2.3. Civilizacija Mu u drevnom Peruu

 

 

2.3.1. Peruanske piramide Sunca i Mjeseca

 

 

Zadnjih nekoliko desetina hiljada godina mnoge civilizacije su se pojavile i prohujale Juznom Amerikom. Osvajaci su preuzimali gradjevinska, inzinjerska i artisticka znanja od osvajanih.

Na primjer, vojni pohodi Inka prije hiljadu godina zavrsili su potpunim osvajanjem prostora od Ekvadora do Cilea. Ratoborne Inke su pokorile razvijeno kraljevstvo Chimu. Svoj socijalni i politicki sistem su kopirali od svojih prethodnika, a njihove sofisticirane umjetnicke tehnike inkorporirale u svoju kulturu.

 

Na isti nacin, mnogo godina prije toga, narod Chimu je ucio od starosjedilaca koje su oni pokorili. Drevni narod Moche su bili vjesti metalurzi, graditelji i umjetnici. Njihova znanja su najedamput postala vlasnistvo vojnicki sposobnijih i agresivnijih dosljaka, culture Chimu.

 

Iduci dalje u historiju, informacije postaju sture i zamagljene; o prethodnicima naroda Moche i kulturama prije njih malo se zna. Sve dok se ne dodje do doba kada su emigranti sa Atlantide poceli da krce prasume Amazona i nastanjuju planinske Ande prije 11 500  godina. Jos dalje u dubini historije naci cemo tragove civilizacije Mu na razlicitim stranama Perua.

 

O Inkama postoji slicna zabluda kao i o meksickim Aztecima. Dolaskom Spanjolaca ucinilo se da se radi o civilizacijskom zenitu van evropskog kontinenta. Zbilja, i Inke i Azteci su prije 500 godina umnogocemu nadmasivali tadasnju svjetsku supersilu Spaniju. Ali, daleko od toga da su bili vrhunac dotadasnjeg razvoja.

 

Naprotiv.

 

Militaristicki agresivni Azteci i Inke se mogu smatrati civilizacijskim nazatkom u odnosu na svoje prethodnike.

 

Ljudsko drustvo se na ovoj Planeti ne razvija evolutivno kako nas pogresno uci obrazovni sistem. Historija ljudskog drustva je historija spiritualnog nazadovanja i deklinacije. Od civilizacije Mu (Lemurie), preko Atlantide do post-Atlantskih drustava.

 

Slicice sa srednjoamerickog tla to potvrdjuju: od astronomskih genija Maja i Tolteka do deklinacije u vidu Azteka.

 

Slicno je i u Juznoj Americi: od spiritualnih i gradjevinskih uzleta civilizacije Mu, preko naroda Moche i Chimu pa sve do skorasnje kulture Inka.

 

 

                                                            ********

 

 

Ljubimac engleske kraljice Elizabete Prve, sir Walter Raleigh (1554-1618), putovao je u obje Amerike, pokusavajuci instalirati nove kolonije za britansku kraljevinu. Zabiljezen je njegov neuspio pokusaj da osnuje koloniju u sjevernoj Karolini; izmedju dva posjeta svi njegovi kolonisti su netragom nestali. Izgubivsi naklonost novog kralja, Djejmsa Prvog, Walter se nasao u zloglasnoj Londonskoj kuli gdje je proveo 13 godina zatvoren. Za to vrijeme je napisao "Historiju svijeta" u kojoj pise: "Smatramo Kralja Spanije superiornim u odnosu na sve ostale kraljeve i princeze Evrope zbog bogatstava koji mu priticu iz peruanske kraljevine."

 

Zbilja, Spanjolci su u Peruu osnovali novi glavni grad, Limu, preko kojeg su isle tone i tone zlata, srebra i drugih dragocjenosti prema Evropi. Vjerovatno najveca pljacka u historiji ljudskog roda svela se na otimacinu svega dragocjenog od onog sto su Inka naslijedile od prethodnih civilizacija i sto su sticali svojim radom.

