I am here

No longer just a vision birthed into this body

I accept my praise,

My blame,

My sorrow

I realize we are in truth we seek

God

Perfect this very moment

So desire no more what you already possess

You are already free

Your divine nature is to Love

My soul identical to God

On a journey to return to my Creator

To a peace far beyond passion

State of blisss

Me'shell N'degeocello – „God Shiva“[1]

Čovjek jest multidimenzionalno biće – to je činjenica i ovo nije članak koji bi se bavio bilo kakvim hipotezama ili raspredao o neprovjerenim mogućnostima. Koji je dokaz ovoj tvrdnji? Nema očiglednijeg i prirodnijeg dokaza od činjenice da što je čovjek više svjestan sebe kao multidimenzionalnog bića, to je više sretan, ispunjen i ostvaren. I obratno - što je manje svjestan sebe na ovakav način, to je manje sretan, ispunjen i ostvaren.

Prvi i temeljni pokazatelj čovjekove multidimenzionalnosti počiva na duhovnom iskustvu mnogih ljudi koje ukazuje da čovjek nije samo fizičko biće, nego posjeduje i takozvano „psihoenergetsko tijelo“, koje je i samo sastavljeno od najrazličitijih aspekata. Čovjek je, naime, biće koje misli i osjeća, a ako odemo i korak dalje, tada možemo uočiti da njegove misli i emocije odražavaju nešto što možemo nazvati „sviješću“. Svjesno biće ima i svoj centar, a jedinstveni naziv za ovu čovjekovu dimenziju jest Jastvo ili Duša. Ona predstavlja skup svih unutarnjih ljudskih aspekata - i osobnih i nadosobnih karakteristika. No, niti tjelesni ili duševni aspekti nisu jedini čimbenici ljudske multidimenzionalnosti – tu je i Duh kao najmisteriozniji i najapstraktniji aspekt, ali ništa manje praktične vrijednosti i važnosti za konkretan život, odnosno čovjekovu ostvarenost.

Iz određenog razloga čovjek je izgubio svijest o sebi kao multidimenzionalnom biću i zbog toga postao žrtvom onih koji imaju takvu svijest, ali nemaju nikakvu etiku. Svjetski vlastodršci koriste ovakvu svijest da bi manipulirali i vladali ljudima koji temelje vlastito postojanje na kakvoj-takvoj etici i još uvijek vjeruju u ljubav, istinu, pravdu ili zdrav razum, odnosno poštuju zakon akcije i reakcije (ne čini drugima ono što ne želiš da bude učinjeno tebi).

Razlog gubitka svijesti o sebi kao multidimenzionalnom biću više je nego jasan ukoliko uzmemo u obzir okolnosti pod kojima je ljudsko biće kreirano te svrhu njegovog nastanka. Stvoren genetskim inžinjeringom u svrhu služenja „Bogovima“ – tehnološki naprednijim vanzemaljskim došljacima koji su u određenom trenutku posjetili našu planetu, čovjek je kreiran da bi služio[2].

Kakvo treba biti biće koje služi? Pametno i svjesno? Samo do određene mjere – onoliko koliko zahtijeva tehnologija kojom je prisiljeno koristiti se. Sve je drugo vladarima nepoželjno – oni žele radnu snagu, a ne nekoga tko bi mogao zauzeti njihovo mjesto. Tako je od vremena svojeg nastanka čovjek kontrolirano biće. Danas stvari nisu puno drugačije, samo su sredstva kontrole postala suptilnija – od otvorenih prešla su u skrivena, od vidljivih u nevidljiva. Cilj je suvremenih tirana ostvariti takvo društvo u kojem će čovjek misliti da je slobodan, ali u stvari raditi upravo ono što mu vlast kaže. A uz veliku pomoć medija, velikih korporacija, vojne sile, uskoro i mikročipova i ostalog nevidljivog energetskog utjecaja, suvremeni vlastodršci svoje ciljeve uspješno ostvaruju.

