Četvrta tajna

Već jeste ono čemu težite

Kad sam kao student medicine u New Delhiu napunio dvadestjednu godinu, mogao sam birati između dvije vrste prijatelja. Pripadnici materijalističke vrste ustajali su u podne i odlazili na cjelonoćne zabave na kojima su svi pili Coca-Colu i plesali uz glazbu Beatlesa. Oni su otkrili cigarete i žene, a možda čak i alkoholna pića iz kućne radinosti, mnogo jeftinija od uvezenog viskija. Pripadnici duhovne vrste ustajali su u zoru i odlazili u hram - otprilike u vrijeme kad su materijalisti mamurni teturali kućama - jeli su rižu iz zdjelice te pili vodu ili čaj, najčešće iz iste zdjelice.

U to mi se doba nije doimalo čudnim što su svi materijalisti Indijci, a svi duhovnjaci zapadnjaci. Indijci nisu mogli dočekati da krenu od kuće i pođu na neko mjesto na kojemu ima mnogo jeftine Coca-Cole, dobrog duhana i zakonitog viskija. Zapadnjaci su neprestano pitali gdje su pravi indijski sveci, oni koji imaju sposobnost levitiranja i iscjeljivanja gubavaca dodirom.

Ja sam se družio s materijalistima koji su sa mnom studirali. Nitko od onih rođenih u Indiji nije sebe shvaćao na drugi način - kao tragaoca.

Danas ne bih imao dvije mogućnosti: čini mi se da me okružuju samo tragaoci.

Traganje je za mene druga riječ za jurnjavu za nečim. Mojim je indijskim prijateljima bilo lakše jer novac i materijalnu imovinu nije teško steći, dok duhovni tipovi sa Zapada gotovo uopće nisu nalazili svoje svece.

Mislio sam da je razlog tome malobrojnost svetaca; danas uviđam da je ono kad sam, kao student medicine u New Delhiju, napunio dvadeset i jednu što je osujećivalo njihovu težnju za uzvišenijim životom bilo vezano za sâm čin traganja. Taktika koja je uspješno donosila viski i ploče Beatlesa, žalosno je podbacivala kad je posrijedi bilo traganje za svetošću.

Duhovna tajna primjenjiva na ovom mjestu glasi: već jeste ono čemu težite.

Vaša svijest izvire iz jedinstva. Umjesto da tražite izvan sebe, vratite se izvoru i ustanovite tko ste.

Riječ potraga često se spominje u kontekstu duhovnoga puta i mnogi se s ponosom nazivaju tragaocima. Često su posrijedi isti ljudi koji su nekoć mahnito jurili za novcem, seksom, alkoholom ili poslom. Danas se s istim ovisničkim intenzitetom nadaju da će pronaći Boga, dušu, više jastvo.

Nevolja je u tome što traganje započinje pogrešnom pretpostavkom. Ne mislim na pretpostavku da je materijalizam iskvaren, a duhovnost čista. Istina je da materijalizam može potpuno zavladati čovjekom, no to zapravo nije važno. Traganje je osuđeno na propast jer vas odvodi iz unutarnjeg svijeta.

Nije važno je li cilj Bog ili novac. Uspješno traganje iziskuje odbacivanje svih pretpostavki da postoji nagrada koju valja osvojiti. To znači djelovati bez težnje uzdizanja do određenog ideala jastva jer je posrijedi želja da stignete na odredište koje je bolje od mjesta s kojega ste krenuli. Polazite od sebe, a upravo jastvo sadrži sve odgovore. Stoga morate odustati od zamisli prelaženja puta od točke A do točke B. Linearnog puta nema ako cilj nije negdje drugdje. Osim toga, morate odbaciti i ustaljena mjerila o uzvišenom i niskom, dobrom i zlom, svetom i svjetovnom. Sve je to obuhvaćeno doživljajnom mrežom jedne stvarnosti, a mi nastojimo pronaći onoga koji doživljava i koji je prisutan bez obzira na doživljaj.

Netko je, promatrajući ljude koji jure uokolo želeći biti uzori dobrote, domislio primjeren izraz "duhovni materijalizam", prebacivanje vrijednosti materijalnog svijeta u duhovni svijet.

Zamke na putu traganja

Znati kamo ideš.

Boriti se da stigneš tamo.

Koristiti nečiji tuđi zemljovid.

Raditi na vlastitom usavršavanju.

Odrediti rokove.

Očekivati čudo.

