7.        Bog munje

Kad tmurna noc mora skrije

Ni mjeseca, ni zvijezda iznad vise nije Okrenuli kompas, upalili luci

Bez straha se poceli s vjetrovima tuci Jer kompas ih usmjeri k' zvijezdi.

Guyot de Provins (preveo Nikola Tesla)

Ne postoji mnogo fotografija Nikole Tesle. Tzdavac njegove "autobiografije" uspio je pronaci tek cetiri, ali ako ih promatramo u kronoloskom slijedu, vidjet cemo opis njegovog uspona i pada. "Autobiografija" kojoj je dao ime "Moji izumi", bila je sastavljena, ustvari, od niza clanaka koje je Tesla pisao magazinu Electrical Experimenter. Uvijek je obecavao da ce napisati "propisnu" autobiografiju kad nade slobodna vremena, ali umro je prije nego se toga prihvatio. T tako su, jedina svjedocanstva u kojima iznosi svoje misli kompilacija clanaka i radne biljeske.

Na najranijoj fotografiji Tesla je glatko izbrijan, kratko osisane kose, s povelikim  usima,  nervozna  izraza  lica,  s  velikom  objesenom  leptir-

kravatom, neposredno nakon diplome u Pragu. Naredna fotografija, snimljena u vrijeme kad je radio za Edisona, nedugo nakon dolaska u SAD, prikazuje samopouzdana mladica koji kosu ceslja na razdjeljak po

sredini, i nosi brkove ponad polunasmijesenih usana. Gleda svijet ocima covjeka koji je siguran da je u pravu. Nosi moderno odijelo s uskim prugama i svijetlu kravatu; svijetu pokazuje sliku kultiviranog mladica

koji umije prevoditi srednjovjekovnu poeziju, citirati knjizevna djela, i prouzrociti okretanje magnetskog polja. Njegova ranjivost i potreba za pohvalom od strane zamjenskih oceva na ovoj su slici dobro prikriveni.

Sljedeca fotografija potjece iz razdoblja neposredno pred otvaranje elektrane na Niagari, i prije katastrofalnog pozara u njegovom laboratoriju. Samopouzdan i uspjesan covjek gleda pravo u fotoaparat,

glave nagnute poput grabljivice koja ceka priliku da napadne. Do ovog trena, Tesla je vec dozivio priznanja i slavu, i poceo nositi ozbiljna, tamna odijela u skladu sa svojim polozajem. Tako se blizio cetrdesetoj, kosa i

brkovi bili su mu crni kao ugljen i nisu pokazivali znakove prorjedivanja. Zadnja  fotografija  u  nizu,  snimljena  prilikom Teslinog  odlikovanja Edisonovom nagradom, pokazuje ogorcena covjeka. U dobi od sezdeset godina, kosa mu je jos uvijek gusta i crna, ali brk se prorijedio. Na usnama  vise  ne lebdi zagonetni osmijeh                                              samopouzdanja, one odaju razocaranje. Jos uvijek nosi neku vrstu crnog ozbiljnog odijela kao i prije dvadeset godina. Lako ga je zamisliti kako se silovito svada - onako kako je to obicavao ciniti - s jednako razdrazljivim J. P. Morganom.

Do 1889. je godine Tesla bio u besparici, ali postajao sve sposobniji izumitelj. Pred njim su jos bila najradikalnija tehnicka otkrica, sanjao je

novi uspjeh i govorio ljudima kako ce uskoro postati multimilijunas. U tehnickoj izvedbi tezio je savrsenstvu. Zgrazajuci se nad inzenjerima koji zure prodati svoje izume prije nego obave sve moguce testove na njima,

rekao je: "Ugodnu suprotnost takvima predstavljaju oni ljudi koji strpljivo istraiuju, koji ce radije ostati bez priznanja za svoja otkrica nego svoje izume predstavljati svijetu u neusavrsenom obliku, oni koji svjesno

oblikuju svoje stavove, nakon dugog i pailjivog proucavanja, i poslije ima malo toga sto trebaju ispraviti."

Mozda bi Tesla imao vise novca, da je i sam bio spreman na "naknadno

ispravljanje".

Dokazao je da se bezicni prijenos moze izvesti, ali zanimalo ga je nesto vaznije  od  obicne  telegrafije.  Htio  je  realizirati  prijenos  energije  bez

upotrebe zica i predvidio stvaranje globalne sheme koja prenosi govor, muziku, slike i elektricnu energiju. Ono s cim je raspolagao bilo je vrlo daleko ispred Marconijevog rada, ali ni priblizno dobro Tesli, koji je tezio

savrsenstvu.

