KAKO BISTE reagirali kada bi vam netko rekao: »Neograničena ljubav, koja djeluje kroz vas, može božanskome pomoći da se bolje prikaže svijetu?« Neki ljudi možda će ostati zapanjeni: »Molim, kroz mene?«, držeći da su maleni i beznačajni kada sebe i svoje služenje usporede sa Stvoriteljem i božanskim planom. Pa ipak, božanski se plan provodi upravo kroz svakog pojedinca i izraze njihova truda.

Ljubav ne iziskuje svrhu koja bi nadilazila nju samu i ne traži plodove; ona je sama svoj plod, vlastita radost. Volim jer volim; volim kako bih volio... Od svih pojavnih oblika duše,jedino zahvaljujući ljubavi stvorenje, premda ne na ravnopravnoj razini, može općiti sa Stvoriteljem i vratiti nešto što nalikuje na ono što je dobilo. — Sv. Bernard
Tijekom dana pojavljuju se mnoge prilike da učinimo nešto dobro za druge i pružamo ljubav! Bi li božanska, neograničena ljubav, izražena iskrenim i suosjećajnim služenjem ikada mogla
ne pripomoći Stvoriteljevu cilju i svrsi? Poput glasnika koji dopire izravno iz srca Stvaranja, lete li naši darovi ljubavi pred nama poput poruka radosnih poticaja i sigurnosti, pa srcima onih koje dodiruje naša ljubav donose vedrinu i gorljivost? Kako pružanje ljubavi našem životu pridaje veće dostojanstvo i smisao?

Taj identitet iz Jednoga u Jedno i s Jednim
izvor je blistave ljubavi koja u valovima
dopire do nas. — Meister Eckhart
Stoga kreni uvis, plemenita dušo! Navuci
cipele za skakanje, intelekt i ljubav, i
preskoči štovanje mentalnih sposobnosti,
preskoči razumijevanje i skoči u
Božje srce, u njegovu skrovitost u kojoj
si skrivena od svih bića. — Meister Eckhart

Sunce našeg sunčevog sustava opisuje se kao samodostatna zvijezda čiji su izvor energije unutarnje termonuklearne reakcije. Znanstvenici nam govore da je energija koja se oslobađa u tim reakcijama toliko velika da sunce još milijunima godina može sjati praktički bez promjena u veličini i intenzitetu.

Uviđate li kako se snaga neograničene ljubavi može usporediti s alegorijom o suncu? Neograničena se ljubav sama održava. Čak i kada je zakriju oblaci čovjekovih emocija, neograničena je ljubav prisutna kao i sunce, iako se zbog oblaka ne vidi sa Zemlje. Naš se život hrani i razvija zahvaljujući ljubavi. Duboko u središtu našeg duhovnog bića, neograničena se ljubav samoodržava i stvara vlastitu energiju. Zašto je, na temelju te svijesti, bolje voljeti nego biti voljen? Možemo li svoj život smatrati izvorom »sunčeva svjetla« za čovječanstvo? Zašto je važno voljeti jednostavno stoga što imamo ljubav koju možemo pružiti?

Energija ljubavi opisuje se i kao »melem koji iscjeljuje«.
Kako ljubav svoje djelovanje započinje prvo u onome tko je pruža? Kada ljubavi omogućimo da se izrazi kroz nas u obliku naše temeljne prirode, zrači li ona automatski prema svim aspektima naše okoline? Kao što je fotosinteza postupak zahvaljujući kojem sunce i biljke zajednički proizvode hranu, događa li se nešto slično i u nama kada energiji ljubavi dopustimo da transformira naš život? Prerasta li neograničena ljubav u značajan izvor nužne energije i za nas i za druge?

Na koje još načine možemo voljeti dovoljno da dođemo do zadovoljavajuće i istinske bliskosti s drugima koja zadovoljava želju našega srca da s njima dođe u dodir?

Ljubav znači sjećati se da svojem svjetlu trebamo omogućiti da sjaji. I za lijepog i za ružnog vremena, bezgranična Ijubav blista poput sunca. Kako svjetlo upotrijebiti da potiče i podupire razvijanje božanskog potencijala u nama i u drugima?

Ljubav znači sjećati se da njezina trajnost nema roka, da njezinom povjerenju nema završetka i da ljubav nikada neće iznevjeriti!
Neograničena ljubav može dokinuti strah, ljutnju i krivnju.
Ljubav nije zlopamtilo i ne zamjera. Kako nam ljubav može pomoći da otvorenije primamo ono što je u svemu najuzvišenije i najbolje?

Ljubav znači sjećati se da je »bog isto što i ljubav«. I premda trenutačno možda gledamo kroz tamnije staklo, naša vizija stvarnosti postaje jasnija kada »vidimo očima ljubavi«. Kako nam ljubav može pomoći da uočimo veću realnost u svim stvarima i svim ljudima?

Ljubav znači sjećati se da su i naši bližnji produžetak beskonačne ljubavi, te da smo svi stvoreni kao sinovi i kćeri božanskoga. Možemo li se prema svima odnositi na taj način, osobito usred svakodnevnih poteškoća, običnih i iznimnih okolnosti?

Na koje se još načine možemo prisjećati da smo svi produžetak beskonačne ljubavi?