ŠESTO POGLAVLJE

Božji program

Svecu je za njegov mir dobro da ode u mučeništvo.

Tako biva pošteđen užasnog prizora plodova svojih djela

Oscar Wilde

Jedan od glavnih izraza Matrixovog programa u ovoj stvarnosti je ono što zovemo religija, i to ne znači samo Kršćanstvo, Judaizam, Islam i ostalo što povezujemo s ovom riječi. Pritom mislim i na religije koje zovemo novac, po- litika, jurnjava za 'uspjehom', televizija, kult slavnih osoba i ono što zovu 'New Age'. Zapravo, pod time mislim na sve što diktira vaš osjećaj  za stvarnost i

zarobljava vas u iluziji.

Matrix voli religije. One su odvraćanje pažnje koje drži svijest pred fa- rovima dolazeće bajke. U koju ćete bajku odlučiti vjerovati nije previše bitno sve dok 'pušite' neku od njih i, naravno, vaša DNK je uvijek tu da vas vodi. Cilj je da vas se drži fokusirane na jednu opsesiju kako ne biste vidjeli tipa kod štednjaka koji priprema pećnicu. Konji imaju širok periferan vid, pa neki nose naočnjake kako bi mogli vidjeti samo ispred sebe, a ne panoramu koju bi inače vidjeli. Naočnjaci su tu kako bi fokusirali konja na željenu aktivnost - trku - i spriječili da ga ometaju drugi konji ili utjecaji. Religije u svim svojim oblicima naočnjaci su za ljude. One su tu kako bi nagovorile svijest da ne gleda izvan programa tako što će ju fokusirati na jedno glavno vjerovanje ili cilj. Doku- ment Nečujna oružja za tihi rat kaže: 'Održava ih zaposlenima, zaposlenima, zaposlenima, otraga na farmi s ostalim životinjama.' Matrix želi da vrata ćelije ostanu zaključana, a religije fantastično služe tom cilju. One zarobljavaju ljude

zakonima, nebitnim stvarima i finim detaljima do te mjere da nikada ne vide širu sliku (Slika 62).

 

Slika 62: «Sada ćemo zapjevati Psalam 364 - Gospodin je pastir moj»

Odličan primjer toga su dlake. Nisam znao da su dlake tako važne dok nisam počeo provjeravati što razne religije govore svojim sljedbenicima da vjeruju u vezi s njima. Što sve čovjek neće čuti. Jeste li znali da Tora (Pet knjiga 'Mojsijevih' iz Staroga zavjeta) zabranjuje židovskim muškarcima da bri- ju svoje zaliske? Ne, stvarno, to onda mora da je od vrlo dubo- ke važnosti, pretpostavljam. Ali zašto se, dragi Bože, to smatra tako životno važnim? Pa, Tora, ne, budimo točniji, Levitski za- konik 19:27, kaže: 'Ne zaokru- žujte kose na svojim  sljepooč-

nicama; ne šišajte  okrajka svoje brade.' I to je to? Da, čini se da je tako. Međutim, ako se stvarno udubite u detalje, postoje neke oslobađajuće klauzule.

Uh. Zalisci moraju biti tek toliko dugi da možete povući dlake; i brada se može brijati, ali samo ako koristite oruđe koje nije oštro. Hmmm. Je li to moja mašta, ili i vi ovdje vidite isto proturječje? Ali to je Božji zakon, i ne može biti nikakvih proturječja, pa mora biti da je stvar u nama, pretpostavljam. Zakon kaže da ne smijete koristiti običnu britvu ni brijaći aparat na svojim sljepooč- nicama ili za brijanje svoje brade. Židovski muškarci koji ne žele nositi bradu imaju razne  opcije, kako  piše. Mogu koristiti 'depilacijski prašak'  (proizvode za uklanjanje dlaka), ili 'škare s dvije relativno tupe oštrice' za čupkanje dlaka, umjesto jedne vrlo oštre britve kojom bi ih odrezali. Jao. Međutim, ima i do- brih vijesti - električni brijaći aparati su u redu! Jupiii! Ali čekajte malo. Zar oni nisu oštri kako bi mogli odrezati dlake, nije li u tome bit? Mora da je to Bogu promaklo. Nisu svi električni brijaći aparati u skladu sa zakonom, i čini se da bi vam bilo najbolje da kod svog lokalnog ortodoksnog rabina provjerite

koj e  s u  prihvatljiv e  marke .  Možd a  im a  zalih u  u  stražnjo j   sobi . Vra g  j e  u  detalji - ma ,  p a  ev o  i h  jo š  mal o  s  faqs.org :

