BUNTOVNIK JE SLOBODA UNUTAR SEBE

Voljeni Osho,

koja je razlika između starog mudraca i novog buntovnika?

Mudrac starog tipa je poštovan, cijenjen i uvažavan od strane društva u kojem je rođen. On je pratio pravila koja su regulirali narodi; on je prošao kroz sve uvjete koji zahtijevaju da budeš mudar. On je dio društvene strukture - a u to je sazdano mnoštvo praznovjerja, ružnih institucija, eksploatacija, filozofija koje su izmišljene da potiskuju siromašne a drugima omoguće nadmoć. On nikada nije bio protiv bilo koje institucije društva koja se održavala vjekovima. On je samo bio sljedbenik starog, sljedbenik drevnog. Na neki način on je bio jednostavan čovjek ali je duboko u sebi osjećao potisnutost jer su sve društvene strukture represivne. On nije bio individualac po svom vlastitom pravu, on je bio samo dio jednog određenog društvenog sistema ili kulture; taj sistem ili kultura je poštovala njega samo iz razloga što je on ostvarivao njihove ideje, ideale, njihove neostvarene ciljeve. On je bio samo njihov predstavnik.

Na primjer, nijedan Hindus mudrac neće odbaciti ili osuditi ružnu instituciju kastinskog sistema. Nemoguće je i zamisliti da jedan mudri i prosvijetljeni čovjek ne vidi da je taj kastinski sistem samo specijalni način  eksploatiranja  siromašnih  i  potisnutih.  Čovjek  se  ophodio  tako  nehumano  sa  tim  siromašnima  i

potisnutim; to se nije tako još nigdje dogodilo, a dogodilo se baš u ovoj zemlji koja je rodila veliki niz mudrih

ljudi.

Oni su tako divno govorili o Bogu, oni su pjevali divne pjesme o drugim svjetovima; oni su živjeli život na račun društva, ponašali se sasvim po njihovim pravilima. Društvo je bilo sretno što su oni tako poslušni, a ovi drugi su bili također sretni jer je društvo tako ispunjavalo njihove suptilne egoe - oni su vjerovali da su inkarnacija božanstva. Tako se odvijala tajna suradnja između takozvanih svetaca i društvenih struktura u kojima su rođeni.

Najstariji spis Hindusa Vede opisuje rituale u kojima se ne žrtvuju samo životinje da bi zadovoljili bogove već se nalaže da se i ljudska bića trebaju žrtvovati kako bi se zadovoljili bogovi koji i ne postoje, koje još nitko nije vidio. Ali, još ni do danas se nije čuo glas tih svetaca i mudraca da kažu da je to sasvim smiješno, krajnje nereligiozno i nespiritualno. Svi oni su samu išli ruku pod ruku sa društvom, podržavajući sve ono u što društvo vjeruje. Njihovo jedino zadovoljstvo je bilo u tome biti obožavani - a biti obožavan je i najbolja podrška tvom egu. Ako bi društvo željelo da on živi nag, on bi živio tako; ako bi društvo tražilo da živi u krajnjem siromaštvu, on bi živio tako. Jednostavno rečeno, Stari mudraci su upravo suprotnost novim buntovnicima. Stari mudraci su ponizni, ispunjeni egoizmom, potiskivana su bića. Po mom gledanju oni su bolesni - oni su bili spiritualno bolesni.

Novi buntovnik neće ići da se udvara vladi i njenim interesima. On je sasvim nezainteresiran za njihovo postojanje, reputaciju, ugled, obožavanje - on ne treba ništa od toga. Samo ljudi koji su unutra prazni trebaju takvu dekoraciju.

Novi buntovnik je prosvijetljeno biće - on je ispunjen i duboko sadržajan. On bitiše nezavisan, sam sa jasnoćom o svemu oko sebe. On će to i reći bilo da je to protivno društvu, nasljeđu, drevnoj tradiciji, spisima

-  on o tome ne mari. Za novog buntovnika istina je jedina religija. Za istinu on je voljan biti razapet.

Novi buntovnik je individualan, sasvim lišen lanaca i uzda svjetine - makar biti ti lanci od zlata. On je slobodan kao ptica u letu. On neće prihvatiti nijednu krletku ma koliko ona bila vrijedna. Istina je njegova religija, sloboda je njegov put. A biti svoj, sasvim svoj - to je njegov cilj.