Pokretale su ga tri opsesije. Tmpresioniran strahovitom snagom elektriciteta munja, zelio je istraziti ekstremno visoke napone koji  se mjere  u  milijunima  volti.  Htio  je  znati  sto  se  dogodi  kad  stvori  struje

jakosti mjerene tisucama ampera; i zelio nadzirati "misteriozne udaljene aktivnosti" ciji su uzrok snazne elektricne vibracije. Opisao je sebe kao "umornog lutalicu koji trazi osvjezavajuce bobice". Ceznuo je za novim

otkricima i htio biti prvi koji kroci neistrazenim stazama. Ni u jednoj od svojih biljezaka ne pokazuje interes za rjesavanje poslovnih pitanja, niti ga zanima tko ce platiti njegove skupe testove - testove koji predstavljaju

korak koji ce cijelom svijetu omoguciti upotrebu besplatne elektricne energije. Onda kad postigne taj cilj, bit ce mu osigurano mjesto u povijesti i njegova zelja za priznanjem potpuno zadovoljena.

Vec je u mislima vidio svoje iduce pokuse. Pokusao je podici napon i

jakost struje na vrijednosti koje nitko prije njega nije postigao, i dok je pravio sve vecu i jacu opremu, uvidio je kako laboratorij u Ulici Houston nije mjesto pogodno za taj tip aktivnosti. Stvarno je bilo tako, jednom ga je umalo uspio spaliti kad je stvorio iskru od 4,000.000 volti koja je, umjesto da prijede na terminal, izvela spektakularan skok na celicnu konstrukciju zgrade. To je bilo presudno za odluku da napravi veci laboratorij u udaljenijem kraju.

Ostao je u prijateljskim odnosima sa svojim prvim odvjetnikom koji se bavio poslovima oko patenata, Leonardom Curtisom. Taj se povukao iz guzve svog njujorskog ureda i otisao zivjeti u Colorado Springs, gdje je postao direktorom kompanije Colorado Springs Poiver. Teslin sustav izmjenicne struje spasio je rudarsku industriju tog mjesta, i kako je vrijeme prolazilo, njegova trajna korisnost za regiju ucinila je Teslu narodnim herojem u ocima stanovnika Colorada.

Kad je Tesla rekao Curtisu kako treba laboratorij izvan grada, Curtis mu je ponudio besplatan teren i stavio na raspolaganje neogranicenu kolicinu

jeftinije struje. Zauzvrat, Tesla se obavezao da ce koristiti pravnicke usluge tvrtke Hall, Preston, Bobbitt and Curtis iz Little Londona u Colorado Springsu, za poslove oko bilo kojeg buduceg patenta.

Curtisova ponuda bila je dobra, ali Tesla svejedno nije imao dovoljno sredstava da podigne novi laboratorij u Coloradu, i zato je morao posuditi dodatnih 40.000 dolara od prijateljski nastrojenih dobronamjernika. Medu

takvima bili su vlasnik restorana u kojeg je cesto navracao i vlasnik njegove mjesne trgovine opremom. Sad kad je imao dovoljno novca da zapocne posao, povjerio je njujorski laboratorij na cuvanje svom asistentu

Georgu Scherffu, i zaputio se u Colorado Springs 18. svibnja 1899.

Do lipnja, Tesla je dovrsio gradnju velike drvene hale koja ce postati prostor za laboratorij i poceo useljavati svoju opremu. Na srecu, u tijeku boravka u Coloradu, vodio je detaljne biljeske. Tnace to nije cesto radio,

jer se oslanjao na svoje pamcenje, medutim, problemi nastali oko vodenja dvaju laboratorija uvjerili su ga da su pisane upute nuzne ako hoce biti siguran da ce Georg Sherff, kad se vrati u Ulicu Houston, tocno znati sto

napraviti za nove testove. Teslin radni dnevnik voden je od 1. lipnja 1899. do 7. sijecnja 1900., i daje najbolju sliku koju imamo o njegovom nacinu rada, i misaonim procesima kroz koje prolazi dok razvija svoje zamisli.

Teslin laboratorij i toranj u Colorado Springsu

Neki pisci misle da ga je gubitak laboratorija u Petoj aveniji naucio pameti i da je zato poceo voditi biljeske, ali u to ne vjerujem, jer je prestao voditi dnevnik rada cim se vratio u New York i cim vise nije morao trcati od jednog do drugog laboratorija.

Biljeznice iz Colorado Springsa, koje je, srecom, u cijelosti  objavio Teslin  muzej u Beogradu, daju vrijedan uvid u neobicni, briljantni um

toga covjeka. Sastoje se, pretezno, od niza zapisa o eksperimentima i rezultatima tih eksperimenata, no, medu tehnickim informacijama mozemo naci i poneku slicicu okolnog pejzaza ili divljaci. Razmislja u

njima o ucincima planinske klime na zdravlje i prirodu, o olujama i oblacima, ali malo govori o detaljima svakodnevnog radnog okruzenja.  Na primjer, sa sobom je poveo asistenta gospodina Alleya, koji pozira na puno fotografija s imenom ispod slike. Medutim, njega niti jednom

nije spomenuo u biljeskama. Tzgleda kako Tesla nikad nije pokazivao prevelik interes za ljude.