'Zapravo, zalisci moraju biti samo toliko dugi da se dlake mogu povući, a područje brade može se brijati nečim drugim osim oštricom (mnogi ljudi prihvaćaju upotrebu električnih brijaćih aparata). Ali za hasidsku zajednicu specifičan je običaj da se brada ne brije (a često i ne  skraćuje), i  dopušta zaliscima  (sve  do vrha uha) da budu dugi (dugi zalisci zovu se peyos). Neki drže dlake zatak- nute ispod svoje kippe/kape, dok drugi kovrčaju kosu. Mnogi ortodoksni Židovi kažu da peyos (usni uvojci/postrani uvojci) počinju odmah kod sljepoočnica, do odmah  iza uha, i moraju rasti barem  do vrha brade. Zatim  se  moraju nositi ispred uha kako bi bili vidljivi... Mnogi od onih koji nose duge peyose čine to iz kabalističkih razloga. Jedno od mišljenja iz Kabale je  da  se  dugi  pevosi  moraju nositi samo dok ne izraste brada. Kada brada naraste, peyose s bočnih strana glave ne bi trebalo puštati da rastu dalje od mjesta gdje se počinje javljati bočna strana  brade.'1

Zzzzzzzzzzzzzz. Je li konačno završio? Svi ti zakoni o dlakama na vašem licu samo su primjer mreže kontrole, često razrađene do finih detalja, osigura- ne kroz softver Božji program, i Židovi nisu jedini čijim životima upravljaju na taj način. Muslimani nose brade, također, i Kur'an im govori što da misle, kao što Tora i druge knjige-naočnjaci govore Židovima i kršćanima. Utipkao sam pitanje: 'Zašto muslimani nose brade?' u Google i vidio da mnogi, kako se čini, ne znaju zašto. Ali jedan tip, dr. Muzaffar Iqbal, osnivač-predsjednik Centra za islam i znanost u Kanadi, ponudio je objašnjenje u svojoj kolumni u New Islamabadu. Ukratko, on kaže da bi muslimani trebali biti nadahnuti da budu poput Proroka i, 'primijenjeno na vanjske aspekte', to znači da takva osoba tre- ba nastojati 'promijeniti svoje navike, odjeću, izgled i dnevnu rutinu tako da što više podsjećaju na život Proroka, s kojim neka je mir i blaženstvo'. Brade kod muškaraca jedan su od tih atributa, kaže doktor, u skladu s Prorokovom zapovijedi objavljenoj u Bukhari, knjiga 72, br. 781: 'Podrezujte svoje brkove i puštajte bradu [kakva je]'.2 Pa, neki tip je u sedmom stoljeću navodno rekao da ne brijemo bradu, a tko smo mi da to dovodimo u pitanje? Nije ni čudo što riječ 'musliman' znači 'onaj koji se predao'.

Tako sada imamo Židove kojima Tora naređuje da nose brade i muslima- ne kojima to naređuje Kur'an. Čini se da je ta stvar s dlakama jednako važna i sikhima. Židovi i muslimani mogu barem šišati svoju kosu, ali to ne vrijedi i za sikhe. Oni su za brijače ono što su vegani za mesnu industriju. Sikhi ne šišaju

svoju kosu, i umjesto toga nose je pod turbanom. Također slijede program Duge brade. Jedan od razloga za to je što ako dlake Bogu nisu ugodne, pita- ju oni, zašto bi onda učinio da rastu? Gurui sikha (vidi pod rabini, svećenici i klerici) strogo savjetuju sikhe da prihvaćaju Božju volju (što je zajedničko svim verzijama Božjeg programa) i puštanje kose da raste simbol je toga, kako čitam. Sikhi vjeruju da Bog nije napravio nikakvu grešku pri stvaranju ljud- skog oblika (George W. Bush je sve što ću na to reći), i iz poštovanja prema tom vjerovanju Sikhi puštaju da im tijela ostanu onakva kakvim ih je Bog stvorio. To uključuje činjenicu da muškarci sikha ostaju neobrezani, osim zbog medicinskih razloga (mislio sam da Bog ne griješi...). Ali, kao što se događa svim uvjerenjima kada se suoče s praksom, upadaju u kontradikcije kako bi se izvukli iz rupa stvorenih dogmom. Na primjer, oni kažu zašto bi Bog učinio da dlake rastu kad ne bi želio da rastu? Ali imam pitanje: zašto onda sikhi šišaju svoje nokte? Ne brinite, uzeli su u obzir sve detalje i postoji odgovor na ovo pitanje koje sam ja, još jednom, potpuno krivo protumačio kao kontradikciju. Jedna web-stranica sikha razotkrila je grešku u mojoj primjedbi:

'Sikhizam vjeruje u istinoljubivo, pošteno življenje i napredovanje u životu. Nok- ti su nam dani kako bismo mogli raditi i hodati. Na primjer, ako podignete bilo koji predmet svojim prstima, vidjet ćete pritisak na svojim noktima. Nokti nam također pomažu da hodamo. Ako odlučite ne šišati svoje nokte, oni će na kraju puknuti dok budete radili. Zbog toga sikhizam dopušta njihovo šišanje.'