Stari mudrac je sve odobravao. Novi buntovnik je borac - borac protiv svega što je loše, što je nehumano; on je borac protiv svega što je glupo i nenaučno. A toliko ima gluposti koje su proklamirali proroci,  sveci,  mudraci...  Toliko  mnogo  predrasuda  i  praznovjerja  je  ugrađeno  u  svaku  religiju,  svaku

tradiciju, u svako društvo tako da se novi buntovnik mora izboriti na svoj način protiv svih tih zapleta.

Njegovo oslobođenje od starog i utemeljenog, iracionalnosti i praznovjerja je jedna sasvim izražena nužnost na putu ostvarenja više svijesti. Što se više bori protiv lošeg u društvu, to sam biva sve bolji. Što je bolji, to je i smireniji više je u svom domu.

Stari mudraci su se pretvarali, bili su hipokriti. Novi buntovnik je jedno autentično humano biće. On nikada nije izražavao neku svoju nadmoć. On nikada nije izjavio: “Ja sam jedini božji sin”. Nije nikada izjavljivao: “Ja sam jedini božji izaslanik”. On nije objavljivao da je on jedina inkarnacija boga. On je samo izjavio i to sa ponosom i dostojanstvom - da je humano biće.

Jedan od najvećih mistika Čandidas ima jednu divnu pjesmu. Ja još nisam došao do ijednog značajnijeg stava: Sabar upar manus satya tahar upar nahin - “Istina o čovjeku je iznad svega i od toga nema ničeg višeg”.

Novi buntovnik je objavio ponos čovjeka i smrt boga i isto tako smrt svih spasilaca i proroka jer su oni nastojali da se izdignu iznad ljudskog bića. Novi buntovnik je deklaracija da nismo ništa posebno osim obično ljudsko biće -jednostavno, pošteno i probuđeno ljudsko biće koje ima svijest. Ljudsko biće koje poznaje sebe i koje zna da je svako drugi božanstvo za sebe. Novi buntovnik je deklaracija spiritualnog komunizma.

Svi su ti stari mudraci bili “superiorna bića” koja su osuđivala čovječanstvo. Oni su proklinjali ljudsku prirodu, ljudski instinkt. Po njima je biti ljudsko isto što i biti grješnik. Za novog buntovnika, biti ljudsko je biti sasvim prirodan i opušten u svojim instinktima; sa svojom inteligencijom, sa svojom intuicijom, biti ljudsko je

jedina moguća spiritualnost. Nema ničeg uzvišenijeg od toga.

Stari mudrac je uništio ponos kod čovjeka. On je tako uništio ljudsko dostojanstvo, a uzdigao lažnog boga na nepojmljive visine. Bog je uistinu bio lažan, ali je to bila njihova strategija jer su jedino tako mogli objavljivati da su bliski bogu, a daleko od ljudskog bića; oni su shodno tome tvrdili da imaju direktni kontakt sa bogom kao jedini sinovi božji: kao jedini njegovi izaslanici, kao njegova inkarnacija na zemlji. Hipoteza o Bogu je bila veoma korisna jer je pomagala mudracima, takozvanim svecima, da izdignu sebe i svoj ego na najvišu moguću razinu.

Novi buntovnik nema izmišljenog boga. On ima stvarno ljudsko biće. Njegov trud je u tome da razbistri, da rastereti ljudsko biće, da izdigne svijest na najviši nivo. Stari mudraci su imali Boga, unaprijed spremljenog Boga. Novi buntovnik je veoma kreativan. On je izazov svijetu: treba da stvoriš vlastitog boga u svome biću, treba da budeš bog. I taj bog neće biti protiv čovjeka; naprotiv, to će biti sasvim ispunjenje, rascvjetavanje, zrijevanje, stasavanje.

Čovjek je previše patio, bio je vrijedan previše. On je od sebe stvorio najružnije biće na zemlji. On je prihvatio ideologije koje su ga proklamirale kao grješnika, a hiljadugodišnje nastojanje u tom pravcu su stvorila osjećaj duboke krivice u njegovom srcu... krivicu koja mu nikada nije dozvoljavala da živi potpuno, koja mu nije dopuštala da voli intezivno, da pleše, da pleše strastveno, koja ga je sprečavala i ograničavala u svakom mogućem smislu.

