BITI VJERODOSTOJAN: KONAC POLARNOG MIŠLJENJA

Mi živimo u polarnom svijetu. ( U svijetu u kojem je sve podijeljeno u suprotne polove: Da – Ne, Bog – Đavao, svjetlo – tama, dobro – zlo, muško – žensko, uspjeh – neuspjeh, sreća – nesreća, radost – tuga, plus – minus i.t.d.)..

Kad smo se odlučili nastaniti ovu planetu, da bismo igrali igru životnog iskustva, mi smo znali kojem smo se eksperimentu priključili: Da na dugom putu kroz iskustvo kozmosa i kaosa, komedije i tragedije dođemo do TEOSA – kozmičkog cilja našeg putovanja. Ovo je bio tvoj vlastiti izbor, kad si još bio u čisto virtualnoj – duhovnoj formi postojanja. Za tvoje putovanje obukao si „astronautsko odijelo“– fizičko tijelo i prihvatio si svoje osjećaje i doživljaje u njemu. Nakon dugog putovanja pred očima imaš samo iskustvo onog dijela puta na kojem se sada nalaziš, a zaboravio si svoje polazište i još ti je nepoznat konačni cilj putovanja.. Ti ne znaš i možda te još uopće ne zanimaju pitanja: Odakle sam ? Zašto sam ovdje ? Kamo idem ? To je znak da se još nalaziš na putu odlaska ! Svemir te još ne zove, da se vratiš. Doći će vrijeme, kad će te svemir inspirirati i počet ćeš se baviti samo ovim pitanjima. To će biti znak, da si pozvan, da se pripremaš za povratak i da se približavaš konačnom cilju.

„To je formula po kojoj funkcionira tvoje putovanje na ovom svijetu. Ti možeš činiti zaobilaznice ili možemo stajati na mjestu i dugo vremena nikuda ne ići, zaustavljeni u vlastitoj zbunjenosti i neznanju. Jednom ćemo, međutim, svi ponovo krenuti naprijed. U konačnici ne možemo ne doći na svoje konačno odredište. To je odredište isto za sve nas. Svi mi putujemo KUĆI i ne možemo nego stići onamo. Bog drugo ne bi mogao dopustiti.“ (N.W.)

Naša se planeta približava dokrajčenju našeg negativnog polariziranog mišljenja. I ti ne možeš izbjeći ovo vrijeme prekretnice, jer je minus – pol bio već vrlo dugo korišten. U dubini svoje nutrine ti si čvrsto odlučio aktivno sudjelovati u dovršetku ove igre. Točno iz ovog razloga ti si se inkarnirao upravo u ovo vrijeme, također iako si to zaboravio. Možda si već osjetio, da se osjećaš strancem, ovdje, gdje je tvoja sadašnja domovina. Tebi se čini, da ova zemlja nije tvoja domovina. Život ti je stran u neugodan u odnosu na domovinu, koje se nesvjesno sjećaš. I u tebi je uvijek prisutna ova posve tiha neutaživa i neodređena čežnja – čežnja konačno stići. Nazad kući ! No, odakle dolazi ova tiha bol za domovinom, tiha žalost u tvom srcu ?

Čežnja malog E.T. mnogima je ljudima sakrivena. Ovaj film istekao je iz osjećaja ljudi u vremenu prekretnice. Njegova žalosna čežnja „poći kući“ samo je iz ovog razloga dirnula tako mnoga srca. Svatko od nas u svojoj nutrini čezne vratiti se „kući.“ Ovo čine ljudi tako dugo, dok ne stignu do samih sebe.

Mi počinjemo sjećati se. Tvoja se duša sjeća drugih, ljepših mjesta. Mjesta na kojima ne postoji ni dobro ni zlo. Mjesta, na kojima ne ćemo doživljavati ništa drugo nego ljubav i jedinstvo. Mjesta, gdje smo stvarno kod kuće. Mjesta, na kojima konačno opet želimo iskusiti život, jer mi smo već jako dugo u ovom mračnom svijetu treće dimenzije, od koje se nismo oslobodili. Mi smo ovdje inkarnirati, da bismo omogućili, da ovo mjesto, ovdje na zemlji, bude obnovljeno.

