BOŽJI OKLOP

Kad neki problem uklonite iz uma, uklonili ste ga s jedinog mjesta gdje je postojao.

Sathya Sai Baba

Konačno, zrakoplov je rulao pistom malog aerodroma, da bih nešto kas­ nije već hodao prema omanjim neuglednim zgradama, dok me sunce prži iznenađujućom žestinom. Probijam se kroz nevjerojatnu gužvu koju stvaraju taksisti, nosači i drugi koji ovdje dolaze ne bi li zaradili koju rupi- ju od potpuno zbunjenih i izgubljenih stranaca. Garava lica oko mene ponavljaju »Baba je u Whitefieldu, Baba je u Whitefieldu.„«, Malo nase­ lje Whitefield  negdašnja britanska željeznička postaja, oživjela je tek kad je jedan od svoja dva glavna centra ovamo smjestio najenigmatičniji svjetski duhovni učitelj i prorok- Sri Sathya Sai Baba. Dobro je, pomislio sam, Sai Baba, cilj mog posjeta Indiji blizu je, u svom ašramu Brindavan, nekih 25 kilometara od grada.

Odlučujem se na »pre-paid« taksi, jer slobodni strijelci ovdje opasno varaju, a previše sam iscrpljen da bih se natezao oko novaca. S obzirom da ašram u Whitefieldu na prozorima nema mreže protiv komaraca, a glavna se vrata zatvaraju već u 21 sat, smještam se u malom ali urednom i čistom konačištu, dvije, tri uličice od Sai Babina sjedišta. Ovdje ću iona­ ko samo spavati, jer se cijeli dan provodi unutar lijepih, velikih zdanja ili u društvu nekog od brojnih zapadnjaka, izvan ašrama, gdje se može zgri­ ješiti i popiti kava, čak popušiti koja cigareta,

Bacam torbu na betonski pod sobe i liježem na tvrdi krevet. Dok vru­ ćina iz mog tijela nestaje u hladu sobe, po mislima prebirem ono što znam o Sai Babi, čovjeku za kojeg su ozbiljni autori poput Hyslopa, Mur- pheta. Sandweissa: Haraldssona i drugih ustvrdili da je Avatar, prorok našeg doba. A to znači da može sve. Glavom mi šeću opisivani primjeri marerijalizacije najrazličitijih predmeta, izlječenja nekih oblika karcinoma i drugih oboljenja, precizna predviđanja budućih događaja, pojavljivanje odjednom na više mjesta, te razne intervencije u životima Sai Babinih sljedbenika.  Sve je to toliko-fantastično da se u meni razvija spontana bitka između racionalnog odgoja i svjedočanstava koja pritišću svom težinom. Tko je Sai Baba i kako je sve zapravo počelo?

Rođen je 23. studenog 1926. godine u malom selu Puttaparthi, kao Satyanarajana Raju, dječak koji se od ostale djece razlikovao samo po lijepu glasu i talentu za pjevanje bhajana, indijskih duhovnih pjesama. U dobi od 12 godina ugrizao ga je škorpion i dječak je zapao u komu iz koje se vraćao tek povremeno, recitirajući pri tom nesvjesno pasuse iz Veda, indijskih svetih knjiga koje nikada ranije nije imao prilike vidjeti. Njegov je potpuni oporavak bio iznenađenje za liječnike, ali i šok za okolinu, jer je još golobradi dječak iz centralnoindijske države Andhre Pradesh naja­ vio da napušta roditeljski dom kako bi izvršio svoju životnu misiju. »Ja sam reinkarnacija Sai Babe od Shirdija«, rekao je.

