Bog u vama

VI STE ONA SILA KOJA UPRAVLJA VAŠIM UMOM I KOJA SE KORISTI VAŠIM tijelom kao svojom omiljenom igračkom s kojom se igra i zabavlja. To je razlog zašto ste ovdje: da biste se igrali i zabavljali. Rođeni ste s pravom da budete sretni i s pravom da uživate u životu. Mi nismo ovdje da bismo patili. Tko god želi patiti, neka slobodno pati, ali mi patiti ne moramo.

Pa zašto onda patimo? Zato što cijeli svijet pati, pa i mi pretpostavljamo da je patnja nešto prirodno. Tako stvaramo sustav uvjerenja koji podupire tu »istinu«. Naše religije uvjeravaju nas u to da smo ovamo došli patiti, da je život suzna dolina. Patite, imajte strpljenja, a nakon smrti dobit ćete svoju nagradu. Zvuči prekrasno, ali nije istinito.

Mi odabiremo patiti jer smo naučili na patnju. Ako i dalje nastavimo donositi iste odluke, nastavit će se i naša patnja. San planeta prenosi pripovijest o čovječanstvu i o evoluciji ljudskih bića te tvrdi da je patnja posljedica ljudske evolucije. Ljudska bića pate zato što znaju: mi znamo u što vjerujemo, svjesni smo svih tih laži, ali budući da ih ne možemo pretvoriti u istinu, zbog toga patimo.

Nije istina to da ćete nakon smrti otići u pakao ili u raj. Vi živite u paklu ili u raju, ali sada. Raj i pakao postoje samo na umnoj razini. Ako patimo sada, patit ćemo i nakon smrti, jer um ne umire zajedno s mozgom. San se nastavlja, a ako je san o paklu naš san, mi ćemo i dalje sanjati taj isti pakao kada umre mozak. Jedina razlika između smrti i spavanja jest u tome što se iz spavanja možemo probuditi jer imamo mozak. Kada umremo, više se ne možemo probuditi jer nemamo mozga, ali san i dalje ostaje isti.

Raj i pakao nalaze se ovdje i sada. Ne trebate čekati na smrt. Ako preuzmete odgovornost za svoj vlastiti život i svoja djela, tada je vaša budućnost u vašim rukama i u raju možete živjeti i dok vam je tijelo živo.

San što ga stvara najveći broj ljudi na ovome planetu očigledno je san o paklu. To nije ni pravilno ni pogrešno, ni dobro ni loše - nikoga ne treba okrivljavati zbog toga. Možemo li okrivljavati svoje roditelje? Ne možemo. Oni su činili najbolje što su mogli kada su vas programirali dok ste bili malo dijete. Njihovi vlastiti roditelji s njima činili su to isto: najbolje što su mogli. Ako imate djecu, ni vi ne znate što biste drugo činili. Možete li kriviti sami sebe? Postati svjestan ne znači to da nekoga trebate okriviti ili se sami osjećati krivima zbog onoga što činite. Kako možemo biti krivi zbog mentalne bolesti koja je tako jako zarazna?

Znate, sve što postoji je savršeno. Vi ste savršeni upravo takvi kakvi jeste. To je istina. Vi ste majstor. Čak i ako ste majstor bijesa i ljubomore, vaši bijes i

ljubomora jesu savršeni. Čak i ako se u vašemu životu događa teška drama, to je savršeno, to je prekrasno. Možete otići u kino pogledati film kao što je Prohujalo s vihorom i cijelo vrijeme plakati. Tko može tvrditi da pakao nije prekrasan? Pakao vas može nadahnuti. Čak je i pakao savršen, jer sve što postoji jest savršenstvo. Čak i ako u svome životu sanjate san pakla, vi ste savršeni upravo takvi kakvi jeste.

Samo naše znanje navodi nas na to da povjerujemo kako nismo savršeni. Znanje nije ništa drugo nego opis Sna. San nije stvaran, stoga ni to znanje nije stvarno. Iz kojega god izvora dolazilo znanje, stvarno je samo s jednoga stajališta. Kad jednom promijenite stajalište, više nije stvarno. Znanje nam nikada neće pomoći da pronađemo sebe. Na kraju krajeva to je ono za čime mi tragamo: pronaći sebe, biti mi sami, živjeti svoj vlastiti život, umjesto života Nametnika - onoga života za koji smo programirani da ga živimo.

