politici imamo super-države kao što su Europska unija, i njene kopije koje su u procesu formiranja: Afrička unija, Azijsko-pacifička ekonomska su­radnja (APEC) i planirana američka zona 'slobodne trgovine' (FTAA). Orga­nizirane su na način da podržavaju osnovnu životnu činjenicu za sve koji žele biti diktatori - što više centralizirate proces donošenja odluka, to nekolicina ljudi ima više moći nad mnoštvom. Raznolikost je najgora noćna mora za dik­tatora jer on tada ne može nadzirati sve točke donošenja odluka. Uniformnost i centralizacija nužni su za fašizam ili komunizam, ili koje god ime želite dati svojoj diktaturi. Zbog toga smo svjedoci da se centralizacija svega uvodi sve bržim tempom.

Svjetska vlada osmišljena je tako da bude vršni kamen na ovoj piramidi političke tiranije, a uloga svjetske vojske je nametnuti njene odluke zemljama koje bi željele same sobom upravljati. To je razlog zašto su nacionalne vojske sve podređenije grupacijama poput NATO-a i mirovnih operacija Ujedinjenih naroda, te zapravo postaju samo njihov dio. Primjer je to onoga što ja zovem 'totalitarističko šuljanje' u kojem se korak po korak prikradate odavno zacrta­nom cilju umjesto da odjednom uvodite kolosalne promjene. Kad bi koraci bili preveliki mnogi bi ljudi uvidjeli o čemu se radi, a oni to ne žele. Naše neznanje je njihova sreća. U Europi, EEZ ili zajedničko tržište 'Zone slobodne trgovine', postaje centralizirana fašistička država poznata kao Europska unija zahvaljujući promjenama nametnutim kap po kap, kroz totalitarističko šuljanje, a ista se stvar događa i svugdje drugdje.

Iluminati manipuliraju svojim pijunima na ključnim položajima u politici, a većina ostalih političara je neupućena potrošna roba. Inteligencija nikada nije bila nužna osobina političara, no često može biti štetna za karijeru. Timu Collinsu, konzervativnom članu Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva, jedan birač poslao je detalje o rupama u službenoj priči o 'avionu' koji se navodno srušio na Pentagon 11. rujna. G. Collinsu ponuđena je mogućnost da pogleda DVD s izla­ganjem o pojedinostima ovih dokaza, ali on ga je odbio čak i pogledati. Njegov 'izvršni pomoćnik' napisao je da g. Collins'...ne vjeruje u teorije zavjere i smatra posebno neprihvatljivim što autori DVD-a o kojem govorite pokušavaju igrati igre s tako strašnom tragedijom.' Sve to bez da se uopće potrudio pogledati ga. Činjenica da ljudi poput Tima Collinsa postaju političari mogla bi se također smatrati strašnom tragedijom za ljude koje bi oni trebali zastupati. Kada imate članove Parlamenta ili Kongresa s takvim mentalitetom - a Collins je pravilo, a ne izuzetak - manipuliranje političkim sustavom dječja je igra. Politika me uvijek podsjeća na Einsteinovu mudru izreku da se problemi ne mogu riješiti istom razinom inteligencije koja ih je stvorila.

Kontrola bankarstva i trgovine već se nalazi u rukama malog broja ljudi, a trend se i dalje nastavlja. Europska valuta - euro - dio je plana Iluminata da za­mijene sve valute jedinstvenom svjetskom valutom koju će nadzirati planirana Središnja svjetska banka. Mayer Amschel Rotschild, utemeljitelj (iluminatske) bankarske dinastije navodno je rekao: 'Dajte mi kontrolu nad državnom valu­tom i nije me briga tko donosi zakone'. Krenite korak dalje i imate plan za svjetsku diktaturu u kojoj će oni kontrolirati svjetsku valutu i donositi zakone. Iluminatske obitelji koriste svoju mrežu tajnih društava i povezane pijunske direktore-potrčke za kontroliranje svih većih banaka i transnacionalnih kor­poracija. U velikim upravnim odborima naizgled se pojavljuju različita imena, ali svi oni odgovaraju gospodarima koji su ih tamo postavili, i koji diktiraju politiku koju će oni slijediti. Kao što sam detaljno objasnio u drugim svojim knjigama, svijet je na razini pet osjetila kontroliran strukturom piramida un­utar piramida koje su, poput ruskih 'babuški', jedna unutar druge. Na vrhu ovih piramida, posebno one najveće koja obuhvaća sve ostale, nalaze se obitelji Iluminata (Slika 3). Odatle oni manipuliraju i nameću svoj plan centralizacije globalne moći diljem društva. Svi oni koji su uključeni u grupe za pritisak što se suprotstavljaju sustavu u brojnim i raznim pitanjima moraju shvatiti da imaju posla s istim obiteljima Iluminata na vrhu piramide.