Shirdi Baba je legendarni indijski svetac, koji je umro u selu Shirdi 1918. godine i najavio svoj »povratak« nakon osam godina. Točno u godi­ ni dječakova rođenja. Za tog čovjeka nitko nije znao ni tko je ni odakle do­ lazi, a nikada nije utvrđena godina njegova rođenja. Kad se 1872. godine pojavio u selu Shirdi, naselio se u napuštenu džamiju, gdje je počeo pro­ povijedati učenje kojim je, prije svega, ukazivao na raskol medu religijama kao zabludu. Posjećivao bi džamije i tamo recitirao hinduističke tekstove, a kad bi ga razbješnjeli fanatici najurili otišao bi do prvog hinduističkog hrama i tamo citirao ulomke iz Kurana. Cinično je ismijavao vjersku isk­ ljučivost, a zbog njegovih nesumnjivih i neobjašnjivih moći obožavali su ga podjednako Hindusi i Muslimani. S onima koji nisu poštovali duhovnu disciplinu bio je nemilosrdan, pa je bogate Indijce koji su hodočastili u nje­ govo selo znao opelješiti za hrpu novaca, koji bi kasnije dijelio seoskoj siro­ tinji. Kad su mu dovodili nerotkinje ili žene koje su željele roditi muško dijete samo bi mahnuo i rekao: »Allah karega...« (»Alah će podariti...«). Kako tvrdi Antonio Rigopoulos, Amerikanac grčkog porijekla koji je dok- torirao na životu Shirdi Babe, želja se molitelja uvijek ispunila. Demonstri­ rao je čitavu paletu moći, od pretvaranja vode u ulje za uljanice do čude­ snih izlječenja od raznih bolesti. Bio je pomalo ekscentričan, pa je sa so­ bom uvijek nosio ciglu, koju bi stavljao pod glavu kada je spavao. Osim u slučajevima kada bi spavao na užetu razapetom između stupova u džamiji u kojoj je živio! Kad bi znatiželjni suseljani virili kroz pukotine na zidovima trošnog objekta, on bi stvorio iluziju da mu razni dijelovi djela lebde raz­ bacani po prostoriji. Uskoro su prestravljeni znatiželjnici prestali proviriva­ ti kroz otvore na zgradi u kojoj je živio čovjek prema kojem su se svakod­ nevno slijevale kolone poklonika. Za ciglu, koju sam spomenuo ranije, Shirdi Baba je rekao da je bitna u njegovu životu zato što će »... kada ona pukne isteći moje vrijeme na Zemlji...« I to se proročanstvo obistinilo. Net­ ko je nepažnjom gurnuo ciglu koja je stajala na zidiću na kojem je Shirdi Baba često sjedio i ona je pukla napola. Bio je to znak da će veliki indijski učitelj napustiti svoje tijelo. Što se i dogodilo dva tjedna kasnije.

 

Sri Sathya Sai Baba

Vratimo se dječaku iz Puttaparthija. Teško da bi tko povjerovao u ovakvu tvrdnju da dječak nije pokazivao neobične sposobnosti materija- lizacije voća, slatkiša i raznih, uglavnom religijskih relikvija. Teza o vještini trikovima je ubrzo otpala kada je Satyanarajana počeo imenom oslovlja­ vati stare sljedbenike pokojnog Shirdi Babe,  a tijekom kasnijih godina najeminentniji iluzionisti su odbacili teorije da se u slučaju Sai Babinih neobjašnjivih moći radi o trikovima. Konačno, odakle bi siromašni dječa­ rac iz najzabitnijeg dijela svijeta još davne 1938. godine poznavao slože­ ne trikove vrhunskih svjetskih mađioničara? Kasnije je sam Sai Baba re­ kao da su njegove moći sporedne. Važna je misija kojom treba ujediniti sve religije svijeta i ponovo razbuditi ljubav ljudi prema svim živim bićima i Bogu.

Dakako, brojni su oni koji su potražili najavu dolaska Sai Babe u drevnim proročanstvima, u rasponu od priča koje spadaju u fantastiku do argumentiranih tvrdnji, koje potiču na ozbiljno razmišljanje. Tako Sanjay Kant u svojoj knjizi »Bog je sišao na Zemlju« skreće pozornost na Nostra- damusova predviđanja, prema kojima se »Onaj kojega čekamo tako du­ go« neće pojaviti u Europi, već u Aziji. Rodit će se na mjestu koje je okru­ ženo trima morima, kao svoj sveti dan odabrat će četvrtak, a pohoditi će ga ljudi iz svih krajeva svijeta.

Prema tvrdnjama V. I. K. Sarina, od kojeg sam imao prilike to osob­ no čuti, u Teheranu se čuva zbirka od 25 knjiga, poznatih pod imenom »Ocean svjetlosti«. Mnogi smatraju da je u pitanju zbirka govora proroka Muhameda. U 13. knjizi ove zbirke, koja se na arapskom zove »Mehedi Moud«, što spominje i autonca Peggy Mason, nalazimo najprecizniji opis novog proroka: »Kosa će mu biti bujna, čelo će mu biti široko i istureno. Nos će mu biti mali, ali sa ispupčenjem kod prijelaza na čelo. Prednji će mu zubi biti razmaknuti, imat će madež na licu. Neće nositi bradu, a odjeća će mu biti boje plamena. Nosit će dvije haljine. Boja lica će mu katkada biti žuta poput zlata, drugi put tamna, a ponekad sjajna poput Mjeseca. Tijelo će mu biti maleno, a noge kao u mlade djevojke. Sva uče­ nja svih vjera bit će mu u srcu od rođenja, kao i sva znanja od početka vremena.«

