BOLJE POŽURI ILI ĆE ZEMLJA NESTATI

Voljeni Osho,
koja je razlika između buntovnika i revolucionara?

Ne samo da postoji razlika već postoji veoma bitna razlika između buntovnika i revolucionara. Revolucionar je dio političkog svijeta. Njegov pristup je politički, njegovo shvaćanje je takvo da ako želiš promijeniti društvenu strukturu dovoljno je promijeniti čovjeka na vlasti.

Buntovnik je duhovni pojam. Njegov pristup je sasvim individualan. Njegova vizija je bazirana na tome da se mora promijeniti individua iznutra ako želiš promijeniti društvo.

Društvo kao takvo ne postoji, to je samo riječ, isto kao i riječ “masa”. Ako pokušaš to negdje pronaći nećeš uspjeti jer se sa masom ne možeš sresti već samo sa individuom. Društvo je samo ime za kolektiv -

samo ime, a ne stvarnost - ime bez sadržaja. Individua ima dušu, ima mogućnost evoluiranja, mijenjanja,

transformacije; dakle, razlika je ogromna.

Buntovnik je stvarna esenca religije. On je donio na svijet promjenu svijesti. Ako se svijest promijeni tada i struktura društva to mora da slijedi. Obratno nije moguće - to je pokušavano od strane svih revolucionara ali se nije uspjelo, svi su u tome griješili. Još nijedna revolucija nije uspjela da promijeni čovjeka - dokaz leži u činjenici njegove svijesti. On i dalje nastavlja da razmišlja o revoluciji. Oni su pogriješili sasvim jer je čovjek ostao isti.

Gautama Buddha, Zaratustra, Isus - svi su oni bili buntovnici. Njihova vjera leži u individui. Oni nisu još uspjeli u svom nastojanju ali je taj njihov neuspjeh znatno drugačiji od neuspjeha revolucionara. Revolucionari su do sada puno puta pokušavali i to u mnogim zemljama - ali nisu uspjeli. Ali, Gautama Buddha nije uspio jer nije ni pokušao. Isus nije uspio jer su ga Židovi razapeli a kršćani sahranili. On nije ni pokušao, njemu nije ni šansa bila dana. Buntovnik je jedna još neeksperimentirana dimenzija.

Moji sanijasini trebaju biti buntovnici, a ne revolucionari. Revolucionari pripadaju veoma svjetovnoj sferi. Buntovnici i takvo njihovo buntovništvo je sveto. Revolucionari ne mogu biti sami. Oni trebaju masu, političku partiju, vladu. Oni trebaju moć, a moć korumpira. Najveća moć korumpira najviše. Svi revolucionari koji su uspjeli koristeći moć bili su upravo od moći iskvareni. Oni nisu mogli izmijeniti moć i njenu instituciju. Moć je promijenila njih i njihov razum. Moć ih je izopačila. Samo se ime moći mijenjalo, a društvo je ostajalo isto.

Čovjekova svijest se nije razvijala vjekovima. Samo ponekad bi poneki pojedinac dospio do svijesti ali to nije bilo pravilo već sušta iznimka. A pošto je bio usamljen masa ga nije podnosila. On je bivao meta ponižavanja. Njegovo prisustvo je izazivalo uvredu jer ti je on otvarao oči, činio te svjesnim tvojih mogućnosti i tvoje budućnosti. To vrijeđa tvoj ego, kao da nisi ništa učinio za svoj razvoj: da budeš svjesniji, da više voliš, da budeš ekstatičniji, kreativniji, da budeš smireniji, i da ostvariš ljepši svijet oko sebe. Ti nisi ništa doprinio ovom svijetu. Tvoje bitisanje nije bilo blaženstvo već prokletstvo. Ti si  unosio  tvoj bijes, tvoje  nasilje, ljubomoru, tvoja rivalstva, tvoju težnju za moći. Ti si od svijeta načinio ratno polje: ti si žedan krvi, a i druge učiš biti takvi. Ti si odbio čovječanstvo od humanosti: pomogao si čovjeku da zaostane za humanosti, omogućio si mu da ponekad Buddhe i gori od životinje.

Gautam Buddha, Kabir, Chuang Tzu su te vrijeđali jer su se razvili, a ti si ostao na istom nivou... Proljeća dođu i odu, a u tebi se ništa ne rascvjetava; ptice ne dolaze da načine gnijezdo u tebi i da te zanose njihovom pjesmom. Bolje je da se Isus razapne i otruje Sokrat samo da ih se oslobodimo kako ne bi stvarali

u nama osjećaj duhovne inferiornosti.