Duboko u sebi ti znaš, da sve, što ovdje doživiš, nije stvarnost i duboko u tvojoj nutrini vlada uvjerenje, da su igre, koje ovdje igraš, tebe nedostojne. One ne dogovaraju tvojoj praizvornoj božanskoj jezgri. Ova božanska jezgra želi doći do izražaja. Ona želi ovdje, unutar materijalne sredine, biti prepoznata. Ljubav se želi

vratiti na planetu zemlje, Zemlja i svi ljudi na njoj gladuju za ljubavlju, pravdom i unutarnjom i vanjskom slobodom. Za ovo ispunjenje u ovo su vrijeme tako mnogi došli opet ovamo. Mi smo odlučili pružiti svoj doprinos pri dokončanju ove nedostojne i bolne igre.

Prije eone godina mnogi su  od nas, posve svjesno, željeli  u ovo vrijeme ljudima pokazati put povratka prema svjetlu. Mi smo se obvezali osloboditi planetu i sva živa bića iz stanja, u koje smo doveli sami sebe našim vlastitim „zatajenjem“ davno prije stare Atlantide i u razdobljima prije toga. Danas je čovječanstvo, među koje spadaš također ti i ja, dospjelo do točke, na kojoj mu moramo pomoći, da stupi na put povratka. Mi smo i jesmo spremni zajednički izvesti odlučujuću promjenu. Mi smo se daleko, koliko je samo moguće, udaljili od svjetla, našeg Izvora.

Kad bi čovječanstvo još samo nekoliko koraka pošlo dalje u pravcu razaranja i mraka, tad bi ponor ljudskog roda bio nezaustavljiv. To nam pokazuju određene kulture prije nas. Planeta zemlje se nalazi na odlučujućoj točki prijeloma. Bogatstva zemlje dostatna su samo za kratko vrijeme. Šume – pluća zemlje, nestaju svakog sata. Mora su djelomično mrtva.

Često prorečene katastrofe mi možemo odstraniti, ako opet prihvatimo naše praizvorne vrednote i počnemo drugačije misliti. Ako opet Majku Zemlju promatramo kao bazu svega života, a nas same kao njenu djecu, tad je moguće mnogo izmijeniti. Cilj je napustiti negativan pol i opet postati slobodni Bogoljudi . Dosta je dugo negativna strana prevagnjivala na vagi polariteta. Vrijeme je, da očuvamo vagu od nesreće, tako da se sada služimo stranom PLUS. Ovo se događa, ako svaki pojedinac počinje preuzeti odgovornost za samog sebe i za planetu zemlje. Učenjaci očekuju skok pola. To će se dogoditi. Ili u mislima i srcu ljudi ili unutar materije i zemljine osi. Ovisi o tome, kako učimo.

Točno iz ovih razloga danas su se inkarnirale tako mnoge stare duše. One žele svojim radom na sebi i na bližnjima podići kolektivnu svijest. Svaki je pojedinac pozvan pružiti svoj doprinos. Odluka svakog pojedinca danas je važna za cijeli kolektiv, jer vrijeme teče brže nego prije. Treba vagu polariteta opet dovesti u ravnotežu. Za to si pozvan također i ti.

Naša je dužnost prihvatiti šansu. Naša šansa sastoji se u tome, da raskidamo zavjesu, koja dijeli naše jastvo od onoga, što općenito definiramo kao naše JA. Ti, takav kakav si, to nisi ti. Ti si dio Izvora. Ti imaš moć ponovo otkriti ovo Božanstvo u sebi. Ti imaš pravo stupiti u baštinu tvoje „Majke“ i tvog „Oca.“ Bog koji-koja je sve, koji-koja je sve stvorio, koji na ovoj planeti živi dio svog Jastva, da bi ti smio iskusiti, što znači ŽIVOT. Ovaj Bog, ova Božica jesu izvori jastva. Oni su tvoj pravi Otac, tvoja prava Majka. Ti smiješ ovdje i danas početi sve doživjeti i primiti, što odgovara tvojoj želji i što potiče tvoj rast.

