Najljepša i najdublja emocija koju uopće možemo doživjeti jest osjećaj mističnosti. Riječ je o sijaču svih oblika istinske znanosti.

Svatko kome je ta emocija strana, koji se više
ne može čuditi i osjetiti zanos i strahopoštovanje, praktički je mrtav. Znati da
postoji i ono što nam je nedokučivo, da se
pokazuje kao najuzvišeniji oblik mudrosti
i kao najblistavija ljepota koju naše
otupljene sposobnosti mogu pojmiti samo
u najprimitivniem obliku — ta spoznaja, taj osjećaj, u samome je središtu
stinske religioznosti. — Albert Einstein

Ne promatraj nebo s dna bunara. — Kineska poslovica

ČOVJEČANSTVO SI ČESTO dopušta razmišljanje u okvirima ograničenja i restrikcija. Ograde okružuju imanja, semafori i prometni znakovi uglavnom nas upozoravaju, crte na zemljovidima i različite kulture odvajaju države, a vjerski stavovi mogu izazivati nesporazume i sukobe među pojedincima. Međutim, i prepreke i ograničenja su relativni i
moguće ih je nadići napretkom.

Na primjer, rub svijeta se pomicao da bi ga na koncu dokinuli odvažni istraživači koji su se usudili stupiti u »nepoznato«.
Astronomi su raspršili ranije vjerovanje o nebeskoj kupoli koja natkriva svijet i podarili nam spoznaje o galaksijama udaljenima milijune svjetlosnih godina. Današnji nas liječnici uvjeravaju da je moguć životni vijek dulji od stotinu godina. I doista, svakih deset godina udvostručuje se broj proslava stotog rođendana! Sportski rekordi nadmašuju se toliko brzo da se čovjek već pita je li ostala još koja granica!

Nama je teško i zamisliti maleni opseg znanja i ograničeni pojam o svemiru koji je prevladavao u vrijeme nastanka svetih spisa najvažnijih religija. A to nas dovodi do sljedećeg pitanja:
Treba li naše čudesne svete knjige nadopuniti dodatnim informacijama o svemiru i čovječanstvu?

Teilhard de Chardin zaziva novu teologiju koja bi obuhvatila i suvremena znanstvena otrkića o »beskraju svemira, a što naš uobičajeni pogled na svijet prožima svojevrsnom univerzalnošću«, te progresivnom »trajanju vremena koje... uvodi... pojam mogućeg neogrnaičenog Napretka«. Upravo zbog univerzalnosti i futurizma de Chardin je bio uvjeren da sada raspolažemo višim i temeljnijim razumijevanjem kozmosa, što bi moglo poslužiti kao osnova za nove duhovne informacije.

Ne trebamo ljestve do neba, trebamo samo... opažati strukturu i funkcije čovjekovih tjelesnih organa... i tako spoznati postojanje Stvoritelja. Job je rekao: »Iz svog tijela vidjet ću Boga«. — Abba Mari ben Eligdor, francuski filozof iz 14. stoljeća

Život je svijest! Kada nam je svijest koncentrirana na izostanak ograničenja, tada nam se ti uvjeti češće pokazuju u životu.
Veliki proroci i učitelji iz davnih vremena naučili su nas da tražimo nevidljive sile i aktivnost koji daleko nadilaze nas same.

U pozadini velike sumnje postoji veliki
satori, gdje postoji temeljito propitivanje
pojavit će se i temeljito iskustvo buđenja. — Izreka iz Zena

Većina ljudi fizički, intelektualno ili moralno
živi u vrlo ograničenome krugu
svojeg potencijalnog bića. Služe se vrlo
malenim dijelom moguće svijesti i, općenito, duhovnih potencijala, poput čovjeka koji se od
cijelog tjelesnog organizma naviknuo
služiti samo malim prstom. Velike krize
i nepredviđene situacije pokazuju nam koliko su naše ključne mogućnosti neusporedivo veće
od onoga što smo mislili. — William James

Mnogi će pomisliti da je njihova dobrobit u rukama nekoga, nekog sklopa okolnosti, nekog događaja ili neke radosti. Složit ćemo se da se hranimo onim što dobivamo od ljudi i okolnosti koje služe kao kanali za dobrotu i dobrobit. Ali možemo li se zagledati duboko u sebe i znati, bez tračka sumnje, da smo stvoreni bez ograničenja — bez obzira na vanjski izgled? Kada Boga shvatimo kao izvor, više nas neće hvatati panika ako se naš izvor promijeni. Umjesto toga, možemo tražiti prilike, tražiti usmjeravanje i potporu, te spremno prihvaćati nove mogućnosti za
ostvarivanje dobrobiti.

To nam govori o istinitosti jednog drugog životnog zakona: »U svemiru nema ograničenja«. Štoviše, možemo reći da postoji zakon o nepostojanju ograničenja! Umjesto da se koncentriramo na nedostatke, ograničenja ili pomisli na ono čega nema, ne bi li bilo mudro koncentrirati se na misli o obilju?

Obratite pozornost na mnogobrojne stvari i predmete »izrađene čovjekovom rukom« — zgrade, mostove, automobile, brodove,računala, suvremene tehničke aparate, lasere i sl. A sada promotrite ono što se krije iza njih. Uviđate li nepregledne izvore iz kojih su nastali — i je li vam jasno da je najveće od tih čovjekovih dobara inteligentan um? Naš um ispunjavaju zamisli i misli koje nam pokazuju kako graditi ili stvarati ono što možemo zamisliti. Ako smo otvoreni prema novim spoznajama, novim poticajima i ubrzanju otkrića, trenutačno ne možemo ni zamisliti što je sve moguće otkriti i postići!

Živimo u svijetu promjena, a promjene su najdublje i najsveobuhvatnije upravo na području znanosti. Udžbenici koji se nekoliko godina ne osuvremenjuju u pojedinim područjima postaju praktički beskorisni, dok laboratoriji s deset godina starom opremom nalikuju na muzej. No većina znanstvenika odmah će naglasiti da su neke stvari u znanosti daleko sigurnije i stalnije — periodička tablica, termodinamički zakoni, relativnost, genetski kod, biološka evolucija — te da ustrajno podižemo temelje nepromjenjive površine na kojoj se pojavljuje potpunija slika fizičke stvarnosti...

Očito je da o znanstvenim pojmovima, pa čak ni mehanizmima, više ne možemo govoriti kao o doslovnim opisima objektivne stvarnosti. — Andersen