NEKI MUŠKARAC PRIMICAO SE cvjećarnici izkoje je želio buket ruža poslati majci za rođendan. Već gotovo pred ulazom, uočio je malenog
dječaka koji je sjedio na rubnjaku ispred prodavaonice i plakao.
U ljubavi se vrata moje duše širom otvaraju,
Omogućuju mi da udišem nov zrak slobode
I zaboravljam vlastitu sitničavost.
U ljubavi cijelo moje biće struji naprijed
Izlazi iz krutih okvira uskogrudnosti i samoživosti zbog kojih sam zatočenik vlastite neimaštine i ispraznosti. — Scott Peck
Koji želi činiti dobro kuca na vrata; koji voli vrata zatiče otvorenima. — Tagore
Moj je život nedjeljiva cjelina i sve moje aktivnosti stječu se u jednu; uzdižu se u mojoj neutaživoj ljubavi prema čovječanstvu.
Mahatma Gandhi
Dječak je odgovorio: »Bio bih vam zahvalan, gospodine, kada biste me odveli k majci«. Dječak ga je tako odveo do groblja, gdje je ružu položio na majčino posljednje počivalište.
Nakon što je dječaka odveo kući, muškarac se vratio u cvjećarnicu i otkazao narudžbu za isporuku buketa. Umjesto toga kupio je cvijeće i s njim se odvezao tri stotine pedeset kilometara i posjetio majku! Tijekom puta razmišljao je o snazi ljubavi i nebrojenim dobrima koja proistječu iz »ruku« ljubavi.
Vrlo je lako govoriti o ljubavi. O ljubavi su napisane lijepe pjesme i velike knjige. Ali kako shvatiti, kako razumijeti ljubav?
Jedan moj prijatelj, svećenik, rekao je: »Sva zaklinjanja ovoga svijeta u to da je Bog ljubav ne znače ništa dok se iskreno ne zagrlimo!
« Kakva misao!
Na određeni način, ljubav je, kako se čini, ideal i san svakog čovjeka. Je li moguće da su naše duše začete u Stvoriteljevoj ljubavi? Čini se da smo zadovoljniji i ispunjeniji kada smo u stanju duhovne ljubavi, a nekako ispražnjeni kada smo usredotočeni na nešto drugo. Je li moguće da ljubav — neograničena ljubav — postaje svrhom našeg postojanja? Je li moguće da se ljubav smatra najvećim životnim blagom upravo stoga što je riječ o istinskoj prirodi naših duša?
Učeni ljudi kroz cijelu povijest ljubav određuju kao snagu koja spaja i veže svemir i sve što je u njemu; ljubav se često naziva
i najvećim čovjeku poznatim načelom uvođenja sklada. Kako točno shvatiti te opise? Nitko nikada nije vidio ljubav, nije je čuo, dodirnuo, omirisao niti osjetio njezin okus! Kako fizički dodirnuti misao, pojam, ideju? Nedvojbeno je da vidimo plodove i djelovanje ljubavi, ali ne i božansku energiju koja do toga dovodi.
Čujemo zvukove suosjećanja i brižnosti u nečijem glasu. Ali kako osjetiti slatki okus unutarnjeg mira i spontane radosti? Moguće je vidjeti ljubav u tuđim djelima i postupcima kada izražavaju tu prirođenu energiju iz dubine svojega bića. Miris ljubavi možemo osjetiti zahvaljujući večeri priređenoj s bezgraničnom ljubavlju osobe koja »voli kuhati«. I koja nas voli! Ljubav možemo dodirnuti u zagrljaju dragih osoba kada nam otvaraju srce i puštaju da njihova ljubav teče prema nama. Pet osjetila ljubav može spoznati samo iznutra, prema van. No kada izražavamo ljubav, ujedno je i prvi primamo. Kako? To što jesmo počinjemo prepoznavati u drugima.
Buddhin je duh duh velike ljubavi, dobrote
i suosjećanja. — Buddha
Najviši je oblik mudrosti dobrota udružena
s ljubavlju. — Talmud
Jedan od temelja psihologije glasi da čovjek ima veliku potrebu biti voljen. Na te riječi možemo kimnuti i složiti se. »Da, slažem se. Ako me nitko ne voli, život može izgledati prazno i besmisleno«. Trebamo li to promotriti i iz drukčije perspektive?
Je li moguće da je najvažniji način na koji čovjek može biti voljen upravo davanje ljubavi? Sve dok ljubav tražimo izvan sebe, najčešće frustriramo ljubav koja je u nama!
Pružanje ljubavi ne odnosi se na lažnu sentimentalnost i laskanje. Čista je ljubav prirodan stav i držanje obilježeno dobronamjernošću, dobrotom, suosjećanjem, brižnošću, podupiranjem i blagonaklonošću. Riječ je o spremnosti na to da učinite sve što možete kako bi bili od pomoći i kako bi nekome olakšali i poboljšali situaciju. Kada živimo u ljubavi, svjesno doživljavajući i izražavajući ljubav, sudjelujemo u najsnažnijoj aktivnoj sili.
Što bi se u našem svijetu dogodilo kada bismo odlučili »gledati očima ljubavi«? Bismo li u svakoj osobi na koju naiđemo ugledali ljepotu i istinu? Bismo li bili otvoreniji prema tuđim mislima i osjećajima? Bismo li pljeskali i radosno podupirali tuđe »božanske zamisli«? Bismo li opraštali i suosjećali u odnosima s drugima? Kada »gledamo očima ljubavi« događaju se zanimljive stvari.
Počinjemo opažati iskru u sugovornikovu oku. Situacija se mijenja kada učimo davati neograničenu ljubav i kada se prestanemo opirati. Neki od plodova pružanja ljubavi:
•
Čovjek postaje neustrašiv jer »savršena ljubav istiskuje strah«.
•
Čovjek postaje sretan, jer se nesklad ne može uvući onamo gdje vlada ljubav.
•
Čovjek više nikada nije sam, jer ljubav njegov svijet ispunjava osobama punima ljubavi.
•
Čovjek nije tužan, jer ljubav donosi najveću sreću.
•
Čovjek postaje uspješniji, jer »ljubav nikada ne može doživjeti neuspjeh«.
•
Čovjek postaje omiljen i voljen, jer se sličnosti privlače, a ljubav ima neizrecivu moć privlačenja.
•
Čovjek postaje živahan, budan i sve svjesniji, jer ljubav izoštruje sve sposobnosti.
Um i srce ispunite ljubavlju i život će vas preplaviti najraskošnijim
blagoslovima. Zahvaljujući tome, kada počnete druge darivati ljubavlju, i sami ćete biti okruženi ljubavlju. Zahvaljujući neograničenoj ljubavi, dolazite do istinskog kraljevstva nebeskog na zemlji i vašem se životu pridaje uzvišenije dobro.
Koji ne može oprostiti drugima ruši most koji i sam mora prijeći; jer svatko osjeća potrebu da mu oproste. — Lord Herbert