POGLAVLJE 3

Ljubav je svugdje

LJUBAV JE VAŠA NARAV

Možete reći da je ljubav vaša narav, zato jer je ljubav ono što doživljavate kada ste umireni i vaš um je tih. Tada se Srce prirodno otvara, te se izražava kao ljubav. To nije romantična ljubav, nego više kao prihvaćanje, radost, zahvalnost, te zadovoljstvo sa životom. To je suptilnije, mekše, te manje osobno od romantične ljubavi, koja je nestalna i u sebi sadrži uzbuđenje. S romantičnom ljubavi, vi očekujete svijet; s ovom ljubavlju, vi poznajete sebe kao svijet. S romantičnom ljubavi, vaša usredotočenost je na drugoj osobi; s ovom ljubavlju, vi znate sebe kao drugoga. S romantičnom ljubavlju, postoji dvoje; s ovom ljubavlju, postoji samo Jedno.

Vaše prirodno stanje je stanje ljubavi, prihvaćanja, mira i zadovoljstva. Više nema potrebe za dobivanjem, čuvanjem, poboljšanjem i razmišljanjem. U svojoj Tišini, nema želje za mišlju ili bilo čime drugime. Kada doživite ljubav, prihvaćanje, mir i zadovoljstvo, to znači da ste ušli u Suštinu i više niste identificirani s egoističkim umom koji se može prepoznati suprotnim kvalitetama: pomanjkanjem ljubavi, prihvaćanja, mira i zadovoljstva.

U vašoj Suštini, vi ste ljubav, prihvaćanje, mir i zadovoljstvo. Te iste kvalitete su u Suštini svih ljudi, iako su one često sakrivene identifikacijom s egoističkim umom. Identifikacija s egom je uobičajeno stanje svijesti, a ne prirodno stanje svijesti. Prirodno stanje svijesti je ljubav, a vi ste ovdje da to otkrijete. Vaše programiranje koje vam daje dojam da ste vi ego i um, skriva tu istinu.

Ljubav je ljepilo koje drži svemir zajedno. To je ezoterička izjava koju se ne može shvatiti umom. Morate vjerovati toj istini. Jednom kada to napravite, počinjete vidjeti ljubav svugdje. Vaša uvjerenja imaju snažan učinak na vaše iskustvo života. Ona filtriraju vaše percepcije. Na primjer, ako vjerujete da je ljubav svugdje, što jest, tada ćete to doživjeti. Ako, s druge strane, vjerujete da je zlo svugdje, tada ćete to vidjeti, bez obzira koliko ljubavi je pred vašim očima.

Važno je prepoznati da je ljubav svugdje zato jer kada to učinite, time se suprotstavljate egovoj pretpostavci da ljubav nije svugdje, te da život nije siguran i da ne pruža potporu. Važno je suzbiti egova negativna uvjerenja, jer ukoliko to ne učinite, vjerojatno je da ćete ostati identificirani s egom. Kako biste probudili svoju božansku narav i živjeli u skladu s time, umjesto s egom, morate se uvježbati da vidite život onako kako ga Suština vidi, umjesto onako kako ga ego vidi. Što više to radite, to više će Suština početi živjeti kroz vas, a vi ćete doživjeti Suštinu na svijetu umjesto ego. Nagrada za to je istinska sreća i mir, te sposobnost da druge potaknete na istinsku sreću i mir.

SVAKO DJELO JE DJELO LJUBAVI

Sjećamo se i cijenimo Majku Terezu kao nekoga tko je služio čovječanstvu, te njezine sposobnosti da vidi Božansko u svakome. Kada ljudi razmišljaju o ljubavi i služenju koje prirodno teče iz ljubavi, često nam ona pada na pamet. Međutim, ljubav ima mnoga druga lica. To je vidljivo iz najjednostavnijih gesti i djela koje čine vrlo obični ljudi koji žive vrlo obične živote: Ljubav gura dijete na ljuljački, ljubav vozi sigurno, ljubav kupuje hranu, ljubav sluša, ljubav pozdravlja, ljubav maše, ljubav dodiruje, ljubav se smiješi, ljubav se smije, ljubav ljubi, ljubav pjeva, ljubav se igra i ljubav stvara.

Vježba: Primijetiti Ljubav

Primijetite sve načine na koje izražavate ljubav u vašem životu. Primijetite načine na koje drugi ljudi izražavaju ljubav. Ljubav je svugdje, tiho i jednostavno iza scene, te se izražava u svakome trenutku. U svijetu ega nema ljubavi i kad ste identificirani s egom, vidite samo probleme i oskudicu. Ego ne vidi dokaz da je ljubav iza svega i da pokreće cijeli svijet. Ljubav je sok koji daje pogonsko gorivo životu. Vi se volite kretati, disati, biti živi. Vi se čak volite boriti i imati probleme. Suština voli sve to, čak i kaos, nered i izazove.

