BUHE

Ako buha nekoga ubode u ruku, ubodeni će saznati neku novostili dobiti pismo; ako ubode u vrat, promijenit će se vrijeme. Tko je na Pokladni utorak pojeo za ručak krvavicu ili kiseli kupus, smatrao se sigurnim od buha, a isto tako ako je na Pepelnicu bio išiban brezovim prućem. —> Gamad.

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller

Naslov izvornika

Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens 
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH, 
München 
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

* * *

BUHA

Buha je naziv za male insekte bez krila iz reda Siphonaptera. Buhe su vanjski paraziti koji se hrane krvlju sisara i ptica.

Najpoznatije vrste buha su:

• Mačija buha (Ctenocephalides felis),
• Pseća buha (Ctenocephalides canis),
• Ljudska buha ili obična buha (Pulex irritans)

SistematikaCarstvoKoljenoKlasaRedPodredovi

Pseća buha pod mikroskopom

Animalia

Arthropoda

Insecta

Siphonaptera

Ceratophyllomorpha Hystrichopsyllomorpha Pulicomorpha Pygiopsyllomorpha Morfologija Morfologija buhe Buhe su mali (duge 1,5 do 3 mm), pokretni, najčešće tamno obojeni, beskrilni insekti koji posjeduju cjevčicu na usnom aparatu prilagođenu sisanju krvi domaćina. Tijelo im je postranice spljošteno (latero-lateralno) što omogućava lakše kretanje kroz dlaku i perje domaćina. Noge su im dugačke, posebno zadnji par koji je prilagođen za skakanje (vertikalno do 18 cm, horizontalno do 33 cm[1]), oko 200 puta više od dužine tijela, što čini buhu najboljim skakačem u životinjskom svijetu (u odnosu na dužinu tijela). Tijelo im je čvrsto, polirano i pokriveno brojnim dlačicama okrenutim prema nazad[2] što omogućava lakše i brže kretanje. Tijelo može izdržati veliki pritisak, kao što je preživljavanje češanja. Dok se odrasle buhe hrane samo krvlju, njihove larve se hrane organskom materijom kao što je feces odraslih jedinki[3]. Životni ciklus Buhe se razvijaju kompletnom metamorfozom, prolezeći kroz faze embriona, larve, lutke i adulta. Životni ciklus počinje kada ženka izbaci jaja nakon hranjenja. Jaja se legu u grupicama do 20 komada, obično na domaćinu, nakon čega padaju na tlo. To se dešava najčešće na mjestima gdje domaćin se odmara ili spava. Jajima je potrebno oko dva dana da se izlegu.[4] Jaja mačije buhe Larve zatim izlaze iz jaja i počinju se hraniti dostupnom organskom materijom kao što su mrtvi insekti, feces i sl. Slijepe su i izbjegavaju svjetlost, drže se tamnijih mjesta kao što je pijesak, razne šupljine ili mjesto za spavanje domaćina. Larve se razvijaju 1-2 sedmice nakon čega stvaraju oko sebe kukuljicu i ulaze u stadij lutke. Nakon 1-2 sedmice totalno se razvijaju i spremne su izaći iz kukuljice. U slučaju da domaćina nema u blizini mogu ostati u kukuljici dok ne dobiju signal za izlazak, a to je prisustvo domaćina. Signal mogu biti vibracije, zvuk, toplina i ugljik dioksid.[5]. U fazi larve ili ličinke mogu i prezimiti. Nakon izlaska iz kukuljice odrasle buhe imaju jednu sedmicu da nađu hranu, nakon čega mogu preživiti od dva mjeseca pa čak i do godinu dana bez hrane. Cijeli životni ciklus može trajati od dvije sedmice, pa čak i do nekoliko mjeseci, u zavisnosti od okolnosti. Patogeneza Buhe napadaju različite vrste toplokrvnih kičmenjaka uključujući pse, mačke, ljude, kokoške, zečeve, vjeverice, pacove, miševe i dr. Buhe na tijelu domaćina uzrokuju svrab koji rezultira pokušajem domaćina da otkloni buhu griženjem, češanjem i sl. Također buhe kod nekih domaćina mogu uzrokovati i alergijske reakcije na pljuvačku buha. Najčešće posljedica buha na dumaćinu je blaga oteklina sa ubodnom tačkom na sredini. U nekim slučajevima može doći i do opadanja dlake kao posljedica frkventnog češanja, a u ekstremnim slučajevima može doći i do anemije. Buhe mogu biti i prenosnici bolesti kao što je npr. kuga[6], endemski tifus[7] ili himenolepijaza[8]. http://bs.wikipedia.org/wiki/Buha

BUHA U SNOVIMA:

BUHA - Vidjeti buhe - lažne vijesti, brige, siromaštvo. Loviti buhe - očekuje vas mukotrpan posao bez nagrade. Ubijati buhe - brige i nepredviđeni izdaci.

Okruženi ste dosadnim osobama, parazitima koji vas iskorištavaju.

* * *

Vrlo je pretenciozno nazvana knjiga: Sve o praznovjerju, a onda kroz navedene sadržaje otkrijemo da se pisac (sakupljač) ipak držao uglavnom kršćanskog kruga, jer pripadnici drugih religija ili možda ateisti vjerojatno ni ne znaju za Pepelnicu ili Pokladni utorak...

Čak je i u narodnim sanjaricama simbolika buha u snovima logičnija...

BUKA 

je prema vjerovanju protjerivala zle duhove, demone i vještice.Zbog toga se na početku godine puca, pucketa bičevima, a i novogodišnji vatromet počiva na tom vjerovanju. Zvonjava zvona navodno je vješticama oduzimala moć, tjerala —> mrave, razbijala olujne oblake itd. —>  Vještice, —> Bič.

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller

Naslov izvornika

Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens 
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH, 
München 
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

* * *

Ja mislim da čovjek još od pravremena buči samo zbog toga da rastjera svoj strah...

Siromaštvo, neznanje, lijenost, neimaština i prljavština otvaraju vrata svakakvoj gamadi, pa i buhama...

O borbi s buhama na kućnim ljubimcima, preparatima, ogrlicama za buhe mogu pričati vlasnici kućnih ljubimaca...

Nije to baš ni jeftin "sport"...

 

BUMBAR 

prema narodnoj mudrosti neće ubosti ako se zadrži dah. Bumbar ulovljen na Sv. Jurja / 23.04. /i sačuvan u novčaniku garantira da se on nikada neće isprazniti. Ali je bumbar koji bi uletio u kuću navodno donosio nesreću i siromaštvo. Govorilo se da se đavo, odstranjen iz tijela, pojavljuje kao bumbar. Jato bumbara navodno nagovještava lijepo vrijeme.Sreću u igri osiguravao je talisman od bumbarovog voska, zajedno s četverolisnom djetelinom koji je trebalo nositi uza se u vrećici od krtičine kože.

 

Najesen ugibaju svi bumbari osim oplođenih ženki. Na slici pod br. 3: bumbar.

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller

Naslov izvornika

Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens 
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH, 
München 
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

* * *

Tek odnedavno, od 1987. u Belgiji, uzgajaju se bumbari u kontroliranim uvjetima.    

U Nizozemskoj se koriste od 1988. Od tadašnje primjene na 3% površina usjeva rajčice, do 1991. na 95% površina, a već 1992. koriste se na 100% površina usjeva rajčice. Gotovo da nema zemlje u kojoj se bumbari ne koriste kao oprašivaći. Godine 2004. u svijetu je korišteno čak 1.000.000 (milion) kolonija bumbara. Danas se u naprednim poljoprivrednim zemljama bumbari redovito koriste kao oprašivaći  za 20 vrsta poljoprivrednih kultura i neizostavno, u sjemenskoj proizvodnji. Zašto je tome tako?!?