U spisu se nadalje konstatira kako će ovaj novi prorok dodirivati čela svojih sljedbenika, te će biti prihvaćen diljem svijeta, a doživjet će dubo­ ku starost od 95 godina. Ovaj se posljednji podatak slaže i s izjavom sa­ mog Sai Babe, koji je najavio da će umrijeti u spomenutoj dobi. dakle 2022. godine. Kako kaže, roditi će se ponovo 2030. godine, u jednom se­ lu kod grada Mysorea, na jugu Indije. U tom će se životu zvati Prema Sai Baba, dapače, čak je nedavno, vjerovali ili ne, materijalizirao svoju sliku iz tog budućeg života.

Sai Babin opis nalazimo i u čuvenoj biblioteci na palminu lišcu Sai- charitamrita, za koju se smatra da je stara čak 5000 godina. Njen je autor svetac Shuka, a danas je u posjedu jedne obitelji iz Bangalorea, koja znanja o tumačenju ovog spisa prenosi s koljena na koljeno. Jednom ranije, danas već pokojni Ramakrishna Shastri ukazao mi je na dio u kojem Shuka doslovce piše: »Ovo biće s božanskim atributima iz pri­ jašnjeg života bio je stanovnik Shirdija i sada je došao na Zemlju obdaren svim nadnaravnim moćima koje se vežu uz božanske. On će moći mate­ rijalizirati predmete iz ničeg, izazivati čudesna ozdravljenja, pojavljivati se istovremeno na više mjesta, uklanjati opasnosti i spašavati svoje sljedbe­ nike iz raznih situacija, bez svoje fizičke nazočnosti. Njegovo će se ime i slava proširiti svijetom, on će obnoviti čovječnost i uspostaviti razdoblje mira i napretka, obnavljajući drevne vedske vrijednosti istinoljubivosti, pravde,  mira, ljubavi  i nenasilja...«

U jednom zagonetnom dijelu, Shuka napominje da će novi prorok pokazivati samo manji dio svoje stvarne moći, koju će konačno upotrije­ biti kako bi spasio čovječanstvo od onog što u Indiji zovu pralaya - pot­ puna katastrofa. U tekstu nema naznaka kad bi se to moglo događati, ali mi je Shastri rekao da su u pitanju zadnje godine ovog i prve sljedećeg stoljeća. Dosta toga piše i u dijelovima biblioteke na palminu lišću, koji se čuvaju u nekim selima sjeverne Indije, mahom u posjedu braminskih obi­ telji, a spominjao ih je i Paramahansa Yogananda. Prema nekima, ovi spisi sadrže podatke o budućnosti čovječanstva i Kali Jugi, mračnom razdob­ lju kroz koje ono upravo prolazi. U Delhiju sam sreo jednog indijskog in­ telektualca koji je spomenute spise vidio, čak mi je naznačio dijelove Pun- jaba gdje se oni nalaze. Kako mi je pričao, problem je u tome da se oni ne nalaze na jednom mjestu, pa ako želite da netko po njima pročeprka, ne bi li i vas tamo pronašao, to može potrajati. Naime, vjeruje se da je priličan broj ljudi pronašao proročanstva o vlastitoj sudbini upravo uz pomoć onih koji neobične zapise čuvaju u tajnosti. Ovakvu doslovce fan­ tastičnu tvrdnju iznosi i poznata američka autorica Hilda Charlton, koja je navodno to znala iz vlastitog iskustva.

Za razliku od Shuka Nadi, autorstvo spomenutih zapisa na palminu lišću Hilda Charlton pripisuje jednom drugom drevnom svecu - Brighu Rishiju. Štoviše, ona kategorički tvrdi da je u prastarim zapisima našla točno navedeno svoje vlastito ime i prezime!

Ovdje se moram na trenutak vratiti Ramakrishna Shastriju, koji je iz­ nenada umro od srčanog udara, u 40. godini života, a naslijedio ga je nje­ gov brat. Moja iskustva glede »čitanja« iz Shuka Nadi zanimljiva su. Neke detalje iz povijesti ovih naših krajeva doista je predvidio šokantnom pre­ ciznošću, no neki se događaji nisu odvijali sasvim točno prema njegovim predviđanjima. Moguće zato što nisam jasno artikulirao pitanja, što je od bitne važnosti pri ovom obliku predskazivanja budućnosti. Što se tiče mog privatnog života, za određene predikcije ne mogu govoriti ništa, jer još nije došlo razdoblje u kojem bi se ti događaji trebali odigrati. Za neke, pak mogu. U vrijeme kad je Ramakrishna isčitavao moju budućnost, imao sam kćer. On mi je rekao: »... Imaš potencijal za još jednog sina.« Zaista sam nakon toga dobio sina. Ne samo jednoga, već dva. Jedno predviđa­ nje dato za moju 43. godinu starosti također se obistinilo, ali na neobičan način, pa mi je postalo jasno da pri ovakovim predviđanjima treba dobro promisliti. Katkada su ona simbolična i skrivaju svoj pravi smisao.