Izbjegavanje navedenih zamki najbolji je način istinskog traganja.

Ne znati kamo idete. Duhovni je rast spontan. Važni događaji su neočekivani, baš kao i oni manje važni. Jedna jedina riječ može otvoriti vaše srce; jedan jedini pogled može vam reći tko doista jeste. Buđenje se ne događa prema planu. Više je nalik sastavljanju slagalice iako ne znate što će dovršena slika predstavljati.

Budisti kažu: "Ako na putu sretneš Buddhu, ubij ga", što znači da biste trebali zakopati prethodno sastavljen duhovni scenarij. Unaprijed možete zamišljati samo predodžbe, a predodžbe nikada nisu isto što i cilj.

Nemojte se boriti da tamo stignete. Kad bi na kraju puta čekala duhovna naknada poput ćupa zlata ili ključa raja, svi bi davali sve od sebe ne bi li dobili tu nagradu. Svaka bi je borba bila vrijedna. No, hoće li dvogodišnjak lakše postati trogodišnjak ako se bude borio? Neće zbog toga što se proces dječjeg razvoja odvija iznutra. Ne dobivate naknadu; postajete druga osoba. Isto vrijedi i za duhovni razvoj. Događa se jednako prirodno kao i razvoj djeteta, ali ne na razini fiziologije, već u području svijesti.

Ne slijedite tuđe zemljovide. Nekoć sam bio uvjeren da je duboka meditacija uz određenu mantru do kraja života ključ dostizanja prosvjetljenja. Slijedio sam zemljovid koji su prije nekoliko tisuća godina iscrtali cijenjeni mudraci najpoznatijeg indijskog duhovnog učenja. No, oprez je uvijek potreban: ako slijedite nečiji zemljovid, mogli biste se uvjetovati na utvrđeni način razmišljanja. Utvrđeni načini, čak i oni usmjereni duhu, znače da niste slobodni. Trebali biste upoznavati razna učenja i držati se onih koja vam omogućuju napredak, ali i ostati otvoreni za promjene u sebi.

Ne shvaćajte to kao rad na vlastitom usavršavanju. Samousavršavanje jest stvarno. Ljudi zaglave u nevoljama i mogu otkriti kako će se iz kojih izvući. Depresija, usamljenost i nesigurnost su stvarna iskustva koja je moguće popraviti. No, ako Boga ili prosvjetljenje želite doseći zato što se želite izvući iz depresije ili tjeskobe, ako želite pojačati svoje samopoštovanje ili biti manje usamljeni, vaša bi potraga mogla biti beskrajna. Ovo područje razumijevanja nije strogo određeno. Neki ljudi po širenju svijesti osjećaju da su se znatno razvili, no suočavanje s mnogim preprekama i izazovima toga puta iziskuje snažan osjećaj jastva.

Ako se osjećate slabim i krhkim, suočeni s unutarnjim nepoznatim energijama mogli biste se osjećati još slabije i krhkije. Širenje svijesti ima svoju cijenu - morate odustati od svojih ograničenja - a za one koji se smatraju žrtvama to je ograničenje toliko snažno da duhovni napredak znatno Usporava. Ako u sebi osjećate dubok sukob, na putu nailazite na veliku prepreku. Mudro je potražiti pomoć na razini na kojoj postoji problem.

* Ne određujte rokove. Upoznao sam mnogo ljudi koji su odustali od duhovnosti jer svoje ciljeve nisu ostvarili dovoljno brzo. "Dao sam si deset godina. Što mogu učiniti? Život nije beskrajan. Krećem dalje." Veća je vjerojatnost da su tom putu posvetili samo jednu godinu i l i jedan mjesec, a tada su ti vikend-ratnici klonuli, obeshrabreni izostankom rezultata.

Najbolji način izbjegavanja razočaranja jest ne postavljati rokove iako je to mnogima teško jer na taj način gube i motivaciju. No, motivacija ih ionako ne bi dovela do cilja. Nedvojbeno je da je disciplina važna kako bismo se sjetili redovito meditirati, odlaziti na satove joge, čitati nadahnjujuća djela i održavati viziju u umu.

Razvijanje duhovne navike iziskuje predanost. No, ako se vizija ne razvija svaki dan, pozornost će vam neizbježno odlutati. Umjesto roka, pružite sami sebi potporu za duhovni razvoj. To može biti osobni učitelj, debatna skupina, partner koji je s vama na istom putu, redovita povlačenja i svakidašnje vođenje dnevnika. Na taj način znatno smanjujete vjerojatnost razočaranja.