Bumbari su pri oprašivanju djelotvorniji od vjetra, strojnog/ručnog protresanja biljaka, primjene hormonskih preparata ili najpoznatijeg oprašivaća, pčele medarice, iz razloga što: 

• Vrlo je značajna karakteristika visokih vibracija tijela bumbara bez pomicanja krila, što je poznato kao „buzz“, efekt brujanja. Cvijetu rajčice su za kvalitetnu oplodnju potrebne vibracije od oko 400 hertza (Hz), a to postiže samo tijelo bumbara.
• Bumbari se vrlo lako snalaze u zatvorenom prostoru plastenika i staklenika, za razliku od pčele medarice, koja će uz to, u uvjetima visokih temperatura nervozno napadati i ubadati radnike pri uzgojnim poslovima na usjevima. Nije poznato da su bumbari ikada ikoga napali i uboli u takovim situacijama.
• Bumbari za razliku od pčele medarice nemaju aktivnu obranu, to jest ne napadaju i ne ubadaju u blizini košnice. Radilice kao i matice bumbara također imaju žalac, ali će ubosti samo instiktivno/refleksno, za potrebe vlastite, pasivne i nužne obrane. Ubosti će samo kada su stisnute, na primjer u ljudskoj šaci i kada ne mogu u bijegu odletjeti. Ali i tada će prije uboda pokušati se spasiti tako da se bace na tlo, kao padnu, okrenu se na leđa, "zastrašujuće" če zazujati i pokazujući svoj "zastrašujuće ružan" crni trbuh pokušati preplašiti protivnika. Ako ta varka ne uspije, ispustiti će karakterističan miris kao sredstvo odvraćanja/obrane.
• Ako ženka bumbara (radilica, matica) ne može izbjeći ubod, tada taj ubod neće biti „poziv“ drugim članovima kolonije za masovan napad, a kako je to slučaj kod pčele medarice.
• Bumbar od cvijeta do cvijeta leti puno brže nego pčela medarica.
• Na relativno niskim temperaturama (od 5°C) lete i „rade“, kao i za oblačna i kišna vremena, od ranog jutra do kasnog poslijepodneva.
• Bumbari na otvorenom polju nesmetano lete i rade pri vjetru brzine do 70 km/sat, dok je pčela medarica onemogućena u letu već pri vjetru od oko 30 km/sat.
• Bumbar je svojim krupnim tijelom  prekrivenim gustim dugim dlačicama, u stanju prenositi vrlo velike količine peluda s cvijeta na cvijet, što je od osobite važnosti za kvalitetnu oplodnju cvijeta.
• Bumbar za razliku od pčele medarice, nema naviku skupljati hranu samo sa atraktivnih vrsta cvijeća, već su skloni skupljati hranu sa cvijeća bližeg svome gnijezdu/košnici, pa sve dalje.
• Radilica bumbara tokom pojedinog izleta znatno duže ostaje vani u aktivnostima skupljanja hrane i tim dosljednije vrši službu oplodnje.
• Bumbari nisu izbirljivi u pogledu vrste biljke i cvijeta s kojeg će skupljati hranu za svoje leglo, tako da cvijet svake biljke u uzgoju oni temeljito posjećuju i nezamjenjivo dosljedno vrše službu oplodnje.
• Pčele medarice, kao i drugi prirodni oprašivaći, u stanju su pružati svoju uslugu samo u ograničenom dijelu godine. Sada, kada se bumbarske kolonije uzgajaju u kontroliranim uvjetima, oni su dostupni tokom cijele godine.
• Ako u rano proljeće nastupi kišno i hladno vrijeme (do max. 12-tak °C) , a voće uđe u fazu cvjetanja,(ribiz, marelica,jabuka, kruška, malina, itd.) pčela medarica će tada biti beskorisna. Voćni cvjetovi će ostati neoplođeni, a voćar unatoč svim primijenjenim agrotehničkim mjerama mora računati na poslovanje sa velikim gubitcima za tu uzgojnu sezonu. Međutim, ako se u takovoj situaciji voćnom nasadu pruži bumbarska usluga oprašivanja, navedeni problemi će biti eliminirani.
• Bumbarske kolonije ne ugrožavaju nametnici, tako da ih tokom života kolonije nije potrebno tretirati kemijskim sredstvima.
• Oprašivanje vibratorima ili ručnim protresanjem biljke,(paradajz) je skupo, oduzima puno vremena, slaba je oplodnja cvijeta a što rezultira manjim prinosima loše kvalitete i neujednačenih plodova. Samo bumbar može dovoljno kvalitetno protresti cvijet, a istovremeno prenositi pelud sa cvijeta na cvijet, sa prašnika na tučak.
• Kako cvijet rajčice, tako i cvijeće drugih biljaka, za što kvalitetniju oplodnju mora biti izložen određenim vibracijama. Koliko je poznato, samo bumbarsko tijelo proizvodi dovoljno snažne vibracije kroz poznati „buuz“ efekt brujanja.
• Upotreba hormonskih sredstava za oplodnju, štetna je za zdravlje i ne zadovoljava današnje ekološke norme.
• Nakon upotrebe hormonskih sredstava plodovi su daleko niže i neujednačene kvalitete, šuplji, bez dovoljnog broja sjemenki ili s nerazvijenim sjemenkama, te bez arome, a sve zbog nepotpune oplodnje i oštećenja cvijeta.
• Nakon upotrebe bumbara kao oprašivaća kod rajčica, i drugih povrtlarskih te voćnih kultura, dobivaju se krupniji, soćniji i ukusniji plodovi, te grozdovi ujednačenih plodova izjednačene kvalitete sa zastupljenim svim karakteristikama određene sorte koji se lakše čuvaju u transportu i skladištenju, te u potpunosti poprimaju kvalitetu i ostale karakteristike uzgajane vrste.
• Plodovi nastali nakon bumbarske usluge oprašivanja cvijeta, sadrže više vitamina, minerala i drugih pripadajućih korisnih sastojaka,  te su kao takvi korisniji u ishrani.
• Korištenjem bumbara produktivnost se povečava od 17%-25%, a u ovisnosti o vrsti uzagajane kulture, primjenjenim agrotehničkim mjerama i drugim činiteljima.
• I zaključno:
  • Primjena bumbara kao oprašivaća u uzgoju povrća, poglavito u zatvorenom prostoru plastenika i staklenika,  neizostavna je agrotehnička mjera. 

Bumbarski ubod 

 

Bumbari su iznimno miroljubiva bića i objektivno ne predstavljaju nikakvu opasnost.

Bumbari za razliku od pčele medarice nemaju aktivnu obranu, to jest ne napadaju i ne ubadaju u blizini košnice. Radilice kao i matice bumbara također imaju žalac, ali će ubosti samo instiktivno/refleksno, za potrebe vlastite, pasivne i nužne obrane.

Ubosti će samo kada su stisnute, na primjer u ljudskoj šaci i kada ne mogu u bijegu odletjeti. Ali i tada će prije uboda pokušati se spasiti tako da se bace na tlo,  kao da padnu, okrenuti se na leđa, "zastrašujuće" zazujati i pokazujući svoj "zastrašujuće ružan" crni trbuh pokušati preplašiti protivnika.

Ako ženka bumbara (radilica, matica) ne može izbjeći ubod, tada taj ubod neće biti „poziv“ drugim članovima kolonije za masovan napad, a kako je to slučaj kod pčele medarice.

Muški članovi bumbarske kolonije (trutovi) nemaju žalac.
Međutim, ženski članovi bumbarske kolonije (matice, radilice) imaju žalac i u mogućnosti su prilikom uboda u ljudsku kožu ispustiti otrov sličan otrovu pčele medarice ili ose, ali izrazito blažeg djelovanja. Za razliku od žalca pčele medarice, bumbarski žalac nema kontra kukicu, tako da jedna ženka teoretski može višekratno ubosti.

