Tko ste vi zaista? Jeste li vi taj i taj s određenom prošlošću i određenim tijelom i osobnošću, te s određenim ulogama, talentima, slabostima, snovima, strahovima i uvjerenjima? Možete se definirati prema drugima na ove načine, no to nije ono tko vi zaista jeste. Ono što vi zaista jeste može se jedino otkriti putem dubljeg propitivanja i istraživanja, te putem suptilnijeg doživljavanja onoga što je iza svih ideja o vama samima. To se jedino može otkriti kada je um umiren i više vam ne govori tko vi jeste. Kada su sve ideje o vama samima umirene, tada ostaje ono tko vi zaista jeste: Svjesnost, Svijest, Mirnoća, Prisutnost, Ljubav, Božansko. Vi ste ono što je Bezimeno, no ipak mu je dano tisuću imena.

Oni među vama koji nisu sigurni tko su oni zaista, niste sami. Čak i oni koji su to shvatili, nisu uvijek sigurni. Realizacija tko vi jeste dolazi i ide u određenoj mjeri ovisno o tome na što obraćate pozornost. Čak i oni koji su shvatili istinu, da postoji samo jedno Biće u cijelom postojanju, mogu privremeno zaboraviti tko su oni zaista kada se izgube u vjerovanju svojim vlastitim mislima. Um je vrlo uvjerljiv i ako mu dajete pozornost, to će vas dovesti natrag do toga da se doživite odvojenim od ostatka kreacije.

Svejedno, vi niste ono tko mislite da jeste. Razmišljanje vam daje iluziju da ste netko, no vi niste netko, nego radije sama Jednota, Božansko koje se prerušilo u pojedinca. Ta prerušenost je svrha istraživanja ove fizičke stvarnosti i za jedinstvena iskustva koje imate kao određena osoba. Božansko uživa u doživljavanju putem cijele svoje kreacije, pa čak i u doživljajima u kojima vi ne uživate. Ono u čemu Božansko uživa je doživljaj – bilo koji doživljaj. On vas je stvorio radi toga ili vi ste stvorili vas radi toga.

Vi možda mislite da ne uživate u nekom iskustvu, no ako posegnete duboko u sebe, otkrit ćete užitak čak i u najneugodnijim iskustvima. Radost zbog doživljavanja tih

iskustava dolazi jednostavno iz mogućnosti da ih imate, mogućnosti da ste živi i da ih doživljavate. Božansko uživa u životu i slavi svaki trenutak putem svake kreacije, bez obzira na ono što se doživljava. Prema tome, moguće je da pronađete radost u bilo kojem iskustvu, kao i kada se uskladite s Božanskim Ja u vama, Suštinom, umjesto vašim osobnim ja, ili s vama za koje mislite da jeste.

Tog Vas je vrlo teško zadovoljiti. Možete imati vrlo lijepo iskustvo, pa ipak ne biti sretni. To Vi programirano je za nesreću, zato jer je programirano tražiti ono što vam nikada ne može donijeti pravu sreću. Ono želi više i bolje i ono što je različito od onoga što je stvarno prisutno, a to stvara neprekidnu potragu i nezadovoljstvo s onime što nađe. To je vrlo nesretno stanje, pa ipak to je ljudsko stanje.

To je razlog zašto ljudi pate, no vi niste u stvari čovjek, pa tako nije potrebno da patite na takav način. Jednom kad otkrijete svoju istinsku prirodu, moguće je da će patnja prestati ili da će barem biti uvelike umanjena. Božansko ne pati u svojem iskustvu života, pa tako ne morate niti vi. Možete doživjeti radost koju Božansko ima u životu u bilo kojem trenutku ako obratite vašu pozornost na trenutak (gdje Božansko, Suština prebiva), ali to morate htjeti i morate napraviti taj odabir. To je najveća prepreka sreći svih ljudi. Mnogo ljudi doživljava Istinu koja leži u trenutku i okreću se od nje uvijek iznova, zato jer u tome nema ničega za egoistički um, a to je um kojega pokreće ego, iluzorni osobni dio nas samih – vi za kojeg mislite da ste vi. Egoistički um je onaj poznati glas u glavi, stalni mentalni komentar koji vas prati što god da radite.