* Ne očekujte čudo. Doista nije važno kako definirate čudo: je li to za vas iznenadno pojavljivanje savršene ljubavi, lijek za  smrtonosnu bolest, pomazanje iz ruke velikog duhovnog vođe ili trajno i vječno blaženstvo.

Čudo jest prepuštanje svega Bogu; ono razdvaja nadnaravni svijet od ovoga svijeta uz očekivanje da će vas nadnaravni svijet jednoga dana primijetiti. Budući da postoji samo jedna stvarnost, vaš je zadatak prekoračiti granice podvojenosti i razdvojenosti. Iščekivanje čuda održava te granice. Neprestano ste daleko od Boga s kojim vas povezuju samo želje.

Ako uspijete izbjeći navedene zamke duhovnog materijalizma, iskušenje jurnjave za nemogućim ciljem bit će mnogo slabije. Jurnjava je započela zbog toga što su ljudi povjerovali da Bog, nezadovoljan onime što vidi u nama, očekuje da prihvatimo određeni ideal. Doima se nemogućim zamisliti Boga, ma koliko god punog ljubavi, koji nije razočaran, gnjevan, osvetoljubiv ili zgrožen našim manjkavostima. Međutim, najduhovnije ličnosti u povijesti nisu bile potpuno dobre, ali su bile potpuno ljudske. Prihvaćale su i opraštale; nisu osuđivale. Osobno smatram da je najviši oblik opraštanja zapravo prihvaćanje potpune povezanosti cijeloga svijeta u kojemu svaka moguća značajka ima svoj način izražavanja. Ljudi moraju jednom zauvijek prihvatiti da je život samo jedan i da smo svi slobodni oblikovati ga svojim odlukama. Traganje nikoga ne može izvesti iz te mreže jer je sve povezano u nju. Kad je upoznate, jedino što će zauvijek biti čisto i netaknuto jest vaša vlastita svijest.

Mnogo je lakše održavati borbu između dobra i zla, svetoga i svjetovnoga, nas i njih. No, širenjem svijesti dolazi do smirivanja sukoba između tih suprotnosti i pojavljuje se nešto drugo - svijet u kojemu se osjećate kao kod kuće. Ego vam je strahovito odmogao bacivši vas u svijet suprotnosti. Suprotnosti se uvijek sukobljavaju - drugo ne znaju - a tko se usred bitke može osjećati kao kod kuće? Svijest nudi alternativu sukobu.

Sinoć sam sanjao. Promatrao sam uobičajena snoviđenja; ne sjećam se točno što su predstavljala. U snu sam odjednom postao svjestan zvuka disanja. Začas sam shvatio da je to moja supruga koja se u snu okreće pokraj mene. Znao sam da sam čuo nju, ali znam i da sam istodobno sanjao. Nekoliko sam sekundi bio u oba svijeta, a tada sam se probudio.

Sjedeći u krevetu, preplavio me je neobičan osjećaj da više nije važno to što san nije bio stvaran. Budnost je mnogo stvarnija od sna jer smo se tako dogovorili. No, zvuk disanja moje supruge je u mojoj glavi bez obzira na to sanjam li ili ne. Kako tada mogu razlučiti jedno od drugoga?

Zacijelo netko drugi promatra. Promatrač je bio svjestan, ali pritom nije bio uhvaćen u budnosti, spavanju ili snu. Većinu vremena sam toliko zaglavljen u budnosti, spavanju i sanjanju da je to za mene jedino viđenje. Nijemi je promatrač moja najjednostavnija inačica, ona koja jednostavno jest.

Ako uklonite sve pojedinosti života koje vam privlače pozornost, nešto ipak preostaje - a to ste vi. Ta inačica vašega jastva ne mora razmišljati i l i sanjati; nije joj potreban odmor da bi se osjećala odmoreno. Otkrivanje te inačice samoga sebe donosi istinsku radost jer ona već jest kod kuće. Ona živi iznad sukoba, netaknuta ratom suprotnosti. Kad ljudi kažu da tragaju, ta razina jastva poziva ih na svoj tih i miran način. Traganje je zapravo način ponovnog osvajanja samoga sebe. No, da biste ponovno osvojili sami sebe, morate se što više približiti ništavilu.

Stvarnost je u svojoj srži čisto postojanje. Pronađite se na tom mjestu i bit ćete sposobni stvoriti bilo što. "Ja jesam" sadrži sve što je potrebno za stvaranje svijeta iako se samo ne sastoji ni od čega osim nijemoga svjedoka.