Možda ova saopćenja izazivaju  u tebi neobične osjećaje ? Poznaješ li scenu iz filma

„Međuživot“ od i sa Shirley Mc Lean, u kojoj ona sa raširenim rukama stoji na obali i po uputama svog učitelja treba vikati „Ja sam Bog“, i ona to čini. Je li i tebi sama misao na ovaj uzvika, kao i njoj, predstavlja neugodnost ? Tad to čini. Suprostavi se svom unutarnjem strahu. Nadvladaj ga. Tamo, gdje je tvoj strah, tamo je tvoj put. Zauzmi jednostavno stav, raširi svoje ruke, ispruži ih prema nebu i glasno viči „Ja sam Bog“ ili „Ja sam Božica !“

Ako ti je ovo neugodno ili ti se čini blasfemijom (hulom), tad si možda bio svjedok ili sudionik prije 2000 godina, kad je jedan čovjek bio razapet, koji je tvrdio: „Ja sam sin Božji, moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta !“ Ili si možda sam iskusio i doživio sličnu situaciju. No on, naš veliki učitelj, koji nam je pokazao čemu je čovjek sposoban i uvijek ponovo rekao: „Ja i Otac smo jedno !“ – „Sve, što sam ja činio i vi ćete moći

činiti i još više !“ Možda si također doživio, da ova „Preuzetost“ vodi užasnoj smrti i možda si zaključio, da je nezdravo tako misliti.

U ovom slučaju trebaš svojoj podsvijesti staviti jasno do znanja, da te je ovo vjerovanje učinilo nesvjesnom žrtvom jedne karmijske odluke. Tvoja unutarnja svijest posve točno zna, da si ti dio Izvora. Tako stalno traje unutarnji konflikt. Na jednoj strani ti imaš apsolutno znanje, da si dio Izvora. No tvoja podsvijest drži ti stalno pred očima stara iskustva, da ovo mišljenje i znanje znači smrt. To te želi zaštititi od ovog novog iskustva. Isus je bio ubijen, jer je za vlastodršce bio smatran opasnošću, ne zbog tobožnje hule. On je bio opasnost za sve tlačitelje svog vremena, jer je naviještao i živio apsolutnu slobodu. Samo njegovom smrću mogli su vlastodršci njegovim sljedbenicima dati jasno do znanja, da njegovo učenje nema nikakve šanse.

(O tome kako je kasnije njegovo učenje bilo iskrivljeno govori knjiga, objavljena od samog Isusa: „TATORT JESUS – Moje novo Evanđelje – 2009).

Danas na sreću nitko ne će biti na križu razapet ili biti poslan na lomaču samo zato, što je izgovorio vlastitu unutarnju istinu i što je prepoznao sebe kao dio Boga. Možda ti se dogodi, da te vjerske neznalice obilježe sektašem. No, ti stojiš vjerojatno iznad toga.

Ne dopusti, da tvoja podsvijest dominira nad tvojim božanskim Jastvom. Priznaj, da te ona samo želi zaštititi od opasnosti njenih mnogih iskustava, ali nema nikakve mogućnosti prosuđivanja jedne situacije. Objasni svojoj podsvijesti, da si se probudio i da imaš pravo govora. Dokaži podsvijesti, da tvoja odluka znači slobodu. Ne živi od vjerskih pravila.

Ti si sam stvorio podsvijest. Ona je koristan ud u lancu tvog dijela ličnosti. Ona čuva određene podražaje tijela i često te sigurno vodi kroz mnoge situacije u tvom životu. ali ona također ima i negativno programiran dio svih stečenih iskustava. Tvoja podsvijest i tvoje nesvjesno, nastalo je iz tvoje božanske misli. Ovdje su sve tvoje nekadašnje misli, odluke, boli i radosti, jednostavno sve, što si ti i svi tvoji drugi dijelovi duše dosada doživjeli i pohranili u polarnom svijetu. To je tvoje stvaranje. To je suma svih nekadašnjih provedenih sati i minuta tvog fizičkog života. Ti si uvijek bio živ i uvijek ćeš živjeti, no tvoja podsvijest, koja je navezana na tvoje inkarnacije, bila je i jest korisno stvorenje. Ona je tu, da ti služi. Ona zna sve i može sve, ali nikad ne zna, što je upravo danas ispravno. Ona ne može niti vrednovati niti prosuđivati, niti se za tebe zauzimati ili odlučivati. Ti se trebaš očistiti od preživjelih vjerskih pravila. Vrijeme je da svoju podsvijest očistiš od starudija. Čista podsvijest je tvoj najbolji pratilac.. Stoga je vrijeme, da stara vjerska shvaćanja zamijeniš s novim.