Pitam se koliko su dugo pravnici radili na tome. Također čitam kako neki vjeruju da se kosa ne smije šišati zato što su dlake antene koje nas povezuju s Bogom. Što je onda s ćelavim ljudima? Što su oni skrivili Bogu da je blokirao njihov e-mail? Ali, ne brinite, ćelavi mogu uspostaviti kontakt s drugim dije- lom Božjeg programa tako što će biti budisti. Oni nemaju problema s ćelavci- ma. Budisti briju svoje glave zato što se 'odriču svih svjetovnih želja i težnji, kako bi brže postigli čistoću, oslobodili se zabluda, uklonili zapreke i krenuli putem prakse'. I nakon što obriju glavu, lakše se razlikuju od drugih (iako ne i međusobno). Rimokatoličke redovnice također šišaju svoju kosu kao simbol njihovog žrtvovanja Bogu i odustajanja od svjetovnog. Kosu smatraju najve- ćim ponosom žene, i ona je čest izvor taštine, tvrdi rimokatolička misaona policija. Kako bi izbjegle tu taštinu, redovnice pokrivaju svoje glave i šišaju svoju kosu na kratko. Koja mi se ono riječ čini najprikladnijom za sve ovo? Ah, da,patetično.

 

Slika 63: Matrixov Božji program... Poštuj MENEEEEEE!

Vjerska  opterećivanja  mogu biti zapanjujućih razmjera, a oružje na koje se oslanjaju uvijek je jed- nadžba straha: strah = kontrola = veća moć Matrixa {Slika 63). Prvo, Božji program stavlja svoje sljedbe- nike u stanje straha od uznemirava- nja Boga i propuštanja karte za raj. Zatim im daje pravila koja trebaju slijediti kako bi Bog bio dobre vo- lje i poštedio ih mjesta gdje vatre plamte. Dean Hamer, američki mo- lekularni genetičar, nakon uspore- đivanja više od 2.000 uzoraka DNK zaključio je da je sposobnost neke osobe  da vjeruje  u  Boga povezana s kemijskim spojevima u mozgu. Objasnio je svoju teoriju u knjizi Božji gen: Kako je vjera zapisana u našim genima (The God Gene: How Faith is Hardwired in our Genes, Doubleday, 2004.).  To  se  svakako

uklapa u ono što govorim u ovoj knjizi. Božji program bit će snažniji za neke pojedince nego za druge zato što spoznaja da je religija besmislica prepravlja DNK softver i razvodnjava utjecaj čovjeka u mantiji na druge u istoj genetičkoj liniji. To može djelovati i u suprotnom smjeru, naravno. Ne iznenađuje me što Hamer povezuje vjeru u Boga s kemijskim spojevima u mozgu, jer je to način na koji softver djeluje na tjelesni hologram i obrnuto.

U rujnu 2004. gledao sam televizijsku dokumentarnu seriju Židovski za- kon na britanskom Channel 4. Otkrili su fantastičan primjer onoga što mislim kada kažem da religije služe Matrixu. Serija je prikazala Židove koji pokuša- vaju slijediti stroge židovske zakone u svim područjima svog života. Stvarno svim područjima. To je toliko ekstremno da je gotovo smiješno, ali na kraju sam osjećao duboko sažaljenje prema tim ljudima. Oni su zarobljeni u sva- kodnevnoj diktaturi straha, utemeljenoj na zakonima objavljenim kroz drevne biblijske tekstove koje su prije više tisuća godina napisali nepoznati autori i čiju provedbu osigurava rabinska misaona policija. Na početku prve emisije

upoznali smo rabina Kayea, košer-inspektora organizacije Beth Din u Man- chesteru na sjeverozapadu Engleske. On je bio u svojoj knjižnici u kojoj su po- lice bile prepune knjiga s detaljima o tome što se smije i što ne smije, što mora i što ne mora, na koje ortodoksni Židov mora paziti. On je rekao:

'Ove knjige nam  zapravo  govore  što  da  radimo  kada ustanemo  ujutro, kako  da se oblačimo, kako da se ponašamo - prije jutarnje molitve ne jedemo - kako možemo nekoga pozdraviti ujutro, što možemo reći prije molitve, što ne smi- jemo reći, kako da dođemo do sinagoge, što radimo u sinagogi, što se događa ako malo zakasnimo na molitve, koje dijelove propuštamo, sve su te stvari ovdje.'