Bumbarski otrov vrlo blagog je djelovanja. Tako da kod većine ljudi prilikom uboda bumbara može doći samo do blage lokalne reakcije u obliku crvenila, laganoga bola, žarenja, otekline na mjestu uboda, te u najkasnijoj fazi je moguć neznatni svrbež. Svi spomenuti simptomi su svedeni samo na mjesto uboda i nestaju već za nekoliko sati, a najduže za nekoliko dana.

No, koliko je bumbarski otrov blagog djelovanja, kazuje iskustvo osoba iznimno alergićnih na pčelinji otrov, koje nakon uboda bumbara nisu imali nikakvih problema ili štetnih posljedica. Moguće su komplikacije ukoliko se dogodi ubod u usta ili grlo, jer tada može doći do gušenja.

Upozoravamo da osobe izrazito alergične na pčelinji otrov izbjegavaju situacije u kojima bi mogli zadobiti ubod bumbara.

  Ukoliko se to ipak dogodi, potrebno je u najkraćem vremenu potražiti liječničku pomoć.

http://www.kebet.net/index.php/zasto-bumbari

* * *

 

Eto, narod se previše ne zamara logikom, pa je po Hillerovom zapisu; bumbar u kući – nesreća i siromaštvo; bumbar u novčaniku – nepresušni izvor novca, a ja bih rekla da je bumbar postao talisman za novac samo onima koji su se hrabro odlučili za uzgoj bumbara i od toga u ovom istrebljivačkom svijetu, napravio posao života…

BUNIKA 

se smatrala sastavnim dijelom —> vještičje masti. Tko je uza se nosio buniku, nije mogao dobiti kugu. Trgovci bi njezino sjeme sipali pred svoje dućane da bi pravili dobre poslove. Protiv uloga pomagalo je ulje koje se polijevalo po bunici ubranoj na Ivanje /24.06./ i zakopanoj u loncu. Taj se lonac smio iskopati tek na Badnjak, točno u ponoć.

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller

Naslov izvornika

Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens 
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH, 
München 
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

* * *

Bunika (Hyoscyamus niger)

Zeljasta biljka iz porodice pomoćnica, a razlikujemo dvije otrovne vrste: crnu i bijelu buniku

Sastav

U sjemenu sadrži masna ulja, škrob, gorke materije, hioscipikrin i nešto eteričnog ulja. Bunika raste kao korov na zapuštenim mjestima, na neobrađenim poljima, uz putove i ograde. Može narasti do jednog metra visine, s jednostavnom ili razgranatom stabljikom. Listovi su duboko nazubljeni. Ima žućkaste cvjetove s mrežastim ljubičastim žilama na laticama. Plod je tobolac s mnogo sjemenki. Ono što se ne vidi na slici je da površina cijele biljke obrasla ljepljivim dlačicama, pa je cijela biljka ljepljiva pri dodiru i neugodna mirisa. Sadrži hiosciamin, skopolamin, apoatropin i atropin. Svi dijelovi biljke su otrovni - list, cvijet, korijen, sjeme.

Ulični nazivi

Bunika nema posebnih naziva na ulicama, jer se na ulicama ne klasificira kao droga, već kao iznimno toksična biljka, a i pomalo je zaboravljena u društvu.

Narodni nazivi za buniku su:balam, baunika, blem, bun, svinjski bob, svirnjak, trava od bunila, trava od zuba, uspavljiva trava, velebilje, veliko bilje, zubna trava, zubnjača.

Načini uzimanja

Oralno, konzumiranjem svježih bobica.

Djelovanje

Euforija, pretjerani doživljaji okoline, senzibilnost, doživljavanje Više Sile, doživljavanje mističnog i transcedualnog svijeta, osjećaj lebdenja sve do razdvajanja tijela i duha. Često komatozno stanje, pa čak i smrt, prekidanjem glavnih djelovanja mozga.

Posljedice uzimanja

Rizici i dugoročne posljedice:strah (paranoja), neprimjereno vladanje, psihotične reakcije, podvojenje ličnosti, pa čak i smrt.

Potencijal ovisnosti:tjelesno - rijetko. Psihički - načelno moguće, ali zbog samo jednoga iskustva prekomjerne doze toxamina, većina konzumenata ne želi ponoviti iskustvo.

Toksičnost ove biljke zaista nije za igru i otkrivanje sebe, odnosno dokazivanja među mladima. Naivna konzumacija plodova ove biljke završava kao kvantitativni poremećaj svijesti (koma) ili u gorim slučajevima prestanak svih bioloških funkcija koje definiraju živi organizam (smrt) konzumenta. 

Simptomi

Prvi, najtipičniji simptom djelovanja privremeni je gubitak pamćenja. Znakovi trovanja nastupaju vrlo brzo – javljaju se crvenilo u licu, ubrzani puls, suhoća u ustima, žeđ, nemir i osjećaj euforije, poriv za brzim govorenjem, halucinacije i delirij.

Nastupaju i probavni poremećaji, omaglica, povraćanje, teškoće pri disanju, izražen je simptom raširenih zjenica sa smetnjama vida. Blokada svih parasimpatičkih funkcija posredovanih muskarinskim receptorima. Biljka je često upotrebljavana među mlađom populacijom radi znatiželje i iskustva, koje može završiti vrlo tragično.

Povijest

Kao otrovna i opasna biljka bila je poznata još u starom vijeku. U srednjem se vijeku koristila za umirenje i i uspavljivanje (zbog relativno visokog sadržaja skopolamina). Bila je sastavni dio ljubavnih napitaka i masti vještica. Zlorabila se pri mnogim čarolijama, spominje se kao otrov u Hamletu, a i smrt Julije povezuje se s napitkom spravljenim s bunikom. Zbog takve primjene dugo je bila izvan terapijske primjene, no danas je uvrštena u europsku farmakopeju.

Suvremena fitoterapija pripravke iz lista crne bunike rabi u strogo kontroliranim dozama, kao sastavni dio sredstava protiv astme (astma-cigarete). Osim ekstrakata i danas se izrađuje ulje bunike koje se u nekim krajevima rabi za utrljavanje protiv reumatskih i drugih bolova. Stari Egipćani su još 1500. godine  p.n.e. opisali u Ebers-papirusu njihovo znanje o Hyoscyamus niger, a Homer opisuje magična pića tom biljkom. Također je često korištena u antičkoj Grčkoj kao otrov kada se simuliralo ludilo i za proročanstva.

http://www.ne-droga.org/o-drogama/bunika-hyoscyamus-niger

* * *

BUNIKA
Hyoscyamus Niger



Bunika je do 1m visoka, jednogodišnja ili dvogodišnja biljka. Lišće bunike je veliko,duboko urezano i postavljeno na stabljici bez peteljke.Cvjetovi su žućkasti sa ljubičastim žilicama,postavljeni na kratke peteljke.
Plod je žućkastosmeđa  čahura  puna sjemenja.
Biljka je ljepljiva i dlakava,neugodnog mirisa a ukusa je gorkog i ljutog .

Svi dijelovi biljke su otrovni!

Pripada istoj porodici i ima slične sastojke kao i Velebilje(Atropa Belladonna).

Sadrži hiosciamin, skopolamin, apoatropin i atropin.
U sjemenu sadrži masna ulja,skrob,gorke materije,hyoscipikrin i nešto eteričnog ulja.

Raste skoro svuda blizu naselja kao korov, pored ruševina, na zapuštenim i neobrađenim mjestima isl.

Cvjeta u junu i julu pa se tad i bere.

 
Iako otrovna koristi se u liječenju išijasa i reumatizma živaca,neuralgije, histerije i hipohondrije, padavice, kašlja svih vrsta i krvavog iskašljavanja,mokraćnog mjehura te protiv grčeva u želucu,crijevima.
Upotrebljava se i kod oboljele rožnjače oka i upale zjenice.
Liječenje ovom otrovnom biljkom preporučljivo je uglavnom u obliku tinkture.

