Četrnaesta tajna

SMISO ŽIVOTA JE SVE

Jesmo li se približili odgovoru na najvažnije pitanje "Što je smisao života?" Zamislite na trenutak da je netko pronašao odgovor. Svi smo se, izravno ili neizravno, susreli s većinom tradicionalnih odgovora; smisao života većinom se svodi na uzvišenu svrhu, primjerice:

- slaviti Boga

- slaviti Božje djelo

-voljeti i biti voljen

- biti dosljedan samome sebi

Kao i s mnogim drugim duhovnim pitanjima, teško mi je zamisliti postupak provjere točnosti tih odgovora. Ako osoba obavlja dobar posao, uzdržava svoju obitelj, plaća poreze i poštuje zakon, nije li to primjer slavljenja Boga ili dosljednosti prema sebi? Mijenja li se smisao života u vrijeme velikih kriza kao što su ratovi? Najviše što čovjek može u kriznim razdobljima jest ostati živ i koliko-toliko sretan.

Točnost odgovora na pitanje "Što je smisao života?" može se provjeriti i tako da ga zapišete i zatvorite u omotnicu koju ćete poslati na adrese tisuću nasumce odabranih ljudi. Ako je odgovor točan, osoba će otvoriti omotnicu, pročitati ga i reći: "Da, u pravu ste. To je smisao života." S njim će se složiti i napeta mlada žena na dan svojega vjenčanja kao i nepokretan starac na samrti. Složit će se i ljudi koji se žestoko spore oko razlika u politici ili vjeri kao i oni koji uživaju u suglasju.

No, provjera točnosti može se doimati nemogućom budući da nije moguće pronaći odgovor s kojim bi se svi složili. Međutim, što ako bi papir bio prazan i l i ako bi na njemu pisalo: "Smisao života je sve"? U jednoj stvarnosti to nisu doskočice, već su vrlo blizu po pitanju istine. Prazan komad papira govori da je život čisti potencijal sve dok ga netko ne oblikuje. Čisti potencijal znači da je život beskrajno otvoren. Slično tome, ako je smisao života sve, život ne izostavlja ništa i nikoga. "Sve" je samo još jedan način obuhvaćanja beskonačnog raspona mogućnosti.

Život ne dopušta da ga se ograničava. Univerzum vam pruža onaj smisao koji od njega očekujete. U srednjovjekovnoj Europi ljudi su željeli da univerzum odražava njihovo vjerovanje u Sveto Trojstvo; u istom povijesnom razdoblju ljudi u Indiji željeli su da univerzum odražava kozmički ples Šive i njegove družice Šakti. Gdje god je vladao Islam, od univerzuma se očekivalo da odražava Alahovu volju. Danas agnostici od univerzuma očekuju da odražava njihovu duhovnu izgubljenost i sumnju - stoga se svemir doima kao slučajna eksplozija započeta velikim praskom. Mnogi vjernici prihvaćaju tu stvarnost u sve dane osim nedjelje kad univerzum slabašno odražava mogućnost postojanja božanskoga tvorca.

Ako univerzum pokušate ograničiti na jedan odraz, istodobno ograničavate vlastiti život. Stvarnost je nalik dvostranom ogledalu koje vam pokazuje vas, ali i ono što se nalazi s druge strane. Taj je obostrani učinak moguć zbog toga što univerzum ne posjeduje jedan niz činjenica. Vi kao promatrač ostvarujete vlastitu inačicu stvarnosti. Evo kako to dvostrano ogledalo funkcionira na području medicine.

Medicinski su stručnjaci potpuno zbunjeni činjenicom da ljudsko tijelo može biti iscijeljeno na toliko mnogo načina. Uzmemo li za primjer bilo koju bolest, recimo rak, ona uglavnom slijedi isti put nastanka. Stopa preživljavanja raka dojke poznata je otkako je otkrivena prva anomalija stanica dojke. Žene koje obole od te bolesti, imat će određeno mjesto na Gaussovoj krivulji preživljavanja. Jedan mi je onkolog prije nekoliko godina rekao da je rak igra brojeva. Statistički raspon otkriva u kojoj je dobi vjerojatnost pojave bolesti najveća. Reakcije tumora na različite oblike zračenja i kemoterapije neprestano se bilježe. Temeljem tih podataka medicina nastoji pronaći siguran lijek, a ako siguran lijek još nije pronađen, znanost će ga tražiti sve dok ga ne pronađe.

Međutim, izvan statističkih normi događaju se čudne pojave. Osobno sam kao liječnik upoznao sljedeće pacijente:

* Mladu ženu koja mi je rekla da je njezina majka, koja živi na farmi u zabačenom dijelu Vermonta, imala veliki tumor na dojci, ali je zaključila da ima previše posla pa se ne stigne liječiti. Bez liječničke skrbi preživjela je više od deset godina.

* Ženu koja je osjetila kvržicu na dojci i vizualizirala njezin nestanak. Vidjela je kako mnoštvo leukocita poput snijega pada na kvržicu i razara je. Nakon šest mjeseci takve vizualizacije kvržica je nestala.

* Ženu s velikim tumorom koja je iz bolnice izašla dan prije operacije jer svojoj bolesti nije željela pristupiti sa stajališta straha i panike. Vratila se za nekoliko mjeseci, ali tek kad je bila sigurna da će preživjeti. Operacija je uspjela i žena je doista preživjela.

Svaki se liječnik susreo i sa suprotnom stranom spektra: sa ženama koje umiru nedugo nakon što doznaju za malobrojne maligne stanice u svojim dojkama. (U nekim su slučajevima u tim stanicama prisutne anomalije, što znači da bi mogle biti bezopasne, ali se te anomalije kod nekih žena brzo razvijaju u tumore. Ta je pojava odavno nazvana "smrt izazvana dijagnozom".) Ne nudim savjete o tome kako valja pristupiti raku, već samo primjećujem da ta bolest u mnogim slučajevima odražava vjerovanja koja su pacijenti vezali uz nju. Danas glasovito istraživanje Davida Siegela sa Stanforda obuhvatilo je skupinu žena u kasnom stadiju raka dojke, raspoređenih u dvije skupine. Jednoj je skupini pružena najbolja medicinska skrb, što je u to vrijeme bilo vrlo malo. Druga se skupina sastajala jednom tjedno i raspravljala o svojim osjećajima vezanim za bolest. To je dovelo do zapanjujućeg rezultata. Nakon dvije godine sve dugoročno preživjele pacijentice pripadale su drugoj skupini, a cjelokupno preživljavanje u toj je skupini bilo jedan i pol puta duže u odnosu na preživljavanje skupine koja nije razgovarala o svojim osjećajima. Drugim riječima, žene koje su se suočavale sa svojim emocijama, bile su sposobne promijeniti odraz u ogledalu.

