BOGOVI SU PALI NA TJEME

Jedino bogatstvo koje postoji jest razumijevanje.

Ron L. Hubbard

Iako nije izravno povezana s jogom, nekako je nezaobilazna kad je riječ o novijim duhovnim školama na Zapadu. Riječ je o scijentologiji, odno­ sno Scijentološkoj crkvi. Ova donedavno slabo poznata eklektička filo­ zofska škola postala je predmetom diskusije na jednom od susreta ame­ ričkog predsjednika Billa Clintona i njemačkog kancelara Helmutha Koh­ la. Raspravljalo se o tome treba li istu zabraniti, što je povijesni kuriozitet bez presedana. Vjerske su slobode u SAD-u garantirane i u ekstremnim slučajevima poput Crkve Sotone, Armije Sotone, Procesa i Američke Do­ morodačke Crkve, koja u svojim ceremonijalima koristi narkotični kaktus pejotl. Nikada nitko nije ni pomislio problem neke od spomenutih ops­ kurnih organizacija staviti na red jednog međunarodnog sastanka na naj­ višem nivou, premda se smatra da su im pripadali masovni ubojice poput Charlesa Mansona i Richarda Ramireza, a neke od njih pohlepu i zavist zagovaraju kao vrhunske vrline.

Zvuči naprosto nevjerojatno da je do 1997. godine samo u Njemač­ koj protiv scijentologa napisano oko 500 novinskih članaka, dok se u Ame­ rici odvijalo čak 2500 sudskih procesa u koje su članovi crkve bili uvučeni na ovaj ili onaj način, a kanonada protiv neobične crkve ne posustaje i na­ stavlja se i na Internetu. Javljaju se tu priče o pojedincima koji su navod­ no zaglavili u podrumima scijentoloških zgrada, gdje su zatočeni u total­ noj izolaciji ili su pak, uslijed učenja kojima su se bavili, počinili samou­ bojstvo ili napustili obitelj. Nije jasno zašto netko toliko forsira takove poje­ dinačne slučajeve, kad znamo da obitelji napuštaju i ubijaju se i kršćani, budisti i muslimani. Mnogo se govori o fantastičnom bogatstvu ove crkve, koje se katkada procjenjuje na sigurno pretjeranih 2 milijarde dolara, a izvor je, kako to uporno dokazuju uglavnom bivši članovi crkve, u vrtogla­ vo visokim svotama koje se naplaćuju za razne tečajeve koje Crkva nudi. O tome se pišu knjige, a kao argument se nerijetko koriste bizarni dokazi, poput birtijaških računa pretvorenih u priznanice za novac primljen za

 

Ron Hubbard - tvorac scijentologije

neki kurs. Ne štedi se nikog, ni Crkvu, ni njena utemeljitelja, Rona L. Hub- barda, koji o tome više ne brine, jer je ovaj svijet napustio još 1986. godine.

Nema sumnje, netko vrlo utjecajan po svaku cijenu nastoji likvidira­ ti ovu netipičnu duhovnu organizaciju, koja, međutim, pokazuje začuđu­ juću žilavost. Dapače, svakim joj danom prilazi ili daje podršku sve veći broj slavnih iz »show-businessa«, što u Americi nije nevažno. Na listi onih koji podržavaju scijentologe nalaze se Dustin Hoffman, Tom Cruise, John Travolta, Chick Corea, Isaac Hayes, Larry King, Oliver Stone, Kirstie Alley, Anne Archer, Geoffrey Lewis, Aaron Spelling i mnogi drugi. Kažu da je na scijentologe jedino ljut Tom Berenger, čija je supruga uvjereni sljedbenik osporavane sljedbe.

