Božanska lovkinja

U   RIMSKOJ   MITOLOGIJI   POSTOJI   PRIPOVIJEST   O   ARTEMIDI, BOŽANSKOJ lovkinji. Artemida je bila vrhunska lovkinja jer je lovila bez napora. Svoje potrebe ispunjavala je lako i živjela je u savršenom skladu sa šumom. Cijela šuma voljela je Artemidu i za svaku je životinju bila velika čast da je lovi Artemida. Nikada se nije činilo da ona uistinu lovi: sve što joj je bilo potrebno k njoj je dolazilo samo. Zbog toga je bila ponajbolja lovkinja, ali i plijen kojega je bilo najteže uloviti. Njezin životinjski lik bila je čarobna košuta koju je bilo gotovo nemoguće uloviti.

Artemida je u savršenom skladu sa šumom živjela dotle dok jednoga dana kralj nije Heraklu, sinu Zeusovu, koji je i sam tragao za vlastitim iskustvima, dao zadatak. Zadatak se sastojao u tome da Heraklo uhvati Artemidinu čarobnu košutu. Budući da je bio Zeusov sin kojega nitko nije mogao pobijediti, Heraklo nije odbio. Otišao je u šumu da bi ulovio košutu. Košuta ga je ugledala, ali ga se nije uplašila. Dopustila je Heraklu da joj se približi, ali kad ju je Heraklo pokušao uhvatiti, pobjegla je. Heraklo ni na koji način nije mogao uloviti tu košutu, osim da postane bolji lovac od Artemide.

Heraklo je zazvao Hermesa, glasnika bogova, najbržeg boga, da mu posudi svoja krila. Sada je Heraklo postao brz kao Hermes i uskoro se u njegovim rukama našao najdragocjeniji plijen. Možete zamisliti Artemidinu reakciju. Uhvatio ju je Heraklo, pa mu se željela osvetiti. Željela je uloviti Herakla i dala je sve od sebe da ga uhvati, ali sada je Heraklo postao plijen kojega je najteže uhvatiti. Heraklo je bio slobodan, pa iako se trudila, Artemida ga nije mogla uhvatiti.

Artemidi Heraklo uopće nije bio potreban. Samo je osjećala snažnu potrebu da ga uhvati, ali to je, naravno, bio samo privid. Vjerovala je da se zaljubila u Herakla i da ga želi za sebe. O njemu je razmišljala toliko da je postala opsjednuta njime i, k tomu, nesretna. Počela se mijenjati. Više nije živjela u skladu sa šumom, jer je počela loviti samo zbog zadovoljstva hvatanja plijena. Artemida je prekršila svoja vlastita pravila i postala grabežljivica. Životinje su se plašile, a šuma ju je počela odbacivati, ali Artemida nije marila za to. Nije mogla spoznati što je istina; razmišljala je samo o Heraklu.

Heraklo je morao obaviti mnoga djela, ali katkada bi otišao u šumu da potraži Artemidu. Svaki put Artemida bi ga pokušala uloviti. Kad je bila s Heraklom, bila je sretna, ali je znala da će otići, pa su njome ovladale ljubomora i sebičnost. Svaki put kada bi Heraklo otišao, patila je i plakala. I mrzila ga je i ljubila.

Heraklo nije imao pojma o tome što se zbiva u Artemidinu srcu, a nije zamijetio ni to da ga ona pokušava uloviti. Nikada o sebi nije razmišljao kao o plijenu. Heraklo je volio i poštovao Artemidu, ali to nije bilo ono što je ona željela. Artemida ga je željela posjedovati, loviti ga kao prava grabežljivica. Naravno, svi u šumi primijetili su tu promjenu u Artemidi, osim nje same. Ona je o sebi još uvijek razmišljala kao o božanskoj lovkinji. Nije bila svjesna toga da se promijenila. Nije bila svjesna toga da je rajska šuma postala pakao, jer nakon njezina pada svi drugi lovci pali su zajedno s njom - svi su postali grabežljivci.