Mali centar koji je proslavio Ramakrishnin otac zapljuskivali su stran­ ci i brojni zahtjevi za »čitanje« budućnosti. On je mnogo putovao u ino­ zemstvo. te bio cijenjen kao vrlo učeni pandit. Takav razvoj događaja, nažalost, obično vodi u rutinu u kojoj se gubi kvaliteta. Isto kao što sam uvijek teško mogao povjerovati, iako možda nisam u pravu, da jedan gu­ ru može uspješno na duhovnom putu voditi više stotina tisuća ljudi, ma­ sovna i rutinska predviđanja budućnosti bila su mi intimno neuvjerljiva. Ovaj je neobični sustav spadao u kategoriju astrologije, ali nije bilo važ­ no kad je netko rođen, već trenutak kad je zatražio konzultaciju od struč­ njaka za Shuka Nadi. Astrologija trenutka, rekli bismo. Ipak, kad mi je Ra- makrishna detaljno obrazložio metodu koju koristi, ona mi se učinila prih­ vatljivijom od standardne astrologije, najviše stoga što se uvijek, na pre­ cizno pitanje, ako je ono formulirano nedvosmisleno, dobivao jasan i pre­ cizan odgovor. Svi oni koji su od moga novog prijatelja zatražili uslugu zavirivanja u budućnost bili su njime naprosto očarani.

Mislimo tako da slike slijede jedna drugu linijom najmanjeg otpora, ili linijom navike, koja se formira emocijama, željama i averzijama nasta- lima na osnovi iskustava sadašnjeg i prošlih života. Misli su, dakle, uvjeto­ vane otiscima u svijesti, nastalima u prošlosti. Te misli nas vode do akcija, a narav naših akcija određuje našu budućnost. Buduća su nam iskustva, po tom shvaćanju, na neki način određena tim samskarama, otiscima u svijesti. Od samog početka misli teku u vremenu, koje može biti mjereno kretanjem zvijezda. Rishiji smatraju da u svakom trenutku možemo defi­ nirati kakav potencijal skriva naša sadašn|a situacija, u odnosu na krajnji ishod nekog događanja u našem životu. Kad sam primijenio to shvaćanje na osobit tip prognoze, ne samo da sam dobio vrlo zanimljive rezultate, već sam shvatio da u svakoj situaciji postoji izbor glede budućnosti, pod uvjetom da to znamo. Jer, tada ćemo vlastitom voljom moći izmijeniti tijek misli uvjetovan samskarama, a tako i buduće akcije o kojima najčeš­ će ovisi što će nam se u životu zbivati.

O zapisima Brighu Rishija i tvrdnjama Hilde Charlton ne mogu ništa reći, jer sam, kad se za to stvorila prilika, odbio otići u mali sjevernoindij- ski gradić u kojem se knjige na palminu lišću čuvaju. Ne znam zašto. Mož­ da vrijeme kad ću provjeriti i ovu legendu tek dolazi.

I prastari tekst Jaimini Mahabharata precizno navodi karakteristike novog proroka koje se slažu s onim što se do današnjih dana događalo u životu Sri Sathya Sai Babe, dok je čuveni kozmopolit, filozof i adept Indije Sri Aurobindo sasvim točno predvidio datum i godinu rođenja novog proroka. Treba li reći da taj datum odgovara datumu rođenja Satyanara- jane Rajua, dječaka kojeg danas znamo pod imenom Sai Baba?   "

»Spavajući prorok«, Amerikanac Edgar Cayce, 40 je godina davao mnoge točne prognoze o svjetskim događajima, zbog kojih je utemeljen i specijalni institut u američkom gradu Virginia Beachu, gdje se još i danas pokušavaju protumačiti neke njegove prekognicije. Kad sam posjetio spomenuti institut u kojem se sortiraju tisuće predviđanja koje je Cayce dao govoreći u snu, ostao sam zapanjen nekim gotovo bizarnim savjeti­ ma koje je znao davati ljudima oboljelima od neke neizlječive bolesti. Me­ đutim, kronike pokazuju da bi često ozdravili, premda nikome nije bilo jasno kako je to bilo moguće.