 

Cuzco, glavni grad Inka, primio je, prije dolaska Spanjolaca, 15.000 aroba zlata i 50.000 aroba srebra iz svojih provincija. Jedinica za mjeru, aroba, odgovara nasim 12 kg. Dakle, 180 tona zlata i 600 tona srebra je ravnomjerno stizalo u Cuzco, desetinama godina. Na svakom koraku su bili predmeti od zlata: tanjiri, nozevi, vaze, krune, nakit, statue, sljemovi, opasaci, torbe. Izmedju kamenih blokova se, umjesto maltera, livalo zlato.

 

Njihove tkanine, pamucne i vunene, se smatraju nedostiznim. Na jednom komadu odjece bi bilo i po 140 "briljantnih duginih" boja (jos uvijek je nemoguce tako sto kopirati).

 

Imperija Inka ("Tawantinsuyu") se protezala 5.000 km od juga ka sjeveru, a gradovi su povezivani mrezom puteva, cija je ukupna duzina bila 35.000 km! Glavni "auto-put" bio je izmedju prestonice Cuzco i grada Quito (danasnjeg glavnog grada Ekvadora) duzine 2.200 km! Sirina kamenih puteva bila je 8 metara; kameni blokovi su bili perfektno slozeni da se njihova ivica jedva primjecivala. Uz puteve su bili podignuti drvoredi zbog hlada (smrtna kazna za sjecu), sa mjestima za odmor i nocenje svakih 20 km. Put su omedjivale kamene vaze u kojima su bili zasadjeni kaktusi.

 

Inke su sebe smatrale "sinovima Sunca", uostalom kao i sve druge kulture od pra-domovine Mu, Atlantide, do Sumera, Egipta, srednjeamerickih i juznoamerickih civilizacija.

 

 

                                                                 ********

 

 

"Veliko kraljevstvo Chimu" je prethodilo Inkama. Njihov glavni grad Chan Chan je najveci u prethistorijskom Peruu (u blizini danasnjeg grada Truijillo, na pacifickoj obali). Sve gradjevine su bile od cigle: piramide, hramovi, javne zgrade.

 

Svaka cigla je bila posebno ukrasena zlatom, srebrom i bronzom. Impresivna mreza irigacionih kanala uveliko podsjeca na slicnu mrezu koju je imala Atlantida. Dvije zetve godisnje i obilje zelenila darovali su vjesti Chimu svom narodu koji se skrasio izmedju vijenca Andskih planina i kamenih pustinja prema Pacifiku.

 

 

                                                                 ********

 

 

Rodjen u kraljevskoj njemackoj porodici, Max Uhle (1856-1944) ce postati "ocem peruanske arheologije". Preko deset hiljada arheoloskih komada ce zavrsiti u americkim kolekcijama kao rezultat njegovog rada. Medju nalazistima koje je "Mad Max" istrazivao su Piramida Sunca i Piramida Mjeseca . Godine su 1898. i 1899.

 

  

Piramida Mjeseca u sjevernom Peruu

 

Unutar piramida pronasao je desetine grobova. Mumije i kosturi su bili uredno slozeni jedni na druge. Bilo je lako razlikovati da oni pripadaju trima razlicitim kulturama. Na vrhu su bili grobovi Inka; ispod njih su bili sahranjeni velikodostojanstvenici kulture Chimu. U trecem redu je bila njemu nepoznata kultura koju je nazvao proto-Chimu.

  

Autor u podnozju Piramide Sunca, najveceg gradjevinskog kompleksa starog doba.

Huaca del Sol je povrsine osam nogometnih terena … sto je samo jedna trecina od originalnih dimenzija

ove gigantske peruanske gradjevine … koja premoscava materijalnu i spiritualnu dimenziju … proslost i sadasnjost.

