecište vrijeme. Odnos je samo jedan zbog toga što je stvarnost samo jedna. Već se neko vrijeme nisam osvrnuo na četiri puta joge, od kojih svaki predstavlja određeni okus odnosa:

* Put spoznavanja (gjana joga) ima okus tajnovitosti. Osjećate  neobjašnjivost života. Svako vam iskustvo donosi udivljenje.

* Put posvećenosti (bhakti joga) ima okus ljubavi. U svakom iskustvu osjećate ugodu.

* Put djelovanja (karma joga) ima okus nesebičnosti. Doživljavate povezanost svakog iskustva.

* Put meditacije i unutarnje tišine (rađ joga) ima okus spokoja. U svakom iskustvu doživljavate bivanje.

Vrijeme postoji kako biste te okuse doživjeli što dublje. Ako na putu posvećenosti doživite makar iskru ljubavi, mogli biste osjetiti još malo ljubavi. Kad je osjetite malo više, moguć je uspon na sljedeću razinu intenziteta. Tako ljubav rađa ljubavlju sve dok ne stignete do točke zasićenosti u kojoj potpuno uranjate u božansku ljubav. To je ono što su mistici željeli reći govoreći da zaranjaju u ocean ljubavi kako bi se utopili.

Vrijeme pojačava intenzitet doživljaja sve dok ne stignete do oceana. Ako odaberete značajku koja vas privlači i slijedite je dovoljno daleko, predano i zaneseno, stopit ćete se s apsolutnim. Na kraju toga puta svaka značajka nestaje u Bivanju. Vrijeme nije strijela, sat ili rijeka - ono je promjena okusa Bivanja.

Teoretski gledano, priroda je mogla biti ustrojena i bez napredovanja s nižega na više. Ljubav, tajnovitost ili nesebičnost mogli biste doživljavati nasumce. Međutim, stvarnost nije tako ustrojena, barem ne ona koja se doživljava putem ljudskog živčanog sustava. Život doživljavamo kao razvoj. Odnosi se razvijaju od prvoga nagovještaja privlačnosti do duboke bliskosti. (Ljubav na prvi pogled prelazi isti put, ali ne u nekoliko tjedana ili mjeseci, već u nekoliko minuta.) Vaš odnos s univerzumom slijedi isti put - ako mu to dopustite, Vrijeme bi trebalo biti sredstvo evolucije, ali ako se pogrješno postavite prema njemu, postaje izvor straha i tjeskobe.

POGREŠAN STAV PREMA VREMENU

Zabrinutost zbog budućnosti

Ponovno proživljavanje prošlosti

Žaljenje zbog prošlih pogrešaka

Ponovno proživljavanje jučerašnjega dana

Iščekivanje sutrašnjega dana

Utrka s vremenom

Tuga zbog nestalnosti

Odupiranje promjeni

U slučaju pogrešnoga stava prema vremenu problem nije na razini vremena. U kući osobe koja, brinući zbog mogućnosti da će umrijeti od raka, izgubi pet sati sna, satovi se nisu poremetili. Pogrešan stav prema vremenu samo je simptom pogrješno usmjerene pozornosti. S osobom na koju ne obraćate pozornost ne možete biti u odnosu, a u odnosu s univerzumom pozornost mu posvećujete s vremena na vrijeme ili mu je uopće ne posvećujete. Zapravo, ne postoji drugi univerzum osim onoga koji doživljavate u sadašnjem trenutku. Dakle, da biste održavali odnos s univerzumom, morate se usredotočiti na ono što je pred vama. Jedan je duhovni učitelj rekao: "Za rađanje sadašnjeg trenutka potreban je cijeli svijet".

Ako to usvojite, vaša će se pozornost preusmjeriti. Svaka situacija u kojoj se nađete zapravo je mješavina prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Zamislite da podnosite zamolbu za radno mjesto. Dok vas neznanac ispituje i procjenjuje, vi nastojite svladati stres i ostaviti dobar dojam pa niste prisutni u sadašnjem trenutku. "Hoću li dobiti ovaj posao?" "Kako izgledam?" "Jesu li moje preporuke dovoljno dobre?" "Što taj čovjek zapravo misli?" Doima se kao da se ne možete prestati koprcati u kaši prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. No, sadašnji trenutak ne može biti mješavina staroga i novoga.

