Bog je…..utjelovljenje dharme
Bog je utjelovljenje dharme. Njegova se milost stječe dharmom. On uvijek njeguje dharmu. Vede, sveti tekstovi – ûãstre, epovi – purãïe i tradicionalni izvještaji – itihãse glasno javno objavljuju veličanstvenost dharme. U svetim tekstovima različitih religija dharma je objašnjena jezikom koji je dostupan sljedbenicima. Dužnost svakoga, svuda i uvijek jest odati počast utjelovljenju dharme – dharmanãrãyaïa.
Tijek aktivnosti dharme ne smije nikad presušiti. Ako njezine hladne vode prestanu teći, propast je sigurna. Čovječanstvo je dostiglo taj stupanj samo zbog dharme, kao što rijeka Sarasvatì teče nevidljiva ispod zemlje, hraneći korijenje i puneći izvore. Ne samo ljudi nego i ptice i životinje moraju prianjati uz dharmu kako bi mogli biti sretni i preživjeti lagodno i sretno.
Stoga vode dharme moraju teći neprestano i snažno kako bi svijet bio sretan. Za to se vi morate pobrinuti. Propast sada pleše svoj suludi ples na pozornici svijeta jer se pravo zapostavlja i nitko ne vjeruje u bitne stvari života u dharmi. Stoga čovjek mora jasno shvatiti samu srž dharme.
Dharmavãhinì – Poglavlje 1
Bez obzira na snagu koju imamo, ako nemamo snagu dharme, sve je besmisleno. Prava snaga je Božja moć – daivabala i snaga koju donosi dharma. Pãïåave su bili spremni žrtvovati svoje živote u potrazi za ispravnošću. Gdje je dharma, ondje je Bog, a gdje je Bog ondje će biti radost pobjede. Gdje nema Boga, nemoguće je uspjeti.
Ljetni pljuskovi u Brindavanu 1972. godine; Poglavlje 14:
Običaji i karakter
Istina- satya održava kozmos, dharma, vrlina štiti i potiče mir čovječanstva. Sve aktivnosti moraju biti ispunjene idealima istine i dharme. Dharma nikad ne trpi zbog propasti, propada samo primjena dharme. Dakle, božansko utjelovljenje dolazi kako bi popravilo vjeru u dharmu, kako bi ponovno oživjelo primjenu dharme i demonstriralo kako ono donosi mir, radost i napredak. Ako se dharma ignorira, to je jednako svetogrđu jer dharma je Bog, a Bog je dharma.
Ljudi vide Boga u slici, kipu ili u figurici od bijelog gipsa, ali Bog se najviše manifestira u dharmi. Samo oni koji vjeruju u dharmu mogu se nazvati vjernicima. Oni koji se tako ne ponašaju pravi su ateisti premda uživaju u čestoj upotrebi riječi Bog. Oni mogu potrošiti goleme svote novca na hodočašća, rituale i ceremonije, ali sve ih to neće dovesti bliže Bogu. Kakvu korist mogu steći na duhovnom polju ako obožavaju Boga, a u isto vrijeme povređuju i nanose štetu svojim bližnjima?
Sathya Sai nam govori 14; Poglavlje 26:
Iz radionice