POGLAVLJE BR. 5 

Crna kuga u našoj sredini

Kada sam bio dječak za crne ljude sam obično koristio termin “crnčuga”. U to vrijeme to je bio normalan, prirodan izraz. Kako sam odrastao, školovao se na koledžu i bio

izložen liberalnom obrazovanju i programima masovnih medija za zagađenje mozga, taj izraz sam promijenio u nešto respektabilniji termin “crnac”. Danas, ja sasvim naglašeno, ponovno koristim izraz “crnčuga”.

Zbog toga su me mnogi ljudi korili i kritizirali govoreći kako je to neinteligentno, neobrazovano, prostački.

Ništa nije dalje od istine. Činjenica je da sam prošao fazu “crnčuga”, pa onda fazu “crnac”, da bi se na kraju opet vratio prvobitnom izrazu “crnčuga”, zato što sam pomoću životnog iskustva i pomnog proučavanja problema shvatio da je termin “crnčuga” najkorektniji i najistinitiji koje se može uporabiti.

U Websterovom rječniku sam pronašao da je riječ “crnčuga” objašnjena vrlo živopisno: “vulgarni, uvredljivi izraz neprijateljstva i prijezira prema crnom čovjeku”. Ne mogu smisliti ništa što bi bolje i točnije definiralo naš stav prema crnčugama od ovog što stoji u rječniku. Ako se zalažemo za rasno jedinstvo i čistoću, i za nadmoć bijelog čovjeka, mi trebamo i moramo zauzeti neprijateljski stav prema crnčugama. Prema njima moramo iskazivati samo prijezir.

Crni čovjek je, nesumnjivo, najopasnije stvorenje na zemaljskoj kugli, kada je u pitanju opstanak Bijele rase. On je opasnost koja je takmac i samom Židovu, mada iz drugih razloga. Svakako da je  Židov, bez  daljeg, najveća, sveopća opasnost,  jer manipulira Bijelom rasom i uništava je. On, međutim, nikada ne bi mogao u potpunosti uništiti i istrijebiti Bijelu rasu bez pomoći crnčuga. Židov, naravno, to ne želi, jer bi onda bio lišen produktivnog robovskog elementa koji ga snabdijeva svim osnovnim važnim stvarima, kako bi mogao živjeti u blagostanju. Glavni zadatak i cilj židovske urote uvijek je bio i bit će, a i danas je: svrgavanje Bijele rase, trovanje njene krvi i miješanje dok ne postane mulatska rasa kopiladi, kojom se lako može upravljati. Židovi dobro znaju da, dokle god Bijela rasa ostaje čista, uvijek postoji opasnost da se uspavani div probudi, okrene protiv njih i uništi ih.

Jedna od najžešćih prijevara kojima se Židovi služe je paradiranje mulata na televiziji, koji vjerojatno imaju 7/8 bijele krvi i o kojima se govori kao o “tipičnim crncima”. Ako ovi jadni mješanci i posjeduju neku inteligenciju, koja svakako potječe od pretežno bijelih predaka, to se odmah pripisuje tome što su crni. Birajući nekarakteristične mješance, koji su u stanju da kako-tako obave svoj posao na televiziji, Židovi taj talent i sposobnost koji nesumnjivo potiču od bijele krvi, pripisuju crnom elementu i tako uzdižu crnu rasu. Ovo je najdrskija i najpodlija prijevara, ali, nažalost, nju većina bijelaca nije prozrela.

Kada bi prikazali čistokrvnu afričku crnčugu, on bi, naravno, bio i suviše odbojan da bi se mogao prodati američkoj publici. Židovi zato stalno koriste mulate - ali ne one koji su miješani pola-pola, već one koji imaju pretežno bijele pretke. Većina “profesionalnih” crnaca, kao što je to bio pokojni kongresmen Adam Clayton Powel, ima u sebi vrlo malo crnačke krvi, tek toliko da im zatamni kožu. Tako opremljeni, oni postaju profesionalni crnački promotori, predstavljajući se kao tipični crnci. Jedini razlog što im ovo prolazi je, naravno, to što iza sebe imaju punu podršku židovskih medija, koji ih prikazuju u povoljnom svijetlu, na tisuće različitih načina.