Neće nas znanje odvesti nama samima, nego mudrost. Moramo znati odrediti razliku između znanja i mudrosti, jer to dvoje nije jedno te isto. Najvažniji način iskorištavanja znanja jest komunikacija s drugim ljudima, zajedničko slaganje o onome što zamjećujemo. Znanje je jedino oruđe koje posjedujemo, a s kojim možemo komunicirati, jer ljudima je teško komunicirati srcem. Važno je to kako se koristimo svojim znanjem, jer često postajemo robovi znanja i tada više nismo slobodni.

Mudrost ni na koji način nije povezana sa znanjem; povezana je sa slobodom. Ako ste mudri, tada ste slobodni koristiti se svojim vlastitim umom i upravljati svojim vlastitim životom. Zdrav um oslobođen je Nametnika; ponovo je slobodan onako kako je bio slobodan prije pripitomljavanja. Kada iscijelite svoj um, kada se oslobodite Sna, više nećete biti nevini, nego mudri. Uvelike ćete postati nalik djetetu, ali s velikom razlikom: dijete je nevino i zato može zapasti u patnju i nesreću. Mudar je onaj tko je nadrastao San; zbog toga taj čovjek više neće pasti, jer sada zna - jer ujedno posjeduje i znanje o Snu.

Da biste postali mudri, ne morate prikupljati znanje; svatko može postati mudar. Svatko. Kada postanete mudri, život postaje jednostavan, jer postajete ono što uistinu jeste. Teško je truditi se biti ono što niste, pokušavati uvjeriti i sebe i druge da jeste ono što niste. Pokušaj da uvjerite i sebe i druge da ste ono što niste, troši svu vašu energiju. Biti ono što jeste ne zahtijeva nikakva napora.

Kada postanete mudri, više se ne morate koristiti onim slikama koje ste stvorili; ne morate se pretvarati da ste netko drugi. Prihvaćate sebe takvima kakvi jeste, a potpuno prihvaćanje sebe proširuje se i na potpuno prihvaćanje svih drugih ljudi. Više nećete pokušavati promijeniti druge ljude, niti im nametati svoje mišljenje. Poštovat ćete uvjerenja drugih ljudi. Prihvatit ćete svoje tijelo i svoju vlastitu ljudskost, zajedno sa svim tjelesnim nagonima. Nema ničega lošega u tome što ste životinja. Mi jesmo životinje, a one uvijek slijede

svoje nagone. Mi smo ljudi i zato što smo inteligentni, učimo potiskivati svoje nagone; ne osluškujemo ono što izvire iz srca. Zbog toga se borimo protiv svoga tijela i pokušavamo suzbiti njegove potrebe ili ih čak zanijekati. To nije mudrost.

Kada postanete mudri, poštovat ćete svoje tijelo, um i dušu. Kada postanete mudri, vašim životom upravljat će srce, a ne glava. Više nećete razarati sami sebe, svoju sreću i ljubav. Više se nećete osjećati krivima; više nećete prosuđivati ni sebe ni druge. Od toga trenutka jednostavno će nestati sva ona uvjerenja zbog kojih ste bili nesretni, koja su vas tjerala na to da se borite i zbog kojih je vaš život bio težak.

Otpustite sve one zamisli o tome da jeste ono što niste i postanite ono što uistinu jeste. Kada se predate svojoj naravi, onomu što uistinu jeste, više nećete patiti. Kad se predate svomu pravomu ja, predat ćete se Životu, predat ćete se Bogu. Kad se jednom predate, više neće biti nikakvih borbi, otpora, ni patnje.

Budući da ste mudri, uvijek ćete ići lakšim putom, što znači da ćete biti vi sami, kakvi god bili. Patnja nije ništa drugo nego otpor Bogu. Što se više opirete, to više patite. To je vrlo jednostavno.