Nadalje, pise i o tri osnovna cilja koja je sebi postavio prije nego je otisao u Colorado Springs. To su bili: stvoriti prijenosnik velikih sila;

usavrsiti nacine izdvajanja i razdvajanja prenesene energije; ustanoviti zakone sirenja struja kroz Zemlju i njenu atmosferu.

Prve stranice dnevnika otkrivaju nam njegove dvojbe oko nacina na koji

ce pristupiti  problemima. Sastavlja  listu  mogucih tehnika i njihovih primjena. Jasno se vidi da je zabrinut jer ne zna kako izvesti mjerenja i kako pronaci tipove energije. Razmisljanje o problemima mjerenja odvelo ga je na put koji je mogao biti izuzetno isplativ da je promislio kako prodati instrumente koje je pri tom napravio. Ali to ga nije zanimalo. Planine Colorada bile su idealno mjesto za proucavanje munja u prirodi. Zbog ciste atmosfere i povisenog polozaja, s tog mjesta pruzao se predivan pogled. Jasno su se mogli vidjeti planinski lanci udaljeni 150 milja (240 km). Zrak je bio vrlo suh u tim visokim planinama. Nije bilo vode da stvara izmaglicu sto smanjuje vidljivost. Zbog suhog planinskog zraka i tisine koja je vladala krajem, mogli su cuti zvukove koji su dolazili iz jako velike udaljenosti. Tesla je zapisao da se zvuk crkvenih zvona u gradu, nekoliko milja udaljenom, cuje jednako dobro kao da mu zvone bas pred vratima laboratorija.

Okolica   laboratorija   bila   je   skrta   pustos   s   vrlo    malo   biljnog   i zivotinjskog  svijeta - samo  nesto  prerijskih  pasa zivjelo  je u ovim

pustinjskim uvjetima - i Tesla se tuzio sto ne moze cuti pticji pjev niti

promatrati ptice. Nebeske promjene, naprotiv, bile su predmet njegovoga neprekidnog zanimanja. Tz zabave, razvrstao je oblake koje je promatrao u

razlicite kategorije: crvene oblake ranog jutra; bijele oblake prijepodneva;

zlatne grude oblaka u predvecerje; oblake poput mase uzarenog metala za koje je vjerovao da prelamaju tamno isijavanje sunca i pretvaraju ga u

svjetlost.

Smatrao je svjetlost u Coloradu ljepsom od bilo cega sto je vidio u Ttaliji, i rekao o tome odvjetniku Curtisu sljedece: "Navikli smo Ttaliju

nazivati "suncanom Ttalijom", ali u usporedbi s Coloradom ta zemlja prije izgleda kao maglovita Engleska."

Tznenadilo  ga  je  kako  je  sunce  u  Coloradu  jako.  Stvarno,  silno  se

zacudio sto mu se ostetila oprema koju je ostavio na suncu. Vrucina je rastalila i unistila transformator i nekoliko barela koncentrirane slane otopine, a drvena se lopta, omotana kositrenom folijom doslovce zapalila.

Dijelovi Teslinog pojacavajuceg prijenosnika unutar zastitnog prstena

Vjerovao je kako sunceva svjetlost Colorada posebno dobro utjece na zdravlje, posto ima "specificno antibakterijsko djelovanje." Bakterije su bile stalna Teslina opsesija. Neprekidno je prao ruke, nerijetko to cineci i dva-tri puta u tijeku jednog obroka. Ostavio je grozan utisak na osoblje Alta Vista hotela zbog svoje nezasitne potrebe za cistim rucnicima. Kod svakog pranja ruku uzimao bi nov, cist. (Jos u ono vrijeme kad je natjeran nuzdom trpio prljavstinu ploveci preko Atlantika bez prtljage, ili mozda one godine provedene u kopanju kanala, zarekao se da nikad nece dvaput upotrijebiti isti rucnik.) Ta opsjednutost cistocom podrazumijevala je i posteljno rublje, i zahtijevao je njegovo mijenjanje svakog dana prilikom isporuke osamnaest cistih rucnika.

Eksperimentiranje  je  islo  dobro.  Napravio  je  nekoliko  vrlo  osjetljivih naprava  za  mjerenje  elektricnog  polja  i,  slucajno,  imao  jednu  od  njih

spremnu za mjerenja. Pocela je grmljavinska oluja, pa je mogao mjeriti

posljedice elektricnih praznjenja dok su olujni oblaci putovali dalje. Dok se oluja ujednacenom brzinom premjestala prema udaljenim planinama,

Tesla je vidio na instrumentima kako snaga elektricnog praznjenja raste

do vrhunca, onda pada, i zatim se ponavlja cijeli ciklus. Grmljavinska oluja proizvela je nesto sto danasnji inzenjeri zovu stojnim valom.