Vjerujem da ste stekli dojam. Organizacija Beth Din zapošljava 30 'pre- hrambenih inspektora' za nadzor pogona u kojima se proizvodi košer hrana i piće. Vjerojatno znate za košer zakone o mesu koji inzistiraju da životinje nasmrt iskrvare, kao kod halal mesa muslimana - ali košer zakoni idu puno dalje od tehnika klanja. Oni osiguravaju da sve bude u skladu sa zapanjujuće opširnim i kompleksnim prehrambenim zakonima zapisanim prije više od de- set stoljeća. Kako je rekao Beth Dinov rabin Furst: 'Mi imamo tradiciju koja nam je predana na brdu Sinaj. Kada je Bog Mojsiju dao zapisanu Toru, također mu je dao usmeno objašnjenje svega ovoga do najsitnijih, najsitnijih detalja.' To je, koliko vidim, morao biti dug razgovor, a Mojsije je morao imati fenome- nalno pamćenje. Rabin Furst je također objasnio da im zakon dopušta pojesti dio kukca, ali ne i cijelog. Mislim da tu nema nekih dobrih vijesti. Kosher-in- spektor za hranu, rabin Klarberg, dodao je primjedbu da to ne znači da mogu raskomadati kukca kako bi iskoristili rupu u zakonu koji kaže da ga ne smijete pojesti cijelog. Duboko sam udahnuo, pitajući se jesam li se možda iznenada zatekao na nekom drugom planetu. Zašto bi netko pokušao zaobići zakon koji kaže da ne smijete pojesti kukca bilo mi je neshvatljivo. Ali opet, bio sam na stvarno čudnom području.

Sholem Josephs iz pekare Swiss Cottage rekao je da kad bi imao meso u jednoj od svojih pećnica, ne bi se usudio peći ništa drugo u njoj dok ne bi po- zvao rabina i pronašao način da pećnicu opet učine košer. Također je istaknuo da je košer hrana skuplja, prije svega zato što, kao svi takvi proizvođači, mora svakog mjeseca plaćati Beth Dinu za nadzor nad svojim kuhinjama i dobivanje njihovog presudnog žiga odobrenja. Održavanje košer zakona o prehrani vrlo je profitabilno, osim što je spektakularno pretjerano. Ali kako možete dovoditi u pitanje Mojsija ili onoga tko ga je izmislio? Bilo bi to svetogrđe. U jednom

drugom prizoru neki je tip posjetio rabina s novim električnim kotlićem za čaj. Rabin Brodie objasnio mu je da se židovski lonci, tave i kotlići moraju uroniti u vodu jer se to smatra znakom čistoće. Mislim da je to ono što mi ostali zovemo pranje novog suđa prije upotrebe. Ali ne, ovo je bio duhovni i vjerski obred. 'Nadam se da će vam dati mnogo, mnogo dobrih šalica čaja', rekao je rabin. 'Sad kad je posvećen, siguran sam da će čaj biti ukusniji.'

Uskoro smo opet bili s košer-inspektorom, rabinom Kayeom, i drama se intenzivirala. Suočio se s ozbiljnim problemom. Rabin iz Londona koji je puto- vao avionom kako bi mu se pridružio sljedećeg jutra na inspekciji u Aberdee- nu u Škotskoj, bio je zabrinut jer bi ga njegov let mogao spriječiti da se pomoli kada zakon to propisuje. Morao bi napustiti dom prije vremena za molitvu, a u kritičnom trenutku bio bi u zraku. Nije mi bilo jasno zašto se ne može jedno- stavno pomoliti u avionu, kao što sam ja mnogo puta napravio dok sam letio lokalnim zračnim linijama po Južnoj Americi. Iz onoga što sam uspio shvatiti

-   a u tom je dijelu postalo malo zbrkano - rabin se morao pomoliti unutar prva četiri sata nakon sumraka. Bog je tako zahtijevao, čini se. Rabin Kaye bacio se na posao kako bi riješio krizu svog prijatelja. Otvorio je hebrejski ka- lendar na svom laptopu i tamo je pronašao veliko olakšanje. Postojao je način da se to zaobiđe. Nekako ste od početka slutili da će ga biti.

U svojoj hotelskoj sobi dok je čekao tipa iz Londona, rabin Kaye pokrio je glavu i obavio prvu od tri obavezne dnevne molitve - za razliku od pet molitvi kod muslimana (pitam se tko će pobijediti u penalima?). Rabinova molitva uključivala je ljuljanje naprijed-natrag, onako kako sam vidio da rade pred Zidom plača u Jeruzalemu. U jednom je dijelu također nosio neku vrstu ma- log crnog dimnjaka ili nečega poput kutije, što se kolektivnim imenom zove tefillin. To je bila četvrtasta, i puno manja, verzija cilindra koji je nosio Debeli direktor u crtanom filmu Tomo Lokomotiva. U jednoj drugoj emisiji rekli su nam više o tome zašto židovski muškarci 'trakama privezuju kutije', kako se narator izrazio. To me odmah podsjetilo na kriket, bejzbol i druge sportove u kojima se muškost mora zaštititi od ozljeda čvrstom 'kutijom' ili zdjelicom. Ali ovi tefillini ne štite muda, objašnjavaju dalje. Oni sadrže male pregratke, od kojih je svaki ispunjen pergamentom ispisanim religijskim tekstovima, i nose se da podsjećaju Židove da ih je Bog spasio iz ropstva u Egiptu. Očigledno je bio na odmoru kad su ih Babilonci odveli u zatočeništvo.

