D e f i n i c i j a : SVE – TO – ŠTO – JEST

Postoji sedam principa istine; onaj, koji ih poznaje s punim razumijevanjem, posjeduje magični ključ, čijim se dodirom otvaraju sva vrata hrama. ( citat iz KYBALION )

Iza svake fizičke manifestacije stoji uvijek duhovna stvarnost. Tako glasi univerzalni zakon. Sve na ovom svijetu, što možemo vidjeti, dodirnuti i osjetiti, podčinjeno je stalnoj promjeni i preokretu. Sve biva rođeno, cvjeta, ima vrijeme dozrijevanja, vrijeme žetve i tad nestaje. Sve se razvija iz nečeg drugog i postaje nešto drugo. Embrion – zametak postaje beba, žir postaje hrast itd. sve raste, donosi plodove, umnaža se, umire, kad vrijeme dozrije i prelazi u jedno drugo stanje.

Isto tako kao što se fizičko tijelo formira iz jajne stanice, rađa od majke, na najvišem stupnju svog rasta ide ususret jeseni i tad napuštajući život i duh biva predano transformaciji zemlje. Tako djeluje zakon ritma u cijelom svemiru. Ništa nije sigurno kao promjena. Tek tada, kad na svim područjima savršeno svladamo naše lekcije, možemo se oprostiti od mijene, jer smo iskusili i naučili sve, što je za iskusiti u ovoj dimenziji. Sve dok uvijek i uvijek želimo se vraćati, mi još nismo ispunili našu zadaću učenja i našu misiju.

Sve, što postoji, nastaje iz čiste energije, koja je više ili manje zgusnuta. Energija pak ne izčezava jednostavno, ona se ne može rastočiti u ništa, ona se samo pretvara. Kao što komad drveta postaje pepeo, koji se opet miješa sa zemljom i postaje temelj za novi život u formi jedne biljke. Ova biljka stoji tada ljudima na raspolaganju kao hrana itd.

Ako promatramo svemir, tad moramo doći do spoznaje, da sve mora poteći od sređenog DUHA. Samo ovaj DUH, kojeg hermetičari nazivaju SVE – SVEMIR, od kojeg smo također ti i ja jedan dio, mogao je uspostaviti ovaj kozmički red. Ako si ti i ja jedan dio SVEGA, tad je također istina, da je SVE također u nama, jer ništa ne može postojati, što nije SVE ili što bi bilo izvan toga SVEGA. Jednostavno ne postoji ništa drugo pored SVEGA = SVEMIRA.

Tako možemo spoznati, da također slučaj nema mjesta u ovom REDU. Svemir znači RED – sređena cjelina – svemir znači sređeno jedinstvo. Svi veliki mislioci i posvećenici ovoj su sređenoj cjelini dali ime SVEMIR, koje ime i mi danas upotrebljavamo. SVE – SVEMIR – BOG – IZVOR.

Sve leži utemeljeno u ovom SVEMIRU, i sve je ujedinjeno. Iz njega je sve proizašlo. Jer sve, što jest, jest ovo SVE – SVEMIR. Filozofije, teologije, religije, svi koji žele SVEMIRU dati lik i smisao, to htjeti učiniti razumljivim i njemu pridati ljudske slabosti – od hermetičkih učitelja bivaju ismijani kao ne znala djeca.

To su dječji napori smrtnika, koji biće SVEMIRA, tajnu vječnosti nastoje učiniti razumljivom i objašnjivom, time što tome pripisuju ljudsku sljepoću, emocionalnost, osvetljivost i egoizam. Pomisli samo na Boga svih religija, Boga tvog djetinjstva, koji te je kažnjavao paklom, ako nisi funkcionirao i živio slijepu poslušnost. Ovo znanje i istinu o svjetlu IZVORA nose intuitivno u sebi već mala djeca, kojima se prodaje strahoviti Bog. Bog, koji ljubomorno i strogo pazi na ponašanje ljudi. Ovom Bogu treba žrtvovati sve emocije, treba udovoljiti prinošenjem žrtve i odreknućem svake životne radosti. Ovaj i ovakav Bog ne može biti predmet vjerovanja jednog prosvijetljenog posvećenika.

Mi smo ovdje, na ovom stupnju razvoja, jer smo druge stupnjeve zaključili i ostavili iza nas. Na koncu našeg putovanja, kroz dimenzije i inkarnacije, mi ćemo SVE to ili BOGA sami iskusiti na svim područjima i ovo SVE potpuno ispuniti. Stoga smo mi SVE u oblikovanju i nastajanju. Ako pokušavamo ovo SVE shvatiti sa našim logičnim razumom, tad ćemo se nužno izgubiti. Mi možemo ovu veličinu možda djelomično naslutiti, ako skromno postanemo svjesni našeg vlastitog neznanja. No, ovo nije razlog, da klonemo i očajavamo, jer važi princip „ kako u malom – tako i u velikom.“ Ako ono, što je   m a l e n o   detaljno istražiš i prepoznaš, tad možeš to primijeniti na v e l i k o.