 

 

Arheolog iz Perua, Julio Tello, dao je ovom trecem narodu novo ime. Naime, jezik koji se govorio u ovom podrucju (u vrijeme spanjolskih osvajanja) je poznat kao Muchik. Stoga je on nazvao prethodnike Inka i Chimu, narodom Moche. Doba kada su oni zivjeli? Nagadja se, prije dvije do cetiri hiljade godina.

 

Ali, kao i u bezbroj drugih slucajeva, pravo ime i jezik ce im ostati nepoznato.

 

Ono sto, pak, ostaje poznato je zapis koji su ove kulture ostavili u vezi graditelja ovih piramida. Oni naime, kreatore Piramide Sunca i Mjeseca nazivaju "radom krivovjernika".

 

Arheolozi pripisuju autorstvo piramida kulturi naroda Moche. Medjutim, zasto bi Moche autorstvo pripisivali "nevjernicima"? Drugim rijecima, onima koji ne dijele istu vjeru, istu kulturu, onima koji su razliciti od njih.

 

Prava istina o autorima trazi da odemo jos dalje u proslost. Ka civilizaciji Mu, njihovom dobu i njihovim graditeljskim vjestinama.

 

Rekonstrukcija Piramide mjeseca u sjevernom Peruu

 

Umjetnicku rekonstrukciju Piramide mjeseca sam nasao u malom lokalnom muzeju u Trujillu, u sjevernom Peruu. Stil gradnje mi je bio prepoznatljiv. Piramida, odnosno hram (Huaca de la Luna u prijevodu zapravo znaci Hram mjeseca) neodoljivo podsjeca na podvodni hram koji je pronadjen pokraj obala Japana. Time sam dobio iznenadjujuci dokaz o postojanju veze civilizacije Mu sa obje strane Pacifika: azijske i juznoamericke.

 

Na prvi pogled, podvodne rusevine u okolini Japana nemaju unutrasnjih prostorija. To se, na prvi pogled, cini i sa Piramidom mjeseca u Trujillu. Pazljivim arheoloskim istrazivanjima je utvrdjeno da su jedan sprat za drugim zazidani, mada su originalno postojale prostorije i koridori.

  

 Iskopani koridori Piramide mjeseca u Trujillu; rjesenje zagonetke

za podvodne hramove kod Japana?

 

 

Ostaci dvije najvece peruanske piramide su monumentalni: Piramida Sunca ("Huaca del Sol") je dugacka 345 metara, a siroka 160 metara - povrsina osam nogometnih igralista. Piramida Mjeseca ("Huaca de la Luna") je slicne povrsine: 290 metara sa 210 metara.

 

Procjenjuje se da je za izgradnju svake od piramida utroseno oko 140 miliona cigli.

  

Arheoloska iskopavanja Piramide mjeseca su u bila u punom zamahu

prilikom moje posjete 2002. godine

 

 

 

Medjutim, stvarna velicina ovih piramida ce ostati nepoznanica iz dva razloga. Prvo, zbog stalnih kisa, Huaca del Sol je erodirala na svim krajevima. A drugi razlog, jos pogubniji, je nerazumni akt spanjolskih konkvistadora od prije 500 godina. Naime, oni su, u potrazi za zlatom, skrenuli tok rijeke Moche i usmjerili ga direktno na piramidu. Na taj nacin su dvije trecine piramide bile potpuno odnesene sa kamenog terena.

 

Nesumnjivo je da su originalne dimenzije ovih prethistorijskih gradjevina bile kolosalne. I s pravom ih mozemo nazvati najvecim strukturama koje je covjek izgradio u periodu nakon posljednjeg ledenog doba.

