EMOCIJE, U svojim nebrojenim pojavnim oblicima, mogu činiti bit načina na koji doživljavamo život. Koristimo li ih na valjan način, emocije nas mogu voditi do novih visina radosnoga življenja. Kada se na njih ne obaziremo ili kada su pogrešno usmjerene, svakodnevni život mogu lako pretvoriti u jad.

Moguće je da je jedna od najutjecajnijih i najdestruktivnijih emocija upravo strah. Jedna stara maurska poslovica podsjeća nas na važnu istinu: »Tko se boji, taj izvoru straha predaje vlast nad sobom«. Odličan opis snage i moći straha! Bi li strah mogao biti izvor nebrojenih pogrešaka koje činimo? U stanju straha, koji
se opisuje kao oblik emocionalne prirode koji se nastoji osloboditi određene prijetnje, čovjeku je najčešće teško na pozitivan se način koncentrirati na vlastite misli. Strah je bolna emocija, a prepoznajemo je po uzbunjenosti, užasnutosti, nemiru; prirodna mu je pratilja deprimiranost. Odlučimo li se zadržati u društvu straha, jedan oblik straha može dovesti do drugog oblika, pa ćemo tako uvijek imati razloga za prestrašenost.

Kako se samo zahvaljujući hrabrosti sve
prikazuje u novome svjetlu. — Ralph Waldo Emerson
Strahove je moguće nadvladati ako se s
njima suočite na valjan način. Strah je
jedna od emocija. A emocije u cijelosti izviru iznutra i raspolažu tek snagom koju imdopuštamo.
Kao ljudska bića, uživamo prednosti
intelekta, a u životu se prvenstveno moramo
rukovoditi upravo intelektom, a ne emocijama, ako ovdje želimo spoznati određenu sreću.
Emocije su boja života; bez njih bismo uistinu bili dosadna i bezlična bića. Ali emocije moramo nadzirati jer će u protivnom one nadzirati nas. To osobito vrijedi za strah, koji nas sve,
ako mu dopustimo da se nesmetano razmaše, pretvara tek u uzdrhtale sjene, bića kojima
olakšanje može donijeti još samo smrt. — John M. Wilson
Mnogi nam znanstvenici mogu reći da je valjano definiranje svakog problema najvažniji pojedinačni korak u njegovu rješavanju.
Božanska priroda duše može biti suprotnost napetosti i strahu od bilo čega. Ona je kreativna. I pozitivna. I nudi određeno
znanje, mudrost i poticaje za nadvladavanje misli povezanih sa strahom. Mnoge strahove stječemo »obrazovanjem«, pa ih je jednakim učenjem moguće i ukloniti! Kako nadvladati strah?
Jedan je od načina i traženje većeg razumijevanja izvora straha.
Kada bolje shvatimo sebe i druge, manje je izgleda da će se strah ukorijeniti.

Kaže se da i u najvećem škripcu možemo postupiti na jedan od tri načina. Možemo se prepustiti. Možemo stisnuti zube i pokušati pregrmjeti krizu. Ili možemo početi od samog početka, uočiti uzbudljiv, svjež početak novog puta. Na završetku oluje straha uvijek dolazi do smirenja. Na kraju svake svađe nastupa tišina. Na završetku dugotrajne noći nad obzorom se pojavljuje sunce.

Razumijevanje je temelj napretka, a introspekcija često donosi bolje razumijevanje sebe. Među češćim su strahovima još
i strah od nepoznatoga, strah od tjelesnih ozljeda, strah od neuspjeha, strah od nevoljenosti i strah od ismijavanja.

 U određenoj životnoj fazi svi doživljavaju strahove raznih veličina i oblika.
Važno je shvatiti o čemu je točno riječ i s time se izravno suočiti.

Što si danas učinio zahvaljujući hrabrosti?
Strah od Boga (nepoznatoga) spoznaja je o tami do koje ne može doprijeti nijedna od naših duhovnih sila i iz koje nam se pokazuje Bog.
Stoga se 'strah od Boga' ispravno naziva 'početkom mudrosti' (Psalmi 111:10). Riječ je o mračnim vratima kroz koja čovjek mora
proći ako želi ući u ljubav Božju. — Martin Buber
Sjećate li se ranijeg teksta o snazi uma u kojem smo govorili o načelu koje kaže: »Kada vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom«? Kada shvatimo stvarnu prirodu misli i njihovu
snagu u stvaranju i mijenjanju svijeta koji nas okružuje, dolazimo do nemjerljivo važne spoznaje: možemo usrećivati i možemo liječiti!
A to se odnosi na naše strahove jednako kao i na druge aspekte života. Usrećivanje i liječenje pravo su — i obveza — svakog živog bića. I čim sami sebi počnemo priznavati da možemo
služiti kao posrednici u pružanju ljekovite ljubavi Stvoritelja, možemo se početi oslobađati straha i u životu i svijetu početi provoditi
promjene kakve smo oduvijek priželjkivali!

Friedrich Nietzsche opisuje trodjelni postupak u dozrijevanju svijesti. Isto načelo može se primijeniti i na oslobađanje od straha. On kaže da smo u prvoj fazi poput deve koja se sagnuta
kako bi joj na leđa stavili tovar društvene uvjetovanosti, navika i konvencija. U drugoj fazi nalik smo na lava koji se rikom buni protiv društva koje nameće ograničenja i zapovijedi. Tek nakon što dovršimo lavovski posao postajemo djetetom, a to znači pravim
ljudskim bićem, sposobnim za spontanost, intuitivnost i pouzdanost u reagiranju na okolni svijet. Lavovska hrabrost potrebna nam je da pronađemo vlastiti životni put.

Jedna od definicija hrabrosti glasi i ovako: sposobnost nadvladavanja straha. Količina hrabrosti kojom raspolažemo može se odražavati i u viziji koju smo odabrali za život i u tome koliko neustrašivo napredujemo u smjeru te vizije. Kad nadvladavamo strahove, jedan po jedan, znamo da naše svjetlo ne potječe od slabašne svijeće koja će se ugasiti već od vjetra uzbunjenosti ili razočaranja. Prije smo nalik na blistavi krijes koji i drugima
pruža svjetlo i toplinu.