Kroz svoje transnacionalne korporacije Iluminati nadziru, kraj mnogih drugih stvari, svjetsku opskrbu naftom, plinom, strujom i vodom, proizvod­nju lijekova i 'medicinu' te proizvodnju i distribuciju hrane. Njihov bankarski sustav kontrolira vlade, trgovinu i ljude posuđivanjem novca koji ne postoji i naplaćivanjem kamata na njega. Ono što zovemo novcem samo je dug koji se prenosi iz ruke u ruku u obliku čekova, transfera, kredita, pa čak i gotovine'. Ono što zovemo gotovinom nije novac; to je dug. Novac se stvara podizan­jem kredita - zaduživanjem - i bez obzira u kom se obliku taj kredit kasnije javljao (kao gotovina, ček ili nešto treće), uvijek se radi o recikliranju duga. Riječ kredit (credit) na latinskom znači on ima povjerenja' ili 'on vjeruje', i to je točno ono što 'novac' doista jest: vjera da je on stvaran. Ali nije. Čak je i onaj dio s dugom iluzija, jer kako možete biti dužni ako vam od početka ništa nije posuđeno?

Kada banka izda kredit, ona ne pozajmljuje ništa. Oni jednostavno u vaš račun utipkaju brojku koju su vam pristali 'pozajmiti', uz vašu kuću, poduzeće ili zemlju kao jamčevinu. Oni ne stvaraju novac, oni pritiskom na tipku računala stvaraju dug, i od tog trenutka vi njima morate vratiti nepostojeći 'novac' koji su vam 'pozajmili', plus kamate! Ukoliko to ne učinite, mogu vam oduzeti vašu imovinu - za to što su vam posudili - ništa. Vlade 'posuđuju' novac na isti način, i porezni obveznici postaju odgovorni za 'otplaćivanje' nepostojećeg novca koji su od banaka u njihovo ime posudile vlade pod kontrolom istih sila koje kontroliraju i banke. Kad biste to napisali kao fikciju rekli bi da je previše nevjerojatno, ali to je stvarnost bankarske prijevare. Britanske novčanice 'obvezuju se da će donositelju na zahtjev isplatiti svotu' koja je nazivna vrijednost novčanice (Slika 4). Kako je to moguće? Ako sam vam dužan deset funti i dam vam deset funti, dao sam vam što sam bio dužan, zar ne? Da, kad bi novčanica od deset funti bila novac, onako kako ga mi shvaćamo. Ali ona to nije. Ona nije ništa više od zadužnice, obećanja da će se platiti - dug. Kad mi posudite deset funti posudili ste mi dug, i kad vam vratim deset funti vratio sam vam dug. Kako možemo bilo kome plaćati novcem kad njega nema?