Također, ako se unutarnje biće SVE – DUHA ne može spoznati, postoje ipak istine, koje njegovo postojanje nama čini prepoznatljivim i kao istine mogu ih voditi pred oči ljudskom duhu. No ništa ne može njegovu vlastitu prirodu i njegov život stvarno razumjeti, nego samo SVE, tj. univerzalna inteligencija. Ova je inteligencija ono iz koje je sve proizašlo i koja je sve stvorila, što postoji. Ako sami visoki majstori, koji se upravo sada preko medija javljaju, sami arhanđeli i Isus kažu, da IZVOR ne može biti objašnjen, da je SVEMIR neshvatljiv,  tad moramo  također i mi učiti poniznost i priznati, da mi uopće ništa ne možemo znati. Iz ove poniznosti možemo prihvatiti poučne pouke, školovati i osloboditi naš duh. No, sve dok mi ljudi vjerujemo, da sve možemo racionalizirati i da mudrost pripada nama, mi ne ćemo nikad postići pravi zgoditak znanja.

IZVADAK IZ KYBALION:

„ Za ono, što je fundamentalna istina – substancijalna stvarnost – ljudska je riječ siromašna, ali mudrac je naziva SVEMIR. U jezgri njenog bića SVEMIR je nespoznatljiv. Ali očitovanjima razuma moramo izraziti dobrodošlicu i sve pažljivo obrađivati. Ljudski razum, čija ispoljavanja moramo prihvatiti, tako dugo dok uopće mislimo, uči nas o SVEMIRU, i to bez pokušaja, da skini zavjesu nespoznatljivog.

1.   Svemir mora biti sve, što stvarno postoji. Izvan svemira ne može ništa postojati, jer tad SVEMIR ne bi bio s v e. Tad bi morao postojati jedan veći Bog, veće SVE, koje stoji iznad njega. No tad bi iznad njega postojeći Bog bio SVE.

2.    Svemir mora biti beskrajan, jer ne postoji NIŠTA, što može SVEMIR objasniti, omeđiti ili stegnuti. On mora biti beskrajan u vremenu ili vječan. On mora uvijek neprekidno postojati, jer inače ne postoji ništa, što bi to moglo stvoriti. Ne može se nešto razviti iz ništa, i ako ikada to nije bilo, samo za jedan trenutak, tad ni sada ne bi bilo – moralo je neprekidno zauvijek postojati, jer ne postoji ništa, što bi to moglo uništiti i nikad ne može ne biti, ni za trenutak, jer nikad ne može postojati ništa. Ništa ne može samo sebe stvoriti iz NIŠTA.“

Logično je, da je SVEMIR – koji je za nas nepredočiv – vječno postojao i uvijek će postojati. Ako mi odustanemo htjeti objasniti nama nepredočive datosti, nego ih jednostavno primiti, tad smo došli veliki korak dalje. Vječnost je za nas, koji smo tobože konačni, nepredočiva.

Dobro se sjećam vjeronaučnog predavanja u školi. Naš svećenik htio mi je, na temelju mojih dječjih pitanja, strpljivo objasniti vječnost. No to je bilo nemoguće. Svejedno,

kako je govorio, uvijek je uslijedio jedan početak i jedan konac. On nije bio dovoljno skroman reći mi, da također i on ne razumije. Mi to ne možemo objasniti, ali u nutrini posjedujemo jedno intuitivno razumijevanje.

3.    „ Uvijek će ostati to, što je već uvijek bilo i što će uvijek biti: SVE – DUH – SVEMIR – IZVOR. Nikad ne postoji nešto drugo u što bi se moglo pretvoriti. Ako je SVE beskrajno, savršeno, nepromjenljivo i vječno, tad je jasno, da sve, što je konačno, nesavršeno, promjenljivo i prolazno, ne može biti SVEMIR. I ako ovo sve ne može biti SVEMIR, tad ove konačne stvari ne mogu zapravo uopće postojati, jer ne postoje izvan SVEMIRA.“

Ako te ovo zbunjuje, vjeruj mi i mene su ove riječi zbunile. Ipak ih čitaj uvijek ponovo i neka u tebi naknadno odjekuju. Nakon određenog vremena bit će ti također ove riječi ono, što općenito smatramo logičnim.