Crni Amerikanac je na najnižoj stepenici ljudske skale. Tijekom zabilježene povijesti koja traje 6000 godina, Afrikanac nije pronašao baš ništa. Nije znao napraviti čak ni kotač, iako je imao prilike da ga vidi kod susjednih rasa, koje su ga uvelike koristile. Nikada nije pripitomio ni jednu životinju. Jedino sredstvo za prijevoz robe koje je ikada koristio bila je ljudska glava. Nikada se nije odmakao od zajedničke kolibe od blata, koja mu je jedini zaklon. Nikada nije sam naučio čitati i pisati. Nikada nije stvorio pisani jezik. Praktično jedina trgovina kojom se ikada bavio bila je trgovina slonovačom, biserima i robljem, što je ustvari prodaja i razmjena vlastitih sunarodnjaka.

On je nespretan, lijen i glup. Prosječan čistokrvni afrički crnac ima koeficijent inteligencije (IQ) za oko 40 bodova manji od koeficijenta prosječnog bijelca. Ovo je čak znatno ispod nivoa idiota. Prosječni američki crnac, koji je asimilirao veliku količinu bjelačke krvi, i ustvari je mulat, ima nešto viši IQ, koji iznosi otprilike 80 bodova, što je još uvijek dobrih 20 bodova ispod prosječnog bijelca. To ga stavlja na graničnu liniju sa idiotom, pri čemu veliki dio crnaca i spada u kategoriju idiota.

Crnčuge su međutim, čvršće i plodnije u proizvodnji novih CRNČUGA.

Zbog svih gore navedenih razloga, on se bio dobro prilagodio robovskom radu pod upravom superiorne rase. Ali, iz istih razloga, on je vrlo opasno i korisno oruđe u rukama Židova i izuzetna opasnost koja prijeti Bijeloj rasi.

Kada je pisana Deklaracija nezavisnosti, u nju je unijeta jedna greška, zapanjujuća greška, koja nas od tada proganja. U napadu plemenitosti, koja bi se prije mogla nazvati glupošću, oni su u deklaraciju nezavisnosti velikodušno unijeli vrlo hvaljenu frazu: “Svi ljudi su stvoreni jednaki”. Možemo biti sigurni da je židovska ruka bila umiješana u ovo izopačivanje životnih činjenica. Možemo također biti sigurni da ni oni koji su pisali deklaraciju nisu vjerovali u to. Sami su imali mnogobrojne robove, a kada su kasnije pisali Ustav, obojenima su dali glasačku vrijednost od tri petine normalnog glasa. Ali, ipak, ni to nisu dali samim crnčugama, već svakoj državi posebno da bi mogla izračunati svoju zastupljenost u Kongresu.

Židov je od te izdajničke fraze puno napravio, ignorirajući činjenicu da tvorci deklaracije nisu podarili pravo građanstva niti pravo glasa crnčugama. Držali su ih kao robove i smatrali ih pokretnom imovinom.

Danas nam istu tu tvrdnju, da su “svi ljudi stvoreni jednaki”, serviraju stalno iznova preko televizije, radija, po novinama i u svakom drugom sredstvu židovskih medija. Pošto nam iz dana u dan zakucavaju u mozak ovakav stav, mladi ljudi posebno, počeli su vjerovati u njega. Cilj Židova je, naravno, da nas natjeraju da crnčuge prihvatimo kao sebi ravne i da počnemo stupati u brakove sa njima. Oni žele izmiješati Bijelu rasu i srozati je negdje do sramotnog nivoa ljudoždera iz džungle.

Sa pravom je rečeno: “Možete izvući crnca iz džungle, ali ne možete izvući džunglu iz crnca”. Ovo je vječna istina prirode. Svaka je vrsta stvorena da živi u određenom okruženju. Riba izvađena iz vode više nije na svome, kao ni polarni medvjed premješten u tropsku džunglu. Dabar je stručnjak za pravljenje brana, ali on ne može letjeti kao orao, niti praviti gnijezdo kao orao. I obrnuto, orao nikako ne može voditi život jednog dabra. Tako je sa svakom vrstom u prirodi. Svakome svoje i svakome svoj način života i svoje okruženje.