Bez obzira što se događa, moguće je doživjeti Suštinu koja voli ta iskustva. Ljubav je zaista jedina konstanta u svemiru.

U stvari, sve što ljudi rade je čin ljubavi. Čak i oni koji odluče nešto ukrasti ili ozlijediti druge to rade iz ljubavi za sebe, zato jer vjeruju da to moraju učiniti kako bi bili sigurni ili sretni. Iako se sva djela ne čine ispunjena ljubavlju, u svojoj suštini, oni koji ih čine, imaju namjeru napraviti nešto dobro, barem za sebe, iako moguće na štetu drugih.

Štetna djela su pokušaji, iako krivi, od onih koji ih čine, kako bi očuvali svoj vlastiti život ili dobili nešto što misle da im treba kako bi bili sretni. Kako napredujete, postajete sve više okupirani time kako da očuvate živote onih koje volite, osim vas samih. Taj krug se u konačnici širi kako bi uključio cijelo čovječanstvo, možda čak i na štetu vašeg vlastitog života.

Da ste u stanju vidjeti ljubav u svakom djelu, ne bi bilo razloga za osuđivanje koje vodi samo do još više odvajanja, mržnje, osvete, te patnje na svijetu. Odbacivanje svojeg osuđivanja ne znači da biste dopustili zlo i da se ne biste zauzeli za pravdu. Umjesto toga, to znači da ne biste doprinosili odvajanju i mržnji koji podupiru i hrane osjećaj koji ego ima da se mora suprotstaviti drugima kako bi se osjećao siguran.

Kada ego dobije ljubav i suosjećanje, on rezonira s time i izražava ljubav, možda ne odmah, ako postoji velika količina ranjavanja, no na kraju ipak da. Ljubav iscjeljuje, te vam omogućava da izađete iz straha kao dijela identifikacije s egom i uđete u mir Suštine. S druge strane, osuđivanje, mržnja i osveta nas razdvajaju, što odgovara sumnji ega da mora napraviti sve što je u njegovoj moći da se zaštiti i da dobije ono što želi od neprijateljski orijentiranoga svijeta. Ovaj negativni stav je zarazan, te stvara vrlo neugodan svijet. Vi možete učiniti svoj dio tako da preokrenete tu negativnost i da vidite ljubav u svakom djelu i da se sjetite da je u svojoj biti svako ljudsko biće dobro.

Kada potvrđujete nečiju urođenu dobrotu, to vam omogućava da osjetite suosjećanje za patnju koju osoba stvara sebi i za svakoga tko je uključen u ignoriranje istine. Kao rezultat toga, postajete zainteresiraniji za raspršivanje neznanja i iscjeljivanje onih koji su u to uključeni, a ne za osuđivanje ili kažnjavanje onoga tko je u krivu. Ljudsko stanje je takvo da vi niste u stanju odabrati dobro, zato jer ne razumijete tko ste

stvarno i što je potrebno da nađete stvarnu sreću. Vi radite izbore koji nanose patnju vama i drugima. No to je sve dio vaše duhovne evolucije. Nitko se prije nije prosvijetlio tko nije prije prvo bio u iluziji odvojenosti i nanošenja boli sebi i drugima. Svi prolaze kroz tu fazu evolucije, a odgovornost je na onima koji su već prošli taj put da pomognu onima kojima nedostaje to razumijevanje.

LJUBAV JE SVUGDJE

Iako se može činiti teško vidjeti ljubav u nekim djelima i vidjeti dobrotu kod nekih ljudi, nije teško pronaći ljubazna djela i ljude pune ljubavi na ovom svijetu. Ljubav sjaji kroz svakog u ovom ili onom stupnju, zato je se to ne može sakriti ili potisnuti. Neki su otkrili radost da djeluju ljubazno, pa svjesno prakticiraju ljubav. Iako većina ljudi ne funkcionira na toj razini, većina ipak nastoji biti ljubazna prema drugima, osobito onima koji su im bliski. U skoro svakoj interakciji, vidite ljude kako nastoje biti puni ljubavi. Ljubaznost, osmjesi, uvažavanje, pomaganje, prijemčivost, te pozornost sve su načini na koji ljudi pokazuju svoju ljubav i dobru volju. Samo zato jer takvo izražavanje nije uvijek čisto, ne umanjuje činjenicu da ih ljubav pokreće.

