KADA pročitate ili čujete riječi »Broji razloge za sreću, navodi jedan po jedan«, što prvo pomislite? Zahvalnost? Poštovanje? Obilje?
Hvala i slava? Svaka je od tih riječi prikladna. Jedno od značenja riječi »blagosloviti« upravo je slaviti ili veličati. »Blagoslov« je još i: »molitva«, »sreća«, »dobra želja« i »zahvalnost«.

Svaka od tih riječi označava čudesan osjećaj koji se u nama pojavljuje kada spoznamo obilje koje se iskazuje u našem životu. Izražavanje zahvalnosti svemu i svima oko nas postaje duhovnom vježbom, važnim postupkom. Možemo izražavati zahvalnost za glazbu koja nam uzdiže dušu. Možemo govoriti »hvala« za čvrste i izdržljive cipele zahvaljujući kojima su nam stopala topla i suha i za zimske vlage i hladnoće. Možemo se smiješiti u zahvalnosti za lijepo napisane knjige koje nam u oči mame suze. A što ćemo reći dragome djetetu koje nam je donijelo stručak proljetnoga cvijeća? Reći »hvala« velikome stvoritelju samo je dio života zahvalnosti. Drugi je dio života zahvalnosti tolika svijest o vlastitoj sreći da nam svijet postoji upravo u stavu zahvalnosti.

Hvala ti Bože na svim dobrima. Riječ je o jednostavnoj rečenici od šest riječi koja nas tjera naprijed na plodonosan i koristan način.
Osjećaj zahvalnosti i poštovanja važan je izvor zahvaljujući kojem živimo u većem obilju i sreći. Kada smo zahvalni na svemu što imamo, lakše suzbijamo egoistične iluzije. Izražavanje zahvalnosti uzdiže nas do više razine svijesti na kojoj znamo da je život dobar i da živimo u obilju sreće. Većina nas doživjela je trenutke koji su bili toliko osobiti i divni da nismo željeli ispustiti te ushićene osjećaje. Ako se tako nešto dogodilo i vama, kako ste reagirali? Jeste li osjetili iskrenu radost i zahvalnost? Odakle biste onda počeli »brojati razloge za sreću i navoditi ih jedan po jedan«?

Blagoslovi me, Gospodine, da činim
veća dobra.— Rebecca Clark

Slavi Boga iz kojega proistječe sva sreća.— Doksologija

Kako bi bilo da počnete od dara života? Što bi se dogodilo kada biste na početku svakog dana zapjevali pjesmu zahvalnosti? Bi li vam takav stav zahvalnosti pomogao da sve smjestite u određenije i pozitivnije mjesto i steknete pouzdaniju i pozitivniju perspektivu? A da kažete »hvala« za dah života koji vam ispunjava pluća kako bi pokrenuo vaše jedinstveno tijelo? Živite, dišete, razmišljate, osjećate i po svemu ste ljudsko i duhovno biće. Kako na život gledate sa stajališta prirođene prirode, na primjer, sebe samog? Kako pronalazite identitet, značenje i zadovoljstvo u raznoraznim aktivnostima svakodnevnog života? Koji su neposredni razlozi za sreću koji vam padaju na pamet kada razmatrate svaki od tih svetih aspekata svojega »ja«?

Raspolažete li darom zdravlja i fizičke i mentalne sposobnosti koji vam omogućuju da se posvetite dosezanju svojih ciljeva? Kako zadovoljavate svakodnevne potrebe za hranom, odjećom i krovom nad glavom? Te »obične« aspekte življenja najčešće uzimamo zdravo za gotovo, no kakav bi vaš život bio bez njih? Kakva vas neočekivana sreća i radost zasipaju? Omogućuje li vam posao koji ste odabrali da budete kreativni i osobno se izražavate? Imate li potporu punu ljubavi od strane obitelji i prijatelja? A što bi bilo kada biste se priklonili savjetu britanskog spisatelja 0. K. Chestertona: »Primati stvari sa zahvalnošću ne znači uzimati ih zdravo za gotovo«? Kako bi se tada promijenio vaš život?

Ti koji si mi toliko dao, daj mi još jedno: zahvalno srce. Ne da bude zahvalno kada se meni prohtije, kao da tvoja sreća ima i neradnih dana; nego srce koje će te slaviti svakim otkucajem.— George Herbert

Jedna je malena djevojčica bila prepuna sreće i uzbuđenja zbog proslave devetog rođendana. Zabava je bila više nego uspješna. Svi su prihvatili poziv i kuća je odzvanjala od dječjega smijeha. Kad je sve završilo, djeca su otišla kućama. Otvoreni darovi bili su posloženi na jednoj strani velikog stola u blagovaonici, dok su se na drugoj nalazili ostaci rođendanske torte i voćnog punča.

Kad je njezina majka ušla u sobu i počela raščišćavati stol, primijetila je da joj kći sjedi zatvorenih očiju. Djevojčica je tiho izgovarala imena svih prijatelja koji su joj došli na rođendan. Kada je izgovorila i posljednje ime, otvorila je oči, a majka ju je upitala: »Srce, što to radiš?«

Djevojčica se nasmiješila i rekla: »Oh, majko, samo sam izgovarala istinu!«

»Izgovarala istinu?« ponovila je majka. »Ne razumijem.«

»Svi su darovi bili jako lijepi«, rekla je djevojčica. »I hvala ti, majko, na takvoj proslavi. Bilo je divno! Ali najbolji dar bili su mi prijatelji koji su došli. Dok izgovaram istinu svakoga od njih ponovno dovodim u srce«.

Izgovaranje istine. Promatranje istine. I priznavanje razloga za sreću jedan je od načina dosljednosti prema sebi, iskazivanja poštovanja prema svim darovima duha i obilnijem životu.