Crnac, izvađen iz džungle i premješten u sred civilizacije bijelog čovjeka isto je tako van svog elementa kao i riba izvađena iz vode. Šteta koja je učinjena nasilnim dovođenjem crnog čovjeka iz Afrike i njegovim usađivanjem u bijelu Ameriku ni izbliza toliko ne pogađa samog crnca koliko će u sljedećim godinama pogoditi bijelu civilizaciju. Pogrešni čin otkidanja crnog čovjeka od obala Afrike i njegovo ubacivanje u Novi svijet, koji je bio budući dom bijelog čovjeka, predstavlja pravu katastrofu za bijelu civilizaciju. On je posijao sjeme buduće dezintegracije velike i prelijepe civilizacije koja je procvjetala u Novom svijetu.

A tko je onda bio taj koji se odao trgovini robljem, gotovo napravivši od nje  svoj monopol? Naravno, to je bio Židov. Nije trpio da mu se itko miješa u omiljeni posao - trgovinu ljudskim mesom radi stjecanja profita. Židovi su u ogromnom broju učestvovali u trgovini robljem, i to ne stoljećima, već tisućama godina. Štoviše, trgovina ljudima, ili još bolje, podljudima, bila je jedna od njihovih glavnih trgovački aktivnosti. Baveći se njome, Židov je svoj majstorski plan ostvarivao na dva načina: prvo, zarađivao je novac i tako jačao svoj financijski monopol, i drugo, usađivao je crnu džunglašku krv Afrike u vene bijele Amerike, gdje će narasti dok je konačno ne uništi.

Ako se želimo spasiti od crne pošasti ovdje u Americi, prije svega moramo preusmjeriti razmišljanje bijelog čovjeka. Moramo uništiti sramotnu laž “da su svi ljudi stvoreni jednaki.” Ne samo da moramo ponovno učiniti bijelog čovjeka svjesnim njegovog velikog nasljeđa i njegove

dragocjene krvi, već trebamo učiniti ideju rasne čistoće prvim i najvažnijim djelom naše nove vjere. Stoga moramo natjerati svakog bijelog čovjeka, ženu i dijete da shvati veličinu provalije koja postoji između velike bijele civilizacije, velike Bijele rase i crnih domorodaca iz džungle. Moramo ih navesti da razumiju da postoji daleko veći jaz između velikog intelekta naših bijelih genija i intelekta crnaca, nego što postoji između crnaca i najinteligentnijih majmuna. Našu dragocjenu krvnu lozu moramo sačuvati pod svaku cijenu.

Zato, kada razmišljamo o crnom čovjeku, trebamo znati da je afrička džungla njegovo prirodno okruženje. O njemu moramo misliti kao o stvorenju čiji je prirodni nivo egzistencije bliži životinjama nego velikoj i visokoj civilizaciji Bijele rase. Moramo se suprotstaviti židovskoj promidžbi koja truje umove i prirodne instinkte bijelog naroda. Najbolje što možemo učiniti je da u crncu vidimo ono što on jest, i da o njemu mislimo u terminima neprijateljstva i prijezira. Nikada ne smijemo o  njemu  govoriti  izrazima koji sadrže poštovanje, već o njemu trebamo govoriti sa prijezirom i porugom, i nazivati ga “crnčugom”, što je on uvijek i bio.

Jedino ispravno ponašanje prema crnčugama uvijek treba biti neprijateljsko i prezrivo.

Moramo ubrzati dolazak dana kada ćemo bit spremni istjerati ovaj rasni otrov iz tijela bijele Amerike. Da bismo ovo postigli moramo preusmjeravati razmišljanje bijelog čovjeka sve dok ne bude spreman obaviti posao koji je trebalo još davno uraditi - a to je da očisti Ameriku od crnog otrova koji je u nama, makar i silom ako treba, i pošalje crnčuge natrag u Afriku odakle su nekada otrgnuti.

* * * * *

Kao što sam više puta rekao, glavni problem bijelog čovjeka nije pitanje kako će nadvladati crnog čovjeka ili perfidnog Židova. Glavni problem je kako ojačati razmišljanje bijelog čovjeka i vratiti ga zdravom duhu. Kada jednom to ostvarimo, ostalo će biti dječja igra. Kada bijelom čovjeku vratimo zdrav duh, on će početi postupati po svojim prirodnim instinktima, dakle, u skladu sa zakonima prirode i bitka će biti dobivena.

