33.          BORAVIŠTE BOGA

Jednog jutra odlučim posjetiti novu bolnicu. Poliklinika se nalazi pred ulazom u Puttaparthi i više podsjeća na kraljevski dvor nego na bolnicu. Pa ipak se ovdje, prvi puta u povijesti Indije, a možda i cijelog svijeta, ljudi mogu besplatno liječiti. Indijcima se ne oduzima od plaće doprinos za moguće liječenje, a ipak mogu doći u ovu bolnicu, i biti odjeveni, nahranjeni, njegovani i liječeni, te operirani od najvećih kliničara a da za to ne potroše ni rupije.

Bolnica pokriva površinu od 100.000 kvadratnih metara i ima četiri odjela: neurologiju, nefrologiju, urologiju i kardiologiju* U Puttaparthi stižu najbolji kliničari cijelog svijeta da bi besplatno radili. No najveći dio specijaliziranog osoblja potječe iz Sai Babinih škola. Babini se diplomanti šalju na dugo usavršavanje po cijenjenim bolnicama prije nego počnu raditi u Prashantiju. Institut za bolničarke brine o osposobljavanju tog dijela osoblja a u planu je otvaranje medicinskog fakulteta.

Zračna luka koja će uskoro postati međunarodnom olakšava dolazak bolesnicima i stručnjacima. U predvorju me pogađa natpis: „Ljubav je jedinstvo”.

„Naravno! Pod ljubavlju treba shvatiti jedinstveni pogled koji ne čini razliku između tebe i ostalih, dobrog i lošeg, nego svagdje vidi dobro i tebe u svima drugima. Pod ljubav ne treba podrazumijevati izmjenu osjećaja ili osjećaj vezanosti. Sai poklonici su često krivo tumačili postavku ljubavi”.

Galvin mi objašnjava postavku koja mi je izbjegla.

„I ja sam mislio da se pod ljubav podrazumijeva pomoć i osjećaji koje svatko od nas pruža drugome!”.

„Ponuditi pomoć drugom pojedincu može biti znak osjećaja;  no da bi bila ljubav  mora niknuti iz uvjerenja da vidimo sebe kao odraz u onome tko pati i tko se raduje, u ljudskom biću kao i u stablu ili životinji ili kamenu”.

„Ljubav je znači jednako: jedinstvena vizija svemira. Ja ti pružam ruku, ne iz osjećaja naklonosti, nego stoga što između tebe i mene nema nikakve razlike: ja sam ti i ti si ja!”

„Upravo tako! Ako ti patiš, i ja patim; ti se raduješ, i ja se radujem”.

Mladi nas indijski liječnik čeka na ulazu. Krećemo dugim tihim hodnikom.

„Znaš, Galvine, ovih sam dana razgovarao s nekim poklonicima i kazao da Babina filozofija doživljava određenu evoluciju i da svi moramo biti spremni slijediti je i nače ćemo propustiti vlak. Smijali su mi se tvrdeći da Sai Baba otkriva određenu istinu a istina je samo jedna i ne evoluira kroz vrijeme. Svi su se složili da Sai Babina filozofija ne može doživjeti evoluciju”.

„Istina se ne može mijenjati vremenom. Ako se mijenja onda nije istina. No ti ljudi misle da Baba poučava samo etiku ponašanja i zaboravlja da onkraj te poruke postoji jedna mnogo važnija a to je ona metafizička. Moral se može mijenjati od jednog trenutka do drugog i od jedne zemlje do druge, no metafizičke se postavke ne mijenjaju.  One su  istina.  Mnogi  ljudi  ostaju  na  površini jednog učenja i ni najmanje ne pokušava ući u dubinu. To zahtijeva suviše napora. Mnogi misle da znaju sve jer su pročitali Babine govore, no pokupili su samo koru a bacili sjeme. Sai Babina filozofija se mijenja u odnosu na dolazak tragatelja i intelektualaca i prema rastu najstarijih poklonika”.

„Jasno je da mnogi nisu još odrasli!”.

„Baba se nekim svojim govorima obraća najspremnijim duhovnim tragateljima te govori o razinama svijesti i kozmičkim energijama. S ostalima i dalje razgovara o ponašanju i služenju”.

„Besmisleno je, dakle, razgovarati ili nastojati uvjeriti ljude da Baba sada govori drugačije i dublje i da poklonika uvodi u metafizičke teme kao što nikada do sada nije?”

„Ako to ne čini Baba, zašto bi mi činili? Neki su ljudi zadovoljni i sa ono malo znanja koje su dobili; sretni su što znaju da je dovoljno biti dobar da bi se napredovalo pa si možda čak i ne postavlja kao cilj samoostvarenje u ovom životu”.

*   bolesti vezane uz živce, bubrege, mokraćni trakt i srce – op. prev.

Liječnik koji nas prati sa zanimanjem slijedi naš razgovor i naposljetku se uključi.