Zamislite to da se jedno jutro probudite izvan Sna, potpuno zdravi. Više nemate ni ozljeda ni emocionalnoga otrova. Zamislite slobodu koju biste iskusili. Kamo god pošli, bit ćete sretni već i samo zato što živite. Zašto? Jer se zdravo ljudsko biće ne plaši izraziti ljubav. Ne plašite se biti živi i ne plašite se voljeti. Zamislite kakvim biste životom živjeli, kako bi se odnosili prema bliskim ljudima onda kada više ne bi bilo povreda i otrova u vašem emocionalnom tijelu.

U tajnim školama diljem svijeta to se naziva buđenjem. Kao da se jednoga dana probudite, a emocionalne povrede više ne postoje. Kada više nema ozljeda emocionalnoga tijela, tada nestaju granice - sve spoznajete takvim kakvo jest, a ne prema svojemu sustavu uvjerenja.

Kada otvorite oči i shvatite da ste oslobođeni povreda, postat ćete skeptik - ne zato da biste povećali svoju osobnu važnost tako što ćete svima govoriti koliko ste inteligentni ili tako što ćete ismijavati ljude koji još uvijek vjeruju u sve te laži. Ne, nego kada se probudite, postat ćete skeptik zato što vam je jasno to da San nije istinit. Otvorili ste oči, budni ste i sve vam je postalo očigledno.

Kada se probudite, prešli ste granicu bez povratka, i svijet nikada više nećete gledati na isti način. I dalje sanjate - to ne možete izbjeći jer je sanjanje umni proces - ali razlika je u tome što sada znate da je to san. S tom spoznajom u svome snu možete ili uživati ili patiti. To ovisi o vama.

Buđenje nalikuje zabavi na kojoj je nazočno tisuću ljudi, a svi su pijani osim vas. Vi ste jedina trijezna osoba na cijeloj zabavi. To je buđenje jer istina je to da najveći dio ljudskih bića svijet promatra kroz svoje emocionalne povrede, kroz svoj emocionalni otrov. Oni ne posjeduju svjesnost o tome da žive u snu o paklu. Nisu svjesni toga da žive u snu, upravo kao što ni riba koja pliva u vodi nije svjesna toga da živi u vodi.

Kad se probudimo i shvatimo da smo jedina trijezna osoba na zabavi pijanaca, tada možemo osjetiti sućut, jer i mi smo bili pijani. Nema potrebe za prosuđivanje, čak ni onih ljudi koji se nalaze u paklu, jer i mi smo nekoć bili ondje.

Kada se probudite, vaše je srce izraz Duha, izraz Ljubavi, izraz Života. Do buđenja dolazi onda kada postanete svjesni toga da ste vi Život. Kada postanete svjesni toga da ste vi ona sila koja jest Život, tada sve postaje moguće. Neprestano se događaju čudesa, jer ta čudesa izvodi srce. Srce je u izravnoj povezanosti s ljudskom dušom, a kada srce progovori, čak i ako se glava odupire, u vama se nešto mijenja; vaše se srce otvara drugomu srcu, a prava ljubav postaje moguća.

U Indiji postoji stara pripovijest o bogu Brahmi, koji je bio osamljen. Osim Brahme ništa nije postojalo, i zato mu je bilo jako dosadno. Odlučio je zaigrati neku igru, ali nije imao s kime igrati. Zato je stvorio prekrasnu božicu, Maju, samo da bi se zabavljao s njom. Kada ju je stvorio i objasnio joj svrhu njezina postojanja, ona je rekla: »Dobro, igrajmo tu najljepšu od sviju igara, ali ti moraš činiti ono što ti ja kažem«. Brahma se složio s time i, slijedeći Majine upute, stvorio je cijeli svemir. Stvorio je Sunce i zvijezde, Mjesec i planete. Tada je stvorio život na Zemlji: životinje, oceane, atmosferu i sve drugo.

Maja reče: »Kako je prekrasan ovaj svijet privida što si ga stvorio. Sada želim da stvoriš jednu vrstu životinja koja će biti inteligentna i svjesna toliko da se može diviti tvojemu stvaranju«. Tako je konačno Brahma stvorio ljudska bića, a kada je dovršio stvaranje, zapita Maju kada će početi igra.