Nikola Tesla sjedi unutar kaveza s umjetnom munjom

Taj tip radiovala proizvodi ujednacene napone koje mozemo mjeriti dok se odmicemo od njihovog izvora. Obrazac koji stvaraju izgleda kao niz bregova u slijedu, jer napon raste do najvise vrijednosti, zatim pada do nule, prije nego ciklus opet zapocne. Tesla je shvatio da taj ucinak dokazuje kako su Zemlja i njezina atmosfera nabijene elektricitetom. Oluja je stvorila obrazac na podlozi konstantnog naboja Zemlje. Radovala bi ga zapazanja ruske svemirske stanice Mir iz 1997. godine, po kojima vidimo da se grmljavinske oluje razmjestaju u pravilno razmaknutim linijama na tamnoj strani Zemljine kugle. Sigurno bi rekao: "To sam shvatio za vrijeme boravka u Coloradu"

Bilo je to iznimno vazno otkrice koje je znacilo da prijenos energije nije samo moguc, nego i lako izvediv. Evo sto je Tesla rekao, nakon sto je

izvukao zakljucak iz rezultata eksperimenta:

"Kad se izvor poremecaja (oluja) poceo udaljavati, prijemni strujni krug uspjesno ga je prenio na svoje zavojnice i spojeve. Koliko nam god to izgledalo nemoguce, ovaj se planet, usprkos svojoj ogromnoj povrsini, ponasa poput vodica ogranicenih dimenzija. Strahovita vainost ove cinjenice za prijenos energije

mojim sustavom vec mi je potpuno jasna. Ne samo da nju moiemo primijeniti na slanje telegrafskih poruka na bilo koju udaljenost bez iica, vec ona objasnjava i mogucnost odasiljanja najfinijih modulacija ljudskog glasa u bilo koji dio ove planete, a sto je najvainije, razjasnjava nam prijenos snage u neo- granicenim kolicinama na bilo koju zemaljsku udaljenost bez imalo gubitaka."

Da lakse shvatite zasto je to toliko vazno, probajte zamisliti korito s vodom. Ako je korito puno, a vi lagano micete uronjenu ruku naprijed- nazad, voda ce se poceti kretati. Micite rukom amo-tamo skroz polako, a voda ce se zatalasati. Nastavite li tako, pocet ce pljuskati preko ruba. Ova razmjerno velika gibanja vode prouzrocili su sasvim mali pokreti vase ruke. Da Zemlja nema elektricnog naboja, bilo koji pokusaj da izazovemo vibracije elektricnog polja blizu njene povrsine ne bi dao rezultata. Sama Zemlja upila bi puno elektriciteta prije nego bi se dogodila bilo kakva promjena. Bilo bi to isto kao da pokusavate zatalasati vodu u praznom koritu bez efekta pojacavanja pokreta vode. Rezonancija je moguca jer je korito puno vode koja uvecava snagu laganog pomaka vase ruke. Zemlja nam omogucava manipulaciju stojnim valom pomocu malih kolicina energije jer njene velike mase naboja u pokretu pojacavaju male sile prijenosnika. Tesline biljeske pokazuju koliko je bio ushicen dok je pisao:

"Promatranja obavljena sinoc. Bila su takva da ih necu tako skoro zaboraviti... cudesna i izuzetno zanimljiva s naucnog gledista. Jasno su pokazala postojanje stacionarnih valova, jer kako bi se ta zapaianja drugacije mogla i objasniti. Od ogromnog su znacaja."

Nakon toga, bio je potpuno siguran da moze svoje znanje o rezonanciji iskoristiti za osmisljavanje prijenosa energije bez upotrebe vodica. Vec je otkrio da Zemljom moze zazvoniti kao sa zvoncem, ako udari svaka dva sata. Sada je mogao izazvati titranje njenog elektricnog naboja.  Preracunao je da elektrorezonantna frekvencija Zemlje iznosi otprilike deset ciklusa u sekundi. (To je vrlo tocan proracun, jer je vrijednost s kojom se danasnji inzenjeri sluze 7.8 ciklusa u sekundi.)

U otkricima vezanim uz radio, otisao je mnogo dalje od ostalih pionira bezicnog prijenosa Hertza i Marconija. Oni su koristili daleko vise

frekvencije    koje    nisu   mogle    izazvati    titranje    Zemljinog    elektro-

magnetskog polja. Tesla je za svoje radiovalove koristio vrlo velike valne duzine koje su lako obilazile cijelu Zemlju. Danas takav tip valova zovemo valovima vrlo niske frekvencije. Njih od tad koristi mornarica pri uspostavljanju radiokontakta s podmornicama, gdje god da se one nalazile. Valovi veoma niske frekvencije imaju tu prednost da se mogu hvatati na bilo kojem dijelu Zemljine povrsine pa cak i ispod mora.