„Babina je filozofija doživjela evoluciju. Moramo biti vrlo pažljivi i slijediti je inače možemo izgubiti stvari mnogo važnije za konačno ostvarenje. Sai Babin pristup je poput školskog: počeo je poučavati osnovne temelje ponašanja a sada počinje ulaziti u velike tajne života i svemira. Poklonik mora uvijek biti na oprezu, jer Baba je poput vlaka: samo par minuta stoji u svakoj stanici. Oni koji se žele ukrcati i pažljivi su neće ga izgubiti, ostali će ostati na peronu i izgubiti ovu priliku koju im nudi postojanje”.

„Mnogi će, dakle, ostati na peronu!”.

„Mnogi će se udaljiti i biti prisiljeni udaljiti se od organizacije i puta kojim ih ona usmjerava. No posao obavljen u ovom životu nije izgubljen: iskoristit će se u idućem postojanju. Baba je to već pred nekoliko godina najavio”.

Čini se liječnik ne žali zbog toga. Ja sam ožalošćen mišlju da će mnogi putnici propustiti Sai vlak.

„Ne dovodi li te u neugodnost saznanje da će mnoga braća ostati na peronu?”

„Zašto bi? Svatko od nas na leđima nosi određenu popudbinu koju troši u ovom životu. Trebamo li brinuti o onima koji već u mladosti uludo potroše svoje blago te se nađu bez ičega u starosti? Reći ćemo samo da nisu bili mudri i da su iz tog iskustva sigurno nešto naučili. Idući će puta opreznije postupati. Mislim da svatko treba misliti prvenstveno na duhovno traženje, služeći bližnje odano, s poštovanjem i ljubavi. Ako mi ne mislimo na svoju duhovnu evoluciju, tko će? Možemo nahraniti gladnoga, pomoći mu u njegovom siromaštvu ili bolesti, no nikada ne možemo utjecati na njegovu duhovnu evoluciju. Svatko je od nas graditelj vlastite sudbine iz vlastitih dostignuća. Stvari treba gledati s ispravnim odmakom. To nije cinizam. Ja služim bližnjemu i čitav svoj život posvećujem služenju čovječanstvu, no ne mogu ulaziti u tuđe svijesti”.

„Želiš li reći da svatko treba misliti na sebe?”

„Na duhovnoj razini, da. Sve što možemo je protresti savjesti i reći ljudima: gledajte, postoji put koji oslobađa patnji i ropstva. A potom je svatko  slobodan  da  sam izabere i  mi  nikome ne možemo ništa nametati. Baba često navodi primjer nezrelog voća: ubrati ga prerano znači baciti ga u smeće jer ga ni životinje neće jesti. Voćku treba ubrati tek kad je zrela a sazrijevanje je polagani postupak na koji ne možemo utjecati”.

Indijski je liječnik neprekidno nasmiješen i zrači čudnom, zaraznom mirnoćom.

Unutrašnjost je bolnice izuzetno čista i tiha, kao što se rijetko vidi u nekoj bolnici na istoku ili zapadu, svejedno. Čini se skoro da nema ni bolesnika ni bolničkog osoblja. Govori se ispod glasa, svi su iznimno ljubazni, pažljivi i brižljivi. Najveći dio bolničkog osoblja čine dobrovoljci, te ih kao takve pokreće samo ljubav za bližnjeg.

U trenutku primanja bolesnik dobiva bolničku odjeću: pidžamu ili spavačicu. Članovi obitelji koji prate bolesnika su besplatno smješteni u zgradi pokraj bolnice, i tu imaju prenoćište i hranu. U bolnici postoji savršeno čista kuhinja koja priprema vegetarijansku hranu za različite namjene. Razglasom se širi nježna glazba koja pomaže bolesniku pri bržem oporavku. U jednoj je godini izvršeno 1000 operacija na otvorenom srcu i komplikacije su bile u mnogo manjem postotku od bilo koje superspecijalizirane bolnice na svijetu. Jedan kardiokirurški zahvat stoji oko 3000 US dolara, i cijela je ta svota na teret bolnice.

Kako se bolnica održava? Donacije Sai poklonika iz čitavog svijeta dozvoljavaju bolnici da se brine o najsiromašnijima iz cijele Indije i obližnjih zemalja. Uskoro će stizati i sa zapada. Liste su čekanja već vrlo dugačke.

Neki su se kardiolozi i kardio kirurzi odrekli ugledne karijere ili dobro plaćenih mjesta kako bi besplatno radili neko vrijeme u ovoj, jedinstvenoj u svijetu, bolnici. Mnogi su liječnici iz zapadnih zemalja podnijeli zahtjev za ulaskom u ovu ili onu ekipu, no prednost se daje indijcima zbog lakše uklopljenosti u okolinu, mada i strani liječnici i bolničko osoblje mogu dati svoj doprinos provodeći praznike i odmore u salama bolnice.

Ta je veličanstvena poliklinika sagrađena u samo 12 mjeseci. Tisuću je radnika danonoćno radilo kako bi završilo projekt velikog arhitekta sa zapada. U pravom su trenutku stizala sredstva i u pravom je trenutku netko opremio odjele najsavršenijom opremom koja postoji na tržištu.

Sai bolnica je još jedno čudo ljubavi. A gdje je ljubav tamo neprekidno boravi Bog.