Svijet je poznavao tek nekoliko pravih buntovnika, no sada je upravo vrijeme za to. Ako se čovječanstvo ogluši o mogućnosti da stvori veći broj buntovnika duhovnih buntovnika - tad je naše vrijeme na ovoj planeti ograničeno, tako da još ovaj vijek može biti naš grob. Mi smo došli veoma blizu te točke. Mi moramo mijenjati našu svijest, da stvaramo više meditativne energije u svijetu, da stvaramo više ljubavi. Mi trebamo poništiti djelovanje starog čovjeka i njegovu ružnoću, njegove utemeljene teologije, njegove glupe diskriminacije i idiotska praznovjerja, a da stvorimo novog čovjeka sa bistrim očima, sa novim vrijednostima - razlaz sa prošlošću. To je značenje buntovnosti.

Reforma znači modifikacija. Staro ostaje, ti samo daješ novu formu tome, novi izgled, neku vrstu renoviranja starog zdanja. Njegova stvarna struktura i dalje ostaje - ti samo to prefarbaš, očistiš, otvoriš par

vrata, prozora.

Revolucija ide dalje od reforme. Staro i dalje ostaje ali se nekoliko promjena više dogodi, čak i na samu bazičnu strukturu - ne samo da se izvana stvari obnove: boja, prozori, vrata,... već i da se stvori nova priča, da se stvar izdigne na viši nivo. Ali staro još nije poništeno ono ostaje sakriveno iza novog. Zapravo, ono ostaje u temelju novog. Revolucija je kontinuitet sa starim.

Buntovništvo je raskid. To nije reforma, nije ni revolucija. To je jednostavno tvoj raskid sa svim starim. Stare religije, stare političke ideologije, bivši čovjek, sve što je staro - ti to odvajaš od sebe. Ti osvježen započinješ život, krećeš sa polazne točke. I dok mi ne spremimo čovječanstvo da počne život iznova - da uskrsne, smrt starog i rođenje novog,... Veoma je bitno da napomenem da je danom rođenja Gautam Buddhe njegova majka umrla. Kako se on rađao njegova majka je umirala. Možda je to i povijesna činjenica jer je on uistinu bio podignut od strane majčine sestre - nije nikada vidio svoju majku. To je potom postala tradicionalna ideja u budizmu da kada se neki Buddha rodi majka umire istovremeno, ona ne može opstati. Ja sam to primio simbolično i kao veoma indikativnu činjenicu: rođenje buntovnika znači i umiranje starog.

Revolucionari su pokušali da promijene staro. Buntovnik je jednostavno napustio staro, kao kada zmija mijenja svoju staru košulju nikada ne gledajući za sobom. Dok god mi ne stvorimo tako buntovan narod na zemlji čovječanstvo nema budućnosti. Stari čovjek je doveo čovječanstvo do samrtničke postelje. Bivši čovjek sa starim razumom, starim ideologijama, starim religijama - sve je to bilo iskombinirano kako bi dovelo do ovakve situacije globalnog samoubistva. Samo novi čovjek može spasiti  čovječanstvo,  ovu planetu i predivni život na ovoj planeti. Ja upućujem na buntovništvo, a ne revoluciju. Po meni je buntovnost esencijalni kvalitet religioznog čovjeka. To je spiritualnost u njegovoj potpunoj čistoći.

Dani revolucija su skončani. Francuska revolucija je propala, ruska revolucija je propala, također kineska revolucija... a vidjeli smo i svojim očima kako je Gandijeva revolucija izgubila - to se dogodilo i pred njegovim očima. Gandi je propovijedao nenasilje tokom čitavog svog života da bi se pred njegovim očima

zemlja izdijelila: milijuni ljudi su bili ubijeni, živi spaljeni, milijuni žena su bile silovane, a i sam Gandi je bio

ubijen. To je bio čudan kraj sveca nenasilja.

No, on je i sam bio zaboravio na svoje učenje. Prije no što je trebalo da pobijedi njegova revolucija bio je upitan od strane jednog američkog mislioca Luisa Fišera: “Što namjeravate da učinite sa oružjem i vojskom kada se rat završi, kada Indija postane nezavisna država?”

Gandi mu je rekao: “Svo oružje ću baciti u ocean, a vojsku ću poslati u polja da obrađuju zemlju.” Na to ga je Fišer upitao:

“Ali možda zaboravljate? Netko može osvojiti vašu zemlju.”

Gandi reče: “Mi ćemo ga dočekati sa dobrodošlicom. Ako nas netko napadne mi ćemo ga dočekati kao gosta i reći mu da može živjeti sa nama na način na koji mi živimo. Nema potrebe za borbom.”

