2. ČETVEROČLANOST ČOVJEKOVOG BIĆA

2.1. Fizičko tijelo

Potrebno je ponovno razjasniti četveročlanost6 čovjekova bića. Za duhovnog istraživača čovjek nije samo fizičko tijelo koje se vidi očima, koje se može dodirnuti rukama već je ono samo jedan član čovjekovog bića. Fizičko tijelo se, dakako, sastoji od istih kemijskih tvari koje nalazimo i u prirodi. No, u prirodi čovjeka su i viši članovi.

2.2. Životno ili etersko (tekuće) tijelo

Već sljedeći član čovjekova bića je nadosjetilni, njegova je realnost iznad fizičkog tijela. On je osnova fizičkom tijelu i tijekom cijeloga čovjekovog života neprestano se bori protiv raspadanja fizičkog tijela. U trenutku kada čovjek prolazi kroz vrata smrti, fizičko tijelo podliježe zakonima raspadanja koji vladaju u materijalnoosjetilnom svijetu, jer ga je napustilo životno tijelo koje se je tijekom života borilo protiv njegovog raspadanja. Ono tvarima i snagama daje obrnuti smjer, dovodi ih u obrnute odnose od onih u kojima bi bili da slijede same sebe. Vidovitoj je svijesti životno tijelo isto tako vidljivo kao što je fizičko tijelo vidljivo očima. Životno ili etersko tijelo čovjeku je zajedničko s biljkama.

2.3 . Osjetilnoduševno ili astralno (zračno) tijelo Iz ostalih predavanja znamo da čovjek ima i trećeg člana svojeg bića, astralno tijelo. Kakvo je ono? Astralno tijelo je nositelj radosti i žalosti, požude, nagona i strasti, prije svega onoga što nazivamo našim unutarnjim duševnim životom. Sve ovo prebiva u astralnom tijelu. Ono je, tako er, duhovno vidljivo, kao i fizičko tijelo za fizičku svijest. Astralno tijelo je čovjeku zajedničko sa životinjama.

2.4. Ja (toplinska organizacija)

Četvrti član je nositelj Jasamosvijesti. Zbog njega je čovjek kruna stvaranja i time nadvisuje zemaljske stvari koje ga okružuju.

Tako je čovjek četveročlano biće s tri nevidljiva i jednim vidljivim članom. Oni uvijek djeluju jedan kroz drugog i jedan s drugim.

Svi rade na svakome pojedinom i svaki pojedini radi na svim ostalima.

Stoga proizlazi da je čovjekovo fizičko tijelo, kakvoga vidimo u svim svojim dijelovima, izraz nevidljivih članova čovjekove prirode; ovo vrijedi samo za čovjeka. Fizičko tijelo, koje vidimo, ne bi moglo služiti samom životu, održavanju i razmnožavanju, kad ne bi imalo etersko tijelo. Svi organi za hranjenje i razmnožavanje, žlijezde itd., vanjski su izraz eterskoga tijela. Oni su ono što etersko tijelo gradi na fizičkom tijelu. Ono što astralno tijelo gradi na fizičkom tijelu, izme u ostalog, je živčani sustav, ono je graditelj, akter, živčanog sustava. Upravo kao što je urar izradio sat, strojar stroj, tako si možemo predočiti da je astralno tijelo izradilo živce. Svojstvenost čovjekova krvotoka, djelovanje krvi, jest vanjski, fizički izraz Janositelja, nositelja samosvijesti. I čovjekovo fizičko tijelo je četveročlano na odre eni način. Ono je izraz svojega fizičkog člana, dakle sebe samog i tri viša, nevidljiva člana. U potpunosti fizički su osjetilni organi, žlijezde su izraz eterskog tijela, živčani sustav astralnog tijela, a krv je izraz Ja.

3. DVOČLANO BIĆE BILJKE (fizičko i životno tijelo)

Za razliku od čovjeka koji je četveročlano biće, biljke su, naprotiv, dvočlana bića. Biljke imaju fizičko i etersko tijelo. Čovjeka možemo uspore ivati s biljkom samo ako polazimo od sveobuhvatnog, i uvažavamo unutarnje, duhovno. Naime, trebamo znati da tada četveročlano čovjekovo biće uspore ujemo s dvočlanim bićem biljke.