  

  

Sto cetrdeset miliona cigli-originala je koristeno za piramide u Trujillu

 

 

Adobe cigla je bila osnovni gradjevinski materijal na pacifickoj obali Perua. Svaka je imala razlicit “potpis” (linije, lokaciju i broj rupa, krugove i druge geometrijske oblike) i to ih je cinilo originalnim. Preko 140 miliona cigli-originala je ugradjeno u peruansku Piramidu Sunca sto je zahtijevalo, prema procjenama, rad dvadeset hiljada radnika (?) u periodu preko 300 godina (?).

 

Naravno, zdrav razum negira da ce neko poceti izgradnju koju nece vidjeti ni unuci njihovih unuka.

 

Drugo objasnjenje za ovaj gradjevinski poduhvat je da ga smjestimo dublje u proslost, u doba civilizacije Mu koja je dokazano bila superiornija u odnosu na nase gradjevinske metode i “produktivnost” u gradnji.

 

 

 

 

 

 

 

2.3.2.   Kusko

 

Kusko (Cusco) je bio srediste nekoliko civilizacija, ukljucujuci Inke sve do dolaska Spanjolaca 1532. godine.

 

Let od Lime, osmomilionskog grada na obali Pacifika, do Kuska, trajao je kratko, jedan sat. Preletio smo Ande krecuci se prema istoku zemlje. I mada na visini od 10.000 metara, Ande su, ispod nas, izgledale kao da se mogu dodirnuti. Kusko me podsjetio na Sarajevo: smjesten u dolini, okruzen sumovitim planinama, 300.000 stanovnika, sa rjecicom Safi u centru, uskim poplocanim (“Bascarsijskim”) ulicicama. I tu poredjenja prestaju.

 

Na visini od tri i po hiljade metara, kisika ima manje, organizmu fali zraka, kretanje i misljenje je usporeno. Caj od koke (kokain je ekstrakt od ovog ljekovitog lista) pomaze aklimatizaciji. Ne cudi me fizicki izgled peruanskih indijanaca: niski, vece glave, sirokih nosnica i dvostruko veceg srca - sve je podredjeno da se organizam maksimalno prilagodi ovoj nadmorskoj visini.

  

Sa Peruancima u Svetoj dolini

 

Moj hostal ("motel") je samo tri metra preko puta centralnog svetista Inka - hrama Korikanca (Qoricancha). Izmedju kamenih blokova nije bio malter, vec izliveno zlato. Prvi konkvistadori su pisali o zidovima na kojima je visilo 700 zlatnih ploca, zlatni oltar tezak 100 kg, zlatni Disk Sunca"… Cetiri hiljade svestenika su neprestano odrzavali ceremonije…

 

  

Perfektni zidovi hrama Korikanca u Kusku su identicni 

zidovima na Uskrsnjem otoku

 

 

Pogled na zidove Korikance me je uvjerio da su arhitekte i izvodjaci radova u Peruu i na Uskrsnjim otocima pripadali istoj civilizaciji: pacifickoj pradomovini covjeka Mu.

 

 

                                                       ********

 

 

Tesko je naci prostor na ovoj Planeti koji je bio izlozen dolascima toliko razlicitih naroda i kultura kao Peru. Davno se izgubila granica medju njihovim medjusobnim utjecajima.

 

Arhitektura i gradjevinarstvo su imali centralnu ulogu kod svakog od ovih naroda.

 

A inspiracija i putokaz za gradnju se nalazio ne u ovom vec u spiritualnom svijetu.

 

Tri su dimenzije koje su Evropljani prepoznali nakon sto su onako barbarski "osvojili" kraljevstvo Inka: prvi je nebeski svijet, dom dusa, olicen u ptici kondoru. Druga je materijalna, vidljiva dimenzija simbolizirana zivotinjom pumom. Treci, podzemni svijet je predstavljen zmijom, serpentom, mudroscu.