Moja supruga Pam primila je pismo od policije u Hampshireu, Engleska, u kojem se tvrdi da ju je kamera snimila dok je vozila šest milja na sat brže od maksimalne dopuštene brzine na praznoj cesti u ponoć. Tražili su 60 funti za taj zločin protiv čovječnosti. Poslao sam pismo čovjeku iz hampshireske policije, utjerivaču dugova za vladu pod nazivom 'menadžer, središnji ured za naplatu'. Upitao sam ga kako se može platiti novcem kada novac ne postoji. Nije li nezakonito plaćati dug dugom, i kako im onda mogu platiti, a da ne počinim prekršaj? Odbio je odgovoriti na to pitanje bez obzira koliko sam ga puta postavio, jer nije imao odgovora. Policijski dokument čak je predl­agao da se 'novac' može platiti kreditnom karticom! Načelnika hampshireske policije i predsjednika suda također sam pitao kako se može plaćati kad novac ne postoji, već samo dugovi. I oni su odbili razgovarati sa mnom, jer nemaju drugog izlaza nego ignorirati pitanje. Pa ipak milijarde ljudi gladuju, gube svo­je domove, žive u siromaštvu, pa čak i umiru zbog nedostatka novaca koji nije ništa drugo nego iluzorne brojke na kompjutorskim monitorima. Priopćenje koje je obitelj Rotschild 1863. uputila svojim suradnicima iz New Yorka daje izvrstan sažetak situacije:

'Oni malobrojni koji razumiju sustav bit će ili toliko zainteresirani za korist koju mogu izvući, ili toliko ovisni o njegovim prednostima da iz te klase neće biti opozicije; dok s druge strane, velika većina ljudi, mentalno nesposobna uvidjeti strahovite prednosti... nosit će svoj teret bez prigovora, a možda i ne sluteći da je sustav posve štetan za njihove interese.'

Cijeli bankarski sustav temelji se na prijevari zapanjujućih dimenzija s ciljem kontroliranja i represije nad narodom. Nema ništa loše u tome da imate jedinicu valute i nazivate ju novcem. To nije ono što želim reći. Stvar je u tome da kada jednom imate privatne banke koje su u vlasništvu istih ljudi koji stvaraju valutu iz ničega, i na to naplaćuju kamate, imate sve što je potrebno za globalnu tiraniju. To je upravo ono što imamo, a uvedeno je zato što iste obitelji koje kontroliraju banke kontroliraju i političare koji donose zakone o bankarstvu. Koliko god to moglo biti zapanjujuće nekome tko je neupućen u ovu temu, bankamna se dopušta da posuđuju do deset puta više od onoga što imaju na depozitu. To se zove posuđivanje na temelju djelomičnog pokrića (engl. fractional reserve). Svaki put kada u banku stavite jednu funtu ili jedan dolar, dajete banci pravo da posudi deset funti ili dolara koje nema. Mnogi ljudi misle da banke posuđuju novac ulagatelja, a one zapravo posuđuju dim, brojke na ekranu. Kada pratite 'novac' od banke do banke u čekovima, transferima itd., možete vidjeti da oni stvaraju sve više i više 'novca' od vašeg izvornog uloga ili kredita, jer svaki put kad se on potroši i završi u drugoj banci, na temelju njega izdaju se novi krediti. Količina kamata koju banke nagomilaju ovom prijevarom je zapanjujuća. Manipuliranje novcem/bankarskim sustavom jedno je od najdjelotvornijih sredstava diktature iluminatskih obitelji i primjer koji pokazuje do koje nas se mjere organizirano pljačka.