»Odmah ćemo početi«, reče ona. Uze Brahmu i sasiječe ga na sitne komadiće. Svaki komadić stavi u jednoga čovjeka i reče: »Neka igra počne! Navest ću te da zaboraviš tko si, a ti ćeš se pokušati pronaći!« Maja stvori San, a Brahma se i dalje, još i danas, pokušava prisjetiti toga tko je. Brahma je u vama, a Maja pokušava suzbiti vaše sjećanje na nj.

Kad se probudite iz Sna, ponovo ćete postati Brahma i sjetiti se svoje božanstvenosti. Tada, kada se Brahma u vama probudi i kaže: »Dobro, ja sam budan; a što je sa svim onim drugim dijelovima mene?«, vi ćete biti svjesni Majinih varki i istinu ćete moći ispripovijediti drugim ljudima, koji će se tada isto tako probuditi. Kada se na zabavi pijanaca nalazi dvoje trijeznih, oni se već

mogu lijepo zabaviti. Troje trijeznih još je bolji broj. Počnite od sebe. Tada će se i drugi početi mijenjati, dok se cijeli san, svi ljudi na zabavi, ne otrijezne.

Učenja koja dolaze iz Indije, od Tolteka, kršćana i Grka - iz kultura cijeloga svijeta - izviru iz jedne te iste istine. Govore o ponovnome uspostavljanju vaše Božanstvenosti i pronalaženju Boga unutar čovjeka. Govore o potpunome otvaranju srca i o mudrosti. Možete li zamisliti kakav bi bio ovaj svijet kad bi svi ljudi otvorili svoja srca i u njima pronašli ljubav? Naravno da možete. Svatko to može učiniti na svoj vlastiti način. Nije riječ o tome da počnete slijediti neku nametnutu zamisao; tu je riječ o pronalaženju samoga sebe i o izražavanju sebe na osobit način. Zato je vaš život umjetnost. Tolteci pod time misle na »umjetnost duha«. Tolteci su oni koji se mogu izražavati srcem, oni čija ljubav ne postavlja nikakve uvjete.

Na životu ste zbog Božje moći, a to je moć Života. Vi ste ona sila koja jest Život, ali budući da ste sposobni razmišljati samo na umnoj razini, zaboravljate što uistinu jeste. Tada vam je jednostavnije ugledati se na nekoga drugoga i reći:

»Evo, ovo je Bog. Bog će biti odgovoran za sve. Bog će me spasiti«. Ali nije tako. Bog je došao samo zbog toga da bi vam rekao - da bi rekao Bogu u vama -

da budete svjesni, da vršite odabir, da imate hrabrosti prolaziti kroz sve svoje strahove i mijenjati ih, tako da se više ne plašite ljubavi. Strah od ljubavi jedan je od najvećih strahova koje imaju ljudi. Zašto? Zato što u Snu planeta slomljeno

srce znači: »Jadan ja«.

Možda ćete se upitati: »Ako smo mi uistinu Život ili Bog, zašto to i ne znamo?« Zato što smo programirani da ne znamo. Naučili su nas: »Ti si ljudsko biće - a to su tvoja ograničenja«. Tada mi svojim vlastitim strahovima ograničavamo svoje mogućnosti. Vi ste ono što vjerujete da jeste. Ljudska su bića moćni čarobnjaci. Kad vjerujete u to da ste ono što jeste, tada ste upravo to. A u to možete vjerovati jer ste vi Život, Bog, Namjera. Vi imate moć da od sebe načinite ono što upravo sada jeste. Ali tom moći ne upravlja vaš razum, nego ono što vjerujete.

Vidite, tu je ključno vjerovanje. Ono u što vjerujemo upravlja našim postojanjem i našim životom. Sustav uvjerenja koji stvaramo nalik je maloj kutiji u koju smo smjestili sebe; ne možemo pobjeći, jer vjerujemo da ne možemo pobjeći. Takvo je naše stanje. Ljudska bića stvaraju svoje vlastite granice, svoja vlastita ograničenja. Mi govorimo o tome što čovjeku jest moguće a što nije moguće. Tada to za nas istina postaje samo zato što vjerujemo u to.