Pa ipak, to Teslino otkrice ljudi su poceli veoma kasno koristiti - tek nakon njegove smrti.

Tesla je vec u prvim eksperimentima uspio poslati radiovalove koji su

obisli Zemlju, dok Marconijevi nerezonantni kratki valovi nisu mogli prenijeti signal na udaljenost vecu od 62 milje (100 km). Teslini nacrti

bili  su  daleko  ispred  Marconijevih.  Da  nije  toliko  "dugo  i  detaljno

izucavao...i imao toliko toga naknadno za ispraviti", mogao se obogatiti, ali to nije bio njegov stil. Umjesto toga, prepravljao je i usavrsavao svoj

sustav, sve dok ga Marconi nije pretekao i pobrao novac.

Tzvana je laboratorij u Colorado Springsu izgledao kao veliki drveni sjenik visine oko 40 stopa (12 m). Tmao je siroka vrata na sredini sa po

jednim prozorom sa svake strane i bio pojacan s masivnim drvenim

potpornjima na ostala tri kraja. Tznad ulaza nalazio se toranj poput onog iznad naftne busotine, triput visi od gradevine. S vrha tornja strsala je

bakrena motka, koja je na vrhu pridrzavala veliku bakrenu loptu. Lopta se

nalazila na visini od 200 stopa (61 m) iznad tla. Ravno iznad tornja postavljen je izolator u obliku gljive. Bakrena motka spustala se dolje u

laboratorij na vrh najvece i najmocnije zavojnice koju je Tesla ikad

napravio. Tesla je tu napravu nazvao transformatorom za pojacavanje napona.  Ona  je  mogla  stvarati  napone  od  100,000.000  volti  (100

megavolti).

Unutra  je  gradevina  jos  vise  nalikovala  velikom  staglju.  Sredistem podija dominirala je divovska zavojnica transformatora za pojacavanje

napona. Krov iznad nje mogli ste otvoriti i vidjeti nebo. Nasred hale nalazilo se nesto sto je, na prvi pogled, nalikovalo prstenastom podiju s kojeg prodavaci stoke izvikuju cijene na nekom cudnovatom stocnom

sajmu. Pod prstena bio je od drvenih dasaka, a oko njegova oboda nalazila se 6 stopa (2 m) visoka ograda poput plota, oko cijeg se vrha protezao jak zicani kabel. S vrha krovnog otvora prema centru prstena

spustala se uspravna drvena sipka, nalik sredisnjoj motki cirkuskog satora. Tzmedu prevelikog podija sa stocnog sajma i necega nalik kavezu za divlje zivotinje nalazila se devet stopa (3 m) visoka konstrukcija u

obliku kriza, napravljena od uspravnih, drvenih sipki. Njen drveni okvir

bio je omotan s mnogo navoja zice i predstavljao golemu zavojnicu. Kavez je stajao na klimavoj platformi napravljenoj od grubih, drvenih potpornja, 3 stope (1 m) iznad visine prstena. Oko prstena nalazilo se nesto, sto je bilo nalik krdu nadrealnih stvorenja; vertikalni cilindar rasirenih nogara na kvadratu; struktura s izgledom zirafe s elegantnim nogama i dugom motkom koja je poput vrata zivotinje nosila bakrenu kuglu glave; i dva zdepasta uspravna cilindra bez nogara sto su stajali ispred visokoga tankog, izduzenog, cetveronoznog cilindra iz cije je glave virio cuperak zice.

Tzvan  prstena,  poput  grupa  okupljenih  farmera  na prodajnom sajmu stoke  stajali  su,  red  za  redom,  niski  kvadratni  kondenzatori.  Bili  su

okupljeni oko prstena bas kao da pokusavaju svojim izlaznim rupicama

procijeniti tezinu cudnim  stvorenjima iz parade. Pored vrata stajao  je visok transformator s vijugastim uzorkom, nalik na strazara u prugastoj

uniformi koji cuva ulaz.

Prijenosnik je mogao stvoriti snagu od 10.000 watta, dovoljnu za rad 200 zarulja prosjecne jacine. Zavojnica transformatora bila je napravljena

u  obliku istegnute spirale. Bila je konstruirana tako da prima impulse

niskonaponske izmjenicne struje iz mjesne elektrane i pretvara ih u iznimno visoke napone mnogo visih frekvencija. Mnogo je eksperimenata

u Coloradu Tesla izvodio pomocu struja cije su frekvencije bile izmedu

480 i 130.000 titraja u sekundi. Vodio je racuna o dobrom doticaju s atmosferom,  i  u  nastojanju  da  poboljsa  tu  vezu,  otkrio  je  princip

rezonantne  antene  koji  mi  danas  koristimo. Uocio  je  kako  antena

podesena na cetvrtinu valne duzine frekvencije prijenosnika stvara najveci napon u radio aparatu.