Bijeli čovjek, vraćen zdravom duhu i oslobođen iz zamki židovske promidžbe je najveća sila na licu zemlje. I više od toga, bijeli čovjek, ujedinjen i organiziran, deset puta je moćniji od ostatka čovječanstva zajedno.

Cilj ove knjige je da stvori takvu situaciju.

* * * * *

Kad su Židovi dovukli crnog čovjeka sa obala Afrike i posadili ga na Američkom tlu, već su u svoj glavni plan bili ugradili načine kojima će, uz pomoć crne afričke krvi, uništiti procvjetalu bijelu civilizaciju u Novom svijetu. Židovi nisu samo izvlačili profit iz trgovine robljem, nego su, još pred 300 godina znali kako će uporabiti ovaj afrički otrov za uništenje Bijele rase.

Poslije građanskog rata Židov je uložio velike napore da izmiješa bijelu krv Juga. U tome nije uspio uglavnom zahvaljujući odlučnoj borbi Ku Klux Klana. Do 1880. godine države su otjerale crnce sa vlasti i povratile svoje sudove, zakonodavstvo i vlast.

Početkom 20. stoljeća Židov je otpočeo novi program za miješanje bijelog čovjeka, pod maskom komunističke partije. Ovaj put cilj su bile cijele Sjedinjene Države, a koplje je poletjelo sa krajnjeg juga.

Evo plana kako ga je izložio Židov Israel Koehn u knjizi Rasni program za dvadeseto

stoljeće.

“Moramo shvatiti da je najjače oružje naše partije rasna napetost. Ubacivanjem u

svijest tamnim rasama da su stoljećima bili ugnjetavani od bijelaca, možemo ih ukalupiti u program komunističke partije. U Americi ćemo ići na pobjedu potajice. Dok budemo potpaljivali crnu mržnju protiv bijelaca, dotle ćemo bijelcima usađivati kompleks krivnje zbog njihove eksploatacija crnaca. Pomoći  ćemo crncima da se istaknu u svim segmentima

života, profesijama, u svijetu sporta i u svijetu zabave. Sa ovakvim prestižem crnac će biti u stanju da se ženi bijelkinjom i otpočne proces koji će Ameriku predati našem cilju.”

U osnovi programa je da se među crncima posije mržnja prema bijelcima - neka vrsta “ubij bijelca” opsesije; a u isto vrijeme da se među bijelcima šire “ljubav” i “bratstvo”, da se bijelcima usadi paralizirajući kompleks krivnje do točke kada neće moći ništa uraditi da bi umirili crnčuge.

U rukama Židova su vlast, novac i promidžbena sredstva, i bitka je počela.

Židovi žestoko jurišaju kako bi izmiješali američku rasu još u ovoj generaciji. Sve moguće je već urađeno kako bi se rase miješale i gurale pod istu krv, ali ni to im nije dovoljno brzo. Židovi znaju da će, ako žele da mješoviti brakovi budu najšire prihvaćeni, morati početi sa školskom djecom u najranijem uzrastu.

Želeći da to postignu, već su pregurali gnusni zločin prisilnog premještanja đaka iz jedne škole u drugu, sa ciljem rasne integracije. Iako je ovo potpuno suprotno Ustavu, čak i zloglasnim zakonima i građanskim pravima koji su usvojeni šezdesetih godina, židovski suci su svuda odbacili optužbe da je to neustavno i nezakonito. Svakom čovjeku zdrave pameti te optužbe govore o najvećem, najgnusnijem i najodvratnijem zločinu na koji može i pomisliti. No, svejedno, mediji koje kontroliraju Židovi su zamaskirali cijelu stvar i prelili je šećerom tako da je počela izgledati čak razumno.

Rezultat je da su upravni odbori bjelačkih škola i okružne vlasti sramno napustili obaveze koje imaju prema svojim biračima i građanima. Poklonili su se pred židovskim sucima. I ne samo da su se sramotno i bijedno klanjali, već su i puzali. Posljedice ove gnusobe jasne su svakome. Škole su postale inkubator kriminala, tuča noževima, prebijanja, bezakonja i anarhije. Židovski tisak drsko prelazi preko svega u stilu: “Da, ima nekih neprijatnosti, ali bože moj, pogledajte što dobivamo. Mi moramo omogućiti da ustav djeluje. Mi moramo stvoriti jednake mogućnosti za sve.” Kakvo smeće!