 

Kusko u prijevodu znaci "srediste svijeta". Zbilja, strateski lociran izmedju Amazonske prasume na istoku, Anda na sjeveru, jezera Titikaka na jugu, pustinja i Pacifika prema zapadu, on je bio srediste poznatog svijeta. Plan grada je pazljivo pripreman, tako da je, kada je Kusko podignut, imao oblik pume. (Plan grada Machu Picchu ima oblik kondora; "Sveta Dolina", koja vodi od Kuska do Machu Picchu, je u obliku serpenta.)

  

 Plan glavnog grada Kuska odgovara svetoj zivotinji pumi

 

 

"Glava" pume je bila na brdu iznad grada sa nekoliko redova "zuba" (kameni blokovi Sacsaywaman); "kicma" pume se protezala rijekom Safi, "rep" se zavrsavao na periferiji Grada, hramovi i palace Inka su bile "noge" pume, a glavni gradski trg je bio njena "utroba".

 

Kusko nije bio grad u danasnjem smislu te rijeci. Ovo je bilo elitno srediste u kome su se neprestano odigravale specijalne ceremonije. Ovdje se nije odvijala trgovina, nije bilo siromasnih dijelova, smeca na ulicama... To je bio sveti grad, centar svijeta sa najvecim hramovima i astronomskim observatorijama. Svaki bolje stojeci stanovnik kraljevine Inka je nastojao da dobije dozvolu i jednom za zivota posjeti ovaj Grad.

 

Rijec Inka u izvornom znacenju oznacava vladara, kralja. Kasnije je naziv prosiren na kraljevsku porodicu te "svestenstvo, plemstvo i vojne starjesine". U najsirem smislu te rijeci ovaj naziv se moze primijeniti na maksimum 20.000 ljudi. Sasvim pogresno, moderna historiografija ovaj naziv je prosirila na citavu civilizaciju, nazivajuci je Inka kulturom. (Prisjetimo se, samo redovna vojska prije dolaska Spanjolaca je brojala 200.000 pripadnika; nekoliko miliona stanovnika se protezalo od Argentine i Cilea na jugu do Ekvadora i Kolumbije na sjeveru.)

 

Jednom godisnje, sve ne-Inke, bi morale napustiti grad Kusko. Diplomatski predstavnici i njihove porodice te pripadnici drugih naroda bi grad napustali pocetkom septembra da bi Inke mogle izvrsavati svoj ritual "sitwa" - ritualno ciscenje.

 

 

                                                               ********

 

 

Samo su tri Spanjolca vidjela hram Korikanca u punom bljestavilu, 1532. Pizaro je poslao svoju prethodnicu i oni su bili prvi koji su oskrnavili ovaj hram kraduci stotine kilograma zlata. Srecom, nisu ukrali cuveni "Disk Sunca", ali su prijavili njegovo postojanje. Prije nego sto je glavnina konkvistadora pristigla, ovaj Disk je nestao. Kristobal de Molina je pisao 1533: "Indijanci su ga sakrili tako dobro da ga je bilo nemoguce pronaci." U "Conquest of Peru", William Prescott govori da je "Disk bio tako pozicioniran da je hvatao jutarnje sunceve zrake i bacao ih u Hram; one su se odbijale od zlatnih ploca na zidovima i obasjavale citav hram. Postojao je i srebrni "Disk Mjeseca" koji je donosio mjesecevu srebrnu svjetlost u Hram Mjeseca. Inke su imale i hramove Munje, Groma, zvjezdane konstelacije Plejada, planete Venere i nebeske Duge.

 

U Korikanci je svoje sjediste imala sekta Tarpuntaes, kraljevski astronomi. Studirali su zvjezdana tijela, a osobito kretanje Sunca, datume solsticija i ekvinocija (ravnodnevnice), predvidjali su eklipse. Njihova funkcija je bila vitalna za svakodnevni zivot, pocev od svetih rituala do poljoprivrednih sjetvi. Rani spanjolski kronicari su pisali o postojanju velikih kamenih monolita zvanih "sukankas", rasporedjenih na obliznjim planinskim vrhovima. Ti su monoliti bili strateski pozicionirani i vidljivi iz Korikance, oznacavajuci azimute zimskih i ljetnih solsticija.