Već ste izveli vježbu promatranja ruže i njezina raščlanjivanja s razine fizičkog objekta na razinu energije koja vibrira u praznom prostoru. Ta vam je vježba istodobno omogućila uvidjeti da i vlastiti mozak možete shvatiti na isti način. Dakle, dok promatrate ružu, zar ništa gleda ništa?

Tako se doima, no zapravo se događa nešto još čudesnije: vi gledate sebe.

Jedan dio vaše svijesti, koji nazivate sobom, gleda sebe u obliku ruže. Ni objekt ni promatrač nemaju čvrstu jezgru. U vašoj glavi nije osoba, već samo vrtlog vode, soli, šećera i nekoliko drugih tvari poput kalija i natrija. Moždani se vrtlog neprestano vrtloži pa struje i brzaci svako iskustvo odnose brzo poput planinskog potoka. Dakle, gdje se nalazi nijemi promatrač ako ne u mojemu mozgu?

Neurolozi su pronašli lokacije svih vrsta mentalnih stanja.

Što god osoba doživljava - potištenost, zanos, kreativnost, halucinaciju, amneziju, paralizu, seksualnu žudnju ili bilo što drugo - mozak iskazuje karakterističan obrazac aktivnosti rasutih duž raznih lokacija. No, za osobu koja doživljava te doživljaje ne postoji lokacija niti obrazac. Ta osoba kao da i nema lokacije, barem ne one koju bi znanost ikada mogla otkriti.

To je razlog za nevjerojatno uzbuđenje jer ako istinsko ja nije u vašoj glavi, slobodni ste kao i sama svijest. Ta je sloboda neograničena. Sposobni ste stvoriti bilo što zbog toga što ste u svakom atomu stvorenoga. Kamo god vaša svijest poželi poći, tvar je mora slijediti. Na posljetku vi jeste na prvom mjestu, a univerzum je na drugom.

Već čujem pogrdne uzvike onih koji tvrde kako današnji štovatelji sebe smatraju većima od Boga te kako žele po svojoj volji oblikovati život umjesto da se pokoravaju Božjim zakonima. U toj kritici ima nešto istine, ali ju je potrebno uvesti u kontekst.

Zamislite novorođenče koje je nekoliko mjeseci puzalo i koje odjednom otkriva da postoji nov način kretanja zvan hodanje. Svi smo promatrali kako malo dijete otkriva svoje noge: njegovo lice iskazuje mješavinu kolebljivosti i odlučnosti, nesigurnosti i radosti. "Mogu li ja to i l i da se ponovno spustim i pužem, što već znam?" Na licu toga djeteta opažate podvojenost kakvu osjećaju svi oni koji su se našli na duhovnom raskrižju. U oba slučaja sve se kreće u novom smjeru. Mozak motivira tijelo; tijelo mozgu odašilje nove informacije; niotkuda se pojavljuju neočekivani događaji i premda sve to zastrašuje, određena nas ushićenost tjera naprijed. "Ne znam kamo idem, ali moram tamo stići."

Sva se iskustva događaju u uzavrelom loncu stvaranja. Svaki trenutak života uvlači tijelo u nestalnu ravnotežu uma, emocija, opažanja, ponašanja i vanjskih događaja. Pozornost vam luta u raznim smjerovima. Mozak je u trenutku buđenja jednako zbunjen, radostan, nesiguran, bojažljiv i začuđen kao i dijete koje otkriva svoje noge. No, na razini svjedoka ta je zbrkana situacija sasvim jasna: sve je to jedno. Ponovno pogledajte dijete. Dok tetura po podu, cijeli svijet tetura s njim. Nema stabilnog mjesta na koje bi stao, ne može reći: "Upravljam situacijom. Ovo će završiti onako kako želim." Dijete nema drugog izbora doli cijelim bićem zaroniti u svijet koji se otvara u nove dimenzije.

Može li itko živjeti na taj način, neprestano zaranjati u nove dimenzije?

Ne, potrebno je uspostaviti stabilnost. Svi smo to stabilno stajalište od djetinjstva pronalazili putem ega. Zamišljamo nepromjenjivo "ja" koje upravlja situacijom, barem onoliko koliko je moguće. No, postoji drugo, mnogo stabilnije stajalište: svjedok.