Očigledna je činjenica da ni jedan od ovih argumenata ne vrijedi. Dovođenje malih crnih divljaka u bjelačke četvrti, i obratno, odvođenje male nevine djece u džungle crnačkih kvartova prepunih kriminala nije postiglo ni jedan od ovih takozvanih, plemenitih ciljeva. Činjenica je samo da su škole snizile nivo obrazovanja kako za crnce, tako i za bijelce. One više i ne podsjećaju na nacionalne institucije, već liče na kažnjeničke kolonije pretrpane kriminalom. One su kažnjenički radni logor u kojima, na žalost, naša bijela djeca postaju žrtve zločina židovskih hijena.

Čak ni prljave crnčuge ne žele da im djeca autobusom idu u neku udaljenu školu, ali nekolicina, od Židova sponzoriranih, crnačkih glasnogovornika govori kako tako mora biti da bi crnci dobili "jednake mogućnosti". U svim slučajevima tužbi, uvijek se pojavi neki židovski odvjetnik koji u ime "fonda za obranu zakona" iznese slučaj pred židovskog suca. Onda taj židovski sudac donese nevjerojatnu, smiješnu presudu i bijela djeca moraju ići u džungle na crnačkim teritorijima, a male crne životinje u bijele četvrti.

Podigao se veliki val protivljenja. Naš cilj mora biti taj da iskoristimo to protivljenje, organiziramo ga, a naše bijele rasne drugove privući našoj novoj vjeri.

U gradu Pontiac, država Michigan, na primjer, grupa bijelih roditelja, koja sebe naziva nacionalnom akcionom grupom, organizirala je bojkote koji su prvog dana škole zadržali čak 35 % bijele djece u kućama. Istog trenutka reagirala je, od Židova kontrolirana policija kako bi zaštitila bijele izdajnike koji su ugrožavali bojkot i kako bi im pomogla da ga slome. Slogan te grupe bijelih roditelja bio je: “Neka se suci voze autobusima, a ne djeca.” Mislim da bi još bolji slogan bio da utrpamo crnčuge u čamce i vratimo ih u Afriku, umjesto što autobusima prevozimo jadnu djecu do udaljenih škola.

Prilično je ironično što i najodlučniji otpor nasilnom upisivanju djece u udaljene škole nije došao od bijelaca i bijelih roditelja, koji najviše imaju izgubiti, već od kineske rasne skupine iz San Francisca. Iako žive u zemlji koja nije njihova i u kojoj su mala rasna manjina, ovi Kinezi su imali dovoljno rasne lojalnosti i rasnog ponosa da zbiju redove. Tvrdili su da će na taj način njihova djeca izgubiti dio drevnog kulturnog nasljeđa te zajednice. Međutim, jedan američki učitelj kineskog podrijetla priznaje: “To je ono što vam kažu, ali da govorite kineski shvatili biste da ne žele da im djeca idu u školu sa crncima.” Čak i obojeni Kinezi, čije je kulturno nasljeđe daleko manje od veličanstvenog nasljeđa Bijele rase, imaju dovoljno rasne solidarnosti i lojalnosti da zbiju redove i znaju da će im se rasa pokvariti i izopačiti ako se budu miješali sa crnim inferiornim životinjama. Dok ovo pišem, najmanje 3000 kineske djece još uvijek bojkotira škole u San Franciscu.

Kad čitate o “problemima” sa nasilnim upisivanjem djece u udaljene škole, židovskim promidžbenim glasinama, kao što su “Time”, “Life” i druge, stvara se ovakva slika: “Da, postoji problem, ali mi ćemo savladati sve prepreke i svima će biti bolje.” Beskrajna je kolekcija ovakvih i sličnih prtljanja. Lukavi Židov nikada ne odgovara na pitanja, da li daje bilo kakve dobre rezultate? Stvar se uvijek predstavlja na način da svatko, naravno, zna da je nama potrebna integracija i da se svi slažu da je to izuzetno poželjan cilj. I dok zagovara ove monstruozne laži, Židov dobro zna što radi. On zna da to pustoši i uništava naše javne škole za koje bijeli roditelji kroz poreze izdvajaju velike sume novca. Ona zna da će krajnji rezultat ove operacije biti kvarenje rase i kod bijelaca i kod crnaca u sljedećoj generaciji i da će to srozati, degradirati, pokvariti i uništiti Bijelu rasu.