 

 

                                                                ********

 

 

Prica o zlatnom Disku Sunca seze daleko u proslost. Prva spiritualna civilizacija na Planeti prije 50.000 godina, Lemurija (ili kraljevstvo Mu), sirila se sa Pacifika prema Juznoj Americi. U Boliviji (Tihuanako) i Peruu (Kusko) su podigli spiritualne objekte/observatorije. Nakon potonuca Lemurije, Disk Sunca je prebacen u Tihuanako. Prve, prethistorijske Inke su saznale za Disk i pokusali doci do njega. Medjutim, tek kada su spiritualno bili spremni da Disk koriste za dobrobit svoje populacije, dobili su sansu da ga i koriste.

 

Inke su u Kusku izgradile Hram Sunca na temeljima drevnog Lemurijskog hrama. Kada je Disk iz Tihuanaka napokon stigao u Kusko, bio je postavljen u Hram i osiguran zlatnim uzadima, kao u stara vremena u Lemuriji.

 

(Ulaz u moj Hostal je tacno preko puta tri rupe u zidu kroz koje su isla uzad.)

 

Inke su svoj Hram Sunca zvali Korikanca sto je znacilo "Zlatna basta". Zlatne figure ljudi, zivotinja, biljaka i cvijeca su bile smjestene u Hramu. Unutar veceg hrama bilo je 12 manjih hramova posvecenih Mjesecu, planetama, zvijezdama i Bratstvu sedam zraka. Bratstvo je postalo vodeca spiritualna snaga kulture Inka naucivsi kako da koriste Disk Sunca iz drevnih uputstava sa Lemurije.

 

Disk je ostao u Hramu sve do dolaska Pizara kada je sklonjen i sakriven u podzemnom hramu na nepoznatoj lokaciji.

 

Predanje kaze da ce tamo ostati sve do "onog dana kada covjek bude spreman da ga ponovo primi i krene na put ka duhovnoj harmoniji…"

 

  

U sredistu Kuska se nalazi Korikanca, najcuveniji hram obje Amerike koji je nekada bio dom Zlatnom Suncevom Disku koji,

prema predanju, void porijeklo iz civilizacije Mu. Sa padom imperije Inka Disk je nestao, a Dominikanci su srusili Korikancu

 i na njenim temeljima izgradili svoju crkvu. Zemljotres iz 1950. je razrusio spanjolsku gradjevinu

ponovo otkrivajuci superiornu gradnju i trapezoidni kamen drevnih civilizacija.

 

 

 

 

 

 

 2.3.3. Kiklopski zidovi Saksajvumana 

 

 

Sat vremena hoda od imperijalnog grada Kuska, uspon vodi do impresivne visoravni na 3.600 metara nadmorske visine. Dah zastaje pred kiklopskim zidovima zvanim Saksajvuman. Oni su razliciti od Stonehenge-a, egipatskih i piramida Maja. Drugaciji od bilo kojih prethistorijskih megalita. Kada su ih prvi put ugledali, spanjolski kronicari su biljezili: "Ove spektakularne zidine nemaju poredjenja u Starom svijetu".

 

 

                                                          ********

 

 

U maju 1536. eksplodirala je pobuna Inka predvodjenih poslednjim kraljem, Manko Inkom. Nakon tri godine bjesomucne pljacke po nebranjenom kraljevstvu, Spanjolci su se uljuljkali u svojoj vojnoj superiornosti. Brojcano nadmocne Inke su osvojile sve kljucne tacke svog kraljevstva, sem Lime i Kuska. Kusko su drzali u okruzenju iz Saksajvumana na vrhu Grada. Izgledalo je da sreca okrece ledja konkvistadorima. Pomoc poslana Kusku, tri Spanjolske kolone, bile su masakrirane do poslednjeg covjeka. Jedini im je izlaz bio probiti obruc oko grada.