Kako tragati u unutarnjem svijetu

1. Slijedite tijek svijesti.

2. Ne opirite se onome što se događa u vama.

3. Otvorite se nepoznatome.

4. Ne potiskujte i ne poričite ono što osjećate.

5. Prekoračite vlastiti identitet.

6. Budite dosljedni sebi, govorite istinu.

7. Neka središte bude vaš dom.

Slijedite tijek. Izreka "slijediti svoju sreću" mnogima je postala životni moto. Načelo u pozadini te izreke govori da je ono što čovjeku donosi duboku radost pouzdan putokaz koji valja slijediti i ubuduće. Još pouzdaniji putokaz koji valja slijediti jest širenje vaše svijesti. Svijest nije uvijek isto što i radost ili sreća. Mogli biste biti svjesni potisnute potrebe da osjećate tugu ili neugodne tjeskobe, odnosno nezadovoljstva zbog trenutnih životnih ograničenja.

Većina ljudi ne slijedi te znakove. Oni traže vanjske izvore sreće i uvjereni su da će u njima pronaći blaženstvo. No, budete li slijedili svoju svijest, ustanovit ćete da utire put kroz vrijeme i prostor. Svijest se ne može razvijati bez pratećih razvoja vanjskih događaja koji odražavaju njezin razvoj.

Stoga su želja i svrha povezane: slijedite li želju, svrha se otkriva sama od sebe. Nepovezani su događaji povezani tijekom, a taj tijek ste vi. Tijek vas je u djetinjstvu vodio iz jednoga razvojnog stadija u drugi, a jednako vas može voditi i u odrasloj dobi. Nitko ne može predvidjeti vaš sljedeći korak razvoja, pa čak ni vi sami. No, ako ste spremni slijediti tijek, put će vas nedvojbeno dovesti bliže nijemom svjedoku koji prebiva u izvoru svih vaših želja.

Ne opirite se onome što se događa. Istodobno ne možemo biti i novi i stari, ali svi ipak želimo ostati kakvi jesmo i mijenjati se na željene načine. To je savršena formula za zaglavljenost. Da biste tragali za onime što jeste, morate odustati od starih predodžbi o sebi. Nije važno sviđate li se sami sebi ili ne. Osoba visokog samopoštovanja, ponosna na svoja postignuća ipak može biti uvučena u borbu suprotnosti, štoviše, takvi ljudi često misle da pobjeđuju na strani "dobra". Svjedok je onaj dio vas koji se povukao iz svih bitki i pronašao mir. Ako želite upoznati svjedoka, budite spremni.

Dugogodišnje navike vezane za pobjede i poraze, prihvaćenost ili odbačenost, osjećaj nadzora ili rastresenosti počet će se mijenjati. Ne opirite se toj promjeni - oslobađate se stečevina ega i napredujete prema novom poimanju jastva.

Otvorite se nepoznatome. Budući da govori o tajni života, ova se knjiga neprestano vraća nepoznatome. Vaša predodžba o samome sebi nije stvarna, već spoj prošlih događaja, želja i sjećanja. Taj spoj ima vlastiti život - juri kroz vrijeme i prostor te doživljava samo ono što mu je poznato. Nov doživljaj zapravo nije nov: posrijedi su tek neznatno izmijenjeni poznati osjeti. Otvoriti se nepoznatome znači izbjeći poznate reakcije i navike. Jeste li primijetili koliko vam često iz usta izlaze iste riječi, koliko iste sklonosti i nesklonosti određuju kako ćete provoditi vrijeme te da isti ljudi ispunjavaju vaš život rutinom.

Sva ta poznatost nalik je školjki. Nepoznato je izvan te školjke, a da biste ga upoznali, morate biti spremni prihvatiti ga.

Ne potiskujte i ne poričite ono što osjećate. Gledano s površine, svakidašnji je život udobniji no ikada. A l i , ljudi ipak žive u tihom očaju. Uzrok tog očaja jest potiskivanje, osjećaj da ne možete biti ono što želite biti, da ne možete osjećati ono što želite osjećati, da ne možete činiti ono što želite činiti. Stvaratelj nipošto ne bi smio biti tako sputan. Nad vama se nije nadvio autoritet koji vas prisiljava na potiskivanje; ono je u potpunosti samonametnuto.