Osnivač je Scijentološke crkve sin mornaričkog obavještajnog časni­ ka, a rođen je u gradiću Tildenu, u saveznoj državi Nebraski. još 1911. go­ dine. Mali je Ron Hubbard imao vrlo široke interese, a svijet je upoznao putujući sa svojim ocem. Kasnije će i sam postati časnik, no ne za dugo, jer mašta budućeg kontroverznog američkog proroka slabo podnosi su­ hoparnu vojničku logiku. Oduška naiazi u pisanju znanstveno-fantastič- nih priča i romana, da bi zlobnici kasnije upozoravali da otuda dolaze i njegova duhovna učenja. Hubbard je nadasve praktičan čovjek, koji efi­ kasnost u praksi smatra vrhunskim kriterijem vrijednosti nekog učenja. Zato će stvoriti dijanetiku, osobitu tehniku kojom zapravo počinje put prema sustavu učenja koji danas nazivamo scijentologijom. Po Hubbar- du, uzroci svih naših nevolja i sukoba s okolinom dolaze od engrama, oti­ saka u svijesti koji nastaju u trenucima bolnih iskustava, kad se naša svi­ jest spontano sužava. Informacije koje naša osjetila prime u tih nekoliko trenutaka sužene svijesti usađuju nam se u nedostupni dio svijesti. Kasni­ je, kad se budemo, u sasvim normalnim okolnostima, sreli s istim informa­ cijama, odnosno podražajima, aktivirat će se i nelagoda vezana uz njih. Izgleda da takva opetovana iskustva nelagode imaju kumulativni efekt i pomalo naš život pretvaraju u niz automatskih i nekontroliranih reakcija. Primjerice, ako doživimo saobraćajnu nesreću, neposredno nakon udara vozila naša će se svijest spontano suziti. Sve što u tom trenutku percipi­ ramo, od riječi izgovorenih od strane ljudi koji su se okupili oko nas, do šuma vjetra, hladnoće i zvuka protazećih vozila, činit će sadržaj jednog engrama. Kad se kasnije isti, inače sasvim nevini sadržaji ponove, taj će engram u nama pokrenuti neželjenu reakciju. Hubbard je tvrdio da je u sklopu dijanetike pronašao metodu uklanjanja engrama i lanaca sličnih tvorbi u našoj svijesti, a dao joj je naziv auditiranja. Nejasno je koliko ideju engrama možemo povezati sa stresom kako ga shvaća Maharishi Mahesh Yogi ili »samskarama« iz učenja joge.

Osnovni je cilj dijanetike dovesti pojedinca do stanja »clear«, što zna­ či »čisti«. Zapravo, riječ je o tome da osoba kroz proces auditiranja u de­ talje oživi potisnute traume i tako se riješi njihovog pogubnog utjecaja. To je kraj početka, nakon čega slijede viši stupnjevi razvoja koji podrazumi­ jevaju ono što scijentolozi opisuju kao »ostvarenje ciljeva samom namje­ rom«. To pak i nije nepoznato u jogi. a moglo bi se vezati uz viša stanja svijesti, u rasponu od aktivirane anahata ćakre do stanja Božanske svije­ sti kako ga shvaća Maharishi ili nivoa siddha. svemoćnih jogija, kako to opisuje klasična joga. Hubbard je nivoe razvoja unutar scijentoiogije iz­ bjegavao uspoređivati s onima iz istočnjačkih učenja, iako je jasno da je s njima bio upoznat. Više je stupnjeve razvoja označavao terminom »ope­ rativnog thetana«. a ima ih ukupno petnaest. Vrijedi napomenuti da me­ tode koje vode do nivoa iznad osmog još uvijek nisu objavljene, već se kao Hubbardova ostavština pomno čuvaju u trezorima organizacije.

221

Mnogi su težnju scijentologa za savršenom samokontrolom i efika­ snošću protumačili kao traganje za »nadčovjekom«, što u Njemačkoj iza­ ziva posebno neugodne asocijacije. Scijentologiju se pokušava prikazati fašistoidnom, a ta se ideja podmazuje izjavama pokojnog Hubbarda, naj­ češće istrgnutima iz konteksta. Tako Hubbard još davnih pedesetih kon­ statira da je ljudima moguće upravljati jedino tako da im stalno lažete, što nema veze s fašizmom, već politikom uopće. Radi se o notornoj činjeni­ ci, prema čijem javnom iskazivanju alergiju pokazuju i neke službene reli­ gije, duboko involvirane u politička mešetarenja, afere s pedofilijom, ho­ moseksualizmom i financijskom korupcijom. Hubbard je, kako tvrde nje­ govi neprijatelji, avanturist, kojeg se stalno pokušava kompromitirati po­ dacima da se ženio tri puta, da mu je najstariji sin bio homoseksualac koji je počinio samoubojstvo, a sam je Hubbard navodno uzimao razne sti- mulative, koji svi nisu bili legalni.