To Vi stalno misli na vas same. Ono stalno oblikuje mišljenja o sebi i to je način na koji stvara samoga sebe. Ono se opisuje samom sebi i drugima, a to vama daje osjećaj stvarnog postojanja, dok u stvarnosti, ono postoji samo kao opis. Taj opis – to Vi – sastavljeno je od niza ideja koje čak nisu dosljedne, jer se mijenjaju iz trenutka u trenutak, iz dana u dan. To Ja vjeruje u jednu stvar jednoga dana, te u drugu stvar drugoga dana. Njemu se sviđa nešto jednoga dana, a nešto suprotno drugoga dana. Ono vidi sebe na jedan način jednoga dana, te na drugi način drugoga dana. Pa ipak, ono se čini tako konkretnim, tako stvarnim da je to Vi voljno svađati se s drugima glede toga o čemu razmišlja, u što vjeruje, te kako vidi stvari. Od kuda dolaze sve te ideje?

One su naprosto prisutne. Zaustavite se na trenutak i pogledajte. Te ideje pojavljuju se u vašem umu koji definira Vas koji se pojavljuje niotkuda i nestaje u ništa, samo da bi bilo zamijenjeno s drugim idejama. One nemaju više stvarnosti ili istine u pogledu definiranja vas, nego li posljednji niz ideja. Ideje dolaze i odlaze, no one su beznačajne i slučajne kao što se događa kada idete od jedne do druge radio postaje. Radi se samo o tome da određene ideje dolaze i odlaze učestalije na vašoj specifičnoj radio postaji, nego na nečijoj drugoj, no to ih ne čini stvarnijima, istinskijima ili kadrima definirati tko vi jeste.

Ono što vi jeste ne može se definirati riječima. Ono što vi jeste živi u prostoru između riječi, u Miru koji je sveprisutan i poznat jedino kada se mentalno brbljanje zaustavi ili kada mu više ne obraćate pozornost. Ono što vi jeste ne može se opisati; ono se jedino može doživjeti. Međutim, njegovo doživljavanje često se propušta zato jer se pozornost pridaje drugim stvarima, osobito idejama. Te ideje, kada ste identificirani s umom, čine se stvarnije i zanimljivije nego ono što vi jeste, zato jer je um zainteresiran jedino za one stvari koje može shvatiti, opisati i kategorizirati.

Obzirom da postoje mnoge stvari i ideje na koje se um može koncentrirati, to Vi koje je identificirano s vašim umom je vrlo zaposleno obraćajući pozornost na stvari i misli koje se pojavljuju u umu. Kada ste identificirani s umom, onda više obraćate pozornost na misli, nego li na stvari. To Vi za koje vi mislite da jeste, ne samo da misli da postoji, nego i sve ostalo, ono što misli utječe na to kako zamjećuje stvarne stvari i druge aspekte stvarnosti. Na taj način, um filtrira i boji iskustvo, te daje iskustvu svoj vlastiti otisak.

Božansko namjerava da bude samo to. Ono je stvorilo um da učini upravo to što radi. Kako bi Božansko imalo jedinstveno iskustvo kroz svako ljudsko biće, bilo je potrebno da svako ljudsko biće ima odvojeni osjećaj sebe i da zaboravi Jednotu koja je prava narav svakoga bića. Na taj način, vi ste zamijenili sjećanje na vaše Božansko radi iskustva. Vi učite i rastete u ljubavi kao rezultat vaših iskustava, a to je također bila

namjera Božanskoga. Ono također namjerava da ćete se vi jednoga dana probuditi za istinu vaše Božanskosti i izraziti to u vašem životu, što će vam donijeti iskustvo različite vrste, kao i daljnju evoluciju.

Dobrota ili Božansko u vama pokreće vas naprijed u vašoj evoluciji dok ne počnete sve više izražavati dobrotu u vašim djelima i govoru. Ego, koji ne traži dobrotu i ljubav, nego užitak i izbjegavanje boli, također pokreće vaša djela i stvara iskustva, od kojih mnoga uzrokuju bol, ali ne i evoluciju.