Legitimnost tefillina treba redovno provjeravati. Rabin Dansky rekao nam je da to treba raditi zato što ako ne slijediš Božju volju, ne dobivaš 'nika- kve bodove kod njega'. Čekajte malo dok pokušavam shvatiti koliko glup mora

biti taj Bog, kakav totalni tikvan, da bi se brinuo oko toga nosi li netko tu stvar na glavi ili što je u njoj. Ne, takva razina apsurdnosti je izvan dosega moje mašte. U  svakom slučaju, rabin Dansky je izuzetno pedantan. Vidjeli smo ga kako pomičnom mjerkom provjerava da li je tefillin kvadratičan u granicama od jednog milimetra. Rekao je da zapravo ne znaju zašto mora biti kvadrati- čan, bio je to mitzvah (zakon)  objavljen prije nekih tri tisuće godina koji 'mi jednostavno moramo prihvatiti i slijediti bez [objašnjenja]'. Da se naslutiti da takvih ima puno. Svaki svitak mora biti na pravom mjestu, inače tefillin nije ispravan, a isto vrijedi i ako se na kožnom remenu za bradu nađe čak i najma- nja ogrebotina, rekao je rabin. Kada se potroše, treba ih zakopati, čak i končiće koji otpadnu. Rabin Dansky rekao nam je da se pobrinuo da sigurno bude tako time što je usisao svoj ured i zakopao vrećicu za prašinu. Čini se da mora puno kopati. Rekao je da se svi stari molitvenici, čak i novinski članci o Tori, također moraju zakopati. Prethodne godine zakopao je nekoliko tona stvari.

Rabin Kaye i njegov londonski prijatelj krenuli su na ribarnicu u Aber- deenu. Glas naratora rekao nam je da riba mora imati peraje i ljuske da bi bila košer. Pomislio sam da je to moralo biti veliko olakšanje kad su otkrili da ih imaju, posebno za ribe. Ova tvrdnja nije dodatno pojašnjena, pa pretpostav- ljam da to znači da riba mora imati peraje i ljuske i kada je servirana na ta- njuru, ali ne mogu biti siguran. Svaki aditiv koji se dodaje ribi i svakoj drugoj košer hrani mora biti provjeren. Mora da se košer potvrde tiskaju u ogromnim količinama - naravno, usklađeno s čekovima koji idu na drugu stranu. Dok se vozio kući uz, kako se činilo, kazetu koja je svirala u njegovom automobilu, ra- bin Kaye nam je rekao da im nije dopušteno da slušaju muziku, osim na vjen- čanjima. Pretpostavljam da ionako ne bi mogli slušati Meatloafa1, osim ako ga ne bi odobrila inspekcija. Znači li to da je rabin kršio zakon slušajući kazetu u svom autu? O, ne, sve je bilo regularno. Pogledati oslobađajuće klauzule br. 766, 859,494. Njegova kazeta nije muzika nego čista vokalna glazba, rekao je. Imao sam dojam da ni on sam ne vjeruje u to objašnjenje.

Životinje su košer samo ako imaju rascijepljene papke i ako preživaju. Jedna emisija odvela nas je na farmu na kojoj su proizvodili košer i nekošer mlijeko. Radnik s farme rekao je da zapravo u procesu nema bitne razlike, ali pretpostavljam da je farma svejedno morala redovno slati čekove. Slušajući košer-inspektora iz Beth Dina koji je kontrolirao tu farmu, činilo mi se da

1engl. 'meatloaf' = mesna štruca, ali i umjetničko ime pjevača i glumca Michaela Leea Adaya, kao i banda čiji je pjevač

se radi o lakoj zaradi. Citirat ću ga od riječi do riječi, kako ne biste mislili da izmišljam:            .  .

'Boravio sam ovdje prilično često kako bih bio siguran da u krdu nema drugih životinja osim krava.'

Kao na primjer?

'Bivola.'

Nakon kraće pauze za razmišljanje o gluposti svog odgovora, nastavio je:

'... Mi znamo da u krdu nema drugih životinja, vrlo je neuobičajeno držati miješano krdo u svakom slučaju, ali svejedno zakon nalaže da mi budemo tu. To je ono što mlijeko čini košer, sama činjenica da mi provjeravamo, iako nema stvarne razlike u mlijeku.'