Upoznaj, gdje stojiš upravo danas, i kamo želiš ići. Odredi si cilj. Bez cilja ne mogu te niti tvoja podsvijest niti tvoji duhovni pratioci voditi na tvom samoizabranom putu. Mnogi ljudi žive po motu: Ja želim nekamo, ja ne znam doduše kamo, ali želim do cilja. Gdje je tvoj cilj ?

Ako u jednom stranom gradu sjedneš u taxi, tad moraš vozaču reći cilj svog puta. Samo, ako mu kažeš svoj cilj, tad te on može odvesti na željeno mjesto, inače mora satima lutati gradom i nećeš nikada doći do cilja. Ovo se može jako dobro primijeniti na cijeli naš život. Ti moraš znati, gdje stojiš i koji je tvoj cilj, kojeg želiš postići. Tek tada se možeš dati na put. Mnogi ljudi ne znaju kamo žele. Razmisli: Gdje stojiš i kamo želiš ? Tad načini plan i startaj: u pravcu cilja ! U prvom redu tvoj cilj treba biti odgovornost za samog sebe i preuzeti sve, što te susreće u životu, mjesto da kao marioneta budeš manipuliran od svojih vjerskih pravila preko svoje podsvijesti.   Počni tako, da staviš u pitanje sve, što smatraju ispravnim tvoja majka, otac, tvoj partner  i  sav  svijet.  Za  tebe postoji  samo  tvoja  istina.  Pitaj  se,  da li  je  općenito

prihvaćena istina također i tvoja istina. Tvoji će ti duhovni pomoćnici pružiti svaku pomoć, koju trebaš, ako ih zamoliš. Počni s malim koracima, koji te vode tvom cilju. Voli svoje uspjehe i oprosti sam sebi svoje neuspjehe. Neuspjesi su radi učenja. Dugo vremena mi učimo isključivo iz naših pogrešaka. Pogreške ti ukazuju, da još nešto nedostaje. Vježbaj uočiti i kontrolirati svoje ponašanje.

Tek ako iz punog srca i bez osjećaja straha sam sebi možeš reći: „Ja sam bog !“, „Ja sam božica!“ ili „Ja sam dio Izvora, dio velike cjeline,“ tad konačno možeš početi ljubiti samog sebe, kakav jesi i bogatstvo svemira primiti u svoj život. Tad ćeš shvatiti, da si takav kakav jesi savršen. Ti si za svoj stupanj razvoja apsolutno savršen. Ova će sigurnost sav tvoj budući život preobraziti u božanski život. Ovo će uvjerenje tvoje unutarnje jastvo, tvoju dušu, uvijek više integrirati u tvoj život. Ti ćeš postati JEDNO sa svim ŠTO JEST.

Tek tada, ako možeš voljeti samog sebe, takvog kakav jesi, ako si u sebi našao Izvor, moći ćeš ispuniti zapovijed: „Ljubi svog bližnjeg kao samog sebe !“ Time je Izvor dao tebi zadaću, najprije voljeti sebe u svijetu u kojem se čini, da ljubav jedva postoji. Što više budeš mogao voljeti sebe, time ćeš manje biti navezan na ovisnu ljubav drugih ljudi. Ti se ne trebaš drugima udvarati, da bi ti bila uzvraćena njihova ljubav. Jer svatko će prepoznati, da je tvoja ljubav, koju darivaš, čista i bez zahtjeva. Drugi će se osjećati ugodno, jer ga akceptiraš takvim kakav jest. Jer ti si također u njemu prepoznao božansku iskru. Ovisna ljubav za tebe nema više vrijednosti. Sva bijeda ove zemlje bila bi dokrajčena, kad bi svatko naučio ispravno voljeti samog sebe. Ljudi su nesvjesno prosjaci mamine i tatine ljubavi. No ti nisi bespomoćna beba, čiji je život ovisan o maminoj ljubavi. Ova beba živi neopaženo u mnogima i upravlja ljubavni život većine ljudi. Najvažnije je u tvom životu: Ljubi i prihvati samog sebe !

U novom tisućljeću mi ćemo postići prosvjetljenje. Ovako ili onako. Da li će to uslijediti sa ili bez tjelesne i duševne patnje ovisi o našoj praiskonskoj odluci. Prethodno spomenuti skok polova, što ne znači drugo nego konac polariziranog mišljenja, stoji pred vratima. Ovaj skok ne znači nikakvu veliku katastrofu. Mi ovoj promjeni možemo ići ususret u duhu i svjesno. Je si li spreman ?