Ljudi rade poslove koje mrze kako bi 'otplatili hipoteke'. Ali što je ta hipo­teka? To je dug koji vam banka isplaćuje, s tim da im vi u zamjenu morate isplatiti još veći dug. Ali - prema zakonu - dug ne smijete otplaćivati dugom! I onda kažu da sam ja lud! U drugim mojim knjigama možete naći detaljno objašnjenje nevjerojatne pozadine globalne bankarske prijevare. Ta ilumi-natska mreža međusobno povezanih banaka i kompanija koristi svoj utjecaj (kontrolu) u vladi za uništavanje manjih neiluminatskih poduzeća, kako bi preživljavanje svakog čovjeka učinila ovisnim o elitnim obiteljima. Zašto vlade neprekidno donose zakone koji olakšavaju život i uvećavaju profite velikih ko­rporacija, ali ga otežavaju i čine skupljim malim poduzećima? Evo vam od­govora u obliku jednostavne jednadžbe: ovisnost = kontrola; raznolikost = sloboda. U medijima moć nad onim što vidimo i čujemo sada je u rukama smiješno malog broja ljudi. Možda se uz sve veći broj televizijskih kanala čini da se medijska 'raznolikost' povećava, ali broj onih koji te kanale nadziru i ono što oni prikazuju nastavlja se smanjivati. Dok sam bio televizijski izvjes­titelj i spiker tijekom 1970-ih, bilo je nezamislivo da postaje Nezavisne region­alne televizije (ITV) diljem Ujedinjenog Kraljevstva jednoga dana neće biti u vlasništvu različitih, međusobno nezavisnih osoba. To se smatralo neophod­nim za slobodan protok nepristranih informacija. Ali danas jedna kompanija, Carlton-Granada, kontrolira c i j e l u ITV mrežu širom Engleske, Škotske, Walesa i Sjeverne Irske. 'Nezavisni' radio brzo se kreće u istom smjeru. Čak ni to nije kraj, jer plan Iluminata zahtijeva totalnu kontrolu, i širom svijeta regulacija vlasništva nad medijima smanjuje se ili ukida.

Britanska vlada pod iluminatskom marionetom Tonyem Blairom provela je to do nečuvenih razmjera, i traži dopuštanje većeg stranog vlasništva nad medijima kako bi globalne korporacije poput Disneya i drugih mogle ući na tržište. Federalna komisija za komunikaciju Sjedinjenih Država (FCC), na čelu sa sinom Colina Powella, Michaelom, neprekidno vrši pritisak za dodatno uki­danje ograničenja nad vlasništvom. To omogućava da nekoliko iluminatskih korporacija posjeduje enormne udjele nacionalnih i globalnih medija i uništava ono što je preostalo od raznolikosti informacija i gledišta. Zamisao koja stoji iza toga je da se informacije kontroliraju do te mjere da ljudi vide i čuju samo ono što odgovara iluminatskoj diktaturi. To je upravo ono što je George Orwell predvidio u svojoj knjizi 1984.. Dobar primjer je medijska grupa pod imenom Clear Channel koja je tijesno povezana s obitelji Bush. Naime, kupila je velik broj američkih radijskih postaja i diktira emitiranje 'vijesti'. Samo u Detroitu posjeduju sedam najpopularnijih radijskih postaja. Prije i tijekom invazije na Irak 2003. Clear Channel je financirao mitinge s ciljem prikupljanja podrške ratu, dok je istovremeno suzbijao alternativna gledišta u svom eteru.

Velike korporacije poput General Electrica kontroliraju američke tele­vizijske mreže od kojih većina Amerikanaca dobiva svoje 'vijesti'. General Electric posjeduje NBC mrežu, CNBC, MSNBC, Bravo, Mun2TV, Sci-Fi chan-nel, Trio, WNBC - New York, KNBC Los Angeles, WMAQ Chicago, WCAU Philadelphia, KNTV San Jose/San Francisco, KXAS - Dallas/Fort Worth, WRC Washington, WTVJ Miami, KNSD San Diego, WVIT Hartford, WNCN Raleigh, WCMH Columbus, WVTM Birmingham, WJAR Providence, KVEA/KWHY Los Angeles, WNJU New York, WSCV Miami, KTMD Houston, WSNS Chica-go, KXTX Dallas/Fort Worth, KVDA San Antonio, KSTS San Jose/San Francis-co, K D R X Phoenix, K N S O Fresno, K M A S Denver, WNEU Boston/Merrimack, KHRR Tucson i WKAQ Puerto Rico. Oni također posjeduju Universal Studios, NBC Universal Television Studio i NBC Universal Television Distribution. Za­mislite koliku moć fabriciranja lažne stvarnosti imaju zahvaljujući tome.