Da bismo si pomogli, možemo poći od Fizičkih, poznatih činjenica možemo ukazati na to kako biljka izgra uje svoj organizam, kako anorganske tvari spaja u potrebne sastojke. Biljka ima snagu pojedine nežive sastojke na najčudesniji način učlaniti u svoje tijelo. Dovoljno je samo navesti primjer procesa disanja koji pokazuje kako su procesi u čovjekovom tijelu i u biljke čudesno povezani. Čovjek udiše kisik, a otpušta ugljičnu kiselinu7. Ona je čovjeku neupotrebljiva, ali je većina biljaka može koristiti. Od nje biljke dobivaju potreban ugljik da bi obnovile svoj organizam, dok najveći dio kisika otpuštaju. Većina biljaka, uz to, treba još i sunčevu svjetlost. Bez nje ne bi mogle izgraditi svoj organizam. Sunčeva svjetlost koja, na naše zadovoljstvo, struji prema nama i može nas duševno oživjeti, istodobno veličanstveno pomaže izgraditi organizam biljke. Pritom se doga a čudo, ona pomaže biću biljke izgraditi organske tvari. Ono isto svjetlo koje našim očima omogućuje da budu djelatne, pomaže biljci da se izgradi.

Astralno tijelo, koje čovjek ima, biljke nemaju. Biljke imaju etersko tijelo koje, pomoću sunčeve svjetlosti, izgra uje fizičko tijelo.

Etersko je tijelo jednom svojom stranom okrenuto prema tvarnom.

Čovjek ne može razviti svoj fizički organizam ako na odre eni način ne čini nešto što se odvija suprotno onome što čine biljke. Primjerice, proces disanja u čovjeku suprotan je procesu disanja u biljkama.

Samim time čovjek proživljava suprotan proces. Isto to možemo kazati za cjelokupno hranjenje čovjeka ono se mora odvijati tako da se sve što se u biljci izgradi, u čovjeku ponovno razgradi.

Proces razgradnje u čovjeku je vrlo značajan. Kad bi samo etersko tijelo izgra ivalo fizičko tijelo, nikad se ne bi pojavila svijest, duševni osjećaj. Unutarnje se mora uvijek ponovo razgraditi, ono što etersko tijelo izgradi. Unatoč tome što je etersko tijelo istinski borac protiv razgradnje, uvijek se dio po dio razgra uje, a ono što uzrokuje ovu razgradnju, što sprječava čovjeka da postane biljkom, jest astralno tijelo.

3.1. Dinamička povezanost životnog tijela biljke i osjetilnoduševnog tijela čovjeka

Sunčeva svjetlost i čovjekovo astralno tijelo su, na neki način, dvije suprotnosti. Za onoga tko vidovitom sviješću upoznaje čovjekovo astralno tijelo, ono je unutarnja svjetlost duhovne vrste, nevidljiva vanjskim očima. Ovo astralno tijelo je duhovno svjetlosno tijelo.

Ono je suprotnost vanjskoj svjetlosti. Zamislite si da sunčeva svjetlost slabi dok se ne ugasi, pa joj dopustite da prodre na drugu stranu dok ne postane negativ: tako ćete imati unutarnji izvor svjetlosti. A ta unutarnja svjetlost ima obrnutu zadaću od vanjske svjetlosti koja iz anorganskog materijala treba izgraditi tijelo biljke. Unutarnja svjetlost, koja postupno razgra uje, može samom sviješću dovesti čovjeka do višeg stupnja negoli ga postižu biljke, s tim da biljne procese okrene u suprotan smjer. Zapravo, čovjek je zbog svoje unutarnje svjetlosti u svojevrsnoj suprotnosti prema biljci. To je duhovno poimanje, i daljnjim bismo promatranjima vidjeli da se razgradnja pokrenuta astralnim tijelom nastavlja pomoću Ja. No, danas se nije potrebno više time baviti.

