Bog je …apsolutno Biće

Mnogi ljudi ne vide pogreške u sebi kao svoje vlastite te ih pokušavaju sakriti. Isprikama za svoje neuspjehe oni okrivljuju Boga. Takvih nedostataka ili pogrešaka zapravo nema kod Boga. Bog je poput vatre, a štogod dođe blizu vatre, izgori. To se odnosi i ne loše osobine koje izgore u prisutnosti Božjoj. Zato Boga često uspoređuju s vatrom nazivajući Ga agnibrahman, Bog vatre. Važno je prepoznati Boga kao vatru mudrosti. Povezivati nečistoću s takvom vatrom i sjajnom mudrosti samo je znak naše vlastite nečistoće. Stoga moramo pročistiti naše misli i ideje. Tada možemo prepoznati aspekt Boga.

                             Ljetni pljuskovi u Brindavanu 1974., Dio 1.; Poglavlje 7:

                                     Karma i dharma vode do spoznaje Boga

 

Univerzum je pun mnogih energija. Energija sveprisutnosti, svemogućnosti i sveznanja prožima sve stvoreno. Božanska moć imanentna je u svakom atomu poput šećera u sirupu. Upanišade to nazivaju slatkoćom koja svuda prevladava. – raso vai saë. Bog je utjelovljenje slatkoće. Premda se ta slatkoća nalazi svuda, nije moguće prepoznati njezinu sveprisutnost. No svima je moguće uočiti Božju prisutnost.

         Slatkoća u šećernoj trski, gorkost u listovima nima, paljenje u čiliju, kiselost u limunu i vatra u drvetu – sve su to direktni dokazi Božjeg postojanja. Biljka nastaje iz sjemenke. Ptica izranja iz jajeta. Novorođenče jednog dana postaje majkom. Sve su to živi dokazi postojanja Boga. Čovjek doživljava uzbuđenje pri pogledu na veličanstvene planinske vrhunce, na rijeke koje žubore, na duboke oceane, bujne šume i šarene vrtove. Što je temelj tih fenomena? Jedino postojanje Boga.

                             Ljetni pljuskovi u Brindavanu 1995.; Poglavlje 12:

                                                        Bit edukacije

 

         Bog ima posebno ime: slatkoća koja svuda prevladava. To znači da je u ljudskom tijelu Bog prisutan kao apsolutno božansko biće. To se biće širi po cijelom ljudskom tijelu, do svakog dijela tijela i do svih organa. Zato su Bogu dali i drugo ime – angirasa. Aóga znači dio tijela, aógirasa dakle označava Onoga koji prevladava sve dijelove tijela, prožimajući ih svojom božanskom snagom i bićem. Tako je Bog u vama kao aógirasa. Vi mislite kako se brinete za sebe i štitite se. To nije istina. Bog je Onaj tko to doista radi. Što mislite tko vas brani kad čvrsto spavate i ne znate što se događa vani? Tko se tada brine za vas? Bog to čini. Zapravo, On se brine za vas uvijek, svuda, u svim prilikama. Budući da vas Bog uvijek štiti, nema potrebe bojati se bola i tuge. Teškoće moraju doći, ali one će i nestati. One ne ostaju zauvijek, one su poput prolaznih oblaka. Ali Bog je postojan i trajan. Učinite ga temeljem svoga života, uvijek mislite na Njega. To je lekcija koju danas morate shvatiti kao dio svoga hodočašća na ovo mjesto

                          Ljetni pljuskovi u Brindavanu 2000. godine; Poglavlje 8:

                                                     Budina poruka  

 

         Tijelo je poput vodenog mjehurića, a um sliči ludom majmunu. Nemojte slijediti tijelo, nemojte slijediti um. Slijedite savjest. Savjest je vaš Bog. Vi zaboravljate Boga koji je prisutan u vama kao aógirasa.

                  Prizivanje Božjeg imena – kraljevski put do oslobođenja

(Božanski govor održan 14. travnja 2003. u Brindavanu povodom tamilske Nove godine)

 

         Prihvatite samo sve ono što je dobro. Tada će dobro ostati zauvijek u vama. Sve što se odnosi na Boga je dobro. Samo to je vječno i sveto. Upijte sve što je sveto i temeljite svoj život na tim vječnim vrijednostima. Božje učenje puno je slatkoće. Njegove su riječi pravi nektar. Nikad ne smijete ignorirati Božja učenja. Možete napustiti i svoje tijelo, ali ne napuštajte učenje Božje.

         Ljudsko tijelo sastoji se od pet elemenata. Nitko ne zna kad će ono završiti svoje trajanje. Jednog se dana to mora dogoditi. Ne pridavajte važnost tijelu. Život se ne sastoji samo od održavanja tijela.

         Druženje sa svetim društvom donosi mentalno pročišćenje i blaženstvo.