Znakovi trovanja bunikom (koja parališe CNS) u početku su  izraženi kroz mučninu i povraćanje ,opšte crvenilo i suha usta,kroz otežano disanje i gušenje,usporavanje pulsa,proširenje zjenica  a zatim nastaju različite psihičke tegobe vidljive kroz poremećaj u ponašanju, halucinacije isl. poslije čega otrovani pada u dubok san,a zatim i u komu.
 

 http://aloavera.blogger.ba/arhiva/2011/05/02/2750266

  * * *

Prije par godina je na kampiranju poznatog političara sa njegovim prijateljima i bunika bila "začin" partijanju, ishod je bio smrtni slučaj... Često i školarci eksperimentiraju s bunikom, no, svijet je u bunilu i bez bunike... Neznanje je svakako najveći čovjekov neprijatelj...  

BURMUT

navodno čisti želudac, tjera zubobolju i uši, liječi čireve i štiti od kuge - tako barem piše jedna knjiga o ljekovitim biljkama iz 17.stoljeća.

 

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller

Naslov izvornika

Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens 
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH, 
München 
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

* * *

 

 

burmut (tur. buruntu, od burun: nos i otu: trava), posebnim načinom fermentiran prah od duhanskog lišća, koji se uživa uvlačenjem kroz nosnice (šmrkanjem). Njegova uporaba isprva se udomaćila na francuskom dvoru, kamo je poslanik J. Nicot poslao 1560. duhanski prah iz Lisabona, tada namijenjen za liječenje glavobolje kraljice Katarine Medi

ci. Tijekom stoljeća uporaba burmuta raširila se diljem zemalja; u suvremeno doba znatno se smanjila u korist cigara, cigareta i lule. Burmut se obično nosio u malim, često umjetnički izrađenim kutijicama zvanima burmutice.

* * *

 

BURMUT/ICA U SNOVIMA

BURMUT - Ljutit ćeš se. Burmuticu dobiti - velika počast.

Obzirom da burmutice viđamo još samo u muzejima, imajte to  na umu pri tumačenju takvog sna.

* * *

ŠOKANTNA ISTINA O DUHANU: Kako je duhan od ljekovite biljke postao glavni krivac za većinu modernih bolesti?

 

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Duhan (Nicotiana tabacum) je biljka koju su milenijima uzgajali autohtoni narodi Kariba i Amerika. Koristili su je kao pesticid, lijek, za spravljanje tinktura, obloga i naravno za pušenje. Do prije sto godina duhan se smatrao lijekom, no nakon drugog svjetskog rata, pušenje i duhan postaju optuženi za uzrokovanje najgorih terminalnih bolesti na planeti od kancerogenih oboljenja svih dijelova respiratornog trakta do moždanih udara, kardiovaskularnih oboljenja i tako dalje. No što se zapravo događa iza zavjesa politike i gospodarstva sljubljenih sa sponzoriranom znanošću, gotovo nitko ne zna.

Povijest duhana

Američki domoroci su uglavnom koristili „pravi duhan“ rustičnu podvrstu duhana koja je bila sveta biljka i koja se koristila za brojne religijske rituale, od posvećivanja žetve, lova i ribolova, do slavlja za rođenje i tugovanja za umiranje i naravno kao sredstvo meditacije, divinacije i mirenja zaraćenih strana zbog čije je simbolike nastala kovanica „lula mira.“ Indijanci su koristili duhan i kao pesticid i insekticid te za liječenje upale pluća, bronhija i sinusa. Da, dobro ste pročitali – Indijanci su samonikli duhan koristili kako lijek.

Ako je duhan toliko opasan, tada ovakve slike ne bi trebale postojati. Kako je moguće da ljudi uz svakodnevno pušenje duhana dožive duboku i zdravu starost?

Zapadnjačko društvo ovu biljku poznaje pod nazivom Lobelia inflata ili Indijanski duhan. O nevjerojatnim svojstvima ove rustične vrste duhana smo pisali u tekstu pod nazivom „INDIJANSKI DUHAN: Čisti i regenerira pluća.“ Španjolski konkvistadori su umijeće sadnje duhana prenijeli u Europu, a Englezi su svoje podvrste duhana donijeli iz Sjeverne Amerike to jest područja primarne kolonije koja je naziv dobila po „djevičanskoj“ kraljici Elisabeti I Tudor. Nekadašnja kolonija Virginia je postala poznata po istoimenom duhanu zlatne boje, a od nekadašnje Virginia Tobacco Company su nastali ne samo najveće duhanske kompanije na svijetu već i bankari, naftni magnati, sveučilišta, zaklade fondacije itd. Duhan ima preko 60 različitih podvrsta, no najviše se uzgaja Virginia i Burley.

Duhan danas

Duhan se danas uglavnom proizvodi u SAD-u, Brazilu, Turskoj, zemljama bivše SSSR, Kubi i Njemačkoj. Industrijska masovna proizvodnja duhana je stvorila brojne vrste cigareta i tržište koje broji, po konzervativnim kalkulacijama, oko 30% sveukupne svjetske populacije starije od 18 godina.

Od šezdesetih godina XX vijeka duhan je sve češće i sve agresivnije proglašavan glavnim uzročnikom raka pluća, bronhija, grla, nosa i dušnika, te se pušenje duhana počelo smatrati uzročnikom stvaranja kardiovaskularnih poremećaja i bolesti, uključujući stvaranje tromba, srčanog udara i zastoja, aritmije, te je optužen i za nastajanje moždanih udara.

Znanost je pronašla preko 500 opasnih kemikalija u duhanu i, naravno, rastrubila kako nikotin stvara ovisnost.

Što se zapravo događa?

Bezobrazno trovanje potrošača

U modernim cigaretama se nalazi točno 600 kemijskih aditiva koji su uglavnom kancerogeni toksini i stvaraju ovisnost. Ti aditivi u cigarete dolaze preko prehrane i gnojenja zemljišta na kojemu se sadi duhan, preko zaštitnog špricanja insekticidima, pesticidima i herbicidima, te u najvećoj mjeri za vrijeme industrijske obrade u tvornicama.

Zahvaljujući trovanju duhana u dimu se nalaze:

Benzen (Kancerogen i asocira se s nastajanjem leukemije)

Formaldehid (Uzrokuje kancerogena oboljenja, probleme na koži i gastrointestinalne poremećaje)

Amonijak (Dodaje se za pojačavanje ukusa u cigaretama, oslobađa nikotin iz cigareta, toksičan je)

Aceton (Koristi se kao otapalo za ostale kemijske aditive – toksičan je)

Industrijske cigarete su prepune toksičnih i kancerogenih spojeva.

I još brojne druge kemikalije. Iako nas se svakodnevno upozorava o štetnosti duhana, nitko ne želi raspravljati o tome kako su opasne i toksične kemikalije došle u biljku koja do prije nepunih sto godina nije stvarala takve probleme. Odgovor je jednostavan, svih 600 kemijskih aditiva u cigaretama su odobrene od strane FDA – krovne američke udruge za hranu i lijekove. Iako je 2009. godine zakonom pod nazivom Tobacco Control Act, naređeno kompanijama što smiju stavljati u duhan, u potpunosti se zaboravilo na gnojiva, pojačivače ukusa, pesticide, insekticide i herbicide. FDA današnje cigarete s više od polovice tisuća kemikalija naziva Modified Risk Tobacco Product (MRTP) no to je zapravo obično laganje ljudi.