 

Francisko Pizaro, kraljev namjesnik u Peruu i predvodnik okupacije nalazio se u Limi. Odbranu Kuska je vodio njegov polubrat, Huan Pizaro.

 

Konkvistadori su bili nasilni, agresivni, gramzljivi, ambiciozni. Francisko Pizaro ce svoju karijeru zavrsiti deset godina po dolasku u Peru ubijen od strane konkurentne frakcije za vlast u Limi. Imao je cetiri polubrata od kojih je Huan prvi stradao u borbi, 1536. Drugi polubrat, Hernando, je zavrsio u spanjolskom zatvoru u kome je ostao 20 godina do svoje smrti (doduse, tamo je zivio kao danasnji zatvoreni kraljevi droge; mogao si je priustiti komforne uvjete zahvaljujuci opljackanom blagu iz Perua). Treci polubrat, Gonzalo, je pogubljen 1548. nakon pobune protiv Krune. Jedino je najmladji, Pedro, umro u krevetu, nakon sto je napisao memoare o osvajanjima.

 

Natrag u maj 1536.

 

Juan Pizaro trazi nacina da probije blokadu Grada. Nakon nekoliko sedmica borbi to mu uspijeva za rukom i uspijeva izaci na sjeverozapadni kraj, preko puta Saksajvomana. Strategija Spanjolaca je jednostavna: osvojiti ove drevne zidove koje su u sebi imale glavninu vojske Inka. To popodne Huan Pizaro biva smrtno ranjen kamenom iz pracke. Tu noc ga tajno sahranjuju kako Inke ne bi saznale. "Sahranili su ga po noci… jer su ga se Indijanci bojali", sjecao se konkvistador Francisco de Pancorvo.

 

Slijedeceg dana Spanjolci su napali Saksajvuman ljestvama, poceli da osvajaju zidove i pritiskaju Inke dublje u srediste kompleksa. Nakon jos dva dana bitka se blizila kraju. Gonzalo Pizaro je preuzeo komandu i prednjacio u pokolju oko 1.500 branitelja. Inke su izgubile najvazniju bitku, a time i rat.

 

Spanjolci su unistili 80% zidova Saksajvumana koristeci kamen za gradjevine u Kusku.

 

Spanjolski kralj je dodijelio viteski naziv Kusku i nad Saskajvumanom se zavijorila nova zastava: kula sa osam kondora (u znak sjecanja na kondore koji su komadali tijela ubijenih Indijanaca). Ova zastava je napokon skinuta sredinom 1990-ih kada ju je novi gradonacelnik zamijenio novom, sa drevnim motivom pume.

 

 

                                                           ********

 

 

Saksajvuman (Sacsa Uma - "pjegava glava") se sastoji od tri paralelna zida izgradjena na razlicitim nivoima. Linija im je krivudava ("cik-cak"); odatle sugestija da oni predstavljaju pumine zube. Kameni blokovi koristeni u prvom redu su najveci. Dostizu tezinu od preko 360 tona (Hemming, "The Conquest of the Incas"). Oni se svrstavaju u kiklopske po svojoj tezini, a nema objasnjenja kako su transportirani na ovu visinu, kada, kako su obradjeni, ko ih je ugradio…

 

Simbolika je, pak, ocita: tri reda zidina mogu predstavljati tri svijeta civilizacija sa Anda: podzemni (Ukju Pacha), povrsinski (Kay Pacha) i nebeski (Hanan Pacha), odnosno zmiju, pumu i kondora.

 

Kameni blokovi tako perfektno pristaju jedan uz drugi da se vlas trave ne moze ugurati izmedju njih. A pri tome nije koristen nikakav vezivni materijal.

 

S obzirom da je rijec o desetinama i stotinama tona teskim blokovima, covjek s nevjericom zastaje pred tim prizorom.