Sadašnji trenutak mora biti jasan i otvoren; u suprotnom se ne možete razvijati, a razvoj je razlog postojanja vremena. Sadašnji je trenutak zapravo praznina pa nije određen trajanjem - u sadašnjem trenutku živite kad vrijeme prestane postojati. Najbolji način da doživite to iskustvo mogla bi biti spoznaja da je riječ sadašnjost (engl. present; prim. prev.) povezana s riječju prisutnost (engl. presence; prim. prev.). Kad je sadašnjost ispunjena sveobuhvatnom, potpuno smirenom i zadovoljavajućom prisutnošću, živite u sadašnjem trenutku.

Prisutnost nije doživljaj. Prisutnost osjećamo kad god je svijest dovoljno otvorena. Trenutna situacija ne mora nametati odgovornost. Paradoksalno je da osoba može trpjeti jaku bol, ali njezin um, nesposoban podnositi patnju tijela, odjednom odlučuje napustiti tu muku. To je osobito točno za psihološku bol: vojnici zatečeni u užasu bitke govore kako su doživjeli oslobođenje kad je jak stres ustupio mjesto ekstatičnom rasterećenju.

Ekstaza mijenja sve. Tijelo više nije teško i usporeno; um više ne sluša pozadinsku glazbu tuge i straha. Dolazi do odbacivanja osobnosti koju zamjenjuje slast nektara. Slast može još dugo ostati u srcu - neki kažu da se i u ustima može osjetiti njezin okus nalik medu - ali kad nestane nedvojbeno znate da ste izgubili sadašnji trenutak. U fotoalbum uma možete umetnuti sliku savršenog blaženstva koje postaje nalik prvom kušanju sladoleda, nedostižan cilj kojemu neprestano težite, ali ekstaza stalno izmiče dosegu.

Tajna ekstaze jest u tome daje morate odbaciti kad je dosegnete. Sadašnji trenutak, mjesto na kojemu prebiva svijest, možete doživjeti samo ako se udaljite. Svijest je u sadašnjem trenutku kada poznaje samu sebe. Ako izuzmemo vokabular slasti, blaženstva i nektara, značajka koja nedostaje u životima većine ljudi, najveća prepreka koja im onemogućuje prisutnost u sadašnjem trenutku, jest pribranost. Prije no što doživite ekstazu, morate biti pribrani. To nije paradoks. Ono čemu težite - nazovite to prisutnošću, sadašnjim trenutkom ili ekstazom - potpuno je nedostižno. To ne možete uhvatiti, loviti niti doseći zapovijeđu ili uvjeravanjem. Vaše su čari u tom slučaju beskorisne, baš kao i vaše misli i spoznaje.

Pribranost započinje krajnje ozbiljnom spoznajom da morate odbaciti gotovo sve strategije koje ste do sada primjenjivali da biste dobili ono što želite. Ako vas to imalo privlači, svoju ozbiljnu nakanu odbacivanja besplodnih strategija ostvarite na sljedeći način:

DUHOVNA PRIBRANOST

Potvrđivanje ozbiljnosti nakane prisutnosti u sadašnjem trenutku

Zateknite se u trenucima kad vam pozornost odluta.

Slušajte što zapravo govorite.

Promatrajte svoje reakcije.

Udaljite se od pojedinosti.

Slijedite uspon i pad energije.

Preispitajte svoj ego.

Uronite u duhovni svijet.

Navedene bi upute mogle biti prepisane iz priručnika za lovce na duhove ili na jednoroge. Sadašnji je trenutak još teže uhvatiti, ali ako to dovoljno žarko želite, svakako biste trebali krenuti putem pribranosti.

Lutanje pozornosti. Prvi korak nije ni mističan ni neobičan. Kad opazite da vam je pozornost odlutala, ne prepuštajte se lutanju. Vratite se onamo gdje jeste. Gotovo ćete odmah otkriti zašto ste odlutali. Bilo vam je dosadno, osjećali ste tjeskobu, nesigurnost, brinuli ste zbog nečega i l i ste iščekivali neki budući događaj. Ne izbjegavajte te osjećaje. Oni su ukorijenjene navike svijesti, navike kojima se automatski prepuštate. Kad primijetite da ste u mislima odlutali od onoga što je pred vama, vratite se u sadašnji trenutak.