Kad smo već kod Caycea, da spomenemo da je veliku važnost kao sredstvu za liječenje pridavao ricinusovu ulju.

Po svemu sudeći, ovaj najčuveniji američki prorok također misii na Sai Babu kad spominje sveca koji će u razdoblju od 1958. do 1988. godi­ ne odigrati važnu ulogu u smanjivanju opasnosti koja se drugom polovi­ com ovog stoljeća nadvila nad ljudskom vrstom. Postoje i špekulacije u svezi s apokrifima, navodno nepoznatim ulomcima Biblije, u kojima se, recimo, prema Ronu Laingu, spominje dolazak Mesije čije će ime biti Is­ tina. A Sathya zaista u prijevodu znači istina. Dakako, radi se o proizvolj­ nim teorijama, koje bi trebalo shvatiti više kao kuriozitet nego nešto što možemo smatrati definitivnim dokazom o Sai Babinu poslanju.

U Puttaparthiju sam sreo Lilu, ženu u srednjim šezdesetima, koja tre­ nutno živi u okrugu Ojai u Kaliforniji i čiji je bivši muž astronaut Homer Youngs igrom slučaja nabavio snimku koju je načinio satelit EROS (Earth Resources Orbiting Sensor). Bilo je to još 1972. godine, a snimka koja po­ kazuje područje Puttaparthija i šire okolice, načinjena je s visine od 200 milja. Već na prvi pogled postaje očito da su stijene i brdašca formirani tako da tvore lik Sai Babe iz profila! Bez obzira na nepristranost kojom se čovjek želi rukovoditi, kad se bavi ovako kompleksnim temama, ovakve podudarnosti nužno navode na razmišljanje radi ti se o čudesnom poi­ gravanju prirode ili znaku koji bi trebao dati legitimitet nečemu što nadi­ lazi maštu običnog čovjeka naviklog na predvidivost osnovnih prirodnih zakona po kojima živi. Homer Youngs, koji ranije nije pokazivao pretjera­ ni interes za Sai Babu, tri je godine kasnije i sam napisao knjigu o proro­ ku iz Puttaparthija. Lila mi govori da vodi jedan od Sai Babinih centara u SAD-u. Ponosno pokazuje predmete koje joj je Baba za njihovih čestih su­ sreta materijalizirao: sat, prsten, privjesak s lančićem... Rekla mi je: »Znaš, svi su ti predmeti dragi jer podsjećaju na Babu, ali ono što je najbitnije jest da je on cijeli moj život bio uz mene. I u onim najtežim trenucima, kad mi se rušio cijeli svijet i kad sam doživjela teška razočaranja zbog svo­ je okoline, čak najbliže obitelji. Njegova ljubav i nevidljiva ruka uvijek bi me iznova podizali. I učili da u ovom životu moramo primati i dobro i zlo kao darove Božje,  kao  sredstvo  kojima nas Bog mijenja, podsjeća na Sebe. Da mu se molimo u trenucima poniznosti, onda kad shvaćamo koliko smo zapravo nemoćni upravljati vlastitom sudbinom, ali i u znak zahvalnosti kad prema nama pokaže svoju beskonačnu milost...«

Lila je doista živi primjer osobe koja je u životu prošla sve, od bogat­ stva i vile na Pacifiku do zahtjeva za socijalnu pomoć, od sretnog poro­ dičnog života do tegoba usamljenosti. Otvrdnula u nemilosrdnoj životnoj borbi o Sai Babi govori sa suzama u uglovima očiju. Za nju nema nikak­ ve sumnje da je Sathya Sai Baba Avatar, onaj koji je došao pomiriti reli­ gije, rase i nacije i ukazati na to da je ovaj život suviše kratak da bi ga tre­ balo rasipati na prolazne vrijednosti materijalnog svijeta.

Već je prošlo podne i odlazim do ašrama. Dok polako hodam prola­ zima i uskim uličicama punim prodavaonica suvenira, zaustavljaju me tr­ govci nudeći mi robu po cijenama deset puta većim od realnih. Smiješno mi je gledati u te pohlepne oči iza kojih su smještene vijuge sasvim ne­ osjetljive na nešto što se odigrava svega stotinjak metara dalje, gdje se okupljaju ljudi iz cijelog svijeta, ne bi li makar dodirnuli stopala čovjeka za kojeg čvrsto vjeruju da je došao spasiti ovaj svijet.