 

Moja setnja Saksajvumanom bila je u kisno popodne (slika u prilogu prikazuje pokisle stijene). Rukom bi prolazio preko stijena, preko njihovih sastava, prateci deset ili petnaest isklesanih uglova na ovim zacudjujucim stijenama…

 

I prije no sto sam dosao znao sam da nijedan, bukvalno nijedan kameni blok nije iste velicine. I sada sam se u to uvjerio. Sto vise gledam to se vise smijesim… poruci koju su nam ostavili nasi preci. Na ovaj nacin su nam rekli, "…nismo koristili kalupe, a niti smo klesali svaku pojedinacnu stijenu. Razlog sto smo ih ovako poredali je ocigledan: prezivjece sve zemljotrese i vremenske nepogode. Ali kako smo to napravili… da biste to odgonetnuli, bice vam potrebno koristiti i druga (spiritualna) cula, osim fizickih…"

  

 Dimenzije kamenih blokova izgledaju nerealne – njihova ugradnja i transport pripadaju civilizaciji

koja je raspolagala znanjima koja oficijelna nauka ne moze objasniti

 

 

                                                                 ********

 

 

Pokusavajuci, ipak, objasniti izgradnju ovih zidova, arheolozi govore o trideset hiljada radnika neprestano angazovanih preko 60 godina. Godinu zavrsetka zidina smjestaju u 1508. (25 godina prije dolaska Spanjolaca).

 

Medjutim, tu nastaje problem. Prema kronicaru Garcilaso de la Vagi, koji je rodjen 1534. i koji je odrastao u Kusku, u njegovo doba niko nije znao ko je izgradio Saksajvuman.

 

Sta bi sa onih 30.000 radnika koji su navodno 25 godina prije toga zavrsili ovaj gradjevinski poduhvat?

 

Ili, prema Vaginim rijecima: "Nemoguce je shvatiti kako bi ovi Indijanci, koji nisu znali za alate, opremu i tehniku mogli odsjeci, isklesati, podici i ugraditi ove ogromne blokove tako perfektno… Iz tog razloga, a i zbog toga sto su oni toliko bliski sa demonima, ovi gradjevinski poduhvati se i mogu samo pripisati demonima i zlim duhovima…"

 

 

                                                                 ********

 

 

Lako je zapaziti da su prvi redovi zidina gradjeni od puno vecih blokova nego oni pri vrhu. Na vrhu se nalaze pravilni, cetvrtasti blokovi koji ocigledno pripadaju znatno kasnijem dobu. Unutar zidina, koje su dugacke nekoliko stotina metara, smjesteni su ostaci tri kamene kule koje formiraju trokut. Ispred zidina se, prema predanju, krije ulaz u podzemni kompleks labirinta i tunela. Ovaj jos neistrazeni kompleks navodno povezuje sva kljucna mjesta razmjestena u Svetoj dolini, s pocetkom u Kusku i Saksajvumanu.

 

Oni koji su u proslosti nasli ulaz u podzemne tunele vracali su se sa artifaktima koji su pripadali proslim civilizacijama, a mentalno potpuno poremeceni.

 

(Poslednja recenica je ujedno i zgodan opis konkvistadora koji su 400 godina pustosili Saksajvuman gradeci svoje mizerne kucice, ulice i crkve, a ruseci ono sto nisu razumjeli.)

 

Prica o kamenim blokovima iz Saksajvumena nas ponovo vraca nekoliko desetina hiljada godina unazad. Pravi autori su oni sa Lemurije i Atlantide. Koji su znali vrijednost Perua kao mocne energetske cakre Planete.

  

 

 Saksajvuman je gradjevinsko cudo: na visini od 3.600 metara … hiljade kamenih blokova …

teskih i po nekoliko stotina tona … medju kojima nema dva iste velicine … bez vezivnog materijala …

mnogi sa desetak i vise isklesanih uglova … perfektno pristaju jedni uz druge