Slušajte što govorite. Kad se vratite iz lutanja, slušajte riječi koje izgovarate ili koje vam prolaze umom. Riječi održavaju odnose. Ako poslušate sami sebe, znat ćete kakav je vaš trenutni odnos s univerzumom. Neka vas ne zbuni činjenica da je pred vama druga osoba. S kim god razgovarali, uključujući i samoga sebe, ta osoba predstavlja samu stvarnost. Ako se žalite na lijenog konobara, žalite se na univerzum. Ako se pravite važni pred osobom koju želite zadiviti, nastojite zadiviti univerzum. Odnos je samo jedan. Slušajte kakav je u ovom trenutku.

Promatrajte svoju reakciju. Svaki je odnos dvosmjeran pa vam stoga univerzum odgovara na sve što kažete. Promatrajte svoju reakciju. Jeste li zauzeli obrambeni stav? Prihvaćate li situaciju i nastavljate dalje? Osjećate li se sigurno i l i nesigurno? Ponavljam: ne dopustite da vas zbuni osoba s kojom komunicirate. Osluškujete odgovor univerzuma i zatvarate krug koji obuhvaća promatrača i predmet promatranja.

Udaljite se od pojedinosti. Prije postizanja pribranosti morali ste pronaći način prilagođavanja na usamljenost koja proizlazi iz izostanka stvarnosti. Stvarnost jest potpunost. Stvarnost je sveobuhvatna. Zaranjate u nju i ne postoji ništa više. U izostanku potpunosti i dalje težite za sličnim stapanjem pa ga nastojite ostvariti u djelićima, u malim odsječcima. Drugim riječima, pokušali ste se izgubiti u pojedinostima, kao da vas krajnji kaos i buka mogu zasititi do točke ispunjenja. Sada znate da ta strategija nije djelovala pa je napustite. Udaljite se od pojedinosti. Zaboravite nered. Pobrinite se za njega što djelotvornije, ali ga ne shvaćajte ozbiljno; ne dopustite da određuje tko jeste.

Slijedite uspon i pad energije. Nakon što pojedinosti uklonite s puta, potrebno vam je nešto što ćete slijediti. Budući da vaša pozornost želi krenuti u određenom smjeru, povedite je u srž toga doživljaja. Srž doživljaja jest ritam disanja univerzuma koji vam donosi nove situacije, uspon i pad energije. Opazite kako napetost vodi rasterećenju, uzbuđenje umoru, a ushićenost miru. Jednako kao što se u svakom braku događaju plime i oseke, tako i vaš odnos s univerzumom prolazi uspone i padove. Te biste promjene isprva mogli doživljavati emocionalno, ali nastojte to izbjeći. Taj je ritam mnogo dublji. Započinje u tišini začećem novog doživljaja; prolazi razdoblje trudnoće tijekom kojega se doživljaj oblikuje u tišini; kreće prema rođenju nagovješćujući smjer promjene i na posljetku se rađa nešto novo. To "nešto" može biti nova osoba u vašem životu, događaj, misao, spoznaja - zapravo, bilo što. Svemu je zajednički uspon i pad energije. Vi morate biti svjesni svakoga stadija jer se u ovom trenutku nalazite u jednome od njih.

Preispitajte ego. Sve to promatranje, opažanje i primjećivanje samoga sebe ne prolazi neopaženo. Vaš ego ima svoj "ispravan" način postupanja, a kada prekinete taj obrazac, dat će vam do znanja koliko je nezadovoljan. Promjena izaziva strah, no što je još važnije, ego je shvaća kao prijetnju. Strah je tek taktika kojom vas nastoji vratiti na stari put. Vi ne možete susprezati reakcije svojeg ega jer ćete na taj način samo produbiti svoju vezanost za njega. A l i možete ga preispitati, a to znači smireno i objektivno preispitati samoga sebe. "Zašto to činim?" "Nije li ovo automatska reakcija?" "Što sam do sada postigao takvim ponašanjem?" "Nisam li sam sebi dokazao da to ne djeluje?" Ta si pitanja morate uporno i neprestano ponavljati, ali ne s nakanom slamanja ega, već popuštanja njegova refleksnog stiska kojim određuje vaše ponašanje.