Svaki dio vas s kojim se ne možete suočiti postavlja prepreku između vas i stvarnosti. Pa ipak, emocije su potpuno osobne. Samo vi znate kako se osjećate, a kad prestanete potiskivati svoje emocije, nećete se samo osjećati bolje. Vaš cilj nije doživljavanje isključivo pozitivnih emocija. Put prema slobodi ne vodi kroz osjećaj zadovoljstva, već kroz osjećaj dosljednosti samome sebi. Svi mi imamo emocionalne dugove prošlosti u obliku osjećaja koje si ne dopuštamo izraziti. Prošlost nije završena sve dok se ti dugovi ne plate. Ne morate se vraćati osobi koja vas je razljutila ili uplašila da biste ispravili prošlost. Utjecaj za tu osobu nipošto ne može biti isti kao za vas.

Svrha oslobađanja od emocionalnog duga jest nalaženje vlastitog mjesta u sadašnjosti.

Ego raspolaže cijelim nizom opravdanja za emocionalnu sputanost.

Ja nisam od onih koji to osjećaju.

Trebao bih to preboljeti.

Nitko ne želi slušati o takvim osjećajima.

Nemam pravo osjećati se povrijeđenim; to nije pošteno prema drugima.

Samo ću otvoriti stare rane.

Prošlost je prošlost.

Ako takva opravdanja i sami koristite kako biste izbjegli suočavanje s bolnim osjećajima, možda ih uspijete zadržati potisnutima. No, svaki potisnut, suspregnut osjećaj nalik je komadu smrznute svijesti. Sve dok se taj komad ne otopi, vi govorite: "Ja jesam ta bol" iako se ne želite suočiti s njom; ona vas drži u šaci. To je još jedna prepreka između vas i nijemoga svjedoka koju morate ukloniti. Tom je cilju potrebno posvetiti vrijeme i pozornost, usredotočiti se na svoje osjećaje i dopustiti im da kažu ono što žele.

Prekoračite vlastiti identitet. Dok živite u utvrđenom i ustaljenom jastvu, mogli biste misliti da ste postigli nešto pozitivno. Ljudi tada kažu: "Sada znam tko sam". No, zapravo poznaju imitaciju istinskoga jastva, skup navika, određenja i sklonosti koji u potpunosti pripada prošlosti. Da biste pronašli izvor nove energije, potrebno je prekoračiti taj samostvoreni identitet.

Nijemi svjedok nije drugo jastvo. Ne možemo ga usporediti s novim odijelom koje visi u ormaru i koje možete uzeti te odjenuti umjesto starog, iznošenog odijela. Svjedok je osjećaj jastva s onu stranu ograničenja.

Glasoviti bengalski pjesnik Rabindranath Tagore u jednoj nezaboravnoj pjesmi zamišlja kako bi bilo umrijeti. Duboko sluti da bi to moglo biti nalik kamenu koji se topi u njegovu srcu:

Kamen će proplakati

jer ti ne mogu zauvijek izmicati.

Ne mogu pobjeći a da me ne sustigneš.

Iz modroga će neba oko spustiti pogled

i pozvati me u tišinu.

Primit ću smrt, napokon uz tvoja stopala.

Za mene je to savršen opis prekoračivanja vlastitog identiteta. Iako ste živjeli s kamenom u srcu, ne možete izbjeći svoje istinsko jastvo. Ono je nijemo oko s neba. (Umjesto da kaže: "Primit ću smrt", pjesnik je mogao reći:

"Primit ću slobodu" ili "Primit ću radost".) Prekoračiti svoj identitet znači sasvim jasno uvidjeti da je vaš utvrđeni identitet lažan. A tada, kad ego bude zahtijevao od vas da svijet promotrite u kontekstu "kakvu korist ja imam od toga", moći ćete se osloboditi odgovorivši mu "da ja više nije na vlasti".

Budite dosljedni sebi. Zašto se kaže da istina oslobađa? Izricanje istine često donosi kaznu i izopćenje. Laži često uspijevaju. Društveno prihvatljiv pristanak na pokornost i nepodizanje prašine mnogima je donio novac i moć. No, izreka "Istina oslobađa" nije praktičan savjet. Te riječi nose duhovno značenje i zapravo govore: "Sam se ne možeš osloboditi, ali istina to može". Drugim riječima, istina ima moć ukloniti lažno, a to nas može osloboditi.

Egu je cilj nastaviti put. Međutim, u prijelomnim trenucima opažamo istinu; govori nam što doista jest, ne zauvijek ili za sve ljude, već u ovom trenutku i samo za nas. Taj poticaj morate poslušati ako se želite osloboditi.

Razmišljajući o doživljaju blijeska istine, nailazim na sljedeće primjere:

Spoznaja da ne možete biti ono što netko drugi želi da budete bez obzira na to koliko volite tu osobu.