Iako je ego motiviran time da zadovolji svoje potrebe, a većina ljudi je identificirana s njime, Božansko je živo i dobro u svakome, te navodi svaku osobu da izrazi ljubav. Ono što se upliće s izražavanjem ljubavi je sklonost da budete zaokupljeni vašim umom i mislima o sebi i onime što želite i što vam treba, a ne time kako biste mogli izraziti ljubav.

Možete se izvježbati da se suprotstavite tim sklonostima ega. Kada se odlučite posvetiti izražavanju ljubavi, odaberite u svakom novom trenutku izraziti ljubav umjesto da slijedite egoistički um. Vrlo malo ljudi je posvećeno ljubavi, no to je kamo nas duhovna evolucija vodi. Ona vas vodi prema izražavanju ljubavi u svakome trenutku.

POZORNOST

Davanje pozornosti je vrlo osnovni oblik ljubavi koji se može svugdje vidjeti, te je način na koji se ljubav može izraziti na vrlo jednostavan način na svijetu. Ono čemu pridajete svoju pozornost je ono što volite. Ako dajete svoju pozornost svojem egoističkom umu, vi ga volite i udružujete se s njim. Ako dajete svoju pozornost drugima, vi ih volite i udružujete se s njima. Pitati samoga sebe «Čemu ja pridajem svoju pozornost?» može biti izvrsna duhovna praksa, te će vam pomoći da razbijete naviku identificiranja s egoističkim umom.

Davanje vaše pozornosti drugima često nije u skladu s davanjem pozornosti vašem umu, jer um nije zainteresiran za druge. On je samo zainteresiran za sebe, svoje misli, svoja mišljenja, svoje percepcije. Dati svoju pozornost drugima je dar ljubavi, zato jer kada to radite, morate prevladati sklonost ega da dade pozornost sebi i svojim potrebama. Potrebno je uložiti određeno nastojanje da se prevlada programiranje da budete usredotočeni samo na sebe i da postanete usredotočeni na druge. Kada dajete pozornost drugima, izražavate ljubav na najosnovniji i najjednostavniji način.

Davanje pozornosti nekome može biti snažna sila za dobro. Kada dajete pozornost drugima, vi njima kanalirate energiju ljubavi, bez obzira kako se osjećate u svezi s njima na razini vaše ličnosti. Odabir da dajete energiju drugima je izbor pun ljubavi. On s njima povezuje energiju ljubavi koja je njihova i vaša prava narav, a to je dar. To se sve događa na vrlo suptilnim razinama, no ljudi to ipak osjećaju, te pozdravljaju pozornost i često su duboko dirnuti kada netko obrati pozornost na njih. Davanje pozornosti drugima je način da priznate vašu Jednotu s njima i da potaknete iskustvo Jednote u njima, bez obzira kako suptilno to iskustvo može biti.

Davanje pozornosti drugima navodi ih da osjećaju ljubav, a to vam se vraća i ide također i drugima, tako da je davanje pozornosti drugima u konačnici vrednije nego li davanje pozornosti vašem umu. Svi žele ljubav više nego li išta drugo, zato jer biti u kontaktu s vašom istinskom naravi je zadovoljavajuće, za razliku od mnogih drugih stvari koje ego pokušava kako bi dosegao ono što donosi samo prolazno zadovoljstvo. Kao rezultat toga, davanje pozornosti drugima postaje to lakše što se više prakticira.

Davanje pozornosti je podjednako vrijedno kada dajete pozornost onome što radite. Ego vas uvlači u svoj nestvaran svijet misli. On vas navodi da obraćate pozornost na um sa sočnim mislima o prošlosti, fantazijama o budućnosti, te mislima koje izgrađuju ego, te osjećajem da ste posebni, što često uključuje umanjivanje drugih ljudi. Davanje vaše pozornosti, umjesto toga, onome što radite u tom trenutku, je djelo ljubavi, te na taj način ne odbacujete taj trenutak bježeći u mentalni svijet ega.

Kada god dajete pozornost onome što stvarno radite u sadašnjem trenutku, nagrađeni ste s doživljajem ljubavi, mira i zadovoljstva. Davanje pozornosti stvarnome životu umjesto umu usklađuje vas s ljubavlju. Međutim, programirani ste da uvijek izmičete sadašnjem trenutku. Kako biste suzbili to programiranje, morate naučiti davati pozornost onome što je stvarno, ono što se pojavi sada. Kada to radite, postajete oslobođeni od neprekidnog nezadovoljstva egoističkog uma, te njegove negativnosti i osuđivanja. Sve što ste ikada trebali napraviti da se oslobodite od patnje je odvratiti vašu pozornost od uma, od onoga što nije stvarno, te se prebaciti u sadašnji trenutak.