U tekstu koji možete pogledati ovdje, možete čak vidjeti i način kako se FDA pokušava izvući iz pogreški iz prošlosti. Jedna od njih su takozvane cigarete sa smanjenim ili malim dijelom katrana koje su bile nabijene s preko 5000 različitih kemikalija. Ljudi koji su pušili ili koji još uvijek puše takve proizvode bi trebali dobro promisliti što ubacuju u svoje tijelo.

Treba li uopće podsjećati javnost da mi kopiramo sve što dolazi iz SAD-a te da je naš industrijski duhan okupan u jednakom ili sličnom broju kemikalija kao i američke cigarete?

Ako mislite da je ovo sve što nam se u duhanu i o duhanu podvaljuje, moramo vas razočarati: mi smo tek na početku otkrivanja istine koja se krije „kao zmija noge.“

Organski duhan i duhan bez aditiva, ne sadrži sve ove štetne kemikalije, no na žalost duhanska industrija ne želi imati ništa s takvim duhanom jer ne donosi maksimalnu dobit dok sponzorirana znanost ne želi ohrabrivati pušaće s istinom jer bi se na takav način uvelike minimalizirala zarada velikih farmacijskih kompanija koje zarađuju ogroman novac na različitim proizvodima za odvikavanje od duhana i, naravno, na čarobnim „pilulama“ za smirenje. No o toj ćemo stvari pisati u donjem dijelu teksta, a mi nastavljamo s najtragičnijom činjenicom vezanom za duhan: otkrit ćemo poveznicu između duhana i kancerogenih oboljenja.

Duhan ne stvara kancerogena oboljenja već radijacija

Kada je uvažena online tiskovina Green Med Info objavila podatke o namjernom prešućivanju visoke radijacije u listovima duhana, javnost je bila toliko šokirana te je većina čitatelja odbacila ove podatke kao senzacionalističke i bezvezne, no zapravo Green Med Info je otkrio tajnu koja nam se krije od eksplozije prve atomske bombe – Trinity (iz 1945.) i 2000 naknadnih eksplozija koje su u potpunosti zagadile našu biosferu.

Radijacija postaje sve veći globalni problem no mi o tome ne znamo baš puno jer se kriteriji za mjerenje zračenja i granice podnošljive radijacije konstantno mijenjaju i podižu kako bi nivo radijacije prividno ostao u dozvoljenim granicama. O tome smo pisali ovdje.

No da bi shvatili da je umjetno povećana razina radijacije problem kojeg ne smijemo zanemarivati, podsjetit ćemo kome trebamo zahvaliti na takvom zločinu protiv čovječanstva i prirode.

Prva zvanično priznata eksplozija atomske bombe dogodila se 16.07.1945. u pustinji Joranda del Muerto koja se nalazi samo 56 kilometara južnije od grada Socorroa u Novom Meksiku. Naravno da se žitelji Socorra još uvijek zrače zahvaljujući ovakvim i sličnim luđačkim patokratskim eksperimentima.

Trinity prva eksplozija atomske bombe, označila je početak nuklearnog doba i bezočnog zračenja naše biosfere.

Od 1945 – 1995. obavljeno je točno 2053 eksplozije različitih vrsta radioaktivnih naprava; od toga SAD-u možemo „zahvaliti“ na 1032 eksplozije atomskih bombi. SSSR je kriv za 715 eksplozija atomskih bombi, Francuska je kriva za 210 eksplozija, Velika Britanija za 45, Pakistan za dvije, Indija za četiri, Kina za 45 atomskih eksplozija. Ta radijacija se desetljećima akumulirala u tlu, zraku i vodi, a mi danas plaćamo visoki danak za takve zločine.

Želite li bolje vizualizirati što je patokracija – vladavina psihopata – radila između 1945-1998 godine, preporučamo vam da pogledate odličan video klip Isaoa Hashimotoa koji je pokazao kada su i gdje eksplodirale atomske bombe na našoj planeti.

Duhan nije sam po sebi primarni uzročnik raka; glavni uzročnik je radijacija. Iako duhanska industrija zna kako radijaciju ukloniti iz duhana uz pomoć kiselinskog ispiranja, oni to ne rade jer tada iz duhana nestaju sve kemikalije koje stvaraju ovisnost.

Još 1964. je otkriveno kako je glavni uzročnik radijacije u duhanu Polonij 210 koji nastaje raspadom Urana, glavnog „goriva“ gotovo svih nuklearnih eksplozija koje su napravljene u proteklih 70 godina. Duhan iznimno jako zadržava radijaciju u listovima kada se prehranjuje s umjetnim gnojivom. Organski duhani i duhani bez aditiva imaju radijaciju manju od one koja se nalazi u bananama.

Prema izračunima Agencije za Očuvanje Okoliša – EPA, dugotrajna akumulacija radioaktivnih alfa čestica, koje u naša tijela dolaze pušenjem industrijskih cigareta, uzrokuje 120-138 smrti zbog raka pluća na uzorku od 1000 regularnih pušača. Cijeli tekst možete pročitati ovdje.

No ipak, nisu svi znanstvenici pjevali jednu te istu pjesmu glede duhana i nisu svi okretali glavu o učinku akumulativne radijacije na naše tijelo. Kada se Joe Vialls, poznati samostalni i neovisni istražitelj na polju internacionalnih vojnih operacija, pozabavio temom radijacije i učinka duhana na naše tijelo, dogodila se u najmanju ruku, mala revolucija jer je njegov tekst glasio: „Pušenje pomaže u prevenciji raka pluća“. Mi smo ovaj tekst preveli s velikim zadovoljstvom, ne zato što neki od urednika Matrix Worlda uživaju u organskom duhanu, već zato što je Vialls detaljno prikazao koliko nas se laže o duhanu.

Vialls je napisao slijedeće:

„Određene vlade znaju da su njihova djela iz prošlosti direktno uzrokovala većinu raka pluća i raka kože u današnjem svijetu, tako da oni poduzimaju sve mjere da bi svalili krivicu na druge i da se ograde od bilo kakve financijske odgovornosti i tako sve svale na bezopasni organski duhan. Kao što ćemo saznati u daljnjem dijelu ovog izvješća, organski duhan nikada nije naudio nikome, i na određene načine može opravdati dokaze da osigurava zavidnu zaštitu za naše zdravlje. Ne dijele sve vlade na svijetu isti problem. Japan i Grčka imaju najveći broj odraslih pušaća na svijetu, ali najmanji broj raka pluća. U direktnom kontrastu sa njima: Amerika, Australija, Rusija i neke zemlje u Južnom Pacifiku imaju najmanji broj odraslih pušaća na svijetu ali imaju i najveći broj oboljelih od raka pluća. Ovo je glavni trag u rasplitanju apsurda i otkrivanja zapadnjače medicinske laži o tome da „pušenje izaziva rak pluća.“

Jasno nam je kako ovakvi podaci djeluju na ljude koji su se do sada sretali samo s aktivnom propagandnom protiv pušenja duhana, no Vialls ne staje na otkrivanju stravične istine o radijaciji:

„Ako mikroskopski radioaktivni izotop padne na vašu kožu dok ste na plaži, dobit ćete rak kože. Udahnete li samo jednu česticu iste smrtonosne nečistoće, smrt od raka pluća postaje neizbježna, osim ako ste jako sretni pušač cigareta. Mikroskopska radioaktivna čestica zakapa se duboko u tkivo pluća, u potpunosti iscrpljuje limitirane rezerve vitamina B17 u vašem tijelu i uzrokuje galopirajuću nekontroliranu mutaciju stanica.”

Vialls dalje piše:

“Kako možemo biti sigurni da čestice radioaktivne nečistoće zaista uzrokuju rak pluća svaki put kad se subjekt njima izloži? Za prave znanstvenike, nasuprot medicinskim šarlatanima i vladinim propagatorima, ovo uopće nije problem. Da bi se bilo koja teorija znanstveno prihvatila, prvo mora biti dokazana u skladu sa rigoroznim zahtjevima univerzalno prihvaćenima od strane znanstvene zajednice. Kao prvo treba izolirati radioaktivni izotop za kojeg se sumnja da uzrokuje određene posljedice, a nakon toga treba izvršiti propisno kontrolirane laboratorijske eksperimente da bi se dobili rezultati, npr: rak pluća u sisavaca.