Ljudsko tijelo posjeduje dvostruki sustav upravljanja. Ako ga liječite izvana, pomoću materijalnih sredstava, odgovorit će. Ako ga liječite iznutra, pomoću subjektivnih sredstava, također će odgovoriti. Kako je moguće da razgovor o osjećajima može imati jednako snažan učinak kao i jak lijek protiv raka (ili čak jači)? Odgovor leži u činjenici da svijest uvijek prelazi ta dva puta. Objektivno se razvija kao vidljivi univerzum, a subjektivno kao događaji u umu. I jedno i drugo su ista svijest. Ista je inteligencija navukla dvije krinke i razlučila svijet na "vanjski" i "unutarnji". Stoga niti osjećaja osoba oboljelih od raka s tijelom komuniciraju na sličan način kao i molekule lijeka.

Ta pojava više nije neuobičajena - cjelokupna medicina uma i tijela temelji se na otkriću glasničkih molekula koje u mozgu započinju kao misli, vjerovanja, želje, strahovi i žudnje. Proboj će se dogoditi kad medicina prestane sve zasluge pripisivati molekulama. Kad je Mozart poželio skladati novu simfoniju, njegova je nakana pobudila potrebnu moždanu funkciju. Bilo bi apsurdno reći da je Mozartov mozak najprije poželio napisati simfoniju, a zatim je stvorio glasničke molekule koje će ga o tome obavijestiti. Svijest je uvijek prva, a slijede je njezine projekcije: objektivne i subjektivne.

To nas dovodi do novog, presudno važnog načela zvanog "istodoban međuovisan su-nastanak". Istodoban zbog toga što jedno ne prouzrokuje drugo. Međuovisan zbog toga što je svaki vid usklađen sa svim drugim vidovima. Su-nastanak zbog toga što svi zasebni dijelovi dolaze iz istog izvora.

Kad je Mozart poželio skladati simfoniju, sve vezano za njegovo stvaranje dogodilo se istodobno: zamisao, note, zvuk u njegovoj glavi, nužna moždana aktivnost, signali koje su njegove ruke primale dok su zapisivale glazbu. Sve su te sastavnice bile povezane u jedan doživljaj, a nastale su zajedno. Bilo bi pogrješno reći da je jedna prouzročila drugu.

Kad bi jedna sastavnica izostala, cijeli bi projekt propao. Da je Mozart pao u depresiju, njegovo bi emocionalno stanje potisnulo glazbu. Da je bio tjelesno iscrpljen, iscrpljenost bi potisnula glazbu. Mogli bismo domisliti stotine poremećaja koji su mogli poremetiti tu sliku: Mozarta su mogle opterećivati bračne teškoće, mogao je doživjeti moždani ili srčani udar, iznenadnu umjetničku blokadu ili ga je mogao ometati bučan dvogodišnjak u kući.

Istodoban su-nastanak sprječava nastanak kaosa u svijetu.

Svemir je ljudskom umu previše sličan da bismo to mogli zanemariti. Kao da je univerzum priredio nepojmljivu predstavu eksplozija galaksija iz ništavila samo da bi nam dao misliti. Besmisleno je da proces, koji traje milijardama svjetlosnih godina i odvija se nevjerojatnom brzinom te stvara bilijune zvijezda, vrhunac dosegne pojavom ljudske DNK. Zašto smo univerzumu bili potrebni mi koji ćemo ga začuđeno promatrati? Možda zbog toga što stvarnost jednostavno tako funkcionira: neprestana kozmička drama postoji istodobno s ljudskim mozgom, instrumentom koji je toliko fino podešen da je sposoban istraživati bilo koju razinu prirode. Mi smo najvažnija publika. Nama ništa ne promiče: ni ono najsitnije niti ono najveće.

Na ovom se mjestu počinje pojavljivati izniman odgovor: možda sami održavamo tu predstavu. Smisao života je sve zbog toga što zahtijevamo da univerzum bude naše igralište, i ništa manje od toga.

Kvantna fizika je odavno zaključila da je promatrač odlučujući čimbenik u svakom promatranju. Elektron nema određeni položaj u prostoru sve dok ga netko ne pogleda, a tada se pojavi upravo na onom mjestu na kojemu ga promatrač očekuje. Do tog trenutka postoji samo kao val koji se širi posvuda u prostoru. Taj bi val na bilo kojem mjestu mogao kolabirati u česticu. Za svaki pojedini atom u univerzumu postoji vrlo mala vjerojatnost da će biti lociran što je dalje ili što je bliže moguće.

Univerzum djeluje na temelju prekidača koji ima samo dva položaja: uključeno i isključeno. Položaj "uključeno" jest materijalni svijet sa svim svojim događajima i objektima. Položaj "isključeno" jest čista mogućnost, svlačionica u koju čestice odlaze dok ih nitko ne gleda. Položajem "uključeno" moguće je upravljati vanjskim sredstvima. Kad ga uključite, materijalni se univerzum ponaša su skladu s određenim pravilima. No, ako ga zateknete u položaju "isključeno", univerzum je moguće promijeniti neovisno o vremenu i prostoru. U položaju "isključeno" ništa nije teško ili nepomično jer u njemu nema objekata. Ništa nije blizu ni daleko. Ništa nije zarobljeno u prošlosti, sadašnjosti ili u budućnosti. Položaj "isključeno" jest čisti potencijal. U njemu je vaše tijelo niz mogućnosti koje čekaju ostvarenje, a prisutne su i sve one mogućnosti koje su se već ostvarile, kao i one koje bi se mogle ostvariti. U položaju "isključeno" cijeli svijet kolabira u jednu točku, a vi, začudno, živite u toj točki: ona je vaš izvor.