No, ovdje postoji jedan velik problem koji od krivnje donekle rasterećuje tiranina, a uvelike opterećuje žrtvu. Naime, svijetom vlada manjina – prema nekim izvorima jedva deset posto čovječanstva, dok drugi tvrde da je postotak i puno manji – samo jedan (1) posto. Ako, dakle, svijetom na destruktivan način upravlja tolika manjina, onda izgleda da je izvor problema upravo porobljena većina koja tako nešto dozvoljava. „Nisu krivi generali, krivi smo mi što smo ih pustili“, pjeva Đorđe Balašević i time vrlo precizno ukazuje na suštinu problema. Ljudi su stavljeni u poziciju ovaca, ali izgleda da su takvu poziciju toliko „zavoljeli“ da je većina pokušaja da se čovjeka oslobodi osuđena na propast. Istovremeno, porobiti ga postaje „piece of cake“. Dodatni razlozi ovakvome odustajanju od vlastite moći, tragičnom prepuštanju vlasti psihopatima koji ne prezaju ni od čega kako bi ostvarili svoje ciljeve, leži u čovjekovoj unutarnjoj rascijepljenosti, odnosno traumatiziranosti. Čime? Na primjer, globalnim katastrofama koje su se dogodile u ne tako dalekoj povijesti i ostale zapisane u kolektivnom nesvjesnom ljudskog roda. Možda je najpoznatiji izvor takve traumatiziranosti biblijski „potop“.

Naime, u kolektivnoj podsvijesti ljudskog roda još se uvijek nalaze brojni strahovi – od kazne, smrti, gladi, siromaštva ili bolesti. Svjetski vlastodršci svjesni su moći takvih strahova i služe se njima i danas – više je nego očigledno da se stvaranjem ozračja prijetnje od terorizma, ratova, kriminala, klimatskih promjena ili epidemija manipulira ljudskim strahovima u svrhu preuzimanja potpune kontrole nad ljudskim bićem. Mnogo je primjera ovakvog programiranja vidljivo u programima svjetskih televizijskih kuća, a jednog je precizno uočio povjesničar i okultist Michael Tsarion[3] – angloameričke televizijske postaje skovale su slogan „War On Terror“ kojim započinju svaku vijest u kojoj se spominje bilo što vezano uz navodne „terorističke“ napade i njihove posljedice. No, zanimljivo da slogan glasi „War On Terror“ (rat protiv straha), a ne „War On Terrorism“ (rat protiv terorizma). „Rat protiv terorizma“ je jedno, ali „rat protiv terora ili straha“ je nešto sasvim drugo.

Kako čovjekovo nesvjesno ne procesira negacije niti veznike, dvije značajne riječi u ovome sloganu jesu „rat“ i „teror“, odnosno „strah“. I tako veći dio zemaljske kugle svakodnevno percipira te dvije zanimljive riječi – rat i strah – s kojim ciljem? S ciljem zastrašivanja, naravno. A zastrašena osoba prihvatit će bilo što kako bi se osjećala sigurnom – odustat će od pola mozga, prihvatit će mikročip, zaboravit će na sve bitne aspekte vlastitoga bića osim na fiziološki i pretvorit će se u „nasmijanog depresivca“ ili „sretnog konzumenta“ koji uglavnom glumi da je sve u najboljem redu. A ako baš i nije, sve će srediti razne industrije guranja glave u pijesak - farmaceutska industrija, duhanska industrija, alko-industrija, turistička industrija („egzotično putovanje...“), filmska industrija, glazbena industrija, industrija igračaka ili slatkiša. Ovakve nas industrije žele uvjeriti da je sve u najboljem redu, da je sve „hihi-haha“ i da nema problema. Međutim, ima i te kakvih problema – sve dok čovjek nije svjestan sebe kao multidimenzionalnog bića i ostvaren kao takvo biće, on ima velikih problema. Većina takvih problema tiče se čovjeka kao pojedinca i posljedica njegove nepotpunosti, međutim dobar dio ima svoj izvor i u vanjskom svijetu, takvom kakav danas jest.

Ljudi, naime, ne razumiju da se veći dio svjetskih problema svjesno kreira i da ne nastaje zbog neznanja ili nečije gluposti. Ne, upravo suprotno – moto je svjetskih moćnika „vladavina ratovima, glađu, bolestima i siromaštvom“. Ako stvari sagledamo na ovakav način, onda svjetsko ludilo postaje itekako smisleno – nije uopće riječ o tome da velike svjetske sile imaju velikih problema, na primjer u vanjskoj politici – ne, sve se odvija upravo po planu. Oni samo koriste medije, a zatim i sredstva blagog (pa odmah zatim grubog) pritiska da bi nam prodali priču, kreirali dimnu zavjesu i uvjerili nas da je njihov cilj „mir u svijetu“, „progres“ i slične stvari koje mi želimo i volimo čuti. Na žalost, nije tako – njihov je cilj vladavina ratovima, glađu, bolestima, siromaštvom, strahom od terorizma ili namjerno izazvanim elementarnim nepogodama.