Znanstvenici su bezobzirno žrtvovali desetke tisuća miševa i štakora na ovaj način kroz mnoge godine, namjerno podlažući njihova pluća radio aktivnim supstancijama. Dokumentirani rezultati ovih žrtava su posvuda identični. Svaki miš ili štakor je razvio rak pluća, svaki miš i štakor je nakon toga umro. Teorija je tako pretvorena u čvrstu znanstvenu činjenicu pod strogo kontroliranim laboratorijskim uvjetima. Osumnjičena supstancija (radioaktivna tvar) izazvala je određene rezultate (rak pluća) kad bi ih sisavci udahnuli.
Sveopća magnituda rizika od raka pluća u ljudi zbog radioaktivnih otpadaka iz atmosfere nije nikako preuveličana. Britanija, Amerika, a potom i Rusija su zabranili atmosfersko testiranje nuklearnih eksplozija 5. kolovoza 1963. godine, nakon što je više od 4200 kilograma plutonija raspršeno diljem atmosfere. Mi znamo da manje od jednog mikrograma (milijunskog dijela grama) udahnutog plutonija uzrokuje neizlječivi rak pluća kod ljudi, i isto tako znamo da je vaša „prijateljski“ nastrojena vlada raspršila 4200000000 smrtonosnih doza u atmosferu sa životnim vijekom poluraspadanja radioaktivnih čestica od 50000 godina. Zastrašujuće? Na žalost, bit će i gore.“

Iako Pu-238 ima poluraspad od 87,7 godina, Pu-239 ima poluraspad od najmanje 24000 godina, o ovom se podacima još uvijek lome koplja jer samo Pu-242 ima poluraspad od nevjerojatnih 374000 godina, no u svakom slučaj čak i ako trebamo “čekati samo 24 tisuće godina” problem umjetno izazvane radijacije na planeti je više nego li alarmantan.

Vialls je nakon matematički preciznog pojašnjivanja što se zapravo dogodilo s našom bisoferom nakon nesretne eksplozije Trinityja pojasnio koliko je politika utjecala na znanost, posebice na zdravstvenu skrb i medicinska istraživanja i to, naravno, na našu štetu:

„12 godina nakon kataklizmičkog Trinity testa postalo je očito da zapadnjačkoj vladi ove stvari potpuno izmiču kontroli. 1957. godine Savjet za Britansko Medicinsko Istraživanje je napravio izvješće u kojem navodi da se na globalnom planu „smrt od raka pluća više nego udvostručila u periodu od 1945. i 1955.“ iako nisu ponudili nikakvo objašnjene za uzrok. Za vrijeme tog istog desetogodišnjeg perioda, smrt od raka u samoj blizini Hiroshime i Nagasakija je narasla do neba. Do kraja zvaničnih atmosferskih testiranja 1963. pojava raka pluća na pacifičkim otocima povećala se za pet puta od 1945. Vlade su zeznule naš okoliš za narednih 50000 godina i bilo je krajnje vrijeme da „velika vlada“ počne raditi jake diverzijske akcije.“

Krovna agencija UN-a za atomsku energiju, je postala centar interesa zagovornika ratnog i mirnodobskog korištenja nuklearne energije, bez ikakve želje i interesa za očuvanje našeg zdravlja.

Kao da ovo nije sasvim dovoljno, Svjetska Zdravstvena Organizacija – WHO je 1959. godine potpisala ugovor s IAEA – krovnom svjetskom agencijom za atomsku energiju, u kojoj se WHO obavezuje da neće ispitivati kako radijacija djeluje na ljude, točnije, da neće aktivno sudjelovati u istraživanjima efekata radijacije na ljudska bića. Naročito ako su ona negativne prirode. O ovom sramotnom ugovoru možete više saznati ovdje.

No još uvijek nismo dobili odgovor kako je patokracija okrivila duhan za stvaranje najvećeg broja raka u ljudi. Vialls nam nudi izvrstan odgovor:

„Kako ljudi mogu dobiti dokaze kako dobivaju rak pluća i da su za to krive vlade ako ih se nikada ne može navesti da priznaju odgovornost ili ih za to tužiti? Jedina druga očita supstancija koju ljudi unose u svoja pluća osim zraka je, naravno, duhanski dim, tako da su vlade na to obratile pozornost. Slabo kvalificirani medicinski „istraživači“ odjednom su bili preokupirani ogromnim vladinim programima koji su svi bili koncentrirani na istu metu: „dokazati da pušenje duhana uzrokuje rak pluća“. Pravi znanstvenici (naročito neki poznati nuklearni fizičari) otužno su se smiješili na prijašnje jadne pokušaje uspostave protupušačkog lobija i sve ih uvukli u najsmrtonosniju stupicu. Takozvani medicinski istraživači su bili prozvani da dokažu lažne tvrdnje pod istim krutim znanstvenim pravilima koja su korištena za dokazivanje utjecaja radioaktivnih čestica na stvaranje raka pluća kod sisavaca.

Zapamtite, da bi bilo koja teorija postala sveprihvaćena od znanstvene zajednice, mora biti dokazana u skladu sa rigoroznim zahtjevima koji su univerzalno dogovoreni od strane znanstvenika. Kao prvo, osumnjičena supstancija (duhanski dim) mora biti izolirana, tada korištena u dobro kontroliranim laboratorijskim eksperimentima da bi dobili određen rezultat tj. da bi dokazali da uzrokuje rak kod sisavaca. Usprkos naporu da izlože na desetke tisuća naročito osjetljivih miševa i štakora ekvivalentu od 200 cigareta dnevno periodu od jedne cijele godine, „medicinska znanost“ nikad nije uspjela dobiti rezultate da uzrokuju rak pluća u ijednom mišu ili štakoru. Da dobro ste pročitali: u više od 40 godina, stotine tisuća liječnika namjerno vam laže.“

Unatoč brojnim manipulacijama znanstvenim istraživanjima i namjernim obmanama javnosti, Vialls otkriva kako su unatoč svim očekivanjima u jednom eksperimentu 6% miševa pušača preživjeli snažno bombardiranje radijacijom.

Znanstvenici koji su odlučili reći istinu o duhanu

Profesor Gerhard N. Schrauzer, sa Sveučilišta u Kaliforniji, predsjednik Internacionalne Udruge za Bio i anorgansku kemiju, svjedočio je pred kongresnim komitetom SAD-a 1982. godine o tome da je dugo poznato da su neki sastojci duhanskog dima vrlo dobro znani kao protukancerogene supstance (sprječavaju rak) i da su iste testirane na životinjama. On je nastavio sa izjavom da aplikacijom supstance iz cigaretnog dima dolazi do potiskivanja kancerogene supstance ako su i one aplicirane na životinji.

Profesor Schrauzer nije stao na tome. On je dalje posvjedočio pod prisegom pred komitetom:

„Da se nikada nije pokazalo da ijedan sastojak cigaretnog dima uzrokuje rak pluća u ljudi,“ dodajući da: „nitko nikada nije uspio producirati rak pluća, kod laboratorijskih životinja, od udisanja cigaretnog dima.“

U faksimilu njegovih dokumenata koje možete pročitati ovdje stoji slijedeće:

„Organizirao sam do sada tri internacionalne konferencije o anorganskim i nutricionističkim aspektima raka. Držim kako ne postoji znanstveni dokaz koji će opravdati navode da pušenje duhana stvara rak. Oni koji šire takve tvrdnje, uglavnom se oslanjaju na epidemiološka istraživanja koja ignoriraju netočnost podataka. Rak je iznimno kompleksna bolest koja je statistički povezana s mnogo faktora. Neki od najvažnijih faktora su povezani s ionozirajućom radijacijom, na primjer radonom ili EM radijacijom, izlaganju industrijskim kancerogenima, virusima i drugim biološkim agensima, kroz hranu, stres i vanjske čimbenike iz okoliša.“

Schrauzer je ovu izjavu potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika u San Diegu u Kaliforniji 1990. godine, ne želeći da se iskrivljuju njegove riječi.

