30.          BOŽJI GLAS

Studenti koji se sakupljaju u predvorju hrama prije Sai Babinog pojavljivanja na daršanu ponavljaju stoosam imena Božjih. Kad ih se sluša ima se dojam da se nalazi nekom tibetanskom samostanu u kojem se do iznemoglosti ponavljaju litanije.

Pitam doktora Galvina kakvo značenje skriva ponavljanje imena Gospodnjeg.

„To je vrlo korisna strategija za uvjetovanje uma i ukrštavanje sa univerzalnim sustavima. Određeni zvukovi prisiljavaju pojedine cerebralne žlijezde na izlučivanje hormona koji mogu izazvati povišeno stanje svijesti. Drevni način za uvjetovanje uma je mantra. Isti se rezultati postižu određenom vrstom glazbe ili bilo kojim jednoličnim zvukom koji sprečava um u razmišljanju. Krajnji je cilj upravo gašenje djelovanja uma”.

„Želiš li reći da glazba može zamijeniti mantru?”

„Svaki zvuk odgovarajuće djeluje na mozak. Neka glazba djeluje na um opuštajuće, a druga uzbuđujuće. Opuštajuće djelovati na um znači spriječiti ga da radi”.

„Znači da pjesma, glazba ili ponavljanje neke mantre imaju iste posljedice?”

„Više-manje. Postavka je ista mada se rezultati mogu razlikovati suodnosno sa vrstom vibracija”.

„Znači da litanije koje se izgovaraju u kršćanskim, muslimanskim ili budističkim crkvama imaju istu svrhu?”

„Potpuno istu!”

„Nitko mi to nikada nije objasnio”.

„Mnoga su znanja izgubljena u krilu povijesnih religija i pridala se važnost onome što važnosti nema, zaboravljajući međutim da se udari čekićem tamo gdje treba”.

„Svaka religija ima ključ za dostizanje Boga, no zanemaruje to”.

„Upravo tako. Neznanje je ugušilo istinu. Trka za moći učinila je da se zaboravi istinski i jedini cilj religije. Da nije tako zašto bi se čovjek poput Sai Babe morao suočiti sa svjetovnošću?”

„Poznavanje mehanizma  kojim djeluje mantra ili  pjesma ili glazba, ukratko zvuk, dovodi do razmatranja te tehnike i mnogo je se radije slijedi”.

„Besmisleno je udarati čekićem tamo gdje nema čavla. Treba udarati ciljano. Ako ne pogodiš čavao možeš udarati koliko hoćeš ali ga nećeš zabiti. Treba znati kuda se cilja i koja je meta koju se želi pogoditi udarcem čekića. Kada to znaš tada znaš i kojom jačinom moraš udarati i koliko dugo”.

„Naravno! Sve postaje razumljivo, pa i postizanje božanskosti. Ali zašto svi ne ponavljaju mantru ako je zvuk tako važan, i zašto je Baba ne savjetuje svim poklonicima?”

„Mantra je važna za početnika. Nije za onog tko se već nalazi na određenoj razini svijesti. Kao i bhajani. Oni su važni za onoga tko tek kreće stazom duhovnosti. Mogu biti i nevažni onom tko je otkrio kako se na drugi način stiže do četvrte razine svijesti. Svatko bira sebi najpogodniji put. Zbog toga je Baba osnovao u svojoj organizaciji tri krila: duhovno, edukacijsko, i krilo služenja. Tri krila zadovoljavaju svačije potrebe”.

„Ne postižu svi dobrobit od pjevanja bhajana!”

„Ne svi. Ovisi o dostignutoj duhovnoj razini. Kakva je za sveučilišnog studenta dobrobit od ponavljanja jedan puta jedan?”

„Isti se cilj može postići putem intelektualnih postupaka. A što to znači?”

„Usredotočenje misli na predmet vodi k istom rezultatu”.

„Bezbrojni su dakle putovi koji vode k Bogu!”

„Nisu beskrajni, nego su različite tehnike koje čovjeka vode do onog stanja svijesti koje zovemo božanskim. Ono što istočnjački mistik postiže ponavljanjem mantre, to kršćanski ili muslimanski postiže molitvom krunice”.

„Mantra, to jest odašiljanje zvuka, usmjerava misao na voljeni predmet, uvjetuje um i otvara prostor u kojem može procvasti svijest. Na isti način misao usredotočena na predmet raspršuje oblake. Ima onih kojima je potrebno da se čuju i onih koji si mogu dozvoliti luksuz da to čine samo mentalno. Je li tako?”

„Tako je!”

„Žrtve, odricanja i samomučenje tijela imaju dakle isto značenje?”

„Ne, ti načini ne dovode do nikakvog rezultata! Samooslabljuju organizam a oslabljeni organizam ne može putovati, ni tjelesno ni mentalno. Samo se potpuno neiskusni početnici upuštaju u primitivne načine mučenja tijela ili posta. Odricanje služi vježbanju nadziranja uma, no samo mučenje je jedino štetno”.

„Sai Baba izjavljuje da su u davnini mantre bile isto tako moćna oružja kao danas određeni ratni strojevi ili najnaprednija mehanizacija”.

„Vibracija je ta koja ima toliku moć nad materijom. Na duhovnoj razini zvuk može biti zamijenjen čistim intelektualnim postupkom koji je upravo suprotan mantri: tišinom”.

To što mi pripovijeda Galvin je tako uzbuđujuće da u meni budi želju da sve odmah primijenim. Bog se čini blizu, bliže nego sam to ikada mogao zamisliti. Svatko od nas može dostići Boga istom lakoćom kojom postaje odvjetnik ili inžinjer. Zašto su ljudi tako strašno zakomplicirali stvari da su konačno povjerovali da je Bog čak nedostižan?

Galvin se smiješi. Možda naslućuje ono što mislim. Gleda moje razrogačene oči a ja mu, poluotvorenih usta, nesposoban da izustim i riječ, uzvraćam pogled. Moram trenutak zastati i razmisliti, samo trenutak. Ne smijem izgubiti ove tako dragocjene obavijesti koje mi sa toliko jednostavnosti kao da su najsvakodnevnija stvar na svijetu prenosi moj drug.

Studenti i dalje izgovaraju ime Gospoda. Puštam da me uljuljka žamor koji dopire kroz velika vrata hrama i gubi među listovima palme. Sada znam da mogu, ako ispružim svoju ruku, susresti Božju.