No on je brzo zaboravio na svu svoju filozofiju. Zbog toga je revolucija propala. Veoma se fino može govoriti o tim stvarima, ali kada se moć nađe u vašim rukama... Kao prvo, Mahatma Gandi nije prihvatio ni

jedno mjesto u vladi. To je bilo upravo iz straha jer je bilo teško suočiti se sa cijelim svijetom. Što se dogodilo

sa bacanjem oružja u ocean? A što sa slanjem vojnika u polja? On je izbjegao odgovornost za koju se borio čitav svoj život jer je vidio da mu to može stvoriti velike nevolje. On je proturječio čitavoj svojoj filozofiji. Ipak, vlada je bila sačinjena od njegovih učenika odabranih od njegove strane. On nije tražio od njih da isključe oružje, naprotiv... Kada je Pakistan napao Indiju on nije otišao pred vladu i rekao da odu na granicu i zažele dobrodošlicu osvajaču. Naprotiv, on je dao blagoslov da tri aviona odu i bombardiraju Pakistan. Sa svim njegovim blagoslovom... Ta tri aviona su preletjela iznad njegove vile u Nju Delhiju i on ih je blagoslovio. Sa njegovim blagoslovom oni su otišli uništiti naš narod koji je do jučer bio bratski. Bez ikakvog stida ne vidjeći u tome nikakvu proturječnost...

Ruska revolucija je propadala pred očima Lenjina. On je obećavao da će, po Marksovom učenju, pošto revolucija prođe nestati braka kao institucije jer je brak neka vrsta privatnog vlasništva, a kako će privatno vlasništvo nestati tako će nestati i braka. - Ljudi će se voljeti i živjeti zajedno, djeca će biti briga društva. Ali kada je revolucija pobijedila on je uočio enormne probleme. Brinuti se o toliko puno djece - tko će se brinuti o toj djeci? Da se isključi brak... Po prvi put je vidio da zapravo društvo počiva na porodici. Porodica je osnovna jedinica društva i bez nje bi se raspalo tvoje društvo... bilo bi opasno stvoriti diktaturu proletarijata jer bi tako ljudi bili nezavisni bez odgovornosti prema svojoj porodici.

Pogledaj tu logiku: ako čovjek ima odgovornost prema ženi, prema starom ocu, majci, djeci, - on je toliko opterećen da ne može biti duhovni buntovnik. Tako on ne može ići protiv vlade - on ima previše odgovornosti. Ali ako ljudi ne bi imali previše odgovornosti, ako bi stare osobe bila briga države... Ako bi ljudi živjeli zajedno onoliko koliko se vole, oni ne bi trebali dozvolu za brak jer ne bi ni trebali razvode. To je

njihova privatna stvar, njihova osobna veza i stoga država nema pravo da se u to miješa.

Kada je bilo izvjesnu da će vlast ostati u rukama komunističke partije i da će Lenjin biti vođa - stvar se sasvim izmijenila. Kada jednom moć dođe u njihove ruke tada ljudi počinju drugačije razmišljati. Tada se počelo razmišljati tako da ako bi se dopustilo da ljudi budu nezavisni bilo bi previše opasno. Postali bi previše individualni. Zato je dobro da se ljudi opterete porodicom. Oni će tako biti obrobljeni samo zbog svoje stare mati, zbog starog oca, bolesne žene, zbog djece, i njihovog obrazovanja - a tada neće biti ni vremena, ni hrabrosti da se bore protiv vlasti ni po kojem pitanju.

Porodica je jedna od najvećih zapreka koju je društvo koristilo milenijima da čovjeka drži u ropstvu. Lenjin je zaboravio sve o tome da isključi porodicu... Veoma je čudno kako su revolucije propadale. One su propadale još dok su bile u rukama revolucionara jer kada jednom vlast i moć dođu u njihove ruke oni počinju misliti drugačije. Tada oni bivaju veoma zaneseni vlašću i njihov čitav napor tada ostaje u tome kako zadržati tu vlast u svojim rukama i kako ljude sasvim obrobiti.

Budućnost više ne treba revolucije.

Budućnost treba novi eksperiment koji još nije oproban - hiljadugodišnja prošlost je pokazala da je bilo buntovnika koji su i dalje ostali individualni. Možda i vrijeme nije bilo dovoljno zrelo za njih. Sada, ne samo da je vrijeme za to... ako ti ne bi žurio vrijeme bi brzo vidjelo svoj kraj.

Krajem ovog vijeka, ili će čovjek izumrijeti ili će novi čovjek sa novom vizijom pristupiti ovoj planeti.

On će biti buntovnik.