Međutim, položaji "uključeno" i "isključeno" ne pružaju sasvim točnu sliku. Kao što postoje mnogi stupnjevi materijalne stvarnosti, tako postoje i mnogi stupnjevi nematerijalne stvarnosti. Vaše je tijelo istodobno čvrst objekt, kovitlac atoma, vrtlog subatomskih čestica i oblak energije. Ta su stanja istodobna, ali svako funkcionira prema drugačijim pravilima. Fizika taj zbrkani niz pravila naziva "isprepletenom hijerarhijom". Riječ hijerarhija otkriva da su razine raspoređene određenim slijedom. Nema opasnosti da će se vaše tijelo razletjeti na pojedinačne atome zbog toga što, u hijerarhiji stvari, čvrsti predmeti ostaju sjedinjeni iako ste vi zapravo oblak elektrona, val vjerojatnosti i sve između.

To je položaj "uključeno". Ista se isprepletenost nastavlja i u položaju "isključeno", ali je potpuno nevidljiva. Područje nevidljivoga podijeljeno je na čudne načine. Na jednoj su razini svi događaji povezani. Završeci se sastaju s počecima; sve što se dogodi utječe na sve ostalo. No, na drugoj su razini neki događaji važniji od drugih; nekima je moguće upravljati, dok se drugi odvijaju uz najslabiju kauzalnost. Za usporedbu razmotrimo vaš um: neke misli zahtijevaju da ih ostvarite, dok su druge tek prolazne mušice; neke slijede strogu logiku, dok druge slijede prilično neodređene asocijacije. Događaji u univerzumu potpuno su ista mješavina potencijalnih događaja. Ako želite, možete zaroniti duboko u položaj "isključeno" i početi ostvarivati željene događaje. Međutim, morate biti spremni izravno se suočiti s isprepletenom hijerarhijom jer je svaki događaj koji poželite promijeniti isprepleten sa svim drugim događajima. No, neki uvjeti ipak ostaju isti.

ZARANJANJE U ČISTI POTENCIJAL

Kako se kretati poljem svega

1. Što dublje zaronite, to vam je na raspolaganju veća moć za promjenu situacije.

2. Stvarnost teče od suptilnijih prema grubljim područjima.

3. Najlakši način da promijenite bilo što jest najprije zaroniti na najsuptilniju razinu, odnosno u svijest.

4. Duboka tišina jest početak kreativnosti. Kad određeni događaj počne vibrirati, već je počeo ulaziti u vidljivi svijet.

5. Stvaranje se odvija u kvantnim skokovima.

6. Početak nekog događaja istodobno je i njegov završetak. Početak i završetak zajedno proizlaze iz područja tihe svijesti.

7. Događaji se odvijaju u vremenu, ali se rađaju izvan vremena.

8. Najlakši način stvaranja jest slijediti evolucijski smjer.

9. Budući da su mogućnosti beskonačne, evolucija nikada ne završava.

10. Univerzum odgovara živčanom sustavu koji ga promatra.

Smisao vlastitog života stvara se istraživanjem navedenih uvjeta. Tih deset tvrdnji sažet ću u kratak prikaz i ostaviti vam da ga dopunite: cijeli se univerzum još od velikog praska ponaša tako kako se ponaša zato da bi se prilagodio ljudskom živčanom sustavu. Kad bismo svemir mogli pojmiti na bilo koji drugi način, to bi bio drugačiji svemir. Za slijepu čovječju ribicu, čija je evolucija isključila sve vizualno, univerzum je mračan. Za amebu univerzum nema zvuka, za stablo nema okusa, a za puža nema mirisa. Svako biće odabire vlastiti raspon očitovanja u skladu s vlastitim rasponom potencijala.

Univerzum je prisiljen poštovati vaše granice. Kao što prizor istinske ljepote ne može utjecati na čovječju ribicu, a miomiris parfema ne može privući puža, tako ni jedan vid života izvan vaših granica vama neće značiti ništa. Vi ste nalik lovcu-skupljaču koji u šumi traži hranu. Ako biljka nije jestiva, prolazite pokraj nje pa bi stoga šuma puna egzotične flore za vas bila prazna. Sila evolucije je neograničena, ali može djelovati samo na ono čemu je promatrač usmjeri. Primjerice, um koji je zatvoren za ljubav, opažat će svijet bez ljubavi te biti imun na sve dokaze ljubavi, dok će otvoren um u istom svijetu opaziti beskonačno mnogo izraza ljubavi.

Kad bi naše granice obuhvaćale cijelu istinu, evolucija ih nikada ne bi mogla prekoračiti. Na tom mjestu na scenu stupaju kvantni skokovi. Svaki promatrač stvara inačicu stvarnosti ograničenu određenim značenjima i energijama. Ukoliko se ta značenja doimaju valjanima, energije održavaju predodžbu. No, kada promatrač poželi vidjeti nešto novo, značenja kolabiraju, energije se kombiniraju na nov način i svijet čini kvantni skok. Taj se skok događa na vidljivoj razini kad je prekidač "uključen", ali se pripremao u nevidljivom svijetu dok je prekidač bio "isključen".

Slijedi primjer: naša sposobnost čitanja rodila se kad se u mozgu pračovjeka razvio korteks, no nitko u pretpovijesnom svijetu nije imao potrebu čitati. Ako je evolucija doista toliko slučajna kao što tvrde mnogi stručnjaci za genetiku, sposobnost čitanja trebala je nestati prije milijun godina budući da nije nimalo koristila preživljavanju.

No, ta je sposobnost opstala radi bića koje je bilo na pomolu. Svijest zna što dolazi i u svaku česticu stvorenoga ugrađuje potencijal ne samo za jednu moguću budućnost, već za bilo koju budućnost. Priroda ne mora predviđati što će se dogoditi na svim razinama. Ona jednostavno otvara puteve rasta, a određeno biće - u ovom slučaju, mi - čini skok kada dođe vrijeme za njega. Dokle god je potencijal živ, budućnost se može razvijati po izboru.

Oštrovidna je osoba na nekoliko mjesta opazila proturječja u onome što sam izložio. "Pobijaš samoga sebe. S jedne strane tvrdiš da se uzroci i posljedice vječno izmjenjuju. Sada kažeš da je kraj prisutan već na početku. Dakle, što je od toga točno?" Pa, oboje. Taj se odgovor ne doima zadovoljavajućim, a oštrovidni se kritičari zacijelo mršte. Ali, univerzum koristi uzrok i posljedicu da bi nekamo stigao. Kad poželi načiniti kvantni skok, uzrok i posljedicu oblikuje u skladu s tim ciljem. (To zapravo doživljavate iz trenutka u trenutak. Kad zamislite crvenu boju, vaše moždane stanice odašilju signale na točno određeni način. A l i , vi im to niste zapovjedili; automatski su se uskladile s vašom mišlju.)