Toltečka proročanstva predvidjela su početak novoga svijeta, novoga čovječanstva u kojemu će ljudi preuzeti odgovornost za svoja vlastita uvjerenja i svoje živote. Dolazi vrijeme kada ćete vi opet postati svoj vlastiti guru. Nisu vam potrebni drugi ljudi da bi vam rekli što je Volja Božja. Sada ste vi i Bog

stali licem u lice, bez ikakvih posrednika. Tragali ste za Bogom i pronašli Ga u sebi. Bog više nije ondje, izvan vas.

Kad spoznate to da se moć koja je Život nalazi u vama, prihvatit ćete svoju vlastitu Božanstvenost, a ipak ostati skromni, jer ćete i u svim drugim ljudima vidjeti tu istu Božanstvenost. Vidite kako je lako razumjeti Boga, jer sve što postoji Njegovo je očitovanje. Tijelo će umrijeti i um će se raspršiti, ali to se neće dogoditi vama. Vi ste besmrtni; vi milijardama godina postojite u različitim očitovanjima, jer ste vi Život, a Život ne može umrijeti. Vi ste u drveću, leptirima, ribama, u zraku, u Mjesecu, Suncu. Kamo god pošli, već ste ondje i čekate sami sebe.

Vaše tijelo je hram, živi hram u kojemu prebiva Bog. Vaš um živi je hram u kojemu prebiva Bog. Bog kao Život živi u vama. Dokaz da Bog živi u vama je taj što ste živi. Sam vaš Život je dokaz. Naravno, u umu postoje i problemi i emocionalni otrov, ali Bog se nalazi i ondje.

Ništa ne morate učiniti da biste dosegnuli Boga i prosvjetljenje, da bi se probudili. Nema nikoga tko bi vas mogao odvesti Bogu. Tko god tvrdi da će vas odvesti Bogu lažac je, jer ste vi već ondje. Postoji samo jedno živo biće. Željeli vi to ili ne, odupirali se tome ili ne, vi ste već sada, bez ikakva napora, s Bogom. Ostalo vam je samo da uživate u svome životu, da budete živi, da iscijelite svoje emocionalno tijelo tako da u svome životu otvoreno dijelite svu svoju ljubav.

Može vas voljeti cijeli svijet, ali ta vas ljubav neće usrećiti. Usrećit će vas ona ljubav koja izvire iz vas. To je ono što je važno, a ne ljubav koju drugi osjećaju prema vama. Vaša ljubav prema drugim ljudima vaša je polovica; druga polovica može biti stablo, pas ili oblak. Vi ste jedna polovica; druga je polovica ono što zamjećujete. Kao sanjač, vi ste polovica, a druga polovica je san.

Uvijek ste slobodni voljeti. Ako ste odabrali upustiti se u odnos, a vaš partner igra istu igru, kakav je to dar! Ako se vaš odnos ni jednim svojim dijelom ne nalazi u paklu, voljet ćete se toliko da vam onaj drugi uopće neće biti potreban. Svojom vlastitom voljom moći ćete se zajedno stapati i stvarati ljepotu. A ono što ćete vas dvoje stvarati, jest san raja.

Već ste ovladali strahom i samoodbacivanjem; sada se vraćate ljubavi prema samoj sebi. Možete biti toliko snažni i toliko moćni da ćete, uz pomoć ljubavi prema samoj sebi, preobraziti svoj osobni san iz straha u ljubav, iz patnje u sreću. Tada ćete, upravo kao Sunce, neprestano pružati svjetlost i davati ljubav, bez ikakvih uvjeta. Onda kada volite bez uvjeta, vi ste ljudsko biće i Bog, združeni s Duhom Života koji protječe kroz vas. Vaš život postat će izraz ljepote Duha. Život nije ništa drugo nego san, a ako svoj život stvarate s ljubavlju, tada vaš san postaje umjetničko remek-djelo.