Jednoga dana Hermes je uzeo životinjski oblik i upravo kada ga je Artemida pokušala ubiti, opet je uzeo ljudski oblik, a ona je postala svjesna mudrosti koju je izgubila. Pomogao joj je da spozna da je pala. Svjesna svega što se događalo, Artemida je otišla Heraklu da ga zamoli za oproštaj. Do pada ju je dovela njezina vlastita oholost. Razgovarajući s Heraklom, shvatila je to da ga nikada nije uvrijedila, jer nije znao o čemu ona razmišlja. Tada se ogledala po šumi i shvatila što je učinila. Ispričala se svakomu cvijetu i svakoj životinji,  dok ponovo nije zadobila ljubav. Opet je postala božanska lovkinja.

Tu pripovijest ispripovijedio sam zato da biste shvatili kako smo svi mi i lovci i plijen. Sve što postoji istodobno je i lovac i plijen. Sto mi to lovimo? Lovimo da bismo ispunili svoje potrebe. Govorio sam o tjelesnim potrebama i umnim potrebama. Kada um povjeruje u to da je tijelo, tada potrebe postaju samo prividne i ne mogu biti ispunjene. Kada lovimo ispunjenje onih potreba koje su nestvarne, koje postoje samo u umu, tada postajemo grabežljivci - lovimo ono što nam nije potrebno.

Ljudska bića love iz ljubavi. Mi osjećamo da nam je potrebna ta ljubav jer vjerujemo da je nemamo, jer ne volimo sami sebe. Mi u drugim ljudima koji su slični nama tragamo za ljubavlju, očekujući da će nam je oni pružiti, a oni su zapravo u istome stanju kao i mi. Ni oni ne vole sebe, pa kako bismo onda od njih mogli dobiti ljubav? Mi jednostavno stvaramo sve veću potrebu koja uopće nije stvarna; mi smo neprestance u lovu, ali na pogrešnom mjestu, jer drugi ljudi nemaju te ljubavi koja je nama potrebna.

Kada je Artemida postala svjesna svoga pada, vratila se sama sebi, jer je sve što joj je bilo potrebno bilo skriveno u njoj samoj. To isto vrijedi i za sve nas, jer svi mi nalikujemo Artemidi kakva je bila nakon pada, a prije otkupljenja. Mi tragamo za ljubavlju. U lovu smo na pravednost i sreću. U lovu smo na Boga, ali Bog je skriven u nama.

Lov na čarobnu košutu uči vas tomu da loviti moramo unutar sebe. Tu veličanstvenu pripovijest valja zapamtiti. Ako zapamtite pripovijest o Artemidi, tada ćete ljubav uvijek pronalaziti u sebi. Ljudi koji su u lovu na ljubav nikada neće biti zadovoljni; ljubav koja im je potrebna nikada neće pronaći u drugim

ljudima. Um osjeća potrebu, ali ona ne može biti ispunjena, jer ne postoji. Nikada niti nije postojala.

Ljubav za kojom tragamo nalazi se u nama, ali ta je ljubav plijen koji je teško uloviti. Jako je teško loviti unutar sebe, pronaći tu ljubav u sebi. Morate biti veoma hitri, kao Hermes, jer mnogo toga može vam odvući pozornost od vašega cilja. Što god privuče vašu pozornost otežava vam postizanje svrhe i hvatanje plijena - unutarnje ljubavi. Ako uspijete uhvatiti taj plijen, tada ćete shvatiti da ta ljubav u vama može postati vrlo snažna i ispuniti sve vaše potrebe. To je za vašu sreću jako važno.

Ljudi u odnose najčešće stupaju kao lovci. Tragaju za onim što osjećaju da im je potrebno, nadajući se da će u drugoj osobi pronaći ono što im je potrebno, ali otkrivaju da toga ondje nema. Kada se u odnos upustite neopterećeni tom potrebom, tada to postaje sasvim drukčija pripovijest.

Kako se pripremiti za taj lov u svojoj nutrini? Da biste uhvatili ljubav koja se skriva u vama, morate se predati sebi i kao lovac i kao plijen. U vašem umu skrivaju se i lovac i plijen. Tko je lovac, a tko je plijen? Kod prosječnih ljudi lovac je Nametnik. Nametnik zna sve o vama, a potrebne su mu emocije koje izviru iz straha. Nametnik se hrani otpadom. Uživa u strahu i tragediji; voli bijes, ljubomoru i zavist; sviđaju mu se sve emocije kolje će u vama izazvati patnju. Nametnik se želi osvetiti i uvijek biti glavni.