Ameba, puž, galaksija, crna rupa i kvark u isprepletenoj su hijerarhiji jednako vrijedna očitovanja života. Praljudi su svojom stvarnošću bili jednako zaokupljeni kao i mi, jednako zadivljeni i jednako počašćeni mogućnošću promatranja razvoja stvarnosti. Evolucija svakom biću pruža upravo onaj svijet koji odgovara njegovoj sposobnosti poimanja. No, postoji nešto iznad svega toga što se mora razvijati: jaz. Ako još niste spremni prihvatiti da je smisao života sve, pronađite vlastiti smisao u zatvaranju jaza. Vratite svijet s ruba katastrofe; odvratite budućnost od smjera koji je vodi sudaru s kaosom. Dharma, potporna sila Prirode, poduprijet će svaku misao, osjećaj ili djelovanje koje zatvara taj jaz jer je univerzum ustrojen tako da sjedini promatrača i predmet promatranja.

Budući da ste samosvjesni, jedinstvo je vaša sudbina. U vaš je mozak ugrađena jednako kao što je i sposobnost čitanja bila ugrađena u mozak kromanjonskog pračovjeka. Kad se jaz zatvori, suvremeni će se ljudi sjediniti s višim i nižim oblicima života. Svi naraštaji čovječanstva, od prvih hominida do onih koji će uslijediti nakon nas, bit će poimani kao jedno. A što tada? Pretpostavljam da ćemo skinuti sliku sa zida, osloboditi se svake utvrđene predodžbe. Život na razini čistoga postojanja, bez potrebe za sputanošću događajima materijalnog svijeta, predstavlja završetak ovoga putovanja i početak još neviđenoga. To će biti sjedinjenje i završni potez slobode.

PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAĐIVANJA S ČETRNAESTOM TAJNOM

Četrnaesta tajna govori o potpunom razumijevanju. Razumijevanje nije isto što i razmišljanje. Razumijevanje je vještina razvijena u svijesti. To je ono što ste stvorili od svojega potencijala. Primjerice, malo dijete razvija vještinu hodanja. Ta vještina predstavlja kvantni skok u njegovoj svijesti koja seže u svaki kutak postojanja: moždani se obrasci mijenjaju, u tijelu se pojavljuju novi osjeti, nekoordinirani pokreti postaju koordinirani, oči uče opažati svijet iz uspravne, pokretne perspektive, novi predmeti u okružju više nisu izvan domašaja i tako dijete s praga prvoga koraka ulazi u svijet neistraženih mogućnosti koje bi mogle kulminirati usponom na Mount Everest ili trčanjem maratona. Stoga ne govorimo o jednoj vještini, već o pravom kvantnom skoku koji ne ostavlja netaknutim ni jedan dio djetetove stvarnosti.

Razlika između djeteta koje je tek naučilo hodati i maratonca jest produbljenje razine razumijevanja, ne samo na jednom području, već za cijelu osobu. Svaki vaš postupak zapravo je izraz određene razine razumijevanja. Dva trkača u utrci možemo usporediti na područjima kao što su mentalna disciplina, izdržljivost, koordinacija, organizacija vremena, uravnoteženje obveza i odnosa i tako dalje. Kad uvidite koliko je svijest dalekosežna, počinjete shvaćati da ništa nije izostavljeno.

Razumijevanje mijenja cijelu predodžbu stvarnosti.

Sposobnost istodobnog utjecanja na cjelokupnu stvarnost čini bit "istodobnog međuovisnog su-nastanka". Vašem utjecaju nema granica, ali da biste to otkrili, životu morate pristupiti strastveno. Kad god nešto činite strastveno, izražavate sve vidove svojega bića. Strast oslobađa svu energiju koju posjedujete. U tom se trenutku izlažete riziku jer ako u to nastojanje uložite sve, izlažete i svoje nedostatke te slabosti. Strast otkriva sve.

Ta neizbježna činjenica obeshrabruje mnoge ljude koji toliko zaziru od svojih negativnosti ili ih se toliko plaše da susprežu strast, uvjereni da je život tako sigurniji. Možda i jest, ali time znatno ograničavaju svoje razumijevanje onoga što život može donijeti. Općenito gledano, čovjek može izražavati tri razine predanosti:

1. Napredovanje u određenoj situaciji samo do prve prave prepreke.

2. Napredovanje u određenoj situaciji do svladavanja nekoliko prepreka.

3. Napredovanje u određenoj situaciji do svladavanja svih prepreka.

Temeljem toga modela sjetite se nečega što ste strastveno željeli učiniti kako valja bez obzira na to je li posrijedi slikanje, planinarenje, pisanje, odgoj djeteta ili postizanje vrhunskih profesionalnih rezultata. Iskreno procijenite koliko ste odmaknuli u tom nastojanju.

Prva razina: "Nisam zadovoljan svojim postignućem. Situacije se nisu odvijale onako kako sam želio. Drugi su bili mnogo uspješniji od mene. Izgubio sam entuzijazam i obeshrabrio se. I dalje činim ono što moram, ali uglavnom klizim po površini. Osjećam da sam u mnogočemu zakazao."

Druga razina: "Prilično sam zadovoljan svojim postignućem. Nisam uvijek u najboljem izdanju, ali držim korak s drugima. Smatraju me osobom koja zna što radi. Prošao sam mnogo toga da bih bio ovako sposoban. Osjećam se uglavnom uspješno."

Treća razina: "Postigao sam ono što sam si zacrtao. Ljudi mi se dive i smatraju me pravim profesionalcem. Dobro poznajem svoje područje i zbog toga osjećam duboko zadovoljstvo. Malokad moram razmišljati o pojedinostima. Vodi me intuicija. To je područje moja najveća životna strast."

Svaka razina predanosti odražava razumijevanje koje ste voljni postići. Kad ne biste poznavali ljudsku prirodu, mogli biste pomisliti da bi se pojedine aktivnosti poput slikanja, planinarenja i l i pisanja mogle promatrati zasebno, no one utječu na cjelokupnu osobu zbog toga što izražavaju cjelokupnu osobu. (Zbog toga se kaže da čovjek samoga sebe upoznaje na planini ili pred praznim slikarskim platnom.) Čak i ako izaberete vrlo ograničenu vještinu kao što je trčanje maratona ili kuhanje, vaše se poimanje samoga sebe potpuno mijenja kad uspijete sa strašću, za razliku od neuspjeha i l i odustajanja.