Sadašnji trenutak je tamo gdje se istinska narav i kvalitete vaše istinske prirode mogu izraziti. Tek kada ste u potpunosti u sadašnjem trenutku, možete doživjeti stvarnu ljubav, prihvaćanje, zadovoljstvo, mir i radost. Sve što morate napraviti kako biste doživjeli te kvalitete je staviti vašu pozornost na ono što se događa sada, umjesto na vaše misli.

PRIHVAĆANJE

Jedan od razloga zašto se okrećete od trenutka je zato što ste programirani da odbacite život takav kakav je. Vi želite život prema vašim vlastitim uvjetima, no to nikada ne može biti tako. Čak i ako bi ego imao život prema svojim vlastitim uvjetima, što ego doživljava kratko i povremeno, uskoro bi zatražio više ili različito ili bolje od toga. Ego ne prihvaća život, a to je jedan od razloga zašto mu ego ne želi dati pozornost.

Ego bi radije dao pozornost svojim fantazijama, snovima, sjećanjima, mišljenjima, osudama, pa čak i strahovima, nego li stvarnoj stvarnosti bilo kojega trenutka, a što, osim što je nesavršeno (sa stajališta ega), je nemoguće kontrolirati ili predvidjeti.

Nepredvidivost života i egovo pomanjkanje kontrole duboko uznemiravaju ego. Stupanje u kontakt sa stvarnošću čini da se ego osjeća neugodno, zato jer je suočen s istinom da nije on taj koji pokreće život. Dok god ego ostaje u svojoj izmišljenoj stvarnosti, on se može igrati kralja. On se pretvara da može navesti život da ide njegovim putem. On negira očitu stvarnost i odabire vjerovati ono što on želi vjerovati o stvarnosti.

Prihvaćanje bilo čega što se događa uvodi vas u Suštinu, te u stanje sreće, mira i zadovoljstva. To stanje je odmah neugodno za ego, tako da stanje sreće i mira obično ne traje dugo. Ego pronalazi grešku u miru, izjavljuje da je on dosadan, te smišlja problem o kojem bi mogao razmišljati i kojeg bi mogao rješavati. Ako se složite s procjenom ega o tom trenutku, opet ste natrag u identifikaciji s njime, umjesto u Suštini. Na sreću, prihvaćanje vas može opet dovesti u trenutak. Jednom kada ste svjesni moći prihvaćanja da vas uvede u Suštinu, možete svjesnije koristiti prihvaćanje za tu svrhu.

Prihvaćanje je sinonim za ljubav. Ljubav prihvaća. Mogli biste reći da je prihvaćanje definicija ljubavi. Kada prihvaćate nešto što se događa, nalazite se na teritoriju ljubavi. Međutim, kako biste ovdje ostali, morate nastaviti prihvaćati ono što se događa, a to može biti izazovno, zato jer um skoro u svakom trenutku pronalazi razlog da ga napusti. Morate reći umu ne uvijek iznova prije nego li on popusti. Što više govorite ne umu, to on postaje slabiji, i što mu više govorite da, to jači on postaje.

Odvajanje od uma zahtjeva brigu, posvećenost i izbor, vi ste jedini koji možete preuzeti tu obvezu i napraviti taj izbor. U određenoj mjeri, vaša duhovna evolucija je u vašim rukama. Drugi čimbenici određuju kako i kada ćete se otvoriti duhovno, no kako brzo napredujete je uvelike na vama i vašim izborima.

Prihvaćanje onoga što jest nije toliko teško koliko vam se može činiti. Samo morate prihvatiti ono što se događa u sadašnjem trenutku, a ne u svakom trenutku kroz vrijeme. Ego ima poteškoća prihvatiti ono što se događa, zato jer raspreda negativnu priču o tome što to znači za buduće trenutke. Na primjer, ako se osjećate bolesno, ego vas navodi da patite govoreći vam kako je grozno biti bolestan i kakav negativni učinak to ima na vaš život. Priče koje on priča su sve laži. On nikada ne predviđa budućnost točno.

Prihvaćanje onoga što jest također nije tako teško koliko mislite, zato jer prihvaćanje ne znači da vam se to mora svidjeti. Sve što morate napraviti je prihvatiti da

vam se ne sviđa ono što se događa, ako je to slučaj. Prihvaćanje onoga što se događa jednostavno znači da ste voljni pustiti to tako kako je. Na kraju krajeva, koji drugi izbor imate, obzirom da je to tako kako jest?