Možete ovo spremiti u isti pretinac s rupom u zakonu o kukcima, molim vas? Hvala lijepa, to je onaj pretinac na kojem piše 'Neshvatljivo'. Rabin Furst stajao je pored hrpe tijesta od kojeg se pravi kruh. Rekao je da hrpa sadrži komad svakog tijesta umiješenog u posljednjih 36 sati, i on se spremao izvesti poseban obred kako bi odvojio nešto od tijesta u skladu sa Zapovijedima. Ni- sam shvatio što je točno odvajao, pa čak ni kad sam ponovno premotao traku nisam uspio razumjeti. Možda je tako i bolje. I dok je slagao komadiće tijesta na hrpu izgovarao je neke riječi na hebrejskom, te objavio da je to proglasio 'Halla' ili subotnjim kruhom. Riječ Halla, kako sam doznao na jednoj židovskoj web-stranici, je 'ime koje se u drevnim vremenima koristilo za svećenikov dio tijesta'. Znam, i ja sam pomislio isto. Rabin Furst je pojasnio da su njegove riječi učinile svu razliku. 'Sada ima posebnu razinu svetosti, i moram ga se riješiti na doličan način.' Riješiti ga se? Ako je tako sveto, zašto ga baciti, uz poštovanje ili bez njega? Rabin je imao odgovor. Kad bi imali hram, ovo bi tijesto otišlo svećenicima, ali budući da ga nemaju, baca se u smeće. Pa, ne izravno, jer bi to značilo nedostatak poštovanja i bilo bi protiv zakona. Umjesto toga, objasnio je, stavio ga je u plastičnu vrećicu, a onda to stavio u još jednu vrećicu. Hej, kakvo poštovanje. 'Zbog činjenice da smo ga stavili u dvije vreće smatra se da smo ga se riješili s poštovanjem', rekao je. Rabin nam je rekao da nije imao iz- bora nego baciti tijesto, jer ga nitko osim svećenika nije smio jesti. Svi ostali Ži-

dovi 'nisu u stanju duhovne čistoće'. Tko je to rekao? Svećenici, pretpostavljam. Nakon što je rabin izgovorio svoje riječi kako bi ostatke učinio svetima, rekao je da se svo ostalo tijesto, od kojeg je potekla sveta hrpa, smatra nesvetim, i da ga obični Židovi mogu jesti. Jeste li još tu, nešto ste zanijemjeli?

Rabin Furst snimljen je kako razbija naizgled beskrajan niz jaja kako bi vidio ima li u njima krvavih mrlja. Reporter ga je zamolio da objasni što to radi, a rabin je odgovorio da je zakon o tome kompliciran. Instinktivno sam zadrhtao pred onim što bi moglo uslijediti nakon mog iskustva s raskoma- danim kukcem, čovjekom s bivolom, i poslom oko svetog tijesta. Rekao je da Tora implicitno nalaže da Židovi ne bi smjeli jesti krv životinja. Prilično jed- nostavno, ali ne zadugo. Postojalo je pitanje koja je vrsta krvi u jajetu, i je li krv to oko čega bi se trebali brinuti ili ne. Čini se da se ortodoksni Židovi, poput opsesivnih sljedbenika svih većih religija, jako puno brinu, ali u tome i je bit. On je, iz razloga koje nisam razumio, zaključio da krv u jajima nije onog tipa koji je tako važno izbjegavati, ali je, usprkos tome, ipak provjeravao svako jaje kako bi je uklonio. Rabin Furst je rekao da oni provode puno vremena govo- reći: 'što ako?'. Što ako se dogodi ovo, što ako se dogodi ono? Dosad mu nije bilo teško vjerovati. Neka vam sam ispriča o teološkom minskom polju koje se zove danski kolač sa sirom:

'Sada rade male danske kolače, i  stavljaju komad sira  u  sredinu. Ponekad se  sir prelije preko ruba. Ako se takav kolač nađe na kraju ploče i sir pređe preko ruba tacne, past će na dno pećnice i to će joj dati mliječnu kvalitetu; i ako odmah stave štrucu kruha u nju, kruh će imati mliječnu kvalitetu.

'Zbog toga sam poduzeo velike napore da uvjerim pekare da svoje danske kolače od sira peku u tacnama koje imaju uzdignute rubove na sve četiri strane, kako bi izbjegli tu mogućnost «što ako sir ode preko ruba?»'

Do sada sam se već pitao tko će se prvi pridružiti siru, rabin ili ja. Siguran sam da su prije nekoliko tisuća godina, ponekad čak i danas, postojali zdrav- stveni razlozi za neke od ovih prehrambenih navika, ali takva opsjednutost njima i rigoroznost koja upravlja životom potpuno su blesavi. Postoje i lice- mjerni izrazi židovskih zakona, poput onog koji zabranjuje pijenje vina koje nisu napravili Židovi. AskMoses.com kaže da je vino košer samo ako njime nisu 'rukovali ne-Židovi do stavljanja čepa na bocu...' Pitam se zašto se to ne smatra rasizmom, kad bi se smatralo da netko drugi radi to isto? Osobno, nije

me briga što netko po svojoj slobodnoj volji bira za jesti ili piti, to nisu moja posla, ali mi je već zlo od te mi-to-smijemo-ali-vi-ne-smijete arogancije koja prožima takva pitanja. Božji program pun je takvog licemjerja. Rabin Dayan Berger (činilo se da ih ima puno) objasnio je da je svrha zakona o vinu da 'postavi prepreke i poteškoće na put' kako bi obeshrabrio zloupotrebu vina. Po čemu je drukčije naroljati se od vina koje su napravili Židovi nego od vina koje su napravili ne-Židovi nikada nije objašnjeno. Pitao sam se jesu li dobar dio toga što govore usput izmislili. To je uobičajena osobina 'interpretatora' re- ligijskih zakona - 'Mislim da je Bog time htio reći...'. Rabin je rekao da ta stvar s isključivo židovskim vinom potječe iz davnih vremena kada je prevladavalo obožavanje idola (što, od prije deset minuta?) i ljudi su naišli na nešto vina, nekako su to pokušali pretvoriti u čin štovanja...'. Poznat mije taj osjećaj. Rabin Furst rekao je da pećnice u košer pekarama smiju paliti samo Židovi, i samo ih Židovi smiju zagrijavati na radnu temperaturu. 'To čini kruh duhovnijim proizvodom', rekao je. Da je to izgovorio kršćanin bijele rase zvali bi ga 'bijeli rasist'. U čemu je razlika?