Spremnost poniranja u svaki dio svojega bića otvara vrata potpunom razumijevanju. Pritom riziku izlažete cijelu osobnost, a ne samo izdvojeni dio. To može zvučati zastrašujuće, no zapravo je najprirodniji način pristupa bilo kojoj situaciji. Kad neki dio sebe držite ograđenim, uskraćujete mu izloženost životu; obuzdavate njegovu energiju i onemogućujete mu shvatiti ono što mora znati. Zamislite dijete koje želi hodati, ali si postavlja sljedeće uvjete:

1. Ne želim ostaviti loš dojam.

2. Ne želim pasti.

3. Ne želim da netko vidi moj neuspjeh.

4. Ne želim živjeti s teretom neuspjeha.

5. Ne želim potrošiti svu energiju.

6. Ne želim da me boli.

7. Želim to završiti što prije.

U djetetovu se slučaju ti uvjeti doimaju apsurdnima. Kad bi si dijete postavilo ijedan od tih uvjeta, nikada ne bi naučilo hodati ili bi pritom bilo vrlo kolebljivo. Nikada ne bi uspjelo svladati tu vještinu. Pa ipak, kao odrasle osobe neprestano si postavljamo uvjete. Uskraćujemo si rezultat svladavanja. Nitko ne može promijeniti činjenicu da se sve negativnost! određene situacije očituju s nastankom situacije zajedno sa svim pozitivnostima. Svojim unutarnjim odlukama ne možemo pobjeći.

Sve što ste odlučili o sebi, odigrava se u ovom trenutku.

Srećom, te osobne odluke možemo preispitati i promijeniti. Budući da su sve negativnosti pred vama, ne morate ih tražiti. Ono što ljudi doživljavaju kao prepreke u životu, zapravo su posljedice odluke o izbjegavanju razumijevanja. Ako izbjegavate previše razumijevanja, postajete žrtva i podređeni silama koje vas zbunjuju i opterećuju. Te sile nisu slijepa sudbina ili nesreća: one su mračna mjesta u vašoj svijesti koja se niste usudili razmotriti.

Danas pokušajte razmotriti jednu od odluka koja vam je onemogućavala potpuno predavanje životu, a koja se možda nalazi na prethodno navedenom popisu.

Ne želim ostaviti loš dojam. Ova odluka obuhvaća samopredodžbu. Ostaviti "dobar dojam" znači sačuvati predodžbu, ali predodžbe su tek zamrznute slike. One pružaju tek površinski dojam o tome tko jeste. Većini ljudi teško je prevladati samopredodžbu. Oni osmišljaju određen izgled, određen način ponašanja, određenu razinu stila, ukusa, načina života i položaja i sve to zajedno čini njihovu samopredodžbu. Ta se samopredodžba primjenjuje u svakoj novoj situaciji sa samo jednim mogućim ishodom: mogu ostaviti dobar ili loš dojam. Takvi su ljudi odavno odlučili da nipošto ne smiju ostaviti loš dojam.

Tu odluku možete poništiti samo ako ste spremni zaboraviti kakav dojam ostavljate. Uvjeren sam da ste vidjeli usporene snimke olimpijskih trkača u trenutku prelaska cilja, natopljene znojem, lica zgrčenih u naporu dok daju sve od sebe. Njihova je strast za pobjedom toliko jaka da ih ni najmanje ne zanima kako izgledaju. Taj primjer možete primijeniti i na svoju situaciju: ako ste doista usredotočeni na ono čime ste zaokupljeni, ne razmišljate o tome kako izgledate.

Danas razmotrite sljedeće zamisli i razvijte ih sve dok ne shvatite kako se našli u blizini.

* Pobjeda ne mora izgledati dobro. To dvoje nije ni u kakvoj vezi.

* Strast prema nečemu izgleda dobro iznutra, a to je zapravo važno.

* Izgledati dobro iznutra nije predodžba. To je osjećaj zadovoljstva.

* Dokle god razmišljate o dojmu koji ostavljate, nećete biti zadovoljni.

Ne želim pasti. Ova se odluka odnosi na neuspjeh koji je vezan za prosudbu. Na području slikarstva svakom remekdjelu prethodi skica. Skice su katkad tek nekoliko grubih poteza, a katkad iziskuju godine i desetke pokušaja. Je li skica slikarov neuspjeh? Nije, zbog toga što svladavanje određene vještine obuhvaća stadije razvoja. Ako svoje prve pokušaje ocijenite kao neuspjele, suprotstavljate se prirodnom procesu.

Većina ljudi koji se plaše pasti, u prošlosti je doživjela ismijavanje ili poniženje. To je jedno od područja u kojemu roditelji prosljeđuju negativne ocjene sa strahovitim učinkom - neuspjeh nasljeđujete od osobe koja vas je obeshrabrila. Strah se za neuspjeh veže putem njegova povezivanja s osjećajem vlastitoga jastva. "Pad znači da sam bezvrijedan." Nakon straha od ostavljanja lošeg dojma, druga mentalna zadrška s najjačim utjecajem jest strah od pada i osjećaja bezvrijednosti.

Danas se iskreno suočite sami sa sobom i ustanovite koliko tog straha osite u sebi. Stupanj osuđivanja samoga sebe otkriva koliko morate iscijeliti. Većina ljudi govori da mrze neuspjeh, ali riječ mrziti može obuhvaćati širok raspon emocija: od razornoga sloma jastva do blage uzrujanosti zbog toga što ne dajete ono najbolje od sebe. Vi možete ustanoviti koje mjesto zauzimate na toj ljestvici. Ocijenite se:

* Neuspjeh me potpuno shrva. Danima se ne mogu osloboditi tog osjećaja, a kad se osvrnem na svoje najveće neuspjehe, ponovno proživljavam težinu toga poniženja.

* Kad doživim neuspjeh, najčešće se osjećam toliko loše da uzmičem. Potrebno mi je mnogo da dođem k sebi, no na posljetku se oporavim. Za mene je to pitanje ponosa i samopoštovanja.