Dok s vanjske strane visokog zida caruje svemoćni dolar, kad prođe­ te kroz željezna vrata ašrama, pravila se mijenjaju, jer ovdje vam neće pomoći ni novac, ni titula, ni ugled. Sjedit ću kao i svi ostali i satima če­ kati da se pojavi niska spodoba bujne kose u crvenoj halji. Ovdje se vidi svijet u malome, tisuće ljudskih pitanja, sudbina, radosti. Nema dileme da je kraj ovog milenija okarakteriziran individualizacijom, odvajanjem ljudi jednog od drugog, do takvih razmjera da se potpuno gubi ona grupna har­ monija, razumijevanje i želja da se pomogne čovjeku iz vlastite zajednice, koji se nalazi u neprilikama. Došla su vremena kad svatko gleda svoja posla, kad su i ona površna prijateljstva sve rjeđa, kad sumnje nadiru oda­ svud i kad potpuno iracionalni motivi dovode do sukoba medu ljudima.

Taj svojevrsni kaos često se optimistično smatra predvorjem Novog doba, radikalne promjene u svijesti cijelog čovječanstva. Tu bi trebala biti uloga Avatara koji, ako uzmemo u obzir sve ratove, mržnje, bolesti, droge i nasilje, neće imati lak posao.

Čekamo da nas seve, ovlašteni redari, poslože u redove za čekanje na daršan, dnevni Babin obilazak sljedbenika. Ljudi sjede u pijesku, u re­ dovima s bosim nogama prekrivenim finim i ugodnim vrućim zrncima. Bit će ovdje i do dva, možda tri sata, strptjivo čekajući na ulaz u natkri­ veni dio, koji će dati malo više hlada i približiti nas trenutku kad će okup­ ljene petnaestak minuta obilaziti Sai Baba. Čekanje svakako ima i svoju dobru stranu. U obveznoj tišini vježba se strpljenje. Tako imam priliku analizirati ono što je za svakog površno informiranog promatrača najveća enigma: što to uči Sai Baba i što je originalno i toliko privlačno za mase ljudi koje posjećuju barem jedan od njegova dva glavna indijska centra?

Dvije su komponente svakako od bitnog značenja: poziv na ujedi­ njenje svih religija u borbi za mir i toleranciju i - nesebična ljubav. Kon­ cept nesebične ljubavi prije svega podrazumijeva davanje, bez, kako vole u Indiji reći privrženosti plodovima akcije. To jednostavno znači bezuv­ jetnu i bezrazložnu ljubav prema svim bićima koja ne očekuje priznanje, zahvalnost ili nešto za uzvrat. Ta je ljubav specifični osjećaj, jedina pouz­ dana staza do prosvjetljenja, nešto što je izuzetno teško postići. ako ni zbog čega drugog, a ono zbog urođene ljudske samoljubivosti.

Indijska legenda o jogiju, koji je na smrt izgladnjeloj tigrici ponudio kao hranu vlastito tijelo, čini se zapadnjacima nestvarnom, pretjeranom, no to me podsjetilo na još impresivniji primjer apsolutno nesebičnog sa- možrtvovanja i ljubavi koji dolazi iz naše, zapadnjačke tradicije. Riječ je o blaženom Makstmilijanu Kolbeu, rođenom točno prije 101 godinu u polj­ skom gradiću Zdunska-Vola. Kolbe je odmah po okupaciji Poljske završio u logoru Auschwitz. Nakon bijega jednog logoraša iz bloka gdje je robi­ jao, zapovjednik je logora u znak odmazde odabrao deset logoraša koji će biti usmrćeni glađu i svoje posljednje dane provesti u podzemnim ćeli­ jama.

Medu nesretnicima nalazio se i Franjo Gajowniczek, otac brojne obi­ telji, čije su očajničko zapomaganje apatično promatrali postrojeni logo­ raši. Osim jednoga - oca Kolbea. On je istupio iz reda i od zapovjednika logora zahtijevao da zauzme Gajowniczekovo mjesto. Iako šokiran, nacist je pristao na zamjenu koja će ući u povijest kao jedno od najsnažnijih svjedočenja ljubavi o kojoj govori Krist. Nakon višednevnog iscrpljivanja glađu, kažnjeni su se logoraši pretvarali u žive kosture. Muke im prikraću­ ju smrtonosnim injekcijama. Kolbe umire herojskom smrću, a njegov iz­ gled opisuje poljski tumač Prorgowiec: »... Izgledao je kao da je živ. Lice mu je bilo sjajno na neobičan način. Oči otvorene, široko usredotočene na jednu točku: čitav mu je lik bio u zanosu...«