Još jedna epizoda u seriji Židovski zakon usredotočila se na zakone o sa- batu, koji je svake subote, i o Pashi, najvećem židovskom blagdanu u godini kojim se obilježava egzodus Izraelaca iz Egipta. Tijekom osam dana Pashe nije im dopušteno jesti ništa što se diže (dobro, dobro, dosta je bilo) poput dizanog kruha ili bilo čega fermentiranog. Rabin Dovid Jaffe objasnio nam je da je to zato što su Židovi napustili Egipat u takvoj žurbi da se kruh koji su bili pri- premili nije imao vremena dići. Umjesto toga, za vrijeme Pashe jedu beskvasni kruh. Ne samo što je dizani kruh zabranjen, kuća treba biti očišćena od svih tragova takvog kruha. Rifka Domitz iz svoje je kuhinje poručila: 'Očistimo cije- lu kuću zato što tražimo kvas, sve što bi moglo biti kruh, kolač, bilo koja vrsta mrvica; također ne držimo viski, ocat, ništa što je fermentirano, [kao] pivo. Zato cijelu kuću treba oribati.' Nisam siguran u vezi s 'treba'. Ne postoji 'treba' osim ako volja ne ustupi mjesto bolesnom religijskom 'zakonu'.

U nekoj drugoj kući dovukli su 'specijalan štednjak za Pashu' iz šupe kako bi na osam dana u godini zamijenio onaj  drugi. Moram reći da su štednjaci izgledali izuzetno slično. Čak je i mikrovalna pećnica bila prekrivena celofan- skom folijom kako bi se osujetile namjere neke zaostale mrvice kruha koja se možda spremala osuditi ukućane na oganj  pakla. Domaćica nam je rekla da bez obzira koliko čistila mikrovalnu, još uvijek je nešto moglo biti u njoj. 'Ako stavim vruću zdjelu kokošje juhe ispod  [mikrovalne pećnice], para bi mogla izbaciti mrvice ili kvasac u zdjelu.' Znači to je bilo blizu. Oni su bili 'vrlo, vrlo

strogi u vezi svega' rekla je gospođa, i uvjeravanje nije bilo potrebno. To nam je potvrdila i sljedeća scena u kojoj je žena bacačem plamena za skidanje boje palila po sudoperu i ploči za cijeđenje suđa kako bi bila apsolutno sigurna da više nema kvasca. Kad bi bar ljudi bili jednako opsjednuti brigom da nitko ne bude bez hrane, topline, krova nad glavom i prilike da ostvari svoje snove. Ali pretpostavljam da je Bog previše zauzet paničarenjem oko smrtne opasnosti od danskih kolača da bi se bavio tako nebitnim stvarima. Naglašeno je da žene obavljaju sve poslove, dok muškarci 'određuju vjerski  ugođaj'. Kako je jedna žena rekla o svom mužu: 'On određuje duhovni ugođaj, a ja radim kako on želi. Prepuštena sama sebi, ne znam što bih radila. Nemam pojma.' Tužno je što većina ljudi nema pojma što bi radila kada bi bila prepuštena svojoj volji, jer to nikada nisu probali.

Najbolji dio bio je kad je rabin Avraham Jaffe izjavio da su svi rabini poslali obrasce svojim vjernicima tražeći od njih da prepuste svom rabinu prodaju njihovih zabranjenih proizvoda ne-Židovu za vrijeme Pashe. Ne-Ži- dov mu isplati novac i sve stvari pripadnu njemu. Postoji, međutim klauzula u njegovom ugovoru koja predviđa da ako on sve želi prodati natrag nakon Pashe zato što ne može zaraditi na tome, to će biti u redu. Oni će ga 'ljubazno' osloboditi svega i ugovor će biti ništavan i nevažeć. Ništa se ne miče; to je samo papirna transakcija. Ne-Židov je službeni vlasnik svega što Pasha zabranjuje širom njegove lokalne židovske zajednice, ali sve prodaje natrag za istu cijenu kada blagdan završi. Kupac iz dokumentarca, Colin Day, rekao je da se time bavi 30 godina. Za Pashu je rekao: 'U to vrijeme doslovno sam milijunaš'. Ali, iako je kupio sav plijen za nekoliko funti, nakon osam dana ga prodaje natrag zato što 'ne može izvući zaradu'. Koliko je sve to smiješno, i kakvo pretvaranje. Zar Bog ne zna da ga ovdje muljaju? Zar misle da je 'On' toliko glup?