Svo vrijeme on lukavo zagovara svoju ideju koja je (tobože) na visokom nivou, koja je kao neki američki san, koja kao da je zakon ove zemlje. Žestoko propagiraju ideju da će sve biti divno samo da se sve rase u zemlji pomiješaju. Postoji prava poplava ovakve zločinačke promidžbe.

Idemo sada ispitati neke od ovih lažnih i prevarantskih ideja koje Židovi iznose i šire.

Pogledajmo tvrdnju da spomenuta ideja predstavlja zakon u zemlji. Nigdje u Ustavu se ne tvrdi ili bar podrazumijeva da škole moraju biti “integrirane” (rasno mješovite). Prema 10. amandmanu Ustava u kome se izričito kaže da su prava koja nisu Ustavom dana saveznoj vlasti, niti su uskraćena državama, ostavljena svakoj pojedinoj državi ili narodu, potpuno je jasno da su škole i obrazovanje apsolutno izvan jurisdikcije savezne vlasti. One potpadaju u potpunosti pod jurisdikciju pojedinačnih država i okruga. Štoviše, oni koji su pisali Ustav nisu nikada miješanje rasa smatrali ustavom garantiranim pravom. Čak je većina njih posjedovala robove. Među njih spadaju Jefferson, George Washington i drugi. Oni nikad nisu smatrali da su crnci jednaki sa bijelim tvorcima ove nacije. Smatrali su ih pokretnom imovinom, kojoj nisu dali ni građanska prava i pravo glasa. Dakle, to što židovski promidžbenjaci brbljaju kako je njihova volja bila da nasilno miješamo rase i svoju djecu upisujemo u crnačke škole i da ih vodimo okolo kao grla stoka, bezočna je laž najniže vrste.

Razmotrimo sada lažne židovske argumente o zakonima. Čak ni u najlošijim zakonima, koje je usvojio od Židova kontrolirani Kongres u posljednjem desetljeću, ne kaže se da naša djeca trebaju da se voze okolo autobusima, kao stoka, kako bi se postiglo miješanje rasa i integracija. Štoviše, čak i zloglasni, loši zakoni o građanskim pravima iz šezdesetih godina precizno kažu da se savezni fondovi ni u kom slučaju ne mogu koristiti za premještanje đaka u udaljene škole kako bi se postigla rasna integracija. Ali se onda pojave ogavni židovski suci i gnusno lažu.

To se ne nalazi u Ustavu niti u zakonima. Još davne 1896. godine je Vrhovni sud presudio da su odvojene ali jednake škole u skladu sa Ustavom, a u našem anglo-saksonskom pravu uvijek je postojao aksiom da se, kada se donese neka presuda, ubuduće uvijek sudi na osnovu nje, u sličnim slučajevima. Današnji Vrhovni sud koga kontroliraju Židovi, obeščastio je i pogazio uspostavljeno pravo pa donosi odluke koje su potpuno kršenje spomenutog, kršenje zakona koje je usvojio Kongres i kršenje samog Ustava. U svakom slučaju, bijela braćo i sestre, kažem vam, čak i da je to zakon koji je po Ustavu i da su ga prihvatili svi sudovi, postoji zakon koji sve ovo nadilazi - a to je zakon opstanka. Dolazi vrijeme kada se mora prizvati najviši zakon prirode, svim sredstvima, a taj zakon je zakon očuvanja vlastite vrste.

Zbog toga jedan od najsvetijih ciljeva kome se možemo posvetiti jest da istjeramo ovaj rasni crni otrov iz našeg nacionalnog krvotoka, da pošaljemo crnčuge nazad u Afriku što brže možemo, da očistimo i čuvamo čistim naš rasni integritet.