Majka Terezija. dr. Albert Schweitzer, švicarski liječnik koji je cijeli ži­ vot posvetio liječenju gubavaca u bespućima Gabona, otac Kolbe i mno­ gi drugi izvanredni su primjeri onoga što predstavlja bit učenja Sai Babe na prvoj razini razumijevanja. Za razliku od većine duhovnih škola koje snažno naglašavaju potrebu discipline, vježbe, koncentracije, asketizma, Sai Baba ljubav i služenje stavlja u sam centar svog učenja. Slijediti neki put discipline pohvalno je, ali čovjek će najdalje doći kroz ljubav, preda­ ju, služenje i molitvu, kaže Baba. Upravo ovdje dolazi do bitnog nespo­ razuma između onih koji Sai Babu doživljavaju kao čovjeka i onih koji u njemu vide manifestaciju Stvoritelja ili čak Stvoritelja samog. Naime, lju­ bav prema čovjeku i ljubav prema Bogu ne predstavljaju istu razinu razu­ mijevanja smisla života. U kršćanstvu »Ljubite bližnjega svoga« nije isto što  i  vrhunaravna spoznaja  ili Unio mystica, stanje koje  neki zovu i »vjenčanjem duše s Kristom«, jer ljubav je prema drugom biću plemeni­ ta emocija, a ljubav se prema Bogu piše s velikim Lj i podrazumijeva osje­ ćaj apsolutne unutarnje izvjesnosti da je Stvoritelj uzrok i cilj, dakle jedi­ na realnost koja doista jest. Predanost Bogu je konačno blaženstvo i oslo­ bađanje od iluzija o vrijednosti bilo čega što dolazi od ovog svijeta. Lju­ bav prema bližnjemu i svim živim stvorovima početak je puta Ljubavi prema Onome tko ih je stvorio. Ljubiti njih, znači ljubiti Njega u njima. Maharishi Mahesh Yogi je uvijek govorio da ta Ljubav dolazi sa znanjem, koje pak dolazi s razvojem svijesti kroz meditaciju.

Prema kazivanju pokojnog Paula Twitchella, osnivača sekte Eckan- kar, Rebazar Tarzs, 600 godina stari guru s Hindukusha o kojem će još biti riječi, govorio je da tu savršenu Ljubav prema Bogu, koja je supe­ riorna svim ljudskim emocijama, nije lako razviti, pa se preporuča da čov­ jek započne takav put ljubeći svoje dijete, ženu, oca, majku i postupno sva druga živa bića.

Iz razmišljanja me prenuo glasni žamor oko mene. Redovi jedan po jedan ulaze pod natkriveni dio. Uz nekada nepoznate mjere kontrole. Svi se još sjećaju atentata na Sai Babu. Četiri negdašnja studenta Sai Babinih koledža pokušala su jedne večeri bodežima usmrtiti Avatara u čemu su ih spriječili jedan sluga i Babin šofer Ramakrishna, koji je svoju hrabrost pla­ tio glavom. Ostao je na podu prizemne prostorije, izboden s više od 30 uboda nožem, što pokazuje kakvom su strašću ubojice pristupile svome zadatku. Dok se Sai Baba sakrio u garaži svoje nastambe, jedan je poli­ cijski inspektor uspio pištoljem likvidirati svu četvoricu atentatora. Služ­ bena verzija govori o ekstremnoj hinduističkoj organizaciji koja iza svega stoji. Bilo je i drugih verzija, čak priča da je kobne noći zrak proparalo ne­ koliko rafala iz automatskog oružja, što bi ukazivalo na širi sukob. Očito je nasilje našeg svijeta prodrlo i u ovu negdašnju oazu mira. Sjedamo pono­ vo, ovaj put na betonski pod, ostavljajući prolaze kroz koje će uskoro pro­ šetati Sai Baba, uz pratnju tihe indijske glazbe sa zvučnika.

Osam je sati i potpuna tišina. Odjednom prostruji lagano uzbuđenje. Iz susjedne zgrade sasvim se polako približava niska prilika bujne kose, odjevena u narančastu odoru koja dopire do poda. Prvo prolazi dijelom u kojem su smještene žene. Laganim, gotovo nestvarnim pokretima, ubi­ re pisma koja mu grčevito nude podižući se, dok seve. Babini čuvari, bez­ uspješno ponavljaju: »Sjednite, sjednite...«. Užareni pogledi; zgrčena lica i borba da se privuče pozornost Sai Babe nezaboravna je scena. Tu i tamo on iz ponuđenog pladnja grabi šaku bombona i baca ih medu žene, Krat­ kotrajna gužva i opet glasovi koji mole za intervju, grupni ili individualni razgovor. Ali, dočekat će ga samo njetki sretnici. Postupno se Sai Baba približava dijelu gdje sjede muškarci. Gotovo nemarno luta pogledom dok ljudi pružaju pisma, pokušavaju mu dodirnuti stopala ili ga zaustavi­ ti na trenutak, ne bi li s njime izmijenili nekoliko rečenica. Gledam ga cije­ lo vrijeme u lice, na kojem se izmjenjuju nevjerojatno blagi izraz i oštar pogled koji doslovce prodire kroz kosti.