Dok je postavljao opremu, Tesla je otkrio da razlicite brzine vibracija

proizvode stojne valove razlicitog tipa na njegovoj bakrenoj motki. Pronasao je nesto sto danasnji inzenjeri zovu valnom duzinom signala.

Tesla je mogao promijeniti duzinu motke i pazljivim "ugadanjem" duljine, dobiti maksimum napona na bakrenoj lopti. Antena na modernom mobitelu jos uvijek radi pomocu podesene antene koju je Tesla izumio.

Njegove biljeznice nam otkrivaju da je potrosio puno vremena na ugadanje svojih naprava, kako bi one stvarale najvece moguce napone. Konacno je bio spreman zapoceti.

Postavio je izvjestan broj prijemnih stanica oko laboratorija. Svaka od njih sastojala se od velike zavojnice koja je jednim krajem  bila pricvrscena na klin zabijen u zemlju, a drugim spojena na zarulju koja

emitira svjetlo ioniziranog plina. Tzgledale su poput starih bacvi za naftu

sa cijeg vrha viri zarulja. Vanjski prsten predstavljao je krug uzemljenja koji je postavio da rastrkane iskre ne bi zahvatile drvenu zgradu. Zica na vrhu potporne ograde bila je uzemljena. Na fotografijama nekih Teslinih pokusa vidimo munje koje bljeskaju s vanjskih dijelova sredisnjeg kaveza prema prizemnoj prstenastoj ogradi u spektakularnoj igri elektricne struje. Na zidu pored transformatora nalazila se mala drvena struktura, nesto poput golubinjaka. Bio je to poklopac glavne sklopke prijenosnika s efektom pojacavanja frekvencije. Tesla je poslije stavio dodatni prekidac u unutarnji krug prstena, nakon sto je jednom prilikom skoro nastradao radeci sam u laboratoriju. Slucajno je aktivirao pojacivac dok je stajao unutar prstena. Zavjesa iskri spustila se pucketajuci s vrha vanjskog dijela centralnog kaveza, prema prizemnom prstenu, zarobivsi ga unutar kruga. Jednom kad sijevajuca naprava pocne raditi, jedini nacin da je se zaustavi, jest gasenje putem sklopke, a ona se nalazila s druge strane zavjese od munja. Srecom je Tesla nosio gumene cizme s debelim potplatima pa elektricitet nije mogao prijeci na njegovo tijelo. Nije mu se nista dogodilo, prezivio je, pa nam je mogao ispricati ovu pricu, ali je nakon toga izvrsio prepravku laboratorija kako bi u buducnosti izbjegao slicnu opasnost. To nije bio eksperiment koji bi itko zelio ponoviti.

Tesla je nagovijestio prijatelju, gospodinu Curtisu, kako ce mu uskoro zatrebati velike kolicine struje. Dogovorio se s kompanijom za proizvodnju struje da ce pokuse izvesti rano uvecer kad grad ne trosi puno struje, i kad generatori imaju visak kapaciteta. Znao je da moze putem zraka poslati elektricitet koji ce upaliti njegove prijemne stanice, no trebao je otkriti sto bi se dogodilo da pri tom upotrijebi vrlo visoke napone. Spremao se na pokusaj stvaranja munje.

Prvi pokus bio je vrlo kratak. Velika zavojnica bila je spojena na gradski dovod struje tek jednu sekundu. Rezultat je bila spektakularna iskra koja je  sijevnula  iz  bakrene  kugle.  Tesla  je  znao  iz  svog  proucavanja

rezonancije kako produzavanjem dotoka energije dobiva visoke napone. Stajao je vani, na mjestu s koga je mogao jasno vidjeti motku s kuglom. "Drzi struju upaljenu dok ti ne kazem da prekines," doviknuo je svome

asistentu.

Tskrenje je raslo, pojacavajuci snagu, sve dok prvi bljesak munje Tesline proizvodnje nije sjurio s kugle. Bio je dugacak oko 200 stopa (61 m).

Snazno je zagrmjelo kad je elektricitet proparao zrak. Mjesne novine izvijestile su da se grmljavina cula skroz do 20 milja (32 km) udaljenog Creeple Creeka. Uslijedilo je iznenadno zatisje, kao da je prekinut dovod

struje transformatoru za pojacavanje napona. "Ponovno ga ukopcaj, nisam

jos zavrsio," rekao je Tesla a njegov ljutiti glas odjekivao je kroz tisinu.  Ali gospodin Alley, njegov asistent, struju nije iskopcao. Eksperiment je preopteretio generator lokalne elektrane, koji se zapalio. Te noci vise nije bilo pokusa - ustvari nije ih bilo jos dosta dugo poslije toga. Kompanija za proizvodnju struje odlucila je Teslinom laboratoriju dati na koristenje pomocni generator, kako ne bi u buducnosti ponovo prekinuo opskrbu grada strujom. Curtis je rekao Tesli da ce mu pomocni generator biti na raspolaganju tek kad popravi onoga kojeg je upravo spalio.