Schrauzer nije jedina osoba koja je željela otkriti istinu o duhanu. Dr. William Whitby je u knjizi pod nazivom „The Smoking Scare De-bunked“ otkrio brojne fikcije koje su plaćeni znanstvenici uzeli kao dokaze protiv duhana. Na kraju je Whitbyjeva karijera gotovo uništena organiziranim napadom od strane akademskih građana koji su tvrdili kako je Whitby na platnoj listi i pod utjecajem lobija duhanske industrije iako on nikada nije primio ni novčića od proizvođača cigareta i njihovih lakeja.

Lišće svježeg duhana liječi rak

Najbolje možemo shvatiti odnos većine znanosti prema duhanu, kada vidimo što se dogodilo s iznimno interesantnim otkrićem sa sveučilišta Monroe u Louisiani. Profesor Khalid El Sayed i njegove kolege su otkrili kako svježe lišče duhana duhana liječi rak. Nakon što je rezultate istraživanja objavila web-stranica The New Star, nastala je sveopća pometnja, a tekst je netragom nestao nakon nekoliko dana. Od iste su ostali samo prenosi i linkovi na forumima i, naravno naš prijevod, dok su ostali mediji u potpunosti ignorirali ovu studiju.

Nikotin liječi svinjsku gripu

Najpoznatiji alkaloid u duhanu je nikotin. Zvanična i plaćena znanost konstantno trubi kako nas ovaj masni biljni protein baca u vrzino kolo ovisnosti iako imamo 600 (namjerno dodanih) razloga za stvaranje ovisnosti o duhanu. No ipak, s vremena na vrijeme, do nas dopru rezultati studija koji ne zadovoljavaju huškače protiv duhana i nikotina.

General Medicine je objavila tekst u kojem se otkrilo kako nikotin djeluje protuupalno te da blokira navalu virusa H1N1 ili svinjsku gripu, nikotin stimulira protuupalno djelovanje tijela. Na kraju tog protuupalnog djelovanja nalaze se imunološke stanice naših tijela koje proizvode protuupalne citokine koji blokiraju upale. Iako se nikotin smatra jednom od supstancija koja stvara ovisnost, može imati dobre  efekte na upalne bolesti kao što su: ARTRITIS, ASTMA, RAK, UPALNE PROCESE CRIJEVA i vrlo moguće na H1N1 ili SVINJSKU GRIPU. I ovdje smo se ponovno sreli s nevjerojatnom cenzurom Interneta jer je izvješće iz ove studije nestalo s Interneta, no srećom ostao je naš prijevod kojeg možete pročitati ovdje.

Nikotin također pomaže u borbi protiv gubitka pamćenja. Live Science je otkrila kako nikotin pospješuje zdravlje mozga i sprječava nastanak skleroze. Ovo istraživanje je izašlo u javnost u žurnalu Neurology 09.01.2012., a napravili su ga znanstvenici sa Sveučilišta Vanderbilt. Prijevod možete pročitati ovdje.

Znanstvenici su također otkrili kako nikotin povećava pozornost i druge kognicijske sposobnosti mozga. Rezultati istraživanja su izašli u online tiskovini Science Daily, a mi smo napravili prijevod.

Pušenje može biti korisno za vaše zdravlje

To je naslov teksta koje je objavila australska online tiskovina The Age, a u čijem tekstu se otkriva kako je profesor Jeffrey Vance sa Sveučilišta Duke u Kaliforniji otkrio kako cigaretni dim smanjuje rizik od dobivanja degenerativnih neuroloških stanja kao što su Parkinsonova i Alzheimerova bolest.

Zla farmaceutske industrije

Kao da nam uplitanje energetike, vojne industrije i medicine nije dovoljno pomutilo saznanja o duhanu, u cijelu priču su se ubacili i snažni interesi najvećih farmakoloških kompanija na svijetu koje najviše zarađuju na sredstvima za kemoterapiju, citostaticima, cjepivima, sredstvima za smirenje, antipsihoticima, antidepresivima i sredstvima za odvikavanje o ovisnosti, uključujući i onima za odvikavanje od pušenja cigareta.

Iako bismo mogli napisati knjige o malverzacijama, prevarama i obmanama koje dolaze od strane farmakološke mafije, spomenut ćemo samo najvažnije poveznice između ostavljanja pušenja i umjetnih sredstava za smanjivanje ovisnosti o duhanu.

Chantix izaziva ubojstva i samoubojstva pa ipak, Pfizer na njemu zarađuje milijarde dolara, i smatra ga boljim izborom od pušenja duhana.

Najprodavaniji lijek za odvikavanje od pušenja je Pfizerov Chantix, na njemu Pfizer godišnje zarađuje preko milijardu dolara. FDA je ovaj „lijek“ odobrila 2006. godine, a vi sami možete izračunati o kolikim se novcima radi i to na samo jednom jedinom proizvodu. No osim činjenice da su učinci Chantixa pretjerani, on stvara ozbiljne nuspojave od kojih su najčešći suicidno i ubilačko ponašanje. Da, dobro ste pročitali. Od toga je zabilježeno 600 slučajeva suicida ili pokušaja ubojstva i preko 26000 manje opasnih nuspojava. Za sada se zna da je zbroj uspješnih samoubojstava zbog ovog čudotvornog lijeka narastao na 272. Više o istome možete pročitati ovdje.

Zašto pušimo duhan?

Ljudi obično puše zbog socijalnih navika, radoznalosti, no uglavnom je primarni razlog opuštajuću učinak kojeg duhan ima na korisnike. Osim što smo pokazali kako čisti organski duhan štiti od brojnih bolesti i poremećaja pa čak i od radijacije, profesor Sterling sa Univerziteta Simon Fraser u Kanadi je možda najbliži istini. Napravio je istraživanje u kojem je otkrio da pušenje potpomaže stvaranje tankog sluzavog sloja u plućima, koji formira zaštitni sloj koji zaustavlja bilo koje kancerogene čestice da uđu u tkivo.

No ako nas duhan smiruje, potpomaže kognicijske porcese, omogućava borbu protiv upala i zaraza gripom, sprječava propadanje mozga, ako nas koliko-toliko drži normalnima u ovom užurbanom i stresnom svijetu, treba li se uopće pitati zašto plaćena znanost, naročito farmacija, ne voli duhan? O sredstvima za umirenje i antidepresivima i atispihoticima smo pisali ovdje i ovdje, a vi sami procijenite koliko farmaceutska mafija gubi na pušačima duhana.

Hoće li duhan uskoro postati ilegalna roba?

Nakon što je svijet zapljusnuo val agresivne promocije protiv duhana, UN sada ima dan protiv pušenja. Zapamtite, WHO i IAEA su agencije UN-a. Svakim danom se donose zakoni koji ograničavaju pušenje na javnim prostorima, uredima, sredstvima javnog prijevoza i sve se više čuju zahtjevi da se duhanski proizvodi djelomično ili potpuno zabrane. U tome najviše prednjače Island i SAD.

Crna rudarska pluća predstavljaju rak pluća, nastao pušenjem duhana, još jedna bezobrazna laž.