Spoznaja da volite čak i ako se to plašite izreći.

Spoznaja da tuđa bitka nije vaša.

Spoznaja da ste bolji no što se doima.

Spoznaja da ćete preživjeti.

Spoznaja da morate ići svojim putem bez obzira na cijenu.

Svaka rečenica započinje riječju spoznaja zbog toga što je nijemi svjedok ona razina na kojoj spoznajete sebe neovisno o onome što drugi misle da znaju. Govoriti istinu nije isto što i ispaliti sve neugodno što ste se plašili reći ili ste bili previše pristojni da biste to rekli. U pozadini takvih ispada uvijek je osjećaj pritiska i napetosti, proizlaze iz frustracije te nose gnjev i povrijeđenost.

Od onoga koji zna dolazi smirena istina koja se ne odnosi na tuđe ponašanje, već vam razjašnjava tko ste. Cijenite takve bljeskove. Ne možete ih izazvati, ali ih možete prizvati tako što ćete biti dosljedni sebi i što si nećete dopustiti zaglavljivanje u ulozi koju ste stvorili da biste se osjećali sigurno i prihvaćeno.

Neka središte bude vaš dom. Usredotočenost se smatra poželjnom; rastreseni ili smeteni ljudi često kažu: "Izgubio sam središte". Ali, ako u vašoj glavi nema osobe, ako je ego-osjećaj ja, mene i mojega prividan, gdje je to središte?

Paradoksalno: središte je posvuda. Ono je otvoren prostor bez granica.

Umjesto da svoje središte shvaćate kao jasno određenu točku (ljudi često pokazuju na srce kao središte duše), budite u središtu doživljaja.

Doživljaj nije mjesto, već žarište pozornosti. Vi možete živjeti na toj nepomičnoj točki oko koje se sve okreće. Udaljiti se od središta znači izgubiti žarište, odvratiti pogled od doživljaja ili ga potisnuti. Ako ste u središtu, vi govorite: "Želim pronaći svoj dom u stvorenom". Opuštate se uz ritam vlastitoga života koji vas priprema za upoznavanje samoga sebe na dubljoj razini.

Nijemoga svjedoka ne možete pozvati, ali mu se možete približiti tako što ćete paziti da se ne izgubite u vlastitom svijetu. Kad me nešto svlada, mogu se sabrati tako što ću poduzeti nekoliko jednostavnih koraka:

* Kažem samome sebi: "Ova me je situacija potresla, ali ja sam više od bilo koje situacije".

* Duboko udahnem i usredotočim se na osjećaje u tijelu.

* Uzmičem i opažam se onako kako bi me opazila druga osoba (po mogućnosti osoba kojoj se opirem i l i na koju reagiram).

* Uviđam da moje emocije nisu pouzdani pokazatelji onoga što je trajno i stvarno. Posrijedi su trenutne reakcije, najvjerojatnije proizašle iz navike.

* Ako osjećam da bih mogao neobuzdano planuti, odlazim.

Kao što vidite, ne pokušavam se osjećati bolje, biti pozitivniji, postupati iz ljubavi i l i promijeniti svoje stanje. Svakoga ograničava osobnost i pokreće ego.

Ego osobnosti oblikovane su navikom i prošlošću, a djeluju kao samoodrživi strojevi. Ako ste sposobni promatrati djelovanje toga mehanizma tako da vas ne uvuče u sebe, ustanovit ćete da posjedujete drugo stajalište koje je uvijek smireno, pozorno, nepristrano, povezano, ali ne i svladano. To drugo mjesto jest vaše središte. Posrijedi zapravo nije mjesto, već blizak susret s nijemim svjedokom.

PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAĐIVANJA S ČETVRTOM TAJNOM

Četvrta tajna odnosi se na upoznavanje svojeg istinskog jastva. Riječi o istinskom jastvu ne mogu reći mnogo - da biste ga doista upoznali, morate ga doživjeti. Vaše istinsko jastvo posjeduje značajke koje doživljavate svaki dan: inteligenciju, pozornost, povezanost, razumijevanje.

Kad god izražavate neku od tih značajki, živite bliže svojem istinskom jastvu. S druge strane, kad se osjećate rastreseno, izgubljeno, zbunjeno, uplašeno, smeteno ili sputano granicama ega, udaljeni ste od svojeg istinskog jastva.