Ali Pasha se barem događa jednom godišnje, a sabat, ili šabat, je svakog tjedna. Vidjeli smo obitelj koja je trčala naokolo i paničarila dok se sabat pri- jeteći nadvijao nad njima u petak navečer (iako je prijeporno je li 'Bog' tako mislio). Rochel Jaffe je rekla da joj je pećnica morala raditi cijelo vrijeme jer se na sabat ne smije kuhati. Tko kaže? Onaj tko je napisao tekstove Starog zavjeta prije više tisuća godina, a nitko ne zna tko je to bio. 'Kad se sabat počne pribli- žavati, gasi se muzika, gasi se video, gasi se kompjutor, svi se oblače i izlaze, i znaju da moraju biti brzi, znate', kaže gđa Jaffe. Konzultirala je podsjetnik 'kad je sabat' iza vrata kuhinjskog ormarića. '3:53, sabat je 4:31... 31 i 7 su 38 minu- ta, 38 minuta, trebalo bi biti u redu.' rekla je gđa Jaffe. Nadajmo se da je tako, inače tko zna što će Bog učiniti. Još uvijek kuha nakon zalaska sunca u petak?

Osudite je! Čim sabat počne, otac i dečki moraju krenuti u sinagogu, dok žena i djevojke ostaju i mole se kod kuće. Rabin Brodie rekao je da je paljenje svjetla, javljanje na telefon ili paljenje kuhala za čaj zabranjeno kada počne sabat. U tom trenutku vratio se rabin Kaye. Nedostajao mi je. Rekao nam je da ima 'tako puno pravila što se smije i što se ne smije... ne smije se paliti svjetlo na sabat, ne smije se paliti vatra... Na sabat nam nije dopušteno ložiti vatru... [pa zato]

...ne možemo voziti automobile jer tako izazivamo izgaranje'. Kao što se moglo i očekivati s rabinom Kayeom, uskoro smo ušli u ozbiljne detalje:

'Ne biste smjeli zapaliti vatru, ali ako vatra gori... mogu je pustiti da nastavi gorjeti. Kad biste došli u moju kuću u subotu i vidjeli me kako sjedim u mraku i pomislili: «Ah, ovdje su ugašena svjetla, u redu, ne volim da sjedite u mraku», upalili svjetla i  otišli, morao bih napustiti  sobu, zato  što bih  imao koristi od nečega što je zbog mene učinjeno na sabat.

'Ali ako kažem: «Johne, hajde da popijemo piće, jedini je problem što je u sobi malo mračno», a vi kažete «Oh, uključit ću svjetlo» i sjednete, svjetlo je upaljeno za vas. A kada napustite sobu, a ja kažem, «}ohne, učini mi uslugu i nemoj ugasiti svjetlo», to je u redu.'

Kad god mi treba način da izvrdam sustav, rabin Kay je čovjek za mene. Kako je istaknuo: 'Ugasiti nešto je blago drugačije nego nešto upaliti.' Stječe se dojam da kada riječ 'ne' ne bi postojala u rječniku ortodoksnih Židova, svi bi bili trajno nijemi. Ne zaboravite, isto je i sa svim religijama Božjeg programa, i nemojte da počnem govoriti o južnjačkim baptistima. Jedan od najbizarnijih judaističkih obreda je osam dana obaveznog tugovanja kroz koje ortodoksni Židovi moraju proći kada umre neki rođak. Moraju sjediti na posebnoj niskoj stolici (razlozi nikada nisu objašnjeni), a sva ogledala moraju biti prekrivena (također nikad objašnjeno). Nekog jadnog čovjeka je nakon smrti njegove se- stre posjetio rabin Jaffe i rasparao mu vestu nožem. To potječe od priče kako je Jakov reagirao na Josipovu smrt trganjem svoje odjeće. Zato je, tisućama go- dina kasnije, rabin Jaffe izvadio svoj nož i probušio rupu u džemperu ovog čo- vjeka dok su izmjenjivali 'svete riječi'. To bi se trebalo dogoditi svaki put kada umre neki rođak, na veliko zadovoljstvo proizvođača odjeće. Također moram reći da je svaki put kad su izgovarali svoje 'svete riječi' vladala iznenađujuća odsutnost osjećaja, i na pamet su mi padale riječi 'kao' i 'papige'. Bilo je kao da slušate nekoga tko recitira tablicu množenja. Jedini obred koji je izgledao za-

bavno zvao se Purim, ili Punim. To je kada Židovima kažu da se opuste, i Božji je mitzvah da se muškarci moraju nalokati. Mogli biste to zvati bar mitzvah. To je bilo jedini put u seriji kada sudionici nisu izgledali užurbano i bez daha, u panici oko ispunjavanja sljedećeg zakona u svom dnevnom rasporedu. Nakon svega što se dogodilo prije toga, bilo ih je lijepo vidjeti opuštene i sretne, iako ne zadugo.