Stari mudraci su bili agenti vlade, crkve, svećenstva, kraljeva i svih onih koji su imali moć i nastojali da zadrže tu moć - moć eksploatiranja, obrobljavanja. A ti mudraci su obavljali svoj posao veoma dobro. Njihova nagrada za to je bila samo njihov nahranjeni ego.

Novi buntovnik neće prihvatiti nikakvu krivnju, jer sve ono što je prirodno je u redu. To treba da se pročisti, da se odživi - ne da se potiskuje, ne da se zameće u nesvjesno već da se dovede pred svijest. Sve što je dano čovjeku treba da Buddhe iskorišteno na taj način kako bi život postao orkestar. Ništa nije loše, samo stvari nisu stavljene na pravo mjesto. A to je sve zbog poslova koje su vjekovima vodili mudraci, sveci i proroci - sve je to zbog tih ljudi. Zbog ispunjenja njihovih ega oni su igrali tu ulogu koja je zapravo jedan od najrainijih pojmova u povijesti čovječanstva.

Novi buntovnik je stvarni mudrac. On živi u potpunosti: intenzivno, koherentno, harmonično - tako da mudrost dolazi kao rezultat toga. Njegovo prosvjetljenje nije dar nekog boga. Njegovo prosvjetljenje je nagrada za njegov trud. To je vlastiti skriveni trezor koji je otkrio.

Što više biva u harmoniji... Njegova religija će biti harmoničnija: prirodna, opuštena; sa svjesnim naporom da stvori muziku od svog života, da stvori ples i slavlje. Stari mudraci su bili sasvim nekreativni - oni nisu stvorili ništa čime bi se ti morao ponositi. Novi buntovnik će biti stvaralac; stvarat će poeziju, muziku, stvorit će skulpture, stvorit će pjesme. On će postaviti trajne temelje svijetlom životu ovdje na ovoj planeti, ali ne poslije smrti već sada. Takvo buntovništvo je bilo potrebno tisućama godina unazad. Sada je vrijeme za to: oni koji imaju hrabrosti za to mogu izaći iz svojih robijašnica i objaviti smrt bogu i rođenje novog čovjeka. A razlike nema između onih starih mudraca i ovih starih mudraca, između one kulture i ove kulture, jedne religije ili druge religije - razlika je tek površna...

Majka je dala svojoj mladoj kćerki novac da ide u kino gdje ona nije nikada bila ranije. Kada se vratila kući njena majka je pitala: ,.Kako si prošla, kćeri?”

“Pa, mama, to je nešto nalik nedjeljnoj crkvenoj školi. U crkvi pjevamo: “Ustanite, ustanite za Isusa”. A u kinu oni viču: “Za ime Krista, sjedi dolje”.

Nema velike razlike...! Kršćanski mudraci, Hindus mudraci, džainski mudraci - nema velike razlike. Njihove riječi mogu biti nešto drugačije, njihove metode mogu biti drugačije - netko sjedi, a netko stoji - ali

njihov temeljni pristup je u tome da podrže ropstvo, da osude ljudskost i da proklamiraju Boga koji je zapravo najveća laž koju smo vjekovima tolerirali.

Bio je jednom jedan mladi svećenik koji je pošao u svoju prvu parohiju. Stari svećenik je tokom službe

stajao po strani i motrio da li mladi svećenik radi dobro. Mladi svećenik se veoma trudio i potom upita: “Ne radim to ipak jako dobro, zar ne, Oče”.

.,Pa, reče stari svećenik, nije tako loše za prvi put. Ali, sljedeći put ćemo imati manje .,Oh!..., ah...!, uh...!”, a mnogo više “Trr! Mrr! Brr!”

Mladi svećenik je okupljenoj masi nudio: “Uh!... Oh!...”.

Sve što je bilo zadovoljstvo za čovjeka bilo mu je zabranjivano. Bol, samoodricanje, mučenje je samo bilo podržavano. Bijeda i siromaštvo je bilo uzdizano na duhovni nivo i prikazivano kao duhovna vrlina -

“Blagoslovljeni su siromasi, njihovo je božje carstvo”. Veoma je čudno da ljudi kojima je dano carstvo

nebesko  gladuju  i  umiru  u  Etiopiji,  Indiji,  a  ljudi  koji  treba  da  završe  u  paklu  upravo  uživaju  u  svim blagodatima i zadovoljstvima koja može svijet da pruži. To je veoma čudna kombinacija!

