Osjećaj svrhovitosti može, i mora, biti iskustvo
onih koji pripadaju Bogu. — Daniel H. Osmond

Sve misli, sve strasti, svi užici, što god uzbuđuje ovo smrtno tijelo, tek su pomagači Ljubavi i potiču njezin sveti plam. — Samuel Taylor Coleridge

Kako iznutra, tako i izvana. — Hermetičko načelo

POSTOJI li ijedna zagonetka fizičkoga svijeta koja ne ukazuje na neku višu misteriju? Jednu veliku zagonetku čini i činjenica da raspolažemo mentalnom sposobnošću da razmišljamo o Stvoritelju.
Jesmo li i mi sami dio svijeta koji nastojimo istražiti? Naše je tijelo i mozak mozaik načinjen od istih elementarnih čestica koje čine oblake u međuzvjezdanom prostoru. Za usporedbu s time, može li netko potpuno definirati gravitacijsku silu? No znanstvenici je mogu izračunati na temelju djelovanja! Vrijeme, prostor i energija šire se, kako se čini, izvan granica čovjekova postojanja i izvan granica znanja kojim trenutačno raspolažemo. Naš Stvoritelj, dakako, nije vezan takvim ograničenjima.

Čovječanstvo čini valove na jednome moru, kapljice u jednoj rijeci, zvijezde na jednome nebu, zrake jednoga sunca, drveće jednoga
voćnjaka, cvijeće jednoga vrta. — Baha'i, načela upravljanja

Emanuel Swedenborg napisao je da ništa ne postoji odvojeno od Boga. Swedenborg je poučavao da čovjek ne može doći u raj dok raj ne dođe u čovjeka. Kako iznutra, tako i izvana! A to »unutra« općenito se prihvaća kao područje kojim dominiraju um i duh, dok je ono »izvana« vidljivi svijet, odnosno svijet oblika.
Građani smo duhovnoga svijeta i od dana kada smo začeti postojimo kao duhovi. Ljubav, milosrđe, strpljivost, poštenje, odanost, suosjećanje i istina stvarniji su od opipljivih predmeta. Želi li Stvoritelj sada te duhovne realnosti usaditi u naš život i to preko veza i interakcija s drugima? Ako je sve što je stvorio dio Boga, bi li i naš duh tada trebao težiti krajnjem obliku izražavanja kroz naš smisao življenja? Doživljavamo li u svojem životu ljubav i vođenje Stvoritelja čiji Duh život prožima smislom, značenjem i nadom?

U knjizi Dokazi o smislu Daniel H. Osmond navodi: »Smisao je povezan s ciljevima, 'onim zbog čega nešto (netko) postoji'.
Čovjek može razmatrati smisao i cilj postojanja svemira, ili svijeta, općenito živih bića, ili konkretno ljudi. A u vezi s ljudima, moguće je prepozati više razina svrhe, od najtemeljnijih zahtjeva za fizičko preživljavanje i zadovoljavanje potreba, do najuzvišeni

Jer sve što živi sveto je. — William Blake

I ne sumnjam da smisao je vječan,
a čovjekove se misli u vječnost šire. — Lord Alfred Tennyson

Raspon smisla može se protezati od borbe za opstanak, pa sve do najviših razina intelektualnih i duhovnih težnji i postignuća.
Može li se svrha našeg življenja mijenjati ovisno o okolnostima?
Može li čovjek napredovati prema smislu u jednome smjeru, a onda doznati da treba nešto više i drukčije da bi ispunio životnu svrhu? Vrijedi li otkriti »istinski smisao« za cijeli naš život, ako takvo što uopće postoji? Zašto? Je li »smisao« predmet trajne potrage? Na primjer, je li naporan rad na otkrivanju punih razmjera naše svrhe koristan i u svakodnevnim okvirima? Je li smisao i glasnik i poruka više duhovne svijesti? »Svjetlo je došlo na svijet... sa svrhom« (Ivan 3:19).

Ovo je naša svrha: ovom životu koji nam je darovan pridati koliko je moguće više značenja; živjeti tako da se ponosimo sobom;
djelovati tako da dio nas nastavi živjeti. — Oswald Spengler

Što se događa kad istovremeno postanemo svjesni da imamo i fizičku nazočnost ili »ja« i esencijalnu duhovnu ili nevidljivu nazočnost? Mijenjaju li se naši prioriteti i postaje li nam nevidljivo jednako stvarno, ili još stvarnije, nego ono što je vidljivo? Postaje li nevidljiva moć svete svijesti iskustvenom stvarnošću? Je li put prema duhu integracije i cjelovitosti tijela i duše popločen načelom prioriteta? Možemo koliko god želimo pričati o svojim duhovnim vrijednostima i materijalističkim ciljevima; međutim, ako su naši prioriteti pogrešno poredani, možemo li napredovati kako želimo? Kako duhovno dozrijevamo, utječe li na nas još više unutarnje vođenje koje nudi Duh? Je li svakodnevni život duboka
škola razvoja u kojoj cilj nije samo spoznati i shvatiti svrhu i smisao, te unutarnju svetost, nego i postati izrazom i jednog i drugog?

Zahvalnost je mjerilo svake sreće. — C. K. Chesterton

Tko god s voljom zahvaljuje Bogu, i
sam će se obogatiti. — Albert Schweitzer

Kako bismo uspješno živjeli u vanjskome svijetu, važno je uspješno živjeti i u unutarnjem svijetu. Istina nas uči da unutarnje povezujemo s vanjskim, da duhovno ugrađujemo u fizičko, te da ujedinjujemo misli, osjećaje i djela tako da prerastu u skladno jedinstvo. »Kako iznutra, tako i izvana«. Vrata prema plodonosnome životu otvaraju se iznutra. Prijatelji, kolege, prilike, karijere i životna iskustva vanjskoga svijeta odraz su onoga što se događa u nama. Svatko od nas treba otkriti čudesne sposobnosti kojima je obdaren. Uz otkrivanje te »unutarnje« svijesti često dolazi i moć i energija kojima se možemo kretati u »vanjskome«
napredovanju i iskoristiti prirođene darove.