Uronite u duhovni svijet. Kad se ozbiljno usredotočite na svoje ponašanje, uvidjet ćete da vas je ego cijelo vrijeme izolirao. Ego vas želi uvjeriti da živite u zasebnosti jer pomoću tog uvjerenja može opravdati težnju da prigrabi što više za mene i moje. Ego na prilično sličan način nastoji zgrabiti i duhovnost kao vrijednu novu imovinu. Da biste poništili tu sklonost koja vodi daljnjoj izolaciji, uronite u drugi svijet. To je svijet u kojemu ljudi svjesno proživljavaju sadašnje doživljaje i održavaju zajedničku viziju preobrazbe iz dvojnosti u jedinstvo. Takvo okružje pronaći ćete u uzvišenim duhovnim tekstovima.

Budući da sam u takvim djelima pronašao neizrecivu nadu i utjehu, toplo vam ih preporučujem. Ali postoji i živi svijet kojega možete upoznati. Uronite u duhovno okružje u skladu s vlastitim poimanjem duha. No, očekujte da ćete u takvom okružju doživjeti i razočaranje jer ćete među ljudima koji se bore sa svojim nesavršenostima neizbježno naići na najviše frustracija. Previranje na koje naiđete jest vaše vlastito previranje.

Kad se posvetite putu pribranosti, više nemate što učiniti. Prisutnost će doći sama od sebe, a tada vaša svijest nema druge doli biti u sadašnjem trenutku. Trenutak u sadašnjosti izaziva unutarnju promjenu koja se osjeća u svakoj stanici. Vaš živčani sustav usvaja način obrađivanja stvarnosti koji nije star niti nov, poznat niti nepoznat. Uspinjete se na novu razinu postojanja na kojoj je prisutnost važna zbog same sebe, bezuvjetno važna. Svaki drugi doživljaj je relativan pa stoga može biti odbačen, zaboravljen, obezvrijeđen ili zanemaren. Prisutnost jest dodir same stvarnosti koja ne može biti odbačena ili izgubljena. Svaki vas dodir čini još malo stvarnijim.

Mnogo je različitih dokaza za to, a najneposredniji je vezan za samo vrijeme. Ako sat pokazuje samo sadašnji trenutak, vaše iskustvo obuhvaća sljedeće:

1. Prošlost i budućnost postoje samo u mašti. Ni jedna prošla aktivnost nije stvarna. Ni jedna vaša buduća aktivnost nije stvarna. Stvarno je samo ono što činite sada.

2. Tijelo koje ste nekoć nazivali sobom više nije ono što vi jeste. Um koji ste nekoć nazivali sobom više nije ono što vi jeste. Napuštate ih lako, bez napora. Tijelo i um su privremeni obrasci koje je univerzum preuzeo trenutak prije no što je krenuo dalje.

3. Vaše istinsko jastvo u ovom se trenutku očituje u mislima, emocijama i osjetima koji prelaze preko zaslona svijesti. Prepoznajete ih kao mjesta promjene i bezvremenosti. Sebe također vidite upravo tako.

Kad se nađete u sadašnjem trenutku, nemate što činiti. Rijeka vremena nesputano teče. Vrtloge i struje, plićake i dubine doživljavate u novom kontekstu nevinosti. Sadašnji je trenutak prirodno nevin. Ispostavlja se da je sadašnji trenutak jedini doživljaj koji se ne razvija. Kako to može biti točno kad sam rekao da su koraci evolucije jedina svrha vremena? To je tajna nad tajnama. Razvijamo se, ali život u svojoj srži ostaje vječan. Zamislite univerzum koji se beskonačnom brzinom razvija kroz beskonačno mnogo dimenzija, potpuno slobodan odjednom stvarati posvuda. Da bismo se pridružili toj struji, ne moramo učiniti ništa, već ostati potpuno mirni.

PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAĐIVANJA S DVANAESTOM TAJNOM

Dvanaesta tajna govori o korištenju vremena. Ponovno uspostavljanje veze s vlastitim bićem najbolji je način korištenja vremena. Pogrešan način korištenja vremena svodi se na suprotno: udaljavanje od vlastitog bića. Za razvoj uvijek imate dovoljno vremena jer se razvijate zajedno s univerzumom. Kako to možete sami sebi dokazati? Jedan od načina jest sanskrtska praksa zvana sankalpa. Sankalpa je svaka namjera ili misao u koju uložite volju. Izraz obuhvaća i cijelu zamisao sredstava: kako možete doista ostvariti ono što ste poželjeli ili pomislili da biste željeli ostvariti? Odgovor u velikoj mjeri ovisi o vašem stavu prema vremenu (korijenska riječ kalpa znači "vrijeme").

* Ako je bezvremenost dio vašega bića, želja će se ostvariti spontano i bez odgađanja. Vi imate moć upravljati vremenom kao i bilo kojim drugim dijelom svojega svijeta.

* Ako je bezvremenost u slabašnom odnosu s vašim bićem, neke će se želje ostvariti spontano, a druge neće. Mogli biste doživljavati odgađanja i neugodan osjećaj da nećete dobiti ono što želite. Vaša sposobnost upravljanja vremenom je nesigurna, ali se razvija.

* Ako bezvremenost nije ni u kakvom odnosu s vašim bićem, ostvarenje vaših želja iziskivat će trud i odlučnost. Nemoćni ste u odnosu na vrijeme.

Umjesto da upravljate njime, podređeni ste njegovu neumoljivom protjecanju.

Iz tri navedene kategorije možemo razviti tri različita sustava vjerovanja.

Razmotrite ih i ustanovite koji se najviše odnosi na vas.

1. Nemam dovoljno vremena. U danu nema dovoljno sati da obavim sve što želim. Drugi ljudi zahtijevaju mnogo mojega vremena, a ja mogu samo nastojati održavati ravnotežu. Sva svoja životna postignuća ostvario sam marljivim radom i odlučnošću. Koliko je meni poznato, to je put uspjeha.

2. Smatram se prilično sretnim. Imam mogućnost činiti mnogo toga što sam oduvijek želio činiti. Iako sam vrlo zaposlen, pronalazim dovoljno vremena za sebe. Situacija se s vremena na vrijeme sama posloži. Duboko u sebi očekujem da će se moje želje ostvariti, ali prihvaćam i mogućnost da se neće.

3. Vjerujem da nam univerzum pruža sve što nam je potrebno. To je nedvojbeno točno u mojem životu. Zadivljen sam spoznajom da svaka moja misao donosi određen odgovor. Ako ne dobijem ono što želim, uviđam da nešto u meni onemogućuje ostvarenje te želje. Radu na svojoj unutarnjoj svijesti posvećujem mnogo više vremena nego borbi s vanjskim silama.

Navedena su tek okvirna određenja sankalpe, ali većina ljudi spada u jednu od te tri kategorije. One, također vrlo općenito, predstavljaju tri stadija osobne evolucije. Dobro je znati da postoje jer bi mnogim ljudima bilo teško povjerovati u postojanje bilo koje stvarnosti osim prve, u kojoj su marljiv rad i odlučnost jedini načini da dobijete ono što želite.

Kad primite čak i nagovještaj da se želje mogu ostvariti i bez ulaganja tolikog truda, možete odlučiti prijeći na sljedeći stadij razvoja. Razvoj se postiže sviješću, no vi ipak možete već danas odlučiti promijeniti svoj odnos prema vremenu:

Dopustit ću da vrijeme teče za mene.

Imat ću na umu da uvijek imam dovoljno vremena.

Slijedit ću vlastiti ritam.

Vremenu neću pogrješno pristupati oklijevanjem i odgađanjem.

Neću strahovati od onoga što će mi vrijeme donijeti u budućnosti.

Neću žaliti zbog onoga što mi je vrijeme donijelo u prošlosti.

Prestat ću se utrkivati s vremenom.

Pokušajte danas donijeti samo jednu od navedenih odluka i promatrajte kako će promijeniti vašu stvarnost. Vrijeme nije zahtjevno iako se svi ponašamo kao da sat upravlja našim životom (a čak i ako ne upravlja, ipak neprestano pogledavamo na njega). Vrijeme bi trebalo teći u skladu s vašim potrebama i željama. To će se dogoditi samo ako odbacite suprotno vjerovanje - da vrijeme upravlja vama.