Nametnik, tj. onaj vaš dio koji vas zlostavlja, vrši prisilu nad vama dvadeset četiri sata na dan; uvijek vas proganja zbog nečega. Zbog toga postajemo njegov plijen, i to vrlo lak plijen. Nametnik je onaj koji vas zlostavlja. On nije samo lovac, nego je i grabežljivac i neprestance vas izjeda. Plijen, emocionalno tijelo, onaj je dio nas koji neprestance pati; to je onaj naš dio koji želi biti otkupljen.

U grčkoj mitologiji postoji i pripovijest o Prometeju koji je bio prikovan za stijenu. Danju na stijenu je slijetao orao i kljucao njegova jetra, a noću jetra bi iznova narasla. Orao je dolazio svaki dan i uvijek iznova jeo Prometejeva jetra. Što to znači? Kada je Prometej budan, on ima i fizičko i emocionalno tijelo. Orao je Nametnik koji jede njegovu nutrinu. Noću Prometej nema svojega emocionalnoga tijela i oporavlja se. Ponovo se rađa da bi bio hrana orlu, dok ga ne oslobodi Heraklo. Heraklo je nalik Kristu, Buddhi ili Mojsiju, koji raskida okove patnje i podaruje vam slobodu.

Da biste mogli loviti unutar sebe, počnite tako što ćete loviti svaku svoju reakciju. Mijenjat ćete navike jednu po jednu. To je rat za oslobađanje od Sna koji upravlja vašim životom. To je rat između vas i grabežljivca - a u sredini se nalazi istina. U svim zapadnjačkim tradicijama, od Kanade do Argentine, mi sebe nazivamo ratnicima, jer ratnik je lovac koji lovi samoga sebe. Velik je to rat, jer se vodi protiv Nametnika. Biti ratnik ne znači da ćete pobijediti u ratu, ali barem ste se pobunili, i više ne prihvaćate Nametnika koji vas izjeda.

Prvi korak jest postati lovcem. Kad je Heraklo zašao u šumu u potrazi za Artemidom, tada ni na koji način nije mogao uhvatiti košutu. Onda se obratio Hermesu, vrhunskomu učitelju, koji ga je naučio kako postati bolji lovac. Morao je biti bolji od Artemide da bi je ulovio, Da biste ulovili sebe, isto je tako potrebno da postanete bolji lovac od Nametnika. Ako Nametnik radi dvadeset četiri sata na dan i vi morate raditi dvadeset četiri sata na dan. Nametnik ima prednost: on vas poznaje jako dobro. Nikamo se ne možete sakriti od njega. Nametnik je isto tako plijen koji je najteže uhvatiti. To je onaj vaš dio koji pred drugim ljudima pokušava opravdati vaše ponašanje, ali onda kada ste sami, tada je vaš najoštriji sudac. On uvijek sudi, okrivljuje i u vama izaziva osjećaj da ste skrivili nešto.

U uobičajenom odnosu u paklu Nametnik vašega partnera udružuje se s vašim Nametnikom protiv vas kakvi uistinu jeste. Protiv vas nije samo vaš vlastiti Nametnik nego i Nametnik vašega partnera, koji se udružuje s vašim Nametnikom da bi vaša patnja potrajala vječito. Ako ste toga svjesni, onda vam i sama spoznaja mnogo može pomoći. Bit ćete sretni svaki put kada vaš partner napravi još jedan korak prema slobodi. Kada se vaš partner uznemiri, rastuži ili postane ljubomoran, tada možete biti svjesni toga da u tome trenutku pred vama nije osoba koju volite. Pred vama se nalazi Nametnik koji je opsjeo vašega partnera.

Svjesni toga da Nametnik postoji i svjesni onoga što se zbiva u vašemu partneru, možete mu pružiti dostatno prostora. Budući da ste vi odgovorni samo za svoju polovicu odnosa, možete mu dopustiti da se bavi svojim vlastitim osobnim snom. Na taj vam način bit će jednostavnije ne prihvatiti osobno ono što radi vaš partner. To će uvelike pomoći vašemu odnosu, jer ništa od onoga što vaš partner radi nije osobno. On se hvata ukoštac sa svojim vlastitim teškoćama. Ako to ne shvatite osobno, tada ćete s partnerom lako ostvariti prekrasan odnos.