Doživljaji se kreću u rasponu između te dvije suprotnosti, a jedan od načina upoznavanja svojeg istinskog jastva jest odgurnuti se od druge suprotnosti kada primijetite da ste je dosegnuli. Nastojte se uhvatiti u takvom trenutku i svjesno se izvući iz njega. Izaberite neki od sljedećih, izrazito negativnih doživljaja (po mogućnosti onaj koji ste doživjeli više puta):

- vozački bijes

- svađe sa supružnikom

- zamjeranje nadređenoj osobi na radnom mjestu

- gubitak strpljenja s djecom

- osjećaj da ste prevareni u nekom poslu i l i transakciji

- osjećaj da vas je blizak prijatelj iznevjerio

 

Uživite se u odabranu situaciju i osjetite ono što ste tada osjećali. Mogli biste zatvoriti oči i zamisliti automobil koji vam je uzeo prednost na cesti i l i vodoinstalatera koji vam je uručio besraman račun. Nastojte se što više uživjeti u tu situaciju.

Kad osjetite grč gnjeva, povrijeđenosti, nepovjerenja, sumnje ili iznevjerenosti, recite sami sebi: "Tako se osjeća moj ego. Shvaćam zašto se tako osjeća. Navikao sam na to. Prepustit ću se tom osjećaju dokle god traje." Dopustite da vas osjećaj svlada. Uzrujajte se koliko god vaš ego želi; zamišljajte osvetu, samosažaljenje i l i što već vaš ego smatra primjerenim. Zamislite kako vas osjećaj nadima, izbija iz vas kao udarni val iz usporene eksplozije. Slijedite taj val koliko god daleko se pružao makar preplavio cijeli univerzum. Ako je potrebno, duboko dišite kako biste oslobodili val i uputili ga prema van. Ne ograničavajte se vremenom. Snažnim je osjećajima potrebno neko vrijeme da se razviju. Dok gledate kako val nestaje u beskonačnosti, osvrnite se na sebe i ustanovite je li u vama prisutan koji od sljedećih osjećaja:

- smijuljenje, želja da se svemu tome nasmijete

- slijeganje ramenima kao da sve to nije osobito važno

- osjećaj spokojstva i l i mira

- doživljaj sebe kao da ste druga osoba

- dubok uzdah olakšanja i l i iscrpljenosti

- osjećaj oslobađanja ili odustajanja

- iznenadna spoznaja da bi druga osoba mogla biti u pravu

Navedeni znakoviti osjećaji pojavljuju se kad prijeđemo nevidljivu granicu između ega i istinskog jastva. Ako ijednu emociju slijedite dovoljno dugo, dovest će vas u tišinu. No, možda nećete moći svaki put otići tako daleko. Stoga biste trebali nastojati stići barem do granice, do točke u kojoj potrebe ega počinju jenjavati.

* Kad se nasmijete, oslobađate se potrebe da sebe shvatite tako ozbiljno.

* Kad slegnete ramenima, oslobađate se potrebe za preuveličavanjem.

* Kad osjetite spokoj, oslobađate se potrebe za uzrujavanjem i l i dramatiziranjem.

* Kad ste sposobni vidjeti sebe kao da gledate nekoga drugoga, oslobađate se potrebe da budete jedina važna osoba.

* Kad osjetite olakšanje i l i iscrpljenost, oslobađate se potrebe zadržavanja stresa. (Što je i znak ponovnog povezivanja s tijelom umjesto da neprestano živite u umu.)

* Kad osjetite odustajanje, oslobađate se potrebe da se osvetite - nazire se mogućnost opraštanja.

* Kad iznenada uvidite da bi druga osoba mogla  biti u pravu, oslobađate se potrebe za osuđivanjem.

Postoje i drugi znakovi koji govore da se oslobađate ega. Ako zaglavite u obrascu u kojemu vas je lako uvrijediti, osjećate se nadmoćno i l i manje vrijedno, želite ono što vam pripada i zavidite drugima i l i zamišljate da vas ogovaraju; svaki od tih osjećaja možete razriješiti na prethodno opisan način.

Uživite se u osjećaj, dopustite da ga ego razvije koliko god želi i promatrajte kako se širi sve dok ne nestane na rubu beskonačnosti.

Ova vježba nije čudesno rješenje za poništavanje svakog negativnog osjećaja. Svrha joj je omogućiti vam blizak susret s istinskim jastvom. Izvedete li je u toj nakani, iznenadit će vas koliko ćete se lakše oslobađati stiska emocija koje su vas godinama svladavale.