Prvi posao kojeg je Tesla obavljao dvadeset sest godina prije dolaska u Ameriku                  bio    je   popravak    generatora.    Ponovo    su   njegove    prakticne

vjestine dosle do izrazaja te je, u tjedan dana, premotao generator i nastavio s pokusima.

U    iducih    nekoliko     tjedana    detaljno    je   razradivao    nacin    prijenosa

elektricne energije bez upotrebe vodica. Testirao je prijemne jedinice u razlicitim dijelovima grada i postavljao ih na sve vece i vece udaljenosti. Maksimalni doseg kojeg je uspio postici u tim testovima bilo je 26 milja (46 km), a strujom s tog prijemnika uspio je upaliti zarulju od 10.000 watta. Dvije stotine svjetiljki koje je napajao jedan od bacvastih prijemnika stvaralo je upecatljiv dojam. Bio je to glavni dokaz da njegov bezicni sustav funkcionira sto je Curtisu zadalo jos posla oko patentiranja. Tesla je 20. ozujka 1902. izdao taj prvi patent za bezicni prijenos elektricne energije (br. 645. 576). On je do 1902. godine drzao sve patente koji kontroliraju bezicni prijenos energije.

Nakon sto je dokazao metodu bezicnog prijenosa, Tesla je upotrijebio laboratorij da istrazi djelovanje grmljavine. U tom je poslu slijedio staru

americku tradiciju koju je zapoceo jedan drugi poznati Amerikanac, Benjamin Franklin. Franklin se poceo zanimati za grmljavinu dok je bio zamjenik glavnog upravitelja poste u Philadelphiji. Proveo je mnogo pokusa  kako  bi  ustanovio  sto  je,  ustvari,  grmljavina.  Munje,  koje

uzrokuju grmljavinske oluje su, kao sto nam je poznato, strahovito razorne ako udare u zgradu. Franklin je vjerovao da je sijevanje prirodni elektricitet pa je, usred oluje, proveo vrlo opasan pokus sa zmajem da tu

cinjenicu dokaze. Njegovo izucavanje pomoglo mu je da napravi gromobran: malu metalnu sipku postavljenu na vrh zgrade, spojenu sa zemljom pomocu debele zice. Ta jednostavna naprava stiti kuce od udara

munje, a spasila je i mnoge zivote od Franklinova doba naovamo. Tesla je, ipak, htio ici dalje - htio je napraviti stroj koji stvara munje.   Fascinirale su ga loptaste munje, ali ih nikad nije vidio uzivo. Pojacavsi

snagu stroja za stvaranje munja, uspio je proizvesti vatrene kugle. Vatrene

kugle su loptaste svjetlece pojave koja ponekad nastaju za grmljavinske oluje. One imaju promjer oko 25 centimetara (10 inca) i mogu biti svih boja. Kuglasta munja ne ponasa se poput strjelaste munje, vec se giba vrlo sporo i ponekad izgleda kao da visi u zraku.

Tesla je vec znao kako pomocu plina u cijevi dobiti svjetlost, pravio je cjevaste svjetiljke-tinjalice i prije, te ih koristio kao senzore pri prijenosu elektriciteta. Neonske cjevaste tinjalice rade pomocu neceg sto fizicari zovu plazma. Plazme nastaju kad molekulama plina pomocu jakog elektricnog polja oduzmemo dio elektrona i pretvorimo ih u ione. Ta ce mjesavina elektrona i iona, koju u danasnje vrijeme zovemo ionizirani plin, jako tinjati i otpustati svjetlo i toplinu. Najcesce navodeni primjer plazme koja daje svjetlo i toplinu je Sunce. Sunce je divovska kugla plazme koja grije nas planet. Uzarene kugle koje nastaju za vrijeme oluje minijaturna su sunca, i Tesla je zelio naci nacin da ih stvori.

