PRONALAŽENJE PUTA do duhovnog buđenja nudi nam brojne prilike.
U početku ćemo možda slušati i učiti iz tuđih iskustava. Čitati brojne knjige. Možda ćemo tražiti razne duhovne puteve i možda će nas nadahnuti bogati primjeri učitelja i mudraca, kako iz prošlosti, tako iz sadašnjosti. U određenoj fazi puta, često nailazimo na zajedničke elemente kod onih koji postaju mudrima.
Mudrost često obuhvaća zaboravljanje sebe i koncentriranje na služenje drugima. Baal Shem Tov napisao je: »U čovjeku koji je pun sebe nema mjesta za Boga«. Gledate li na život kao na radosno postojanje? Provodite li dosljedno načelo prema kojem u svemu vidite samo dobro? Odražavaju
li vaše aktivnosti usredotočenost na marljivost, svrsishodnost, korist, kreativnost i napredak? Jeste li ponizni? Odražava li vaš život čistu
i neograničenu ljubav prema svim ljudima, bez ijedne iznimke?
Dočekujete li lagana iskustva s radošću, a teška s gorljivim i domišljatim duhom? U prirodi čovjeka — tog sanjara i graditelja — jest trajno
suzdržavanje od prihvaćanja stvari prema izgledu, uz korištenje sposobnosti da se te stvari pretvore u nešto korisnije.

Želim shvatiti sebe, shvatiti druge. Želim postati sve što mogu. — Katherine Mansfield

Je li dio mudrosti i svijest o tome da se zatvoreni um ne razvija?
Čini se da je nužno razmišljati otvoreno kako bi um ostao snažan i moćan, jer inače stagnira i spava. Postoji toliko toga korisnoga što
je moguće naučiti. Kako iskoristiti brojne prilike koje nas pozivaju da svakodnevno reagiramo na život? Jesmo li otvoreni i receptivni prema
novim zamislima koje se možda razlikuju od naših trenutačnih spoznaja?
Budući da imamo dar svijesti o sebi, bi li bilo korisno s vremena na vrijeme promotriti vlastiti život i utvrditi kako se služimo umom,
kreativnošću i usredotočenošću — a zatim koristi koje smo izvukli iz tih spoznaja upotrijebiti za služenje drugima? Kako ćemo usmjeriti pozornost ovisi isključivo o nama. Uviđate li mudrost u ovim riječima
sv. Franje Asiškog: »Čovjek će se pronaći kada se zaboravi«? Ako otvorimo srce ljudima ovoga svijeta, moramo im otvoriti i um.

Neka svaki trenutak bude svet. Svakome od njih pridajte jasnoću i značenje, svakome težinu vlastite svijesti, svakome istinsko i zasluženo
ispunjenje. — Thomas Mann

Kada dajemo unutar kreativnog protoka života, za uzvrat primamo u nemjerljivim količinama. I dok su nam misli i osjećaji tijekom davanja na određeni način usmjereni na druge, ujedno širimo i obzore vlastite perspektive. Na našim putovanjima, naša perspektiva s osobne razine može prijeći na širi plan. A ne bi li ta »šira slika« obuhvatila sve ljude, sve kulture i sve religije na ovom planetu, zajedno sa širim gledanjem na božansko? Na primjer, bi li nam širi pogled na život pokazao da možda umanjujemo Božju beskonačnost kada ga nastojimo opisati unutar ljudskih okvira?

U filmu Opus gospodina Hollanda srednjoškolski profesor glazbe sanjari o pisanju simfonije. Strastveno želi stvoriti djelo svjetske klase, u nadi da će svojom glazbom jednoga dana steći veliko bogatstvo.
Međutim, gospodin Holland ne ostvaruje san i na koncu se povlači u mirovinu. Potišten i tužan zbog izgubljenog sna, priprema se posljednji put izići iz školske zgrade i tako dolazi u školsku sportsku dvoranu. Ondje ga dočekuje iznenađenje: proslava u njegovu čast na kojoj su se okupile stotine njegovih nekadašnjih učenika. Svečanost je vodila žena kojoj je nekoć nedostajalo samopouzdanja i koja je samu sebe smatrala neuspješnom. No zahvaljujući poticajima nekadašnjeg profesora, u sebi je spoznala vrijednost i poslije došla do mjesta guvernera savezne države. Obraćajući se okupljenima, rekla je: »Mi smo vaša simfonija, gospodine Holland. Mi smo note vašega opusa. Mi smo note vašega života«. Ta velika simfonija života gospodina Hollanda sastojala se od toga da pomaže drugima u izgradnji snova, a pritom
je, trenutak za trenutkom, gradio i sebe.

Marljivost valja osobito njegovati primjenom;
nužno ju je neprestano iskazivati; ona je u stanju postići gotovo sve. — Ciceron

Neki ljudi drže da su nadnaravne pojave, na primjer čuda, potrebne kako bi dokazale Božje postojanje. No prirodni postupci i prirodni
zakoni mogu biti tek metode koje je Bog osmislio za svoje stalne kreativne ciljeve. Kada znanstvenici otkriju nove zakone, ne otkrivaju li tek još malo više Boga?
Svatko od nas svakodnevno pliva u oceanu neviđenih čuda. Primjerice, svaka je živa stanica čudo; a ljudsko je tijelo nepregledna
kolonija od više od stotinu milijardi stanica. Čudo tog tijela obuhvaća i našu sposobnost da ga prepoznamo, kao i našu nemogućnost
da ikada posve potrošimo njegovo istinsko značenje. — Andersen

Prilike su često najdublji i najizazovniji učitelji na koje uopće nailazimo. Prilike su suosjećajni učitelji koji ne osuđuju i ne kore. Prilike
jednostavno odražavaju život, a mi u tom odrazu možemo naučiti kako bolje i jasnije vidjeti. Pomažu nam da uvidimo kako još nismo istražili dubine i mogućnosti vlastite duše, niti postali spremni za primanje viših oblika učenja. Darovana nam je sposobnost da budemo
svjesniji. Možemo se povezati i koristiti unutarnje izvore usredotočenosti,
energije i neograničene ljubavi. Možemo njegovati svoje sposobnosti opraštanja i razumijevanja. Već u ovom trenutku možemo
zaboraviti sebe i pružiti ruku u služenju drugima. Što je najnevjerojatnije, u tom zaboravljanju sebe, pronaći ćemo čudesnu stvarnost o tome tko smo uistinu.