MNOGI najuspješniji i najutjecajniji ljudi svijeta dokazali su mudrost riječi:
»Želite li iz života izvući više, morate mu više davati«. Takvi ljudi razumiju životni zakon koji govori da davanje dovodi do još davanja i do većih osobnih nagrada. Kad jedan drugome dajemo slobodno i
nesputano, bez uvjeta, svoje bogatstvo i sreću dijeleći s drugima, davanje
se množi i primamo daleko više nego što smo dali. Čak i kad nema neposrednih izgleda za vraćanje, sama radost davanja naš duh zasipa velikim i dragocjenim darovima. S druge strane, kad dajemo
samo da bismo primali, ili dajemo uz uvjete, vjerojatno nećemo privući
ni sreću ni prijateljstvo!

»Kako daješ, tako ćeš i primati«. Te se riječi smatraju jednim od univerzalnih zakona ljubavi. Uviđate li razloge? Postoje nebrojeni divni i produktivni načini na koje možete davati, a pritom je ključna
svrha zbog koje dajemo. Kad dajemo bezuvjetno, dajemo iz srca neograničene ljubavi. Kad se koncentriramo na ljubav i služenje drugima, pomažemo izgradnji raja na zemlji. Nesebično davanje najčešće
potiče druge da iskazuju sve što je u njima najbolje.

Dodatna prednost koju stječemo davanjem često je upravo povećano razumijevanje. Kako? Kad djelujemo na temelju duha, uvijek dolazi do određenih povećanja. Kad životu pristupamo iz perspektive
neograničene ljubavi, uvijek dolazi do određenog oblika povećanja u spoznajama.

Pitanje kruha za mene je materijalno pitanje, no pitanje kruha za mojeg je susjeda duhovno pitanje.— Nikolaj Berdjaev

Kada daješ, ne misli na korist.— Kuran

Kada vidiš da netko provodi Zakon davanja, s radošću mu pomogni, pa ćeš doći do velikih i beskonačnih izvora sreće.— Buddha

U razgovoru s predanim dobrovoljcem, vjerojatno ćete doznati za brojne izvore osobnog zadovoljstva koji proistječu iz takvog služenja.

Ne znam kakva će vam biti sudbina, ali jedno znam: među vama će istinski sretni biti jedino oni koji su tražili i pronašli način
da služe.— Albert Schweitzer

»Blaženije je davati nego primati«, stoji u Svetom pismu. Zašto bi bilo baš tako? Svako iskustvo praktičnog provođenja nekog univerzalnog zakona ili duhovnog načela približava nas trajnoj radosti i sreći, te plodonosnim izrazima. Zahvaljujući takvoj povlaštenosti istinu shvaćamo na intelektualnoj razini, dok na iskustvenoj razini postajemo istinom. Velika je razlika između toga kada čujemo divnu pjesmu i kada je sami otpjevamo. Želimo li biti sretniji, donosimo li sreću drugima? Želimo li biti uspješni, nastojimo li drugima pomoći da dođu do uspjeha? Želimo li u životu imati više ljubavi, nastojimo li pružati više ljubavi? A formula je krajnje jednostavna: sve što dajete vraća vam se, višestruko uvećano!

Jeste li razmišljali o mogućnosti da je zakon davanja i primanja jedna od mogućih definicija slobode? Jedan poznati poslovni čovjek ovako je definirao slobodu: »Život bez razmišljanja o sebi«. Možete li zamisliti da jedan cijeli dan proživite tako da se koncentrirate na druge, a ne na sebe? Biste li tada lakše pružili ruku u služenju većem broju ljudi oko sebe bez imalo razmišljanja o eventualnoj koristi? Tada jednostavno živite i slobodni ste!

Budite zahvalni za radost života. Budite sretni što imate mogućnost raditi. Budite zahvalni za prigode u kojima možete davati i služiti. Dobra djela odlično izgrađuju karakter, zaslađuju život i određuju sudbinu.— Grenville Kleiser

U knjizi Za sve postoji vrijeme benediktinska redovnica Joan Chittister piše:

Hasidski učitelji prenose priču o rabinu koji je svakog sabata nestajao kako bi »u šumi razgovarao s Bogom«. Tako su barem mislili njegovi vjernici, koji su stoga jednog takvog dana zadužili jednog dužnosnika iz sinagoge da pode za rabinom i promatra taj sveti susret.
Rabin je ulazio sve dublje i dublje u šumu, a na koncu je došao do malene kolibe neke nežidovke, smrtno bolesne i nemoćne. Rabin joj je kuhao, meo i čistio, donosio joj drvo za ogrijev. Potom se, čim bi dovršio posao, odmah vraćao u svoju kućicu pokraj sinagoge.

Ljudi u selu pitali su čovjeka koji je slijedio rabina: »Onda, je li naš rabin odletio u nebo?«
»O, ne«, odgovorio je ovaj nakon kraćeg razmišljanja, »naš je rabin uzletio još mnogo, mnogo više«.

Najmudriji je i najsretniji koji stalnom pozornošću misli otkriva najveće prilike da čini dobro, te prodire kroza sav otpor kako bi unaprijedio prilike.— Philip Doddridge

Poziv na služenje s ljubavlju žudnja je srca koje želi živjeti i nadići naša ograničenja. Kad duže vrijeme donosimo duhovne odluke, doživljavanje i izražavanje tih moćnih istina često rezultira snažnijim i
uravnoteženijim karakterom. Svoj vanjski svijet počinjemo transformirati u smjeru svojih unutarnjih zamisli i vrijednosti. Ako naš ljudski napredak prati i poboljšanje svijesti, naučit ćemo od života stvarati bogatije iskustvo, a naše će nagrade daleko nadmašiti naš trud. Davanje je izvrstan prvi korak u tom smjeru.