Odjednom čovjeka hvata neko ushićenje, neki osjećaj unutarnjeg za­ dovoljstva i sreće. Baba zastaje, mahne rukom i istresa vibhuti (materija­ lizirani »pepeo«) u nekoliko ispruženih ruku. Jedan od čuvara mu doda­ je svilenu krpu kojom briše ruku. Materijaliziranje vibhutija ovdje je atrak­ cija samo za one koji su tu prvi put. Nitko to više ni ne komentira. Čeka se da Baba nekoga pita: »How many?«, odnosno - koliko je osoba u nje­ govoj grupi, označenoj istim maramama zavezanima oko vrata. Kad čov­ jek odgovori, može se dogoditi da Baba energično mahne prstom i kaže »Go...«. Što znači da cijela grupa treba krenuti prema unutrašnjosti nje­ gova mandira, gdje će. nakon daršana, s njime razgovarati. Katkada se to, međutim, ne dogodi i Baba produži dalje bez komentara.

Ovdje nitko nije povlašten, nema novinara, TV-ekipa, uglednika ili bilo koga drugog tko može osobno doći do Sai Babe bez njegova izričita dopuštenja. Svi sjede na daršanu. a on je taj koji poziva one koji će ući iza lijepo izrezbarenih drvenih vrata i razgovarati licem u lice s njim. To važi čak i za njegovu stariju sestru, koja svakodnevno sjedi na daršanu s ostalim ženama, bez ikakvih povlastica. Zadnji intervju nekom novinaru Sai Baba je dao još prije 15 godina. Taj je razgovor autor kasnije objavio u obliku knjižice pod naslovom »Bog živi u Indiji.«

Koja je svrha predavanja pisama i razgovora sa Sai Babom? On kaže da sadržaj pisama koje mu dajete zna već u trenutku kad ste ih pisali! Pisma uzima zbog toga da potvrdi čovjeku da ima njegov problem u vidu, da zna što ovaj od njega želi. Jedan je fizičar glasno posumnjao u tu tvrd­ nju, pa mu je Baba ponudio da izvuče jedno pismo iz cijele hrpe koju je pokupio taj dan. Čovjek je otvorio pismo, a Sai Baba mu je izrcitirao ci­ jeli sadržaj, od riječi do riječi. Jedna ga je Amerikanka, pak, na njegov upit što od njega želi, zamolila da joj pokaže «... svijet kako ga on vidi...«. Baba je odgovorio da je to nemoguće demonstrirati u cjelini, ali je pristao staviti je u stanje u kojem će dobiti makar površni dojam o njegovu sta­ nju svijesti. Kasnije je žena ispričala da je taj doživljaj »,.. zapravo jeziv, jer je čula doslovno tisuće različitih glasova koji su zazivali pomoć, molili na razne načine i na raznim jezicima...« Praktično je nemoguće opisati tak­ vo stanje simultane percepcije tolikih poruka, rekla je.

Dakako, u pismima ljudi uglavnom traže pomoć za rješenje životnih problema koji su ih pritisnuli, od teških bolesti do financijskih poteškoća. Ovdje se smatra da Sai Baba može sve, dapače, napisane su desetine knji­ ga o njegovim nevjerojatnim intervencijama u životima pojedinaca. No, o tome on sam kaže: »Dobro razmislim prije no što se odlučim nekome pomoći i razriješiti njegove probleme, jer nekoga će to usmjeriti prema duhovnosti, učiniti ga boljim čovjekom, dok će drugi nastaviti po staro­ me. Svatko stradava zato što mora u svom životu dobiti lekciju, koja kat­ kada izgleda izuzetno surova. Ako mu je ona potrebna za njegov razvoj, nema nikakva smisla poštediti ga njena neugodnog aspekta...«

Dakle, šokantnih i neobjašnjivih izlječenja i drugih intervencija ima dosta, ali još su uvijek one rijetke ako se uzme u obzir da Sai Babu posje­ ćuju stotine tisuća ljudi. Jer, Sai Babina je misija najbolje definisana izja­ vom koju je dao autoru jedne od brojnih knjiga o njegovu životu: »Meni je zapravo svejedno što vi u ovom životu trebate proći da biste se okre­ nuli k Bogu kao jedinoj krajnjoj istini. Važno je da ispunite tu svoju život­ nu funkciju...«