U takvom ozračju lako je izgubiti se, rascijepiti i odustati od sebe. Kontinuirano zastrašivanje, odnosno traumatiziranje ima za posljedicu aktivaciju obrambenih mehanizama, a tipičan obrambeni mehanizam koji nastaje kao sredstvo zaštite od potpunog psihičkog raspada jest stvaranje odjeljaka u svijesti koji ne komuniciraju jedni s drugima. Na taj je način u doba velikih svjetskih kataklizmi i došlo do raspada ljudske psihe i potpunog odjeljivanja Jastva ili Duše od svjesnog uma. Jastvo nije bilo u stanju zaštititi čovjeka od fizičke ugroženosti i omogućiti mu opstanak i čovjek ga se odrekao. No, to niti nije neposredna svrha Jastva jer ono nije nikakva izvanjska sila koja bi trebala štititi čovjeka bez njegovog uplitanja - Jastvo je čovjekov unutarnji centar, a ne veliki Otac ili Majka. A ni do globalne kataklizme došlo slučajno – i ona je izazvana nuklearnim ratovima koji su u to doba vođeni na Zemlji[4].

Da ne biste mislili da ovako razmišljaju samo opskurni okultisti, isto je uvjerenje imao i kreator atomske bombe Robert Oppenheimer – na pitanje da li je njegova bomba prva ikada napravljena, Oppenheimer je odgovorio – „Da, u novijoj povijesti“. Oppenheimer je, naime, pažljivo studirao Mahabharatu u kojoj je pronašao opise ratova i eksplozija identične atomskoj.

Trauma redovito izaziva gašenje svijesti, rascjep i zaborav. Traumatsko iskustvo prema svojoj prirodi jest neuspjela inicijacija koja umjesto da čovjeku omogući skok na novu razinu svijesti, dovodi do pada na nižu razinu, do zatvaranja uma i odjeljivanja od svega što nema direktne veze sa fiziološkim opstankom. Kada svoj kompjutor upalite u takozvanom „safe mode-u“, znate kako izgleda slika na ekranu i kakve su njegove funkcije – slika je zrnasta i krnja, a funkcije svedene na minimum, možete otvoriti samo nekolicinu programa neophodnih za tehničko funkcioniranje kompjutora.

U istom se stanju nalazi i tjelesno bolesna osoba, duševno bolesna osoba, osoba pod kontinuiranim stresom, u psihičkoj krizi ili u post-traumatskoj fazi. A to je upravo ono što svjetska vlada želi – ljude koji će biti orijentirani samo na materijalni aspekt postojanja, mučene egzistencijalnim strahovima i potpuno nezainteresirane za bilo što osim fizičkog opstanka i povremenih senzualnih užitaka kojima se ostvaruje lažni dojam „ispunjenosti“ ili „ostvarenosti“. Nema veze što radimo od jutra do mraka, što banke imaju hipoteke na našu imovinu, što gubimo slobode iz dana u dan, bar ćemo se dobro napiti za vikend. Još ćemo se bolje izludirati na skijanju, a najviše ćemo se napiti, najbolje najesti i najluđe se poseksati na moru. Nakon toga opet možemo ponizno služiti Velikom Bratu, do prve slijedeće prilike za bančenje.