Mi stalno moramo ukazivati našim bijelim rasnim drugovima na strašne činjenice povijesti, kao što su sljedeće: godine 1920. Bijela rasa je u svijetu bila brojno nadmašena u odnosu 2:1. Danas je taj odnos 7:1, a židovski Ujedinjeni Narodi radosno predviđaju da će kroz slijedećih 20 godina neprijateljske obojene horde biti prema bijelom čovjeku u brojnom odnosu 49:1.

Nije potrebno mnogo mašte da bi se zamislilo kakva će biti sudbina Bijele rase, kada obojeni, potpomagani i kontrolirani od strane Židova, steknu dovoljno fizičke snage da nas pokolju.

Povijesne i prirodne činjenice su jednostavne: Bijela rasa mora dominirati zemljom ili bijedno propasti od ruku inferiornih obojenih rasa.

* * * * *

Prvi korak u borbi bijelog čovjeka za spas mora biti učinjen baš ovdje u Americi - a taj prvi korak je protjerivanje crnaca iz naše sredine i njihovo vraćanje u Afriku.

Naš cilj ne smije biti da “pomognemo” crncima da “napreduju”. Mi nemamo nikakvog interesa da “popravljamo” crnce i asimiliramo ih u naše društvo. To bi bila najgluplja stvar koju bismo mogli uraditi. Jedino što crnčuge proizvode kada dobiju pomoć izvana, jest još crnčuga. Jedini odgovor su čamci - pošaljimo ih natrag. To je jedino pravo rješenje.

Kada se spomene pravo rješenje crnačkog problema u Americi, a to je da ih pošaljemo nazad u Afriku, ljudi obično papagajski ponavljaju jedan od dva krajnje negativna odgovora, koje im je u mozak usadila židovska promidžba: a) kako to sebi možemo priuštiti? i b) da, bilo bi zgodno to učiniti, ali nikada nećete pridobiti američki narod da to uradi.

Obje reakcije, i a) i b), su naravno izuzetno negativne, baš kao što ih je Židov skrojio. On svoje ideje plasira po principu zdrave izreke, koja je stara koliko i sama ratna strategija, a glasi - ako uspiješ natjerati svoje neprijatelje da misle da su poraženi prije nego što je bitka počela, onda oni kao da jesu poraženi.

Ispitajmo ove reakcije, a) Možemo li to priuštiti? Da, odgovor je uvjerljivo da, možemo, štoviše, ne smijemo sebi priuštiti da to ne uradimo.

Praktički se svi normalni bijelci u SAD-u slažu da se crnčuge ne uklapaju u naše društvo. Većina je svjesna životnih činjenica - da crnci izazivaju 85 % svih nasilnih zločina - usprkos činjenici da navodno čine svega 12 % populacije, da većina novca iz socijalnih fondova ide u ruke crnčuga i da se ta količina stalno povećava, što svake godina odnosi sve veći dio naših zarada, da su nasilno upisivanje djece u udaljene škole i miješanje izazvani crnačkom nazočnošću u našoj sredini. Većina normalnih bijelih Amerikanaca je svjesna ovih činjenica i, sa izuzetkom idiotskih licemjera u našem okruženju, prosječni Amerikanac je sasvim svjestan da će ovakva rasna politika uništiti našu zemlju, rasu i naciju. No, svejedno, ideja da se 30 milijuna crnaca transportira preko oceana i vrati na kontinent sa koga su njihovi preci pokupljeni, izgleda im ponešto klimava. Naravno, zbog toga što su im Židovi ugradili negativne ideje u mozgove.

Kada, međutim, razmotrimo pitanje na osnovu ekonomije i rasne logike, nalazimo da je najbolja pogodba koju možemo izvući, da ih što prije pošaljemo u Afriku. Pogledajmo brojke.

Ako pretpostavimo da ćemo prebaciti u Afriku baš svakog od 30 milijuna crnaca, i ako ih otjeramo u stilu, po cijeni od 1000 dolara po glavi, ukupna suma bila bi tek 30 milijardi dolara, što je tek djelić ukupnog proračuna Sjedinjenih Država za samo jednu godinu. I to bi bio konačan trošak. Možemo li to sebi priuštiti? Pa, mogli bismo, na primjer, da uzmemo sav novac koji se baca na pomoć zemljama koje nas mrze i preziru i da ga potrošimo na prijevoz crnčuga do Afrike. Mogli bismo iskoristiti sav novac koji sada rasipamo na razmnožavanje crnčuga u ovoj zemlji, crnčuga koje zagađuju našu rasu crnom krvlju Afrike i da ga uporabimo za vraćanje istih tih crnčuga u Afriku.