Ako je svijet škola, tada se siromašnim moraju dati sva zadovoljstva kako bi oni bili spremniji, inače, čak i u raju će osjećati previše krivnje ako budu puno uživali. Oni će i tamo sa sobom odnijeti prethodna uslovljavanja. Ali društvo će biti zadovoljno što će se siromašnima reći da će dospjeti do carstva nebeskog,

jer  će  tamo  biti  lišeni  ikakve  želje  za  revolucijom,  neće  se  buniti  protiv  struktura  koje  su  ih  načinili

siromašnim.

Stati mudraci su bili antirevolucionarni. Oni su bili na strani onih koji su obrobljavali i izrabljivali siromašne. Novi buntovnik neće nikada biti agent krvopija, parazita. On neće reći: “Siromašni su blagoslovljeni”. On neće reći: “Ispaštaj svoj grijeh i bijedu ponizno jer poslije smrti ćeš dospjeti u carstvo božje”.

Ne postoji carstva božjeg - zbog toga se bogati ne zanimaju za takve stvari, čak i ne postavljaju takva pitanja. Oni su pozvali svećenike da kažu siromašnim da će dospjeti do carstva božjeg te tako svećenici intimno znaju da nema božjeg ishodišta i da nema ni Boga. To isto znaju i bogati. To je obična izmišljotina kako bi se siromašni zadržali u siromaštvu, kako bi se robovi zadržali u ropstvu, kako bi se otklonila revolucija bilo koje vrste.

Mlada djevojka je bila usamljena jedne večeri u svom domu zato je pozvala mladića. Uvela ga u primaću sobu, uključila električnu grijalicu, prigušila svijetlo, dala mu piće i posadila ga na kauč. On je počeo mrsiti njenu kosu, ljubiti vrat i obraze. Privukao je ka sebi, pritisnuo uza se, položio na pod i legao na nju, a

onda je zastao.

“Hajde, naprijed, naprijed” - prošapta ona.

“Ali, draga, ne znam što sada da uradim. Film se uvijek prekidao na ovom mjestu”.

Svako treba iskustvo. Prazni, ponizni, siromašni, potiskivani - oni će dospjeti do carstva nebeskog, a nemaju nikakvog iskustva o životnim radostima: veselju, pjesmama, plesu. Oni će samo stajati skamenjeni i začuđeni jer ne znaju ništa.

No, bogati čovjek je kroz povijest postavljao pitanja: “Mi smo napravili sve hramove, crkve; plaćali smo svećenike kojih ima na milijune u svijetu, štampali smo sve svete knjige i dijelili ih besplatno, poklanjali vrijedne stvar - i nismo zaslužili carstvo božje? Kakve besmislice ti govoriš? Ti si naš sluga, mi te plaćamo”.

Nikada se nitko nije suprotstavljao. Što je mogao biti razlog za to? Razlog leži u tome što svećenici i bogataši znaju sasvim dobo da je sve to samo jedna prevara - ne postoji bog, ni carstva božjeg. To je samo izmišljotina. To je izmišljotina sa kojom se siromašni narod drži utješen.

Novi buntovnik će donijeti buntovnost u svim dimenzijama života. On će pretvoriti ovu zemlju u raj. On će stvoriti Boga od svih ljudskih bića. Svako ljudsko biće ima mogućnost da Buddhe Bog jer može biti prosvijetljeno, može postati čista svijest.

To treba biti značenje Boga u budućnosti. U prošlosti bog je bio stvaralac. U budućnosti će on biti stvaralac ljudske svijesti. To će biti najviši vrh ljudskog slavlja, ljudske prosvijetljenosti, ljudske svjetlosti.

Novi buntovnik je prvi čovjek koji je imao priliku da Buddhe rođenje novog čovječanstva, koji je imao priliku da dovede novo, veliko čovječanstvo na zemlju, da sve izmišljotine izbaci iz upotrebe. To je bila smetnja čovječanstvu, zapreka. To je donijelo velike nevolje čovjeku. To je čovjeka ostavilo u ranama. Novi

čovjek će propovijedati zdravlje i cjelovitost. Život će postati naš jedini hram. Poštovanje života će biti naša

jedina religija.