Fizicari danasnjice smatraju kako su vatrene kugle zone plazme koje stvara protok elektricnih struja. Sacinjava ih jako magnetsko polje unutar

kojeg je ionizirani zrak. (Tonizirani zrak sadrzi molekule kojima je oduzeto nesto elektrona, i koje su zato naelektrizirane)

Uzrok  pojave  lopti  je  efekt  rezonancije  s  elektromagnetskim  poljem

Zemlje. Stvaranje vatrenih lopti zahtijeva puno energije. Treba najmanje 5000 watta da bi se mogla stvoriti jedna velicine 35 centimetara (14 inca). Jednom            kad                 se     pokrene,           plazma    ce   nastaviti    titranje    u   skladu    s magnetskim i elektricnim poljem Zemlje, i zadrzati se izvjesno vrijeme. Teslino razumijevanje nacina nastanka vatrenih kugli bilo je zacudujuce dalekovidno.  Bio  je  daleko  ispred  fizicara  svoga  vremena,  i  njegovo objasnjenje  pojave  jos  uvijek  danasnjim  fizicarima  zvuci  smisleno.  Tz teorijskih napomena u biljeskama iz Colorada, jasno se vidi da je on znao stvarati elektromagnetske plazme sedamnaest godina prije nego je taj naziv uopce i nastao. Njegovi patenti navedeni su kao izvor ideje o oruzju s plazma granatama koje bi sluzile za unistavanje spijunskih satelita. Ono

je napravljeno, testirano i isprobano te pripada dijelu projekta Star Wars*. Do sredine sijecnja 1900., Tesla je opet ostao bez novca. Potrosio je

posudenih 40.000 dolara i trebao jos novca kako bi nastavio rad. Napravio je niz nevjerojatno vaznih otkrica. Mogao je prenositi telegrafske signale sirom svijeta, u vrijeme kad su Marconiju pljeskali zbog njegove borbe

* Ratovi zvijezda - projekt koji su planirah vojni strucnjaci SAD-a na inicijativu Ronalda Raegana. ponovo aktualan u danasnje vrijeme (napomena prevoditeljice)

oko prijenosa poruka na vrlo kratke udaljenosti. Tesla je mogao prenositi struju bez upotrebe vodica i s gotovo nikakvim gubitkom energije. Kako nije koristio zice, nije se imalo sto grijati i gubiti energiju. Znao je napraviti umjetnu munju i shvatio zastrasujucu snagu vatrenih kugli. Znao je i kako potaknuti elektricno polje Zemlje da zatitra na nacin koji bi se, kako je vjerovao, mogao upotrijebiti za kontrolu vremenskih prilika.     Ova otkrica imaju neprocjenjivu vaznost. Mnogi znanstvenici vjeruju da je loptasta munja mozda kljuc za razumijevanje procesa koji se odvijaju na Suncu, i kljuc za dobivanje jeftinog elektriciteta. Nase danasnje nuklearne elektrane koriste proces nazvan fizija koji stvara radioaktivni otpadni materijal, poput plutonija. Termonuklearna fuzija krije u sebi

mogucnost stvaranja jeftine i ciste nuklearne energije pretvaranjem vodika u helij i otpustanjem energije tijekom procesa.

Fuzija se, nazalost, zbiva pod toliko visokim temperaturama da ne postoji tvar na Zemlji koja se ne bi istopila kad bi u njoj pokusali stvoriti reakciju. Jedino sto bi moglo izdrzati toliku vrucinu materijala je boca u

kojoj se stvara plazma. To je upravo ona stvar koju je Tesla napravio kad je stvarao svoje loptaste munje, i posljedica njenog otkrica od vitalne je vaznosti za izucavanje kvantne fizike. To je dovelo Teslu u verbalni

sukob s Einsteinom u kasnijem razdoblju, jer su ga njegovi eksperimenti uvjerili da je gravitacija efekt polja, sto se naravno kosilo s Einsteinovim objasnjenjem gravitacije pomocu ideje o zakrivljenom prostoru.

Jos je jedno vazno otkrice Tesla napravio u Coloradu. Otkrio je kako mozemo stvoriti elektricne stojne valove kojima se mozemo posluziti kao sredstvom prijenosa snage sirom svijeta. Danasnji znanstvenici znaju da u

Zemljinoj atmosferi postoji podrucje koje zovu Schumannova supljina, prostor izmedu ravnine tla na Zemljinoj povrsini i elektricno nabijene ionosfere. Znanost o elektricitetu vidi u Schumannovoj supljini veliki Zemljin kondenzator atmosferskog elektriciteta. Tesla je natjerao cijeli taj

veliki kondenzator da zatitra od energije. Da je bilo tko, bilo gdje, u tome trenutku imao pravu vrstu obicne prijemne naprave, mogao je povuci silu koju je Tesla prenosio. Tzgleda da spomenuta supljina utjece na raspored

grmljavinskih oluja svuda po svijetu, a Tesla je dokazao da je moze potaknuti na titranje.

Tako mu je jedini interes bila dobrobit covjecanstva, nije mogao bez

novca i financijske pomoci razvijati svoje zamisli. Ali, da bi skupio sredstva, morao je otici u New York. Dobro je odmakao u dovrsavanju kompleta patenata koji pokrivaju sve vidove bezicnog prijenosa energije i podataka. Siguran da ti patenti vrijede milijune, zaputio se u New York

vjerujuci da je na pravome putu da izvrsi veliki utjecaj na svijet i prikupi dovoljno novca za svoje buduce eksperimente.