Kada pomislite na silne milijarde dolara koje se troše na idiotske socijalne programe koji pomažu razmnožavanje crnaca, koje se daju kao pomoć inozemstvu ili se troše na naoružavanje koje nas u stvari uopće ne brani, i dođete do iznosa od 200.000.000.000. dolara godišnje proračuna, čiji se ogromni dio rasipa uz odobrenje Židova, onda zaključite da pitanje uopće nije na mjestu.

Ono treba glasiti: Kako sebi možemo priuštiti da ovdje držimo crnčuge? Kako sebi možemo priuštiti da bacamo silne milijarde dolara na socijalne programe za crnce, iz godine u godinu, bez ideja na vidiku?

Sa milijardama dolara koje se bacaju na crnačku socijalnu pomoć, crnački  kriminal, crnački “kapitalizam” i programe za crnačke četvrti, mogli bismo cjelokupnu crnačku populaciju poslati u Afriku dvanaest puta.

Što se tiče drugog dijela, - b) da to Amerikanci nikada neće uraditi - tu počinje teži dio programa. Ovdje nam je potreban intenzivan program obrazovanja, ne crnaca, nego bijelaca. To je isključivo pitanje snage volje.

Ponavljam, potrebno je ispraviti razmišljanje bijelog čovjeka.

Ako posjedujemo volju za životom, za preživljavanjem, moramo imati i volju da odbijemo zagađivanje i odbacimo širenje crne krvi po našem bijelom nacionalnom tijelu.

Kada pogledamo na bližu povijest, otkrivamo da Židovi nisu imali nikakvog kajanja zato što su protjerali četiri milijuna Nijemaca sa rodne grude u Pruskoj i Istočnoj Njemačkoj, koje su ovi nastanjivali nekoliko tisuća godina i tjerali ih na zapad. Niti ih je nešto grizla savjest kada su prognali milijun i pol Arapa iz njihove rodne Palestine, zaplijenili sve arapske farme i posjede i ostavili Arape da crknu od gladi u vreloj pustinji.

Zbog čega bi se mi Amerikanci, koji očigledno ne osjećamo kajanje zato što smo ubili milijune naše bijele braće u Njemačkoj tijekom svjetskih ratova (samo u jednoj noći bombardiranja Hamburga 50.000 ljudi, žena i djece, u Dresdenu zapaljivim bombama 300.000 bijele braće), zbog čega bi se odjednom glupavo raznježili kada dođe do rješavanja crnačkog problema?

Sigurno je da su crnci realna i nazočna prijetnja našem opstanku, što Nijemci nisu, niti su ikada bili, štoviše, oko 30 % svih bijelih Amerikanaca u svojim venama ima njemačku krv i jedna od najvećih izopačenosti u povijesti je to što smo uopće podigli oružje protiv hrabrih Nijemaca, naroda koji je vodio NAŠU borbu protiv Židova, u korist nas i cijelog čovječanstva.

Navodimo povijest da bismo pokazali kako vraćanje crnaca u Afriku nije ni ekonomski problem, niti problem morala, već isključivo problem rasnog ponašanja. Kada jednom ispravimo naše razmišljanje, problem vraćanja crnaca u Afriku kao da je riješen. Kada pomislimo da ćemo uposliti veliku flotu aviona 747 (jumbo jet), ili kao u ratno vrijeme, brodove koje ćemo izgraditi u najkraćem roku, vidimo da ekonomski i fizički to u stvari nisu problemi. Možemo to uraditi. Moramo to uraditi. Ne smijemo sebi priuštiti da to ne obavimo.

Ponavljam, pravi je problem da ispravimo svoja razmišljanja. Ova knjiga i Kreativistička religija se time bave. Ključ je promidžba, prosvjetljenje, organizacija i još promidžbe. Zapamtite, organizirana i ujedinjena Bijela rasa je deset puta moćnija nego sve rase zajedno.

Postizanju tog uzvišenog i plemenitog cilja ova knjiga je i namijenjena. Najvažnija svrha naše nove religije je dostizanje ovog veličanstvenog cilja.