Razmotrimo sada odnos čovjeka i biljke koji postoji samim time što si čovjek, jedući biljnu hranu, uzima od biljke potrebne tvari. Čovjek u samom sebi za cijeli svjetski proces nastavlja ono što je biljka gradila.

Ono što etersko tijelo biljke izgra uje s pomoću sunčeve svjetlosti, to astralno tijelo čovjeka neprestano razgra uje, ali ono time čovjeku učlanjuje živčani sustav, te ga na taj način uzdiže svjesnom životu. Stoga je astralno tijelo, zato što je negativno svjetlosno tijelo, drugi pol, pol suprotan biljnom. U osnovi procesa izgradnje biljnog organizma jest duhovno. Tako duhovnom znanošću sve više stječemo uvid da je svjetlost koja nas obasjava tako er samo vanjski izraz duhovnog. Sa svjetlosti nam neprekidno pritječe duhovno, pritječe nam svjetlost duhovnog. Ono što se skriva iza ove fizičke svjetlosti je ono što se, razdijeljeno u dijelove, pojavljuje i u astralnom tijelu čovjeka. U svjetlosti sunca duhovno se pojavljuje prema van u svojemu fizičkom obliku, a u astralnom tijelu na astralni način. Duhovno, koje je u svjetlosti, radi u nama na izgradnji našega živčanog sustava i to preko biljke. Tako čudesno zajednički djeluju život biljke i ljudski život.

4. T R O Č L A N O BIĆE ŽIVOTINJE

(fizičko, životno i osjetilno uševno tijelo)

4.1. Dinamička povezanost osjetilnoduševnog tijela životinje i osjetilnoduševnog tijela čovjeka

Čovjek hranom uspostavlja odnos i sa životinjskim svijetom, koji je različit od odnosa s biljnim svijetom. U biću životinje, od koje čovjek priprema hranu, na izvjestan su se način već dogodile promjene.

Tvari iz hrane, koje čovjek inače djevičanske i svježe prima od biljke, u hrani životinjskog podrijetla već su djelomice promijenjene, već su pripremljene. Jer, životinji su učlanjeni astralno tijelo i živčani sustav tako da čovjek prima nešto što mu ne dolazi djevičansko, nego je već prošlo proces, već je primilo astralne snage. Ono što živi u životinji, u sebi već sadrži razvijene astralne snage. Čovjek bi, dakle, mogao povjerovati da će mu astralne snage u hrani životinjskog podrijetla prištedjeti trud. No, takvo mišljenje nije posve točno. Pokušajte zamisliti sljedeće: Gradim kuću prema svojem nacrtu od odre enog materijala i s odgovarajućim strojevima. Pretpostavimo, me utim, da su tri ili četiri druge osobe već nešto radile na kući i da nakon toga ja trebam završiti izgradnju te kuće prema svome nacrtu. Hoće li mi to olakšati posao? Zasigurno neće.

Postoji mišljenje da je čovjeku olakšan rad upravo time što prima nešto na čemu se već prije radilo. No, čovjek će postati okretnije i samostalnije biće upravo primanjem onoga što je izvorno.

Još jedna slika: Netko ima vagu s dvije plitice. Jednaki utezi drže ravnotežu. Na obje strane može biti po 50 kg. To, me utim, uvijek nije tako. Mogu uzeti vagu na kojoj preteže jedan uteg. Tada za dvostruko veću udaljenost treba samo pola težine utega. U ovom će se slučaju težina odrediti prema udaljenosti. Dakle nije riječ samo o snazi, o količini snage, već posebice o finoći tvari. Životinja ne prera uje tvari, moglo bi se reći, u potpunosti, jer ono što je čovjek hranom životinjskog podrijetla primio ono što se doga alo u astralnom tijelu životinje to djelovanje čovjek mora prvo svladati. No, zato što je astralno tijelo djelovalo tako da se u svjesnom biću proces već odigrao, čovjek unosi u svoj organizam nešto što djeluje na njegov živčani sustav. To je osnovna razlika izme u hrane biljnog i hrane životinjskog podrijetla.