Ako mi postojimo u i pomoću SVEMIRA, tad jednostavno ne može postojati drugo. Ne može nikad – što slijedi iz prethodnih riječi – pored jednog SVE postojati drugo SVE. Ne može postojati nikakvo drugo SVE. Jer SVE je samo jednom SVE. Mi smo svi unutar SVEGA dijelovi CJELINE. Na ovoj stranici knjige ne može postojati druga stranica ove knjige. Ova je stranica ovdje SVE. Svako pojedino slovo ovdje je dio SVEGA. Slovo ne bi moglo postojati, ono ne bi imalo nikakvog smisla, kad ne bi postojala ova stranica s ovom tematikom. Šepava usporedba, ali ipak malo razumijevanje.

Tako SVEMIR ne može biti materija, jer materija ne može stvoriti život i duh. U svemiru je ipak ŽIVOT i DUH uočljiv. Pošto se ništa ne uspinje više od IZVORA, materija ne može biti SVE, jer je materija bez duha nesposobna za život. To pokazuje svako tijelo nakon što ga napusti duh, duša. Tijelo, materija nije više sposobna biti aktivna. Mi kažemo, ono je mrtvo. No SVE nije mrtvo. Samo kroz duh, koji je u njemu stanovao, može tijelo agirati, jer ne postoji nikakva mrtva materija.

Uostalom naši su učenjaci utvrdili, da materija po sebi ne postoji. Materija je energija ili vibracija na jednom vrlo sporom stupnju vibriranja.

Dakle, da li je SVEMIR energija ili snaga ? Za materijaliste je energija ili snaga slijepa, automatska, mehanička stvar bez duha ili života. No život i duh nikad  ne mogu nastati iz slijepih, mehaničkih stvari, jer: Ništa se ne uspinje više od svog vlastitog IZVORA. Ništa se ne može razvijati, što nije bilo zapleteno i smješteno u prethodnom. Ništa se ne manifestira u jednom učinku, što nije upravo postojalo kao uzrok. Dakle SVEMIR ne može biti samo energija ili snaga. Kad bi to bilo tad ne bi mogao postojati DUH i ŽIVOT. No, mi znamo, da mi živimo i koristimo naš duh. Što je dakle u svemiru više od energije i materije ? To je ŽIVOT i DUH u njihovim različitim formama razvoja i izraza. Ako sad pitaš: da li SVEMIR znači život i duh ?, tad hermetičari odgovaraju:

„ DA i NE“ Ako vi pod pojmom život i duh mislite onako, kako to razumijemo mi siromašni mali smrtnici, tad kažemo NE. To sve nije SVE. Ako pak pitate, koju vrstu života i duha mislite ? tad odgovaramo: Živi, stvaralački duh. Ovo značenje ide dalje od onoga, što si mi smrtnici možemo predočiti pod ovim pojmom. Jer ŽIVOT i DUH su više nego mehaničke snage ili materija . beskrajni, živi, stvaralački duh u usporedbi sa konačnim životom i duhom. Mi mislimo na ono, što prosvijetljene duše kažu, kad sa punim poštovanjem izgovaraju riječi ČISTI DUH.“

Sedam univerzalnih principa, zapisani na SMARAGD ploči i od Hermesa Trismegistosa zapisani u KYBALION-u želimo ti sada saopćiti slijedećim redom:

1.          Princip  DUHOVNOSTI

2.         Princip  REZONANCE

3.         Princip  VIBRACIJE I TITRAJA

4.         Princip   POLARITETA

5.         Princip    RITMA

6.         Princip    UZROKA i UČINKA

7.         Princip   SPOLA

8.          Ali iznad svega stoji prava, čista ljubav

Ne budi nestrpljiv sa sobom, ako ti je još nešto nejasno. Mi moramo radom doprinijeti, ako želimo shvatiti univerzalne zakone u njihovom opsegu. Sa čitanjem više puta, bit će ti jednog dana sve jasnije pred očima. Primijeni zakone, također ako ih još ne razumiješ. Primijeni ih i ti ćeš s njima živjeti. Ti znaš, oni su ključ do istine. Želiš li još bolje razumjeti u njihovom cijelom opsegu, tad ti preporučam malu knjižicu Kybalion.

Univerzalni su zakoni ključ do pravog, ispunjenog života. Ako s njima živiš i radiš, tad ne ćeš nikad više biti izručen sudbinskim udarcima. Ti ćeš sve više i više uočavati ono, što stoji iza svega, prepoznat ćeš svoje vlastite uzroke i iz toga ćeš učiti. Ti ćeš učiti svoje navodne sudbinske udarce gledati kao ono, što oni stvarno jesu.

Ti si djelovanje svojih postavljenih uzroka, koji ti omogućuju daljnji korak učenja.

Ti ćeš učiti, samo još postavljati uzroke, koji će donositi od tebe poželjne učinke.. Ti ćeš učiti, kako možeš nadvladati svoje emocije, umjesto da budeš rob njihovih djelovanja. Tako su hermetički zakoni ključ do mudrosti i do ispunjenog života.