* S neuspjehom se suočavam u hodu jer mi je važnije postići ono što sam nakanio. Iz svojih neuspjeha izvlačim pouke. Svaka prepreka u sebi nosi nešto pozitivno. Ako iz pogrješke izvučete pouku, niste doživjeli neuspjeh.

* Ne razmišljam u kontekstu pobjede i poraza. Ostajem usredotočen i promatram kako se snalazim u određenoj situaciji. Svaka reakcija otkriva novi vid mojega bića. Želim razumjeti sve, a s tog stajališta svako je iskustvo nalik otvaranju nove stranice u knjizi evolucije.

Nakon što ste procijenili svoje stanje, osmislite program promjene primjeren tom stadiju.

Ljudi na prvoj razini iznimno su osjetljivi na neuspjehe i shvaćaju ih toliko osobno da neprestano otvaraju stare rane. Ako ste na prvoj razini, vratite se osnovama. Postavite si vrlo nizak cilj, primjerice, pripremu omleta i l i pretrčavanje kruga oko četvrti. Pronađite vrijeme za tu aktivnost, a kad joj se posvetite, osjetite uspjeh. Budite poput dobrog roditelja i pohvalite se. Ako situacija malo izmakne nadzoru, recite sami sebi da je to posve u redu. Trebali biste promijeniti svoje osjećaje o postavljanju i ostvarenju cilja.

U vama progovara obeshrabrujući glas koji prebrzo čujete i kojemu pridajete preveliku važnost. Polako uspostavite povezanost s glasom ohrabrenja. I taj glas progovara u vama, ali ga je nadjačao glas kriticizma. Postupno povećavajte izazove s kojima ste se sposobni suočiti. S pripreme omleta za sebe prijeđite na pripremu omleta za nekoga. Osjetite kako je kada vas pohvale. Usvojite činjenicu da zaslužujete tu pohvalu. Ne uspoređujte se s drugima - vi ste tu gdje jeste i nigdje drugdje. Nastavite potvrđivati svoj uspjeh.

Barem jednom dnevno učinite nešto što ćete doživjeti kao uspjeh i čime ćete zaslužiti pohvalu iz vlastitih i l i tuđih usta. Budite uvjereni da je vanjska pohvala iskrena. Bit će vam potrebno neko vrijeme, ali ćete uskoro opaziti da glas ohrabrenja u vama jača. Naučit ćete oslanjati se na njega i uvidjet ćete da je u pravu.

Ljudi na drugoj razini neuspjeh doživljavaju prilično teško pa često uzmiču pred novim izazovima, ali ipak nisu potpuno shrvani. Ako spadate u tu skupinu, potrebna vam je jača motivacija jer ste na rubu želje za pobjedom, ali oklijevate jer se plašite mogućeg neuspjeha. Mogli biste prevagnuti na jednu ili na drugu stranu. Da biste pojačali motivaciju, pridružite se timu i l i pronađite trenera. Timski duh pomoći će vam prevladati obeshrabrujuće glasove. Trener će održavati vašu usredotočenost pa uzmicanje neće dolaziti u obzir. Izaberite razinu aktivnosti koja neće preopteretiti vaše samopouzdanje. Mnogo je važnije usvojiti sastavnice uspjeha nego svladati velik izazov. Tim ne mora biti vezan za šport - pronađite skupinu u kojoj vlada duh zajedništva. To može biti jazz-skupina, volonterska udruga ili politička stranka. Vanjska će vam potpora pomoći prevladati unutarnje prepreke. Uvidjet ćete da te prepreke nisu planine; možete ih pretvoriti u male vrhunce postignuća.

Ljude na trećoj razini obeshrabruje više uspjeh nego neuspjeh. Oni posjeduju dovoljno čvrste motivacije. Ako ste se prepoznali na ovoj razini, dugo biste mogli postizati uspjehe, ali na posljetku ustanoviti da vas vanjske nagrade više ne zadovoljavaju. Da biste se razvijali, trebali biste si postaviti potpuno unutarnji cilj. Među najvrjednijim unutarnjim ciljevima su učenje uspostavljanja veće bliskosti, učenje služenja drugima bez nagrade i upoznavanje dubina duhovnosti. Nastojte postići bolje razumijevanje samoga sebe neovisno o vanjskim postignućima. Razlika između uspjeha i neuspjeha s vremenom će biti sve blaža. Počet ćete uviđati da su vam svi vaši postupci omogućili upoznavanje samoga sebe. Najveća životna zadovoljstva dolaze kad je to otkrivanje jedino što vam je potrebno.

Ljudi s četvrte razine prevladali su neuspjeh. Oni uživaju u svim životnim zaokretima i zadovoljni su svakojakim iskustvima. Ako se prepoznajete u ovom opisu, nastojte produbiti svoje znanje. Preostale su vam suptilne prepreke vezane za razinu ega. Još uvijek vjerujete da izdvojeno jastvo doživljava ta iskustva. Težite nevezanosti i razvoju preko granica ograničenoga jastva. Najdubokoumnija duhovna djela i osobna posvećenost jednome od četiri puta donijet će vam veliko zadovoljstvo.

Ne želim da netko vidi moj neuspjeh. Ova je odluka vezana za stid. Stid je dubok strah od tuđih mišljenja. Zamjerke drugih u vama izazivaju stid. Klišej prema kojemu ljudi s Istoka ne mogu podnijeti "gubitak obraza" odnosi se na stid, koji može biti snažna društvena sila. Oslobađanje od stida ne postiže se bestidnim ponašanjem. Mnogi tinejdžeri iskušavaju to rješenje u nadi da će jaku stidljivost prevladati vanjskim suludo hrabrim postupcima poput brze vožnje ukradenim automobilima ili neobičnog odijevanja. Ako se lako postidite, donijeli ste unutarnju odluku koju je potrebno promijeniti.

Najprije uvidite da je tuđe mišljenje o vama često ovisno o tome jesu li vaši postupci dobri ili loši prema njihovim mjerilima. Društveno je prosuđivanje neizbježno i svi mu podliježemo. Međutim, drugi će vas pokušati postidjeti riječima, tonom glasa i ponašanjem. Udaljite se od vlastite situacije i promatrajte kako to funkcionira. Pročitajte tabloid ili gledajte emisiju u kojoj se ogovaraju slavne osobe. Opazite neprestane insinuacije i prosudbe. Prihvatite činjenicu da se ljudi tako ponašaju jedni prema drugima. Vaš cilj nije promijeniti takvo ponašanje, već samo promatrati kako funkcionira.

