Preljub u biblijskom jeziku označava privrženost i poklanjanje pažnje lažnim bogovima, radije nego jednom istinitom Bogu - živom svemogućem Duhu unutar čovjeka koji je vrhovna i suverena Sila. Biblija je psihologijski dokument; ona ukazuje na činjenicu da se čovjek, posjećujući smetlišta u vlastitom umu i družeći se s mentalnim ubojicama kao što su mržnja, neraspoloženje, bijes ili zlovolja, združuje sa zlom i stoga je kriv zbog bluda i preljuba. Biblijski govoreći, on je već razveden iz jednostavnog razloga jer je odvojio sebe od Boga zbog trenutnog užitka. U vlastitom se umu zbližava sa zlom i više nije oženjen mirom, skladom, ljubavlju i razumijevanjem.

Čovjek čini preljub kad se mentalno i emotivno sjedinjuje s pogrešnim zamislima, kad udovoljava neraspoloženju i ljutnji ili postaje mrzovoljan i zao u umu. Kad god se muškarac i žena mentalno razvedu od svojih bračnih zavjeta, u krajnjoj liniji dolazi do razdvajanja ili razvoda i na vanjskom planu. Subjektivna strana života uvijek nadgleda objektivne promjene u njemu.

Moramo zapamtiti: sama činjenica što muškarac i žena imaju vjenčani list i žive u istoj kući ne znači automatski da je to pravi dom. Možda je to mjesto nesloge i mržnje. Kad je, npr., prisutno dijete, a roditelji ne poznaju zakone života, bolje je prekinuti takvu zajednicu, nego dozvoliti da to ozračje mržnje ošteti um djeteta u razvoju. Mnogo puta djetetov život i um zakržljaju zbog raspoloženja roditelja, što u kasnijem životu može rezultirati neurozama i zločinom. Mnogo je bolje za dijete da živi s jednim roditeljem koji ga voli nego da živi s oba roditelja koji mrze jedan drugoga i čitavo se vrijeme svađaju.

Mnogo muškaraca i žena reklo mi je da se osjećaju vrlo krivima zbog onoga što su nazvali »seksualnim grijesima«.

Osjećaju da im Bog nije oprostio. Objasnio sam im da je Bog životni princip, da život ne osuđuje i ne kažnjava, i da oni jednostavno osuđuju sami sebe i u skladu s tim bespotrebno trpe.

Bog je životni princip. Opečete li prst, vrlo dobro znate da vam životni princip oprašta smirujući upalu i stvarajući novo tkivo. Život vam ne zamjera zato što ste se opekli; on zgrušava krv, gradi most od novih stanica i oblikuje novu kožu. Ako pojedete pokvarenu hranu, život vam oprašta potičući vas na povraćanje, braneći time vaš organizam od mogućeg otrovanja. Život vas uvijek nastoji zaštititi. To je značenje onoga: »Bog vas ne osuđuje i ne kažnjava«.

Mi kažnjavamo sebe pogrešnom upotrebom podsvjesnog uma.

Isus je rekao ženi uhvaćenoj u preljubu: »...Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi, i odsada više nemoj griješiti« (Ivan, 8:10-11).

Bludnicu ili ženu s nezakonitim djetetom svijet može osuditi i kamenovati ili izopćiti, no one se mogu okrenuti Božjoj prisutnosti u sebi i tražiti svoju slobodu i mir uma. One spoznaju da Bog nikoga ne osuđuje. »Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja« (Habakuk, 1:13).

Društvo i svijet mogu ih osuditi ili se one mogu upustiti u samooptuživanje i samokritiziranje. »jer Otac ne sudi nikomu, već je sav sud dao Sinu« (Ivan, 5:22).

Sin je vaš um. To je mjesto gdje proglašavate presudu nad sobom, svojim vlastitim samoosuđujućim mislima. Bog, Apsolut, ne zna ništa o našim pogreškama i strahovima. Vi opraštate sebi zamjenjujući raspoloženje krivnje, očaja i samoosuđivanja, raspoloženjima mira, ljubavi i sklada.