Kao izmaglica, što se diže blizu vode, mrtvi priđoše bliže i viknuše:

Govori nam dalje o vrhovnom bogu.

Teško je saznati boga Abraxasa. Njegova moć je najveća, jer čovjek ga opaziti ne može. Iz sunca on izvlači beskrajno dobro (SUMMUM BONUM);

iz vraga beskrajno zlo (INFINUM MALUM); a iz njega dolazi ŽIVOT, neodredljivi, majka dobra i zla.

Manji i slabiji život se činio od SUMMUM BONUMA: prema tome isto tako je teško razumjeti da je Abraxas nadmašio čak i sunce po snazi, koji je sam sjajni izvor cjelokupne snage života.

Abraxas je sunce, i istovremeno vječno usisavajuće ždrijelo praznine, omalovaženi i raskomadani vrag.

 

Snaga Abraxasa je dvojaka; ali vi je ne vidite, jer za vaše oči zaraćene suprotnosti ne postoje.

            Što bog-sunce govori je život.

             što vrag govori je smrt.

No, Abraxas izgovara svetu i ukletu riječ koja je život i smrt istovremeno.

Abraxas začinje istinu i laž, dobro i zlo, svjetlo i tminu, istom riječju i istim djelom.

Otud je Abraxas strahotan.On je blistav poput lava u trenutku kad obara svoju žrtvu.

On je lijep kao proljetni dan.

     

           On je veliki bog Pan i također mali.

                   On je bog Priap.

        On je čudovište podzemnog svijeta,

      polip s tisuću krakova, klupko krilatih zmija,

      mahnitost.

      On je hermafrodit najranijeg nastanka.

    On je bog žaba i krastača koje žive u vodi

    i izlaze na kopno, čiji zbor se uzdiže u podne i u ponoć.

      On je obilje koje traži sjedinjenje

      s prazninom.

    On je sveto začeće.

       On je ljubav i ubojica ljubavi.

     On je svetac i njegov izdajnik.

   On je najsjajnija svjetlost dana i najtamnija noć

    ludila.

     Pogledati ga znači sljepoća.

      Saznati ga znači bolest.

     Obožavati ga znači smrt.

      Plašiti ga se, to je mudrost.

    Ne odupirati mu se, to je iskupljenje.

 

  Bog prebiva iza sunca, vrag iza noći.

 Što bog daje od sunca, vrag usisa u noć.

  Ali Abraxas je svijet, njegovo postajanje i njegov prolaza- Na svaki dar koji bog dobije od boga sunca- vrag stavi svoju kletvu.

  Sve što vi zaklinjete od boga-sunca

 začetak je jednog dijela vraga.

 Sve što vi stvarate s bogom-suncem

 daje djelotvornu snagu vragu.

 

           On je strahotni Abraxas.

 On je najmoćnije stvorenje, i u njemu stvorenje se boji njega samog.

  On je manifestacija suprotnosti Pleromi i njenoj praznini.

     On je strah sina od majke.

     On je majčina ljubav prema sinu.

    On je užitak zemlje i okrutnost nebesa.

 Pod njegovim pogledom čovjek se okameni.

 U njegovom prisustvu nestaje pitanje i nestaje odgovor.

    On je život stvorenja.

    On je čin razlikovanja.

    On je ljubav čovjeka.

    On je govor čovjeka.

    On je pojava i sjena čovjeka.

    On je iluzorna stvarnost.

 

Sada su mrtvi urlali i bjesnili, jer su bili nesavršeni.