Ovaj čovjek, koji je napisao oko 500 knjiga i razradio metodologiju uklanjanja aberacija iz ljudske svijesti svojedobno je u New Jerseyu optu­ žen za nadriliječništvo, no ta je optužnica na kraju odbačena, jer se dija- netika u nekim slučajevima pokazala začuđujuće djelotvornom. Ne samo kod mentalnih poremećaja, već i nekih fizičkih oboljenja. No, ostala je uspomena na neugodne atake koje je otac scijentologije pripisao psihija­ trima, koje je kasnije nemilice napadao. Rado je podsjećao na to da je Freud u Europi prvi proširio kokain, a upravo su Hubbardovi protivnici pokušavali dokazati da je njegovo auditiranje zapravo Freudovo oživlja­ vanje potisnutih trauma koje je kao terapija uglavnom odbačeno. Ipak, proučimo li auditiranje malo pobliže, vidjet ćemo da nema baš mnogo veze s Freudom, te da se radi o originalnom pristupu. Ni tvrdnje da se radi o suptilnom obliku hipnoze nisu utemeljene. Svaki će liječnik ili sve­ ćenik onome tko mu se obrati odgovoriti ponekom pozitivnom sugesti­ jom, što još uvijek nije hipnoza.

Posebna je priča Hubbardov mladenački interes za okultno, kad piše o evokaciji božice Babalon i u nekim tekstovima ozloglašenog britanskog maga Aleistera Crowleya naziva svojim prijateljem. Surađuje i s Jackom Parsonsom, utemeljiteljem Jet Propulsion Laboratory, tehničkim genijem opsjednutim »tamnom stranom«, Hubbard će kasnije pojasniti da čovje­ ka kao cjelinu nije moguće shvatiti bez uvida u njegove mračne strane od kojih svatko panično bježi, boreći se protiv onih koji ga na nju podsjećaju. Nakon pogibije Jacka Parsonsa u eksploziji, još 1952. godine, Hubbard gubi vezu s redom OTO-a i okultnim organizacijama čija su ga učenja ne­ ko vrijeme fascinirala.

Sada je već čvrsto uvjeren da svijetu može pružiti tehnologiju svije­ sti kojom će ljude učiniti boljima i efikasnijima u svakom pogledu. Tvrdi da su duše današnjih ljudi starije od ove civilizacije, te da smo naslijedili

sjećanje i na raniju civilizaciju koja je nestala u kataklizmi prije 75 miliju­ na godina, što se zapravo poklapa s izumiranjem dinosaura. Onaj tko do­ segne treći stupanj thetana, kako to kaže Hubbard, sjetit će se te kolektiv­ ne traume koju naziva »vatrenim zidom«. Oni najupućeniji znaju da po­ stoji sjećanje duše na traumu koja ide u još davniju prošlost, a naziva se

»drugim vatrenim zidom«. Kršćanstvu je stao na žulj tvrdeći da je Isus »im- plant«, umjetni »usadak« u kolektivno sjećanje čovječanstva, a ne stvarna povijesna ličnost. Iza njegovih se tvrdnji naziru konture grandizone mani­ pulacije u koju nije lako povjerovati. Kao što smo već spomenuli, govori i o psihičkim vampirima u »izvanmaterijalnim sferama«, koji vrebaju na duše onih koji umru, pa ona toliko lijepa svjetlost na kraju tunela, koju opisuju oni koji su preživjeli kliničku smrt, zapravo predstavlja zamku tih bića. Za često gotovo znanstveno-fantastične teze koje nalazimo u teme­ ljima Hubbardove religije mnogi tvrde da su istinite, jer su ih oni kroz svo­ ja iskustva potvrdili. Za razliku od većine istočnjačkih meditativnih škola gdje pojedinac godinama, a često i nikada, ne vidi nikakova efekta svoga napora, kod scijentologije je, izgleda, situacija drukčija. Već nakon svega tridesetak sati auditiranja moguće je doživjeti ono što će mnogi proglasiti paranormalnim, a nerijetko se gube vrlo neugodni neurotski simptomi ko­ ji su čovjeka mučili godinama. Polaznici se pohvalno izražavaju i o speci­ jaliziranim kursevima na kojima ih se obučava kako odoljeti golemim psi­ hičkim pritiscima kojima su izloženi. Detalji tečajeva nisu poznati širem krugu ljudi, što ne priječi protivnike te Crkve da ih proglašavaju »pranjem mozga«. Dakako, taj izlizani argument kojim se napadaju uglavnom sva neortodoksna učenja nema nikakve težine, jer pranjem mozga možemo proglasiti sve, od političkih govorancija do reklama na televiziji.