Pobuna, naravno, ne dolazi u obzir jer nas ovakav sistem barem štiti od gladi, bolesti, siromaštva ili ratova. Molim? Sistem je upravo tako kreiran da proizvodi stalnu prijetnju, a ne da daje istinsku zaštitu. Istinski slobodan čovjek trebao bi raditi kad hoće, koliko hoće i što hoće. Imao bi pravo misliti i govoriti što god hoće. Za njega bi bilo prirodno biti zdrav, a ne stalno od nečega bolestan ili preosjetljiv. Hrane bi trebalo biti u izobilju. Ideja da jedna Afrika ne može samu sebe prehranjivati je ludost – kontinent prebogat prirodnim resursima postao je poligon za ispitivanje biološkog oružja i krađu prirodnih resursa - zato Afrika ne smije biti potpuno neovisna i slobodna i zato se stvara lažni mit o njenom siromaštvu. Jer, pravilo glasi - obilje = mogućnost izbora, a mogućnost izbora = sloboda, a upravo je to ono što je neprihvatljivo velikim korporacijama. Prisjetimo se samo koliki su pritisak vršili proizvođači preparata za olakšanje tegoba koje proizvodi čir na želucu na liječnike koji su otkrili da je simptomski uzrok čira bakterija i da se može uspješno tretirati antibioticima. Čovjek je u suvremenom društvu tretiran kao roba ili govedo koje treba hraniti dok proizvodi, ali kad se razboli i nije sposoban za proizvodnju, treba mu masno naplatiti „liječenje“ koje je pak takvog karaktera da je njegova prečesta posljedica smrt pacijenta. Dakle, ne samo da ga treba maksimalno iscijediti dok živi, treba mu debelo naplatiti i umiranje.

Globalne traume proizvode individualne, a individualne opet globalne. Kolektivna trauma utječe na pojedinca, a znamo da se žrtva redovito pretvara u tiranina. Takav će pojedinac-tiranin, u namjeri da kreira obitelj, opet proizvesti djecu-žrtve koja pak postaju potencijalnim tiranima vlastitoj djeci, odnosno izvršna snaga globalne tiranije, kotačić u totalitarnoj mašineriji. Traumatizirane obitelji ne mogu a da ne proizvedu traumatiziranu, rascijepljenu djecu, a takva djeca svoju i tako u nedogled. Takve obitelji postaju sluge globalnog totalitarizma i direktno doprinose njegovom kreiranju i opstanku. Traumatizirani pojedinac kontrolirat će svoje bližnje i biti veći terorist od Georgea Busha ili njegovog prijatelja Osame Bin Ladena. Cilj je svjetskih vlastodržaca oduvijek bio stvaranje takvog društva u kojem će pojedinci nadzirati jedni druge i biti međusobno najgori policajci. U hrvatsko-srpsko-bosanskom ratu vidjeli smo koja je moć propagande – dojučerašnji susjedi pucali su jedni po drugima ili se međusobno otkucavali „svojoj vojsci“ ili „vlasti“. Naravno da globalni tirani nemaju mogućnost fizičkog kontroliranja svih ljudi - zato su ih i naučili da kontroliraju jedni druge, prethodno ih zastrašivši terorizmom, glađu, ratovima, siromaštvom ili „elementarnim nepogodama“.

Kako unutar takve civilizacije biti svjestan sebe kao multidimenzonalnog bića? Što učiniti da čovjek, jednom kada postane svjestan sebe, pokuša i kreativno ostvariti takvo biće? Ovakav problem ne može riješiti nitko drugi do čovjek sam. On se mora odlučno suprotstaviti vlastitoj inerciji i otkriti tko je on, a zatim se i izboriti za sebe. Tehnički gledano, otkriti tko mi jesmo nije više nikakav problem - u današnje doba ništa lakše, samo ako čovjek to želi. Dakle, evo konačno i dobrih vijesti. Iako je već i željeti spoznati sebe problem za većinu ljudi, ja opet naglašavam - tko želi, može.

Sustavi osobnog razvoja kakve danas posjedujemo omogućuju motiviranoj osobi da se u relativno kratko vrijeme probije kroz naslage osobnih i kolektivnih iluzija, blokada i uvjetovanosti te ostvari visok stupanj svijesti, energetske protočnosti ili emocionalne zrelosti. Umjesto da se njegova naobrazba tiče isključivo apsorpcije informacija potrebnih za funkcioniranje unutar nekog sustava proizvodnje i time bude ograničena takvim sustavom, znanje o čovjeku kakvo danas posjedujemo jest enormno i omogućuje mu da nadraste dosadašnju ropsku poziciju. Umjesto da funkcionira samo kao kotačić nekog dehumaniziranog sustava, ovakvo znanje stvara temelj za realizaciju čovjekovih potencijala, odnosno kreativno samoostvarenje.

© Tomislav Budak, veljača 2007.