              (Božanski govor održan 10. kolovoza 2006. u Prasanthi Nilayamu

                                  povodom obreda atirudra mahãyajña)  

 

         Nije lako shvatiti ili spoznati Boga. No lako je o Njemu pripovijedati. Lako je komentirati čuda i Božje igre. Ali razumjeti ih u njihovoj punini vrlo je teško. Nije dobro gledati zlo i vikati o njemu poput vrana. Bolje je pjevati poput kukavica o nečem dobrom. Ukusi su različiti. Nekom je nešto slatko, drugom je to otrov. S takvim različitim sklonostima, kako ljudi mogu prepoznati Boga?

         Drevni mudraci Bhãrate obavljali su mnoga duhovna istraživanja i proučavanjem svetih tekstova obznanili su svoja iskustva s Bogom. Upanišade su objavile: "raso vai saë." To znači, Bog je prisutan u svim stvarima kao njihova srž, poput šećera u šećernoj trski i maslac u mlijeku. Bog je prisutan i u dobru i u zlu, u istini i neistini, u zaslugama i grijesima. Budući da je to tako, kako čovjek može odlučiti što je krivo a što ispravno? Gìtã izjavljuje: "Moj duh je uvijek prisutan  u svim bićima." Čovjek koji spoznaje tu istinu, doživjet će ravnomjernost uma – samatva."

                               Sathya Sai nam govori  29; Poglavlje 5:

                                Duhovno značenje blagdana ûivarãtri

 

         Bog je poznat kao ìûvara jer On je izvor i spremište napretka i snage. On je poznat kao ûaókara jer On je utjelovljenje svetosti i povoljnosti. Bog se ne rađa niti umire, On ništa ne treba i ništa ne želi. Nema nijedne stvari koja Mu nedostaje ili je želi steći. Ali čovjek ignorira Boga koji je sam temelj njegova života te odbija prepoznati stvari jednostavno. Njegov je um postao svežanj želja.

         U vedantinskom izričaju ova težnja i čežnja, ova želja koja potiče ljude zove se karma. Kad duh ispitivanja i istraživanja postane oštriji i dublji, on vodi čovjeka izvan područja osjetila i čak slabe sposobnosti rasuđivanja, izvan zvijezda i prostora pomaže mu da zaroni u beskrajni ocean blaženstva. Umjesto toga, dok je karma privučena u pojavni svijet, ona gura čovjeka u bijedu. Kad je karma usmjerena prema duhovnom napretku, ona nagrađuje čovjeka, ispunjavajući njegovo srce božanskom radošću. Jer Bog je oslobođen od mentalnih običaja i fizičkih oblika. On nema sklonosti ni nesklonosti, nije vezan vremenom ni prostorom. Uvijek je čist, uvijek svjestan, slobodan od pogrešaka dualnosti. Samo osobe obdarene staloženom vedrinom – satvaguïa mogu doživjeti viziju Boga – sãkšãtrãka i postići junačku pobjedu.

                             Sathya Sai nam govori 18; Poglavlje 25:

                                        Bit ću bliže poklonicima 

 

         Možete me nazvati utjelovljenjem božanske ljubavi – premasvarþpa. Nećete pogriješiti. Božanska ljubav je bogatstvo koje imam i kojim obasipam jadne i ožalošćene. Nemam drugih bogatstava. Milost Gospodova uvijek teče poput električne struje kroz žicu. Učvrstite žarulju i struja će osvijetliti vaš dom, ovisno o njezinoj jačini. Žarulja je sãdhanã koju obavljate, dom je vaše srce. Dođite k meni sada, uronite u more i otkrijte njegovu dubinu. Nema smisla zaroniti u plićaku pokraj obale i zaklinjati se kako je more plitko pa u njemu nema bisera. Zaronite duboko i ispunit ćete svoje želje. 

                             Sathya Sai nam govori 1; Poglavlje 10:

                         Razlučivanje – viveka i nevezanost – vairãgya 

 

         Bog je utjelovljenje slatkoće. Doprite do Njega nudeći Njemu koji je u svima,  slatkoću kojom vas je On obasuo. Zgazite trsku u mlinu služenja – sevã, skuhajte je u velikom kotlu pokore, izbijelite je od svih senzualnih čežnja. Ponudite kristalizirani šećer suosjećajne ljubavi Njemu.

                           Sathya Sai nam govori 9; Poglavlje 12:

                                           Zrcalo i češalj

 

         Slava i veličanstvenost Gospoda imanentna je u Univerzumu kao miris u zraku, toplina u vatri ili kao maslac u mlijeku. On je uzica koja prolazi kroz kuglice na brojanici i drži zajedno sva zrnca. Znati Ga kao takvoga, spoznati da je On izvor, da održava sve i da je summum bonum sve te kreacije cilj je i svrha ljudskog života. To je ukupnost i srž učenja svih svetih tekstova koje je čovjek naslijedio iz prošlosti, u svim jezicima, u svim klimama.

                                 Sathya Sai nam govori 9; Poglavlje 5:

                                            Ljubav i poštovanje