Jedini drugi izbor je svađati se s onim što se događa, žaliti se na to, pokušati to ignorirati ili pokušati to promijeniti, što je ono što ego radi u skoro svakom trenutku. To je recept za patnju i to ne mijenja ono što se događa; to samo čini ono što se događa neugodnim. Dopuštajući bilo čemu što se događa da se događa, usklađujete se sa životom umjesto da mu se suprotstavljate, a to čini svaki trenutak mirnim, bez obzira što se događa.

Kada je neki trenutak u redu takav kakav jest, a vaša energija nije zarobljena u tome da mu se suprotstavljate, tada zaista možete biti prisutni s onime što se događa. Ono što otkrivate je da u svakom trenutku ima više od onoga što vam se u njemu sviđa ili ne sviđa. Svaki trenutak je bogat sa svojom složenošću, dimenzijom i ljepotom. Ego boji trenutak kao crni ili bijeli, dobar ili loš. On ima pojednostavljeno gledište onoga što se događa prema svojim sklonostima, ali trenutak nije u najmanju ruku jednostavan. On je zanimljivo promjenjiv, nepredvidiv i inteligentan. Tko zna što će se sljedeće dogoditi? Nikada ne znate. Iz perspektive Suštine, nepredvidivost života je izvrsna, uzbudljiva i fascinirajuća. Kada ste u prihvaćanju, tada tako osjećate i za vaš život.

Kada ste u prihvaćanju, vi izražavate vašu Suštinu. I kada ste prihvaćeni od drugih, vi doživljavate Suštinu. Sjetite se svih vremena u jednome danu kada ste u prihvaćanju ili doživljavate prihvaćanje od drugih. Svaki puta kada se dogodi prihvaćanje, Suština se pojavljuje u vašem životu. Ljubav je svugdje u obliku prihvaćanja: Vi prihvaćate nebo, prihvaćate gravitaciju, prihvaćate disanje, vi prihvaćate boju drveća, prihvaćate tišinu između zvukova, prihvaćate prostor između predmeta. Prihvaćate većinu onoga što jest. To ste VI koji volite život i dopuštate mu da bude na način koji jest.

Um prekida ovaj mir, ovu ljubav, govoreći vam da nešto nije u redu, da nije dobro, nije poželjno:“Taj pas ne bi trebao lajati.“ „Sunce ne bi trebalo biti tako vruće.“ „Ne bi trebalo biti tako vjetrovito!“ Ako se složite s umom, tada patite. Ako se ne složite s njim, ostajete u Suštini, dopuštajući onome što jest da bude takvo kakvo jest.

Egoistički um će vam reći da prihvaćanje života znači da nikada nećete ništa učiniti. On vas pokušava prestrašiti kako ne biste ništa prihvatili, prikazujući vam prihvaćanje kao pasivnost, lijenost i pomanjkanje diskriminacije, koje ego smatra opasnima za preživljavanje. Prihvaćanje je opasno, ali ono nije opasno za vaše preživljavanje. Prihvaćanje je učinkovitija strategija za preživljavanje od onoga što ego ima za ponuditi. Prihvaćanje je ljubav, a ljubav vas povezuje sa svime, zato jer vas povezuje s onime tko vi stvarno jeste, a to je sve. Što bi moglo biti ljepše za preživljavanje od toga da ste povezani sa svime i da znate da ste vi sve? Ima li ikoji razlog da se Vi, kao Božansko, ne biste brinuli za sebe, kao kreaciju? Vi ste zbrinuti i tako su i svi drugi. Ego ne samo da ne može uzeti zasluge za vaše preživljavanje, nego se u njega uplitao više nego li je pomogao.

Nešto drugo osim vašeg ega živi vaš život, a što više to dopuštate, to više će to preuzeti. Suština živi kroz vas i doživljava se kroz vas onoliko koliko joj to dopuštate. Svaka osoba je izraz Suštine u većoj ili manjoj mjeri. Božansko se kreće, govori, radi, stvara, smije se, igra, te radi kroz sve vas u onoj mjeri u kojoj mu to dopuštate, no ono je u svakome od vas. Ako želite imati iskustvo Božanskoga, imate ga! I tako je za sve druge ljude.

Vi niste odvojeni od Božanskoga. Ego je osjećaj da ste odvojena osoba, odvojena od Božanskoga, no to je samo ideja. Ego je samo ideja, „Ja postojim kao odvojeni entitet.“ To nije istina. Vi ste Božansko prikriveno kao ljudsko biće. Što više uvidite da niste ono što mislite da jeste, to više ćete doživjeti ono tko vi stvarno jeste i tko su svi drugi. Božansko je svugdje.