Hubbardovu religiju smatraju bližom psihoterapiji nego vjeri. Uneko­ liko nalik Maharishiju, on preživljavanje vidi kao primarni ljudski nagon, a njegova je metodologija donekle podređena osiguravanju uspješnosti sljedbenika u svjetovnim poduhvatima. Scijentologija se ne muči seksu­ alnom apstinencijom kao preduvjetom napretka na putu pročišćavanja svijesti koje se ovdje shvaća drukčije nego u indijskoj filozofiji. Dok joga izbjegava zazivanje sjećanja na prethodne živote, vjerujući da sve treba preskočiti kako bi se što prije došlo do konačnog cilja, dijanetika često na površinu izbacuje upravo ovakve potisnute sadržaje. Iz osobnog iskustva mogu reći da je moć prodiranja dijanetike u duboke slojeve sjećanja upravo izvanredna. Važnu ulogu se pridaje pojmu »igre« i Ron Hubbard kaže da je očito da kad bi netko kontrolirao sve, ne bi mogao igrati »igru«. Ne bi bilo nepredvidivih faktora ni iznenađenja. Bio bi to u određenom smislu pakao, konstatira otac scijentologije. Tu se »igru« smatra najvišom aktivnosti, bilo kakva »igra« je u životu bolja od nikakve.

Efikasnost je uzdignuta na najvišu razinu i pravim se poslom vred­ nuje stavljanje čovjeka u mentalno stanje u kojem će moći riješiti svoje

223

probleme. Maksima je Hubbarda da svaki problem, da bi bio problem, mora sadržavati laž. Uporno će opstajati ono što se izravno ne promatra, Ne suočimo li se s problemom, on će živjeti i rasti. Čovjek koji se ne može suočiti s onime sto jest ne može biti slobodan. Čovjek koji je voljan prih­ vatiti ograničenja i prepreke bez straha je slobodan. Onaj koji ne čini ni­ šta osim što se bori s ograničenjima i preprekama, u zamci je. Stalnim ra­ zvojem scijentolog jača sposobnosti ranije sputane engramima i njegova će moć iziaženja na kraj s tvrdim životnim izazovima neprestano rasti. U to da je vanjske faktore moguće mijenjati ne samo da se ne sumnja, već je agresivna želja scijentologa da promijene ovaj svijet rezultat filozofije koja u osnovi odudara od istočnjačkih. Potencijali su u nama da ih razvi­ jamo, makar oni bili od ovog prolaznog svijeta. Na razvoj duha gleda se pomalo tehnološki, dijanetika koristi tzv. E-metre, sprave nalik detektoru laži i, općenito, rječnik scijentologije krcat se originalnim, gotovo tehnič­ kim izrazima.

Zanimljivo je da preciznog odgovora na pitanje gdje je kraj evoluci­ je nema, spominju se samo oni koji su dosegli OT 8, operativni thetan koji je tek pola puta do onog krajnjeg, petnaestog. Jasno je da, ako se Isusa Krista smatra implantom u kolektivnu svijest, postoji netko tko je to ugra­ đivanje obavio, pa pojam Boga također poprima okus znanstveno-fanta- stične vizije. Scijentologija opisuje grandiozne bitke koje su se u davnim vremenima odigravale u svemiru, a sve će to auditiranje donijeti na vid­ jelo, ako smo dovoljno uporni u čeprkanju po najstarijim sjećanjima koja nosimo u sebi. Stječe se dojam da je Hubbard vjerovao da su ljudske skri­ vene mogućnosti gotovo neiscrpne, da se teoretski stalnim prodiranjem u dubine svijesti moguće razviti do fantastičnih granica. Onih za koje je standardna religijska terminologija zastarjela, Hubbard se koristi znanst­ venim spoznajama, ali i mističnim shvaćanjima, pa i to čini scijentoiogiju prihvatljivijom za zapadni svijet. Dakako, s druge se strane iz toga rađa otpor onih koji dokazuju da polazište Hubbarda u znanstvenom smislu nije utemeljeno.