Na kraju, shvatit će se da su ljubav i dobrota ono što donosi trajnu sreću, te možete naći vaš put da živite iz Srca, iz Suštine, više nego li iz egoističkog uma. Kada se vaš identitet pomakne iz egoističkog uma u Srce, gdje se nalazi vaše Božansko, za vas se kaže da ste probudili vašu istinsku prirodu. To je najznačajnija točka u vašoj evoluciji, zato jer ste konačno oslobođeni od dominacije egoističkog uma, a život živite iz sasvim drugačijega mjesta.

Biti budan ne znači da se nikada ne identificirate s egoističkim umom; to znači da više ne vjerujete umu, čak i kada se s njim identificirate. To se može činiti proturječno, zato jer identifikacija s umom obično podrazumijeva da mu vjerujete. Kada ste budni, međutim, iskustvo identifikacije je više nalik tomu da znate da igrate ulogu nekoga tko vjeruje umu, ali poznajete se kao onoga koji promatra cjelokupnu dramu. Tako, iako se identifikacija s umom događa nakon buđenja, identifikacija ne traje dugo, te ne predstavlja problem kada se dogodi. Vi za sebe znate da ste nešto drugo osim Ja koje je trenutno identificirano, te provodite većinu vašega vremena u iskustvu trenutka.

Nakon buđenja, zato jer nikada ne gubite iz vida tko ste zapravo, čak i kada ste identificirani s egoističkim umom, život se čini vrlo različitim. Možete uživati igru svijesti kako se kreće u identifikaciju i izvan nje. Zar je bitno s čim ste identificirani jednom kada znate istinu? Svjesnost uživa igrati ulogu koju igra u ovom životu. Jednom kada se probudite, zaista je moguće uživati ovaj život, ulogu koju igrate, te sve što vam se događa, zato jer znate da je to samo priča koja se odigrava. To je razlog zašto mistici i mudraci opisuju svijet kao san. Iz perspektive nekoga tko je budan, život se čini kao san u kojem ste svjesni da sanjate.

Takva odvojenost omogućava vam da uživate u životu na način koji nije bio moguć kada ste bili vezani na ishod priče koju živite. Kada ste identificirani s egoističkim umom, imate ideje o tome kako želite da se odvija priča vašeg života na svim navodno važnim područjima: karijera, odnosi, zdravlje, dom i obitelj. Vi zamišljate svoj život na određeni način, te ga pokušavate učiniti takvim. Te misli su ono s čim je zaokupljen vaš egoistički um, postavljajući se kao vi za kojeg mislite da jeste, a to vas može držati vrlo zaposlenim.

S druge strane, jednom nakon što ste se probudili, ne zahtijevate od života da bude na određeni način kako biste bili sretni, zato jer ste već sretni, i znate da ono što ste mislili da trebate kako biste bili sretni nije potrebno za vašu sreću. Sretni ste zato jer ste usklađeni s vašim božanskim Ja i izražava se kroz vas: Suština. I, za razliku od drugih stvari na ovome svijetu, Suština je vječna i vječno dostupna, te vječno ispunjavajuća.

Kako biste spoznali istinsku sreću, sve što morate napraviti je odabrati da se uskladite sa Suštinom umjesto s egoističkim umom. Ono za čim egoistički um juri je često nedostižno, pa čak i kada se dosegne, to nikada nije dovoljno. Egoistički um uvijek želi više, bolje, ili različito od bilo čega što već ima. Njegov recept za sreću vodi jedino do nesreće, nezadovoljstva i patnje. S obzirom na to, odabrati Suštinu nad egom činilo bi se kao jasan izbor. No, postoji zamka.

Da je lako odabrati Suštinu nad egom, svi bi bili sretni i oslobođeni patnje. Taj odabir je težak zato jer ste programirani da budete privučeni mislima i predmetima ovoga svijeta. Bez tog programiranja, bili biste rođeni sa spoznajom vaše Božanskosti, propustili biste iskustvo osjećaja da ste neovisna jedinka s voljom, te biste propustili sva iskustva, učenja i rast koji idu s time. Taj Misterij je osmišljen kako bi sakrio istinu vašeg božanstva, te postojanje samo Jednog kako bi Jedno moglo imati iskustva. To se postiže na način da vam je dan um koji je programiran na način na koji je programiran. Tako de

zamka sastoji u tome da ste programirati odabrati ego nad Suštinom dok ne dođe vrijeme u vašoj evoluciji da istina dođe na površinu.

