Molitva je najmoćniji oblik energije koju
pojedinac može proizvesti. — William L. Fischer

Molitva misli koncentrira na Boga kao što je igla na kompasu uvijek okrenuta prema sjeveru. — James Dillet Freeman

Kada se molimo, povezujemo se s neiscrpnom
snagom motiva. — Alexis Carrel

NITKO ZAPRAVO ne zna kada, gdje, niti kako su se pojavile prve molitve. Prije gotovo dvije tisuće godina, grčki životopisac i povjesničar Plutarh opisao je koliko ga ta činjenica zadivljuje: »U putovanju svijetom moguće je naići na gradove bez zidina, bez pisma, bez bogatstva, bez novca, bez škola i kazališta; ali grad bez nekakvog hrama, grad u kojem se ne štuje božanstvo, nema molitve i sličnih obreda, još nije viđen«.

Je li temelj aktivnog i zdravog duhovnog života u razvijanju veće svijesti o božanskoj nazočnosti? I postoji li bolji način uviđanja te činjenice od započinjanja i održavanja »razgovora« s tom unutarnjom nazočnošću? Ima li boljeg načina postojanja od toga da postanemo svjesniji jedinstva s beskrajem božanstva?

Većina ljudi u svijetu uvjerena je da negdje postoji nekakva božanska sila, ali točno ne zna kakva. Jednako tako, ljudi ne znaju kako početi pomagati ubrzanju božanske, vječne i beskrajne kreativnosti. Neki imaju slične stavove i osjećaje u vezi s nijansama u molitvama. Postoje nebrojeni oblici molitve i mnogi načini na koje se molimo. Znanstvenici tek počinju istraživati razlike, uzorke i prednosti.

Molitva se određuje kao udruženo nastojanje fizičke svijesti da se uskladi sa sviješću Stvoritelja, bilo kolektivno, bilo pojedinačno.
Neki molitvu nazivaju »spontanim razgovorom s Bogom«, »stavom srca«, dok je drugi smatraju »načinom usklađivanja sa Stvoriteljevim ciljevima«.

Molitva se od pamtivijeka, u ovakvom ili onakvom obliku, koristi u svim zabilježenim kulturama. Je li moguće da je razlog želja da se uskladimo s višom inteligencijom, želja koja je prirođeni sastavni dio čovjekove duše? U napredovanju iz djetinjstva u odraslu dob, dok nam život postaje sve složeniji, a brige i interesi sve širi i sveobuhvatniji, molitva nerijetko postaje izvorom snage. Možda i zaboravljamo da nam Sveto pismo govori: »Moli bez prestanka«. Kada se misli i osjećaji koncentriraju prvenstveno na vlastito »ja«, može nam se dogoditi da iz vida izgubimo svoj ideal i da iz toga nastaje nesklad. To jeizvrstan trenutak da ne dopustimo da nas vanjski izgled zavodi na pogrešan smjer, te da se vratimo iskrenim molitvama koje će nas vratiti na željeni put.

Molitva je otvorena linija koja vodi prema
Bogu, a on daje sve darove. — Russell W. Lake

Molitva nema veze s dobivanjem. Stvar je
u koncentriranosti na trenutak i opažanju
magičnoga u svakodnevnome. — Larry Dossey

najviše o molitvi, C. S. Lewis primjećuje da riječi »Budi volja Tvoja« nužno ne znače da se moramo prepustiti neugodnim stvarima koje nam je Bog namijenio. Umjesto toga, treba ostvariti neusporedivo veći dio Stvoriteljevih ciljeva! Koncentrira li se, dakle, ta molba, i na doživljavanje i na izražavanje Stvoriteljevih ciljeva? Lewis govori i o čovjekovoj sklonosti previđanju neposredne dobrote koju nam je svemir ponudio jer smo očekivali nešto drugo!

Unutarnji duh bez prestanka nastoji s duhovnim darovima doprijeti do našeg uma. Molitva otvara i uvećava našu sposobnost da primamo i budemo produktivni. Bismo li tako mogli potvrditi da nam molitva omogućuje da lakše primamo upute duhovnog vodstva? 1 jesmo li zahvaljujući molitvi u stanju lakše primati duhovnu energiju? Postaje li molitva djelotvornijom kada smo predani djelovanju na temelju duhovnih spoznaja koje smo stekli tijekom molitve? Postaje li molitva tako najdjelotvornijom kada za posljedicu ima plemenite čovjekove odluke i razvoj?

U knjizi Moji najdraži citati Norman Vincent Peale ovako piše o molitvi: »Želite li upotrijebiti nemjerljivu snagu molitve, počnite moliti odmah i nastavljajte u svakoj prilici. Na temelju niza razgovora zaključio sam da prosječan čovjek molitvi posvećuje oko pet minuta na dan. A to je polovica od jedan posto vremena koje provede u budnome stanju... Želite li doživjeti omamljujuću energiju molitve, koristite je često«.

Molitva ne dokida mogućnost da nam se u životu pojave problemi. Međutim, daje nam moćno duhovno oruđe kojim nadilazimo teške situacije. Štoviše, čovjek koji ima naviku ustrajno moliti može se smireno i djelotvorno namjeriti na sve izazovne i nove situacije. Iz te perspektive, pojačava li molitva naš osjećaj odgovornosti za odvažno sagledavanje problema koji muče naš svijet? Jesu li čovjekova radišnost i domišljatost pozitivni nusprodukti svijesti ojačane molitvom? Kada iskreno i svim srcem »bez prestanka molimo« (I. Solunjanima 5:17), omogućujemo li molitvi da nam pomaže u povlastici preuzimanja veće odgovornosti u služenju Bogu i čovjeku? Srce koje se trudi i dodiruje Stvoritelja počinje crpsti energiju iz bezgraničnog rezervoara univerzalne duhovne materije koju je stvorio duh. Naše su molitve tako istinska
»duhovna hrana«.