Tko ste vi? Jeste li se ikad upitali? Po svoj prilici niste. Takvo bi vam se pitanje učinilo besmislenim, jer vlastiti vam se identitet čini nečim samim po sebi razumljivim. Da vam tko drugi postavi to pitanje, odgovorili biste: »Ja sam John Smith. Živim na toj i toj adresi. Imam toliko i toliko godina. Sin sam Henrvja Smitha. Bavim se tim i tim poslom.« A možda biste i dodali da pripadate pravoj  crkvi i pravoj političkoj stranci.

No dakle, te su tvrdnje točne, do određene mjere, kao slika koju u sadašnjem trenutku odašiljete u svijet; ali  - i u tome je kvaka - to je samo slika. To je samo dodavanje podataka vašem iskrenom uvjerenju o sebi. To nije vaše stvarno ja. To je tek prolazan, nepostojan izraz vašeg trenutačnog mentalnog stanja; ništa više.

Vaše stvarno ja je duhovno biće, savršeno, vječno i neuništivo. Vaše stvarno ja je živući izraz samoga Boga i ono posjeduje mogućnost da izrazi svago božansko svojstvo. »Na svoju sliku i priliku.«

Što je čovjek? On je dio Božjeg samoizraza. Bog pjeva pjesmu i ta pjesma je čovjek. Pjesma je, kao što dobro znate, izraz pjesnikove prirode. Instrument pjevača nisu samo njegove glasnice; to je cijelo njegovo tijelo i sav njegov um. Ako je pjevač bolestan, umoran ili ljutit, to odzvanja pjesmom. Ako mu je srce ispunjeno radošću, ljepotom i Božanskom ljubavlju, i to odzvanja pjesmom. Čovjek je pjesma Božanskog pjevača, a nebeski sklad njegova je priroda.

Zašto Bog pjeva pjesmu? Iz puke radosti; ni iz kakvog potajnog razloga, niti zbog koristi ili dobiti. Bog se izražava iz čiste radosti življenja - zato što je On Bog.

To je prava ili apsolutna istina, a naš je zadatak očitovati je, prenijeti je u praktičan život; zamijeniti ograničenu sliku koju vidimo veličanstvenom istinom koju znamo. To možemo učiniti jedino tako da pustimo da Bog djeluje kroz nas.

Rekoh, vi ste bogovi, i svi ste sinovi Višnjega. Psalam 82; 6; Ivan 10; 34