Medijski tajkuni poput Ruperta Murdocha vode kompanije koje kontro­liraju gomile televizijskih i radijskih postaja i novina diljem svijeta, zajedno s filmskim studijem Twentieth Century Fox, izdavačima knjiga kao što je Harper Collins i Delphi Internet sustava. Jedan od Murdochovih 'posjeda', Fox News, ili Fix News¹ da budemo precizniji, najpristraniji je televizijski propagandni kanal koji sam u životu vidio. Kroz konglomerate poput General Electrica, Murdochovu novinsku korporaciju, Disneya i AOL-Time Warnera, Iluminati također kontroliraju Hollywood i glazbenu industriju. Možda vidite etikete 'različitih' glazbenih kuća i filmskih studija, ali u osnovi njima dominira ista sila koja odlučuje što će se gledati i slušati, a što neće. Kada dođemo do glavne teme ove knjige, shvatit ćete koliko je ova medijska dominacija vitalno važna za plan Iluminata. Ona ide puno dalje i puno dublje od pukog laganja i skrivanja istine o događajima u svijetu. Bez ovog određivanja što će ljudi uglavnom gle­dati i slušati, ostatak kontrolne strukture bi se srušio.

Dva mala primjera medijske manipulacije i lažnog izvještavanja otkrivaju veću priču. Bivša BBC-jeva novinarka rekla mi je kako su od nje zatražili da s kamerom izađe na ulice i zabilježi što ljudi misle o kraljici majci kada je 2002. umrla u 101. godini života. Izvjestiteljica je otkrila da je '99 posto' ljudi koje je intervjuirala izjavilo da nisu voljeli kraljicu majku i da ih nije briga što je um­rla. Kao novinarka od integriteta, izvijestila je istinu o onome što se dogodilo, ali su je njeni šefovi strogo ukorili. Službena priča BBC-ja bila je da je 'Kraljica Mama' (stara gadura) bila obljubljena i predmet divljenja nacije. Novinarka je upitala svoje uguzničke 'nadređene' žele li to oni reći da je trebala lagati. 'S obzirom na okolnosti, trebali ste iskriviti istinu', odgovorili su. Bila je užasnuta i dala je otkaz. Nažalost, malo je takvih poput nje, a istina se svakodnevno ne samo iskrivljuje, nego masakrira.

1) engl. 'to fix' = namjestiti, frizirati; prim. prev.

Dok sam pisao ovu knjigu doživio sam najnovije iskustvo (jedno od sto­tina sličnih) koje je razotkrilo izvanrednu nesposobnost medija da izvještavaju o činjenicama - i naivno povjerenje javnosti u ono što vidi i čuje. Obratili su mi se predstavnici televizijskog projekta po imenu Celebrity Big Brother u kojem 'poznati' ljudi žive u 'kući' do dva tjedna dok ih snimaju 24 sata dnevno. Gledatelji glasaju za izbacivanje 'poznatih' sve dok ne ostane samo - 'pobjed­nik'. Našao sam se s predstavnicima programa kako bih vidio da li bi tako atraktivan 'show' mogao biti zgodna prilika za širenje informacija koje publika inače ne bi čula. Brzo sam zaključio da ne bi, i nikad me poslije toga nisu kon­taktirali, kao ni ja njih. Ali tijekom nešto više od dva sljedeća mjeseca novinari su izvještavali da ću biti u programu. To je trajalo sve do početka programa, i jedne su novine čak poslale izvjestitelja koji je pokucao na vrata mom bratu tražeći izjavu o mom nastupu.

Nedjeljne novine izvijestile su da me u posljednjem trenutku morao net­ko zamijeniti, iako nikad nije bilo predviđeno da ja nastupim. U deset tjedana koliko je kružila ova priča nijedne od ovih novina nikada nisu pitale... mene! Pa ipak, koliko god su ove vijesti bile besmislene, javnost je u njih vjerovala. Neprestano su me zaustavljali na cesti i ispitivalo me o mom pojavljivanju u showu, i većina je ljudi vjerovala da to mora biti tako jer su pročitali u novina­ma. Radijski programi ponavljali su istu tu priču i ona je postala prihvaćena istina, premda 100 posto netočna.