Kao da nam nije dovoljno laži, anti pušačka propaganda je dosegla još jedan krešendo i to u obliku ozbiljnog varanja ljudi. Brojne zemlje su na paklicama cigareta odlučile lijepiti sličice s različitim upozorenjima i fotografijama navodnih žrtava duhana. Najužasnija laž koju možemo vidjeti po različitim zemljama kako nas gledaju s polica za duhanske proizvode su slike koje navodno pokazuju pušačka pluća iako fotografije pokazuju bolest koja se naziva Pneumoconiosis ili rudarska pluća. Ta bolest nastaje kod rudara koji rade u rudokopima i u čijem se plućnom tkivu agresivno akumuliraju čestice ugljena.

O tome možete više saznati ovdje.

Nadamo se da smo ovim malim pregledom o duhanu i patokraciji barem djelomično uspjeli otkriti u kakvom OPS svijetu živimo: u kojem se istina krije dok laži „cvjetaju“ na sve strane. Želite li više saznati o patokraciji – vladavini psihopata i ponerologiji – znanosti koja se bavi nastankom zla među ljudima, kliknite na link ovdje.

http://matrixworldhr.com/2012/11/21/sokantna-istina-o-duhanu-kako-je-duhan-od-ljekovite-biljke-postao-glavni-krivac-za-vecinu-modernih-bolesti/

* * *

Pribor za pušenje u etnološkoj zbirci

Kolekcija pribora za pušenje čuva se u Etnološkoj zbirci za duhovni i društveni život i sastoji se od 73 predmeta koji su prikupljeni u periodu od 50-ih godina 20. veka do danas. Predmeti potiču iz perioda od 18. do sredine 20. veka. Iako su korišćeni na teritoriji Vojvodine, većinom predstavljaju import iz drugih oblasti, te se i u ovoj, relativno maloj kolekciji ogleda položaj Vojvodine u odnosu na kulturne uticaje koji su pristizali sa istoka i zapada.

Lula od morske pene

Duvan spada u biljke sa kojima su se Evropljani upoznali posle Kolumbovih otkrića 1492. godine. Zabeleženo je da su već članovi njegove ekspedicije doneli duvan i demonstrirali pušenje na španskom dvoru. Već sredinom 16. veka duvan je gajen na evropskim plantažama, a u prvim decenijama 17. veka i na plantažama engleskih, francuskih i holandskih kolonija.

Duvan je u Severnoj i Južnoj Americi korišćen u kultovima i lečenju, a u Evropi su mu takođe pripisivana lekovita svojstva. Tokom 17. veka duvan je upoznala čitava Evropa, iako su se sa njim širile i zabrane koje se odnose na njegovo korišćenje. Takođe, postojale su regionalne ili lokalne razlike u rasprostranjenosti pušenja, pri čemu su lučki gradovi i vojna utvrđenja svakako bili vodeći potrošači duvana.

Iako su postojali različiti načini pripreme i konzumiranja ove biljke, poput žvakanja, ušmrkivanja praha u nos ili uzimanja u usta ili ispijanja duvana pripremljenog u vidu tečnosti, pušenje je bilo i ostalo najrasprostranjeniji način uživanja u duvanu. Pušenje lule i uvijenog lišća duvana – cigare bilo je poznato još u njegovoj postojbini, dok je do danas preovladala industrijski proizvedena cigareta, od seckanog duvana uvijenog u papir. Pored pušenja, u Evropi je bilo rašireno i korišćenje burmuta, duvana samlevenog u prah. Burmut su najviše upotrebljavali pripadnici viših staleža, a kutijice za čuvanje – burmutice često su umetnički izrađivane od skupocenih materijala.

Glinena lula

Muštikla od morske pene

Proizvodnja, trgovina i upotreba duvana bile su i ostale predmet regulisanja države. Zabrane nisu mogle da suzbiju upotrebu duvana, te se pušilo u domovima, kafanama i na javnim mestima. Ograničenja su dovela do uvođenja posebnih soba za pušenje u domovima pripadnika visokog društva, pa čak i posebnog komada odeće – „smokinga“, kratkog kaputa čija je funkcija bila da zaštiti ostatak odeće od dima. Kada je u pitanju odnos prema pušenju u javnosti, ovo ograničenje se posebno održalo kada su u pitanju žene.

Duvan je imao veliki uticaj na društveni život. Sa njegovom upotrebom povezan je nastanak novih običaja, ali su se javljale i nove interpretacije postojećih. Širenje uživanja kafe među muslimanima u Otomanskom carstvu dovelo je do pojave kafana, koje su predstavljale veliku novinu u njihovom društvenom životu. Provođenje vremena u dokolici pri ispijanju kafe u kafanama, podrazumevalo je i pušenje duvana.

Kafane su bile značajne i u drugim krajevim Evrope. Bečke kafane (Kaffeehauses) bile su mesta u kojima su muškarci mogli da razgovaraju, piju kafu, igraju bilijar, pozajme lule i karte za igranje. Oko 1800. i u manjim mestima kafane su bile važan deo javnog života.

Duvankesa

Kutija za duvan

Pribor za pušenje nije bio cenjen samo zbog upotrebne vrednosti, nego je mogao da postane i predmet strastvenog sakupljanja. Prema svedočenju Sigfrida Kapera, u opisu boravka u Beogradu sredinom 19. veka, „imati mnoge duge i skupocene čibuke prava je pasija i kod Srba i kod Turaka.“

Takođe, poznato je da su bečke lule od morske pene bile vrlo cenjene kao prestižni primerci i predmeti kolekcionarstva u srednjoj Evropi u 19. veku, kao što su vek ranije to predstavljale burmutice.

Prema podacima koje navodi Vasa Stajić, prerada duvana u Novom Sadu datira od 1770, od kada je italijanska porodica Soprano imala mlin za preradu duvana radi pravljenja burmuta.

Od pojave duvana na našim prostorima do danas, korišćen je raznovrstan pribor za njegovo uživanje. Pored skromnog pribora domaće izrade, upotrebljavan je pribor koji je uvožen iz centara sa Istoka i Zapada.

Pušenje lule svakako je bilo najrasprostranjeniji način konzumiranja duvana na ovim prostorima do vremena kada su prevladale cigarete. Korišćene su lule različite po obliku, veličini, materijalu od kog su izrađene, tehnikama i materijalima korišćenim za njihovo ukrašavanje.

Cigare su u 19. veku, a naročito u njegovoj drugoj polovini, postale sve omiljenija zamena za lule. Od 1880. godine počela je industrijska proizvodnja cigareta uvijenih u papir.

Kremen, ocilo i trud

Ocilo, kresivo ili masat bilo je sastavni deo pribora za paljenje vatre i za pušenje pre upotrebe šibica. Izrađivali su ih kovači od čelika. Ocila su izrađivana u nekoliko osnovnih oblika, a svi imaju otvor kroz koji su mogli da se provuku prsti, dok su neka imala i alke za vezivanje sa ostalim delovima pribora za paljenje vatre ili špicast deo koji je mogao da bude korišćen za čišćenje lule.

Vatra se dobijala kresanjem ocila o kremen; tako se dobijala varnica kojom je paljen trud. Trud je pravljen od dudove pečurke koja se kuvala u vodi sa pepelom, posle čega je zakopavana u zemlju na nekoliko dana. Posle vađenja iz zemlje, trud se istuče da bi bio mekši.

Iseckan duvan se nosio u duvankesama koje su pravljene od tanke kože, ili šivene od raznih drugih materijala, poput čoje i satena.

(Tatjana Bugarski, kustos, etnolog)

http://www.muzejvojvodine.org.rs/?lat/col_duhovni_zivot_pribor_za_pusenje

* * *

Sve stvari su otrovne i ništa nije bez otrova; samo je doza ono što čini da neka stvar nije otrov (Paracelsus)...
Kad sve ovo pročitamo, poželimo da se vrate ona zaboravljena vremena sporih užitaka...