MOŽDA SE PRIMIČE završetak još jednog dana. Zbog toga možda osjećamo olakšanje, osobito ako je dan bio naporan. Možda smo zahvalni za sve što smo tijekom dana postigli. Možda smo zahvalni za ukupnu aktivnost. Međutim, zahvalnost znači i više od izražavanja zahvalnosti ili priznanja za postizanje nečeg korisnog.
Zahvalnost znači i spoznaju i priznanje događaja i ljudi koji su došli u dodir s našim životom i dali doprinos ovome danu! Mnogi pozitivni i korisni plodovi koji se pojavljuju u svijetu često se temelje na stavu poštovanja i zahvalnosti za sve ono čime su ljudi pripomogli našem uspjehu. Drugi često pomažu našim uspjesima, pa je stoga važno priznati njihov doprinos.

Jedno je izražavati zahvalnost za mnoga čudesna iskustva i ljude koji su u našem životu, no hoćemo li načiniti i korak više i izravno se zahvaliti ljudima koji nam pomažu? Znamo kako se osjećamo i reagiramo kada nam netko pokaže da nam je zahvalan ili da cijeni našu pomoć. Hoćemo li tu energiju potpore prenijeti i na druge? Priznajemo li željno zasluge onima koji prema nama pokazuju ljubav i dobrotu i koji na niz različitih načina daju doprinos našem napredovanju i dobrobiti? Jesu li poznavanje i priznavanje tuđih doprinosa zlatne prilike za duhovno unapređenje našeg života i života drugih? Može li osjećaj zahvalnosti koji ne izrazimo biti nalik na umotani dar koji na koncu ne uručujemo?

Prelijep izraz zahvalnosti za primljenu pomoć sadržan je u sljedećoj priči. Koncem 19. stoljeća ugledan i važan zastupnik u britanskome Parlamentu jurio je kroz kišu i maglu puste škotske provincije kako bi održao iznimno važan govor. Još kilometrima od odredišta, njegova je kočija skrenula s ceste i upala u duboko blato. Koliko god se trudili, konj i kočijaš nisu je mogli pokrenuti. Njegov je govor bio toliko važan da je čak i taj engleski aristokrat, onako svečano odjeven, pomagao kočijašu. No sve je bilo uzalud. Kočija se nije pomaknula ni za centimetar.

Kako to već neki put biva, neki seoski dječak slučajno je prolazio tom cestom s parom konja, te je očajnome zastupniku ponudio da će mu pomoći osloboditi kočiju. Nakon velikih problema i napora, konačno su je izvukli iz blata. Kada je dječak odlučno odbio uzeti novac za pomoć ili za odjeću, koju je poderao i silno uprljao, Englez ga je upitao što bi želio postati kad odraste.

Što dolazi iz srca dolazi do srca. —
Samuel Taylor Coleridge
Gorljivost daje energiju, a energija znači
život i moć. — Charles Roth
»Liječnik, gospodine. Želio bih postati liječnikom«, odgovorio mu je dječak. Zastupnika se dječak toliko dojmio da je rekao: »Lijepo,
i ja ti želim pomoći«. I tako je održao riječ. Zahvaljujući njegovoj velikodušnosti, mladić se kasnije upisao na sveučilište.

Stalnom dobrotom postiže se mnogo. Kao što sunce topi led, dobrota i ljubaznost izazivaju isparavanje nesporazuma, nepovjerenja
i neprijateljskih osjećaja. — Albert Schweitzer
Više od pedeset godina poslije, boraveći u Maroku, Winston Churchill podlegao je ozbiljnom obliku upale pluća. Život mu je spasio nov čudotvoran lijek pod nazivom penicilin, a koji je nekoliko godina ranije otkrio liječnik škotskoga podrijetla, sir Alexander Fleming.

Upravo je Fleming bio onaj dječak koji je pola stoljeća ranije, usred kišne i mračne škotske noći, pomogao onom parlamentarnom
zastupniku! A taj zastupnik? Bio je to nitko drugi do otac Winstona
Churchilla, Randolph!

Dobročinstvo se vraća, pa stoga budite zahvalni i pomažite svima koji pomažu vama.