Zatim, suzdržavajte se od postiđivanja drugih. Takvo je ponašanje vaša krinka. Smatrate da ćete ogovaranjem, omalovažavanjem i nadmoćnim stavom ili nekim drugim oblikom napada zaštititi vlastitu ranjivost. No, na taj se način samo ukorjenjujete u kulturi stida. Uzmaknite; to si više ne možete priuštiti.

I na posljetku, pronađite način da zaslužite pohvalu zbog koje ćete se osjećati kao dobar čovjek. Takva se pohvala razlikuje od pohvale vašega postignuća. Nedvojbeno je da možete učiniti mnogo toga čime biste nekoga potaknuli da vam kaže kako ste obavili dobar posao. Vama je potrebna pohvala koja će iscijeliti vaš osjećaj stida. To je moguće samo ako su u igri emocije. Trebali biste osjetiti toplinu nečije zahvalnosti i vidjeti divljenje u nečijim očima. Predlažem vam služenje siromašnima, starijima i bolesnima. Posvetite neko vrijeme dobrovoljnom radu kako biste potrebitima pružili pomoć bez obzira na to kako definirate pojam pomoći. Osjećaja stida nećete se moći osloboditi sve dok ne uspostavite povezanost na temelju ljubavi, bez traga osobne kritike.

Ne želim živjeti s teretom neuspjeha. Ova je odluka vezana za osjećaj krivnje. Osjećaj krivnje je duboka spoznaja o počinjenoj nepravdi. Kao takav ima važnu ulogu zdravoga podsjetnika iz vaše savjesti. No, ako se krivnja pogrješno poveže s postupkom kojemu nije primjerena, može biti razorna i nezdrava. Ljudi opterećeni osjećajem krivnje najviše pate zbog nesposobnosti razlučivanja misli od djela. Više su opterećeni potpuno mentalnim teretom nego stvarnim postupcima. To se katkad naziva "grijehom srca". Kako god ga nazvali, osjećaj krivnje praćen je osjećajem neuspjeha, proizašlim iz vlastite ružne prošlosti.

Ljudi opterećeni osjećajem krivnje ne žele se suočiti s novim izazovima jer se plaše da će mogući neuspjeh pojačati osjećaj krivnje i povećati teret iz prošlosti. Njima to zvuči razborito, no osjećaj krivnje je u stvarnosti krajnje nerazborit. Kao i stid, osjećaj krivnje možete raščlaniti na njegove iracionalne sastavnice:

* Osjećaj krivnje nije točna mjera ispravnoga i pogrešnoga. Osjećaj krivnje može vam nametnuti patnju zbog beznačajnih razloga.

* Osjećaj krivnje je pokrivač koji teži pokriti sve. Osjećate se krivima zbog ljudi i događaja koji nisu ni u kakvoj vezi s vašim pogrješkama, ali su se našli u blizini.

* Osjećaj krivnje rađa pretjeranim osjećajem odgovornosti. Vjerujete da ste prouzročili negativne događaje koji zapravo nisu ni u kakvoj vezi s vama.

* Osjećaj krivnje opterećen je predrasudom. Uvijek ste neoprostivo krivi.

Kad shvatite navedene tvrdnje, možete ih početi primjenjivati na sebe. Osjećaj krivnje ne pokušavajte silom odbaciti. Osjetite krivnju, dopustite joj da se razvije kako želi, a tada se upitajte: "Jesam li doista učinio nešto loše?" "Bih li drugoga osudio da je učinio isto?" "Jesam li postupio najbolje kako sam mogao u tim okolnostima?" Ta vam pitanja omogućuju objektivnije viđenje ispravnoga i pogrešnoga. Ako niste sigurni, zatražite mišljenje osobe koja nije opterećena krivnjom niti sklona osuđivanju.

"Jesam li doista odgovoran za to? Kakva je moja uloga u tome? Jesu li moji postupci imali malu ili veliku ulogu u toj situaciji?" Vi možete biti odgovorni samo za ono što ste učinili i za ono što ste propustili učiniti. Budite precizni. Raščlanite svoje postupke; ne preuveličavajte i ne prihvaćajte neutemeljenu pomisao da ste potpuno odgovorni samo zato što ste bili prisutni. Mnoge nas obiteljske situacije potapaju u opći osjećaj zajedničke krivnje, no ako pomno razmotrite situaciju i svoju odgovornost svedete samo na ono što ste doista rekli ili učinili, a ne na ono što su drugi oko vas rekli i učinili, oslobodit ćete se osjećaja krivnje i uvjerenja da ste odgovorni za sve.

"Koja sam dobra djela učinio da bih se iskupio za loša? Kad ću učiniti dovoljno da bih se toga oslobodio? Jesam li spreman oprostiti samome sebi?" Svi loši postupci imaju svoje granice nakon kojih vam je oprošteno i oslobođeni ste krivnje. No, kao što smo ustanovili, unutarnji glas krivnje prožet je predrasudama - krivi ste čim uđete u sudnicu i zauvijek ćete ostati krivi. Učinite sve što možete da biste se iskupili za svoje loše postupke, a kad stigne dan oslobođenja, prihvatite oprost i nastavite dalje. Ni najužasniji čin ne zaslužuje vječnu osudu; ne prihvaćajte predrasudu koja će vas iz godine u godinu optuživati i za najmanje grijehe.

Ne želim potrošiti svu energiju. Ova odluka proizlazi iz vjerovanja da je energija, kao i novac na vašem bankovnom računu, ograničena. Neki od onih koji ne žele trošiti previše energije, nove izazove izbjegavaju.zbog lijenosti, no to je najčešće paravan za dublje probleme. Neosporno je daje energija ograničena, ali ako ste se ikada nečemu strastveno predali, otkrili ste da što više energije posvećujete tom nastojanju, to je više imate. Strast se obnavlja sama po sebi.