Obzirom na to da ovo sada čitate, vjerojatno je da se približava vrijeme za tu spoznaju, ako već nije stiglo. Kada dođe vrijeme da se probudite, Suština vas poziva na brojne načine, te počinjete doživljavati Suštinu češće i tijekom dužih razdoblja vremena. Ono što ćemo istraživati su neki od načina na koje vas Božansko poziva i obznanjuje se. Neki od tih načina su toliko očiti da ih se predvidi ili odbaci. Drugi načini zahtijevaju marljivo gledanje prije nego li možete vidjeti lice Božanskoga.

Želja da doživite Božansko i odabir da tražite njegov dolazak, naravno dolaze od samog Božanskog, jer nema drugog. U određenoj točci u evoluciji osobe, Božansko traži samo sebe. Ono se poziva i budi kako bi moglo živjeti i disati potpunije kroz tijelo, um i osobnost. Ono se vraća Kući. U narednim poglavljima, pogledat ćemo neke od načina na koje Božansko to čini. No prvo, važno je shvatiti da je Božansko svugdje i u svemu, uključujući u svakom iskustvu.

Nema ničega u čemu Božansko ne bi bilo. Zaustavite se na trenutak i zaista primite tu istinu, zato jer um ima vrlo različitu percepciju. Ako je zaista shvatite, ta će istina promijeniti vaš život. Sve što vidite, sve i svatko tko postoji, te sve što se događa je očitovanje Božanskoga. Božansko se ne nalazi samo iza svakog dobroga djela, nego također i iza svakog zlog djela, a to se događa kada je Vi, za kojeg mislite da jeste, izgubljen u strahu i iluziji odvojenosti. Božansko je počinitelj i žrtva, ljubavnik i onaj koji mrzi. On igra svaku ulogu koja je ikada bila igrana, zato jer nema druge. Postoji samo iluzija drugoga.

Zamislite to – da nema drugoga! Um je tako dobar u maštanju, no ima poteškoća zamisliti Jednotu zato jer ona ide protiv njegovog programiranja. Pa kada se Jednota doživi, puno puta čak i u jednom danu, ona se ne priznaje. Jednota prolazi neopažena i necijenjena od strane uma. Još gore od toga – egoistički um odbacuje Jednotu, zato jer shvaća da bi to bila prijetnja njegovom postojanju. Ego ne postoji u Jednoti; on može

jedino postojati u odvojenosti. Ego je stvoren i ustrajava u odvojenosti. To je sama definicija ega. Ego i Jednota su suprotstavljeni ili tako se barem čini. Međutim, Jednota je osmislila da život bude na takav način, tako da Jednota nema problema s egom, iako ego ima problem s Jednotom.

Gdje god da gleda, ego vidi odvojenost. On prevodi sve razlike koje vidi kao odvojenost: Ego vidi stablo, i zato jer je stablo različito od slike ega o samom sebi, ego vidi sebe kao odvojeno od stabla. Ali je li to istina? Od kuda je došla ta definicija sebe samoga u kojem bilo što što je odvojeno od sebe izgleda kao da je odvojeno od sebe samoga?

To je vlastita definicija ega koji stvara ideju odvojenosti: različito je jednako odvojenosti prema vlastitoj definiciji ega. Ego vidi granice između stvari i ljudi. On čak stvara granice konceptualno putem jezika i u pogledu vremena ustrajajući na određenim vjerovanjima. To je naprosto način na koji ego probavlja život. Na sve te različitosti ego gleda kao na potencijalno opasne i problematične. Ego je stalno u obrani, pokušavajući se zaštititi od svega što je tamo vani, a što je različito od sebe samoga. Njegov svijet je pun straha, tjeskobe, ljubomore, mržnje, ljutnje i boli. To stajalište i osjećaj odvojenosti je osnova sve patnje.

No stvarnost nije onakva kakvom je ego pretpostavlja. Ne postoje granice. Ne postoji odvojeno Ja u odnosu na svijet. Postoji jedino Božansko koje stvara svaki trenutak iznova od sebe samoga. Sve u Božanskom izražava se kao stablo, pas, osoba, misao, emocija, svijetlo, zvuk. Nema granica. Niti jedne. Samo jedna. Samo Božansko stvara i izražava se kroz život.