Začuđujuću popularnost scijentologija prije svega duguje svojoj učinkovitosti u konkretnim, svakodnevnim situacijama. Zgodan je prim­ jer učenje. Hubbard je ustanovio da, ako učite i jednu riječ u tekstu pre­ skočite a da je niste sasvim shvatili, sve ono što pročitate nakon toga više nećete upamtiti. Treba se vraćati na preskočene riječi i kad postane navi­ kom da potpuno shvatite svaku od njih, učit ćete izvanredno brzo. Scijen- tolozi uvježbavaju ono što nam svima nedostaje - komunikaciju. Kako ćete djelovati na čovjeka s kojim saobraćate, ovisit će o tome koliko poz­ najete zakonitosti komunikacije. Vjeruje se da postoji šablona kojom stje­ čete prednost u komunikaciji s drugima, a to je i jedan od ciljeva scijento­

­ogije. Izgleda da je scijentologija pokazala rezultate i u tretmanu ovisnosti, jer njihova organizacija »Narconon« ima svoje ispostave u 11 zemalja. Uz

224

specifično fizičko pročišćavanje, koriste se mentalne tehnike koje omogu­ ćuju ovisniku da ustraje u apstinenciji. Na taj se način scijentologija us­ pjela nametnuti do te mjere da su organizacije koje misle da imaju mono­ pol na ljudsko duševno zdravlje odlučile na javno dezavuiranje, koje je svoj maksimum doživjelo nakon sto je Hubbard več svoje mjesto pre­ pustio nasljedniku. On je pak do kraja života lunjao Amerikom, živio u domu na kotačima i skladao na sintesajzeru. Danas se ne zna točno ni gdje je sahranjen, ne iskazuje mu se unutar organizacije nikakav posebni pijetet, ali su svi jasni u pogledu toga tko je sve stvorio.

Premda unutar Scijentološke crkve ne bilježe osobu prosvijetljenu u onom istočnjačkom smislu te riječi, niti demonstriraju moći koje bi nadi­ lazile ono što možemo racionaino dokučiti, ova religija ostaje privlačna onima koji žele istovremeno zadovoljiti svoje spiritualne i svjetovne ambi­ cije. Je li to moguće, predmet je dileme na koju svatko ima svoj odgovor.

Sipi kišica, dok se, nakon povratka iz Indije, iz zagrebačke zračne luke vraćam kući. Obojena svjetla trepću, a kapi se kiše razlijevaju po vjetro­ branu automobila. Gusti oblaci zastiru pogled na nebo. Na milijarde kilo­ metara udaljene zvijezde, koje više i ne postoje. Jer, možda su u milijuni­ ma godina, kroz koje je njihovo svjetlo putovalo do nas, nestale u kakvoj kataklizmi. Dok naslućujem pradavnu prošlost iza oblaka, ipak se pitam postoji li kakva čvrsta točka, za koju se mogu uhvatiti kad je u pitanju ono što zovemo istinom o svijetu iza ovog svijeta, o realnosti ovog sna oko nas. Ne preostaje mi ništa drugo, do zaključiti da svatko svoju istinu mora pronaći sam. Milijuni su ljudi utrošili desetine milijuna sati u najrazličitije oblike meditacije, slijedili najrigoroznija životna pravila i predali se propo­ vijedanju svoje istine o krajnjem smislu ljudske egzistencije. Ono o čemu su napisane biblioteke knjiga, postigla je svega nekolicina njih. Možda je to tako zato što s druge strane stoje prejaki izazovi našim nagonima i kan­ dže pohlepe, taštine i zloće. Možda živimo u djetinjstvu ljudske vrste, pa su neki dosezi još uvijek povlastica rijetkih. Bilo kako bilo, kroz velove ilu­ zije o vrijednostima ovog svijeta doista će proći samo oni izabrani.