Paradoksalno je da energiju crpi upravo čin suzdržavanja. Što više čuvate svoju energiju, to se kanali njezina protoka više sužavaju. Primjerice, ljudi koji se plaše voljeti, susprežu izražavanje ljubavi. Oni ne osjećaju širinu srca, već stezanje, lijepe riječi zaglave u njihovim grlima i neugodno im je čak i pri najmanjim izrazima ljubavi. Zgrčenost rađa strahom od širenja pa zmija tako nastavlja gristi vlastiti rep: što manje energije trošite, to je manje imate na raspolaganju. Sljedeći koraci mogu pomoći širenju kanala kojim protječe energija:

* Naučite davati. Kad osjetite poriv za zgrtanjem, okrenite se nekome potrebitom i darujte mu nešto od onoga što posjedujete u izobilju. To ne mora biti novac ili stvari. Možete pružati svoje vrijeme i pozornost, što kanale energije zapravo otvara mnogo bolje nego davanje novca.

* Budite velikodušni. Velikodušnost u pohvalama i uvažavanju važnija je od velikodušnog davanja novca. Mnogi su ljudi gladni pohvala i dobivaju mnogo manje no što zaslužuju. Budite prvi koji će primijetiti nečiji uspjeh. Zahvalnost izrazite duboko iz srca, a ne tek formalnim riječima. Hvalite pojedinosti kako biste drugoj osobi pokazali da ste njezinom postignuću posvetili pozornost. Dok izražavate pohvalu, osobu gledajte u oči.

* Slijedite svoju strast. Određena područja života u vama bude želju da im posvetite svu energiju. Međutim, neki ljudi imaju duboko ukorijenjenu inhibiciju koja im ne dopušta da idu predaleko pa ni na tim područjima ne troše energiju. Budite spremni ići do granica, a zatim i još malo dalje. Ako rado planinarite, odredite si planinu i osvojite je. Ako ste skloni pisanju, započnite i završite knjigu. Svrha nije prisiljavati se, već ustanoviti koliko vam je energije zapravo na raspolaganju. Energija je nositeljica svijesti; ona svijesti omogućuje izaći u svijet. Kad u neko nastojanje uložite više energije, povećavate nagradu razumijevanja koje će uslijediti.

Ne želim da me boli. Ova je odluka vezana za nekoliko pitanja proizašlih više iz straha od psihološke, nego od tjelesne boli. Prvo pitanje jest patnja iz prošlosti. Ljudi koji su patili, ali nisu uspjeli iscijeliti patnju, osjećaju snažnu odbojnost prema mogućnosti nove boli. Drugo pitanje jest slabost. Za osobu koja je već pokleknula pod patnjom, mogućnost nove boli izaziva strah od još veće slabosti. I na posljetku, pitanje ranjivosti. Bol u nama budi osjećaj izloženosti i većoj podložnosti daljnjoj boli pa je bolje ostati neranjiv. Sva ta pitanja sežu duboko i teško je pronaći osobu koja je na njih otporna. Kao i uvijek, osjetljivost se dijeli na tri stupnja.

Bol je neutralan kozmički plan. U materijalnom nas svijetu bol motivira negativno, dok nam ugoda donosi pozitivnu motivaciju. Učenje oslobađanja podrazumijeva da vaši postupci ne ovise o tim poticajima. To je izazov nad izazovima jer smo svi duboko vezani za ciklus ugode i boli. Tek u stanju svjedoka možete uvidjeti koliko se neugodno osjećate kad vas pokreću ugoda ili bol.

Želim to završiti što prije. Ova je odluka vezana za nestrpljivost. Ako vam je um nemiran i rastresen, ne možete biti strpljivi. Niste sposobni ostati usredotočeni dovoljno dugo da biste se smirili i bili strpljivi. Ljudi koji se suzdržavaju jer nisu sposobni ostati usredotočeni također si uskraćuju nove izazove. Njihovo je razumijevanje prisiljeno ostati na vrlo površnoj razini.

Paradoksalno je da vrijeme nije presudno važno za promišljen odgovor. Nije važno koliko dugo održavate pozornost, već koliko je duboka.

U filmu Amadeus, vrlo plodan skladatelj Salieri izjedao se zbog genijalnosti svojega suparnika Mozarta. Mozart nije bio bolji čovjek od Salierija- ali je u filmu prikazan kao tašt, djetinjast hedonist. Skladanju je posvećivao jednako mnogo vremena kao i Salieri, uživao je jednaku naklonost mecena, a glazbenu školu nije pohađao duže od Salierija. Salieri je za tu nejednakost darovitosti optuživao Boga, što svi mi nesvjesno činimo kad se suočimo s osobom koja nas daleko nadmašuje svojim sposobnostima.

Nestrpljivost proizlazi iz frustracije. Ne želimo održavati pozornost jer rezultati ne stižu dovoljno brzo ili ne donose dovoljne nagrade. Um je skloniji udaljiti se od toga potencijalnog izvora nelagode. Ako ustanovite da lako popuštate nestrpljivosti, za to vjerojatno optužujete vanjske okolnosti: promet ne teče dovoljno brzo, u robnoj kući beskrajno dugo stojite u redu pred blagajnom, kad nekoga zamolite da nešto obavi, on se uvijek tromo vuče.

Projiciranje vlastite nestrpljivosti na vanjski svijet zapravo je metoda obrane, način izbjegavanja straha od nesposobnosti. U najtežim slučajevima poremećaja pozornosti, osobito među malom djecom, taj je strah uvijek u pozadini površinske nepozornosti. Nestrpljivi su ljudi previše obeshrabreni da bi zadirali preduboko. Čak i bez suparnika čija je genijalnost ravna Mozartovoj, svi mi strahujemo pred unutarnjim suparnikom u sjeni - pred nekim tko je nedvojbeno bolji od nas. Ta nas sablast tjera iz vlastite svijesti.

Nestrpljivosti dolazi kraj kad postanete sposobni proniknuti u svoje dubine s dovoljno samopouzdanja da biste dopustili razvoj svijesti. Samopouzdanje nije moguće prisiliti. Sami ćete sebe smatrati sposobnim tek kad dosegnete dublje razine razumijevanja. Ako ste nestrpljivi, morate se suočiti s istinom da niste najbolji u svemu niti to trebate biti. Zastanite kad osjetite da vas je zasjenila veća genijalnost, darovitost, bogatstvo, položaj i l i postignuće. Jedina stvarna osoba u vama jeste vi. Ta je osoba sjemenka čiji rast nije ograničen. Da bi sjemenke rasle, moramo ih hraniti, a hrana je u ovom slučaju pozornost. Budite spremni suočiti se sa sobom bez obzira na zamišljene nedostatke. Samo izravan susret sa samim sobom donosi hranu pozornosti, a što više hrane nudite, to će vaš rast biti veći.