Jednog dana, hodajući divljinom, čovjek se nađe oči u oči s opakim tigrom. Okrene se i potrči, a tigar pojuri za njim.

Bježeći pred tigrom, stiže do ruba velike litice. Tigar mu je bio za petama. S obzirom na to da nije imao drugog izbora, čovjek se objema rukama prihvati za granu povijuše koja je ovdje rasla i počne se spuštati niz liticu.

Kad je bio na pola puta, podigne pogled i na vrhu ugleda tigra razjapljenih čeljusti. Svrne pogled i ugleda još jednog tigra razjapljenih čeljusti koji ga čeka na dnu. Našao se između dva tigra.

Na grani za koju se držao, iznad njegovih ruku, pojave se dva štakora, jedan bijeli i jedan crni. Kao da već nije bio u dovoljno teškoj situaciji, sada još opazi da su štakori počeli gristi granu.

Unatoč tome što se našao u pogibeljnoj situaciji, ovaj čovjek nije dopustio da ga paralizira strah od opasnosti koje mu tek prijete.

 Znao je da će štakori, nastave li gristi, stanjiti granu toliko da ona više neće moći podnijeti njegovu težinu. Grana će prepući i on će pasti. Pokuša vikom otjerati štakore, ali oni se odmah vratiše.

U tom trenutku ugleda da na glatkoj stijeni na jednom mjestu nadohvat ruke raste jagoda. Bila je zrela i sočna. Držeći se jednom rukom za granu, čovjek ispruži drugu ruku i ubere jagodu.

U trenutku kad je iznad njega bio jedan tigar, dolje drugi, a dva su štakora nagrizala granu za koju se držao, čovjek kuša jagodu i otkri daje neopisivo slasna.

 

Tao

Unatoč tome što se našao u pogibeljnoj situaciji, ovaj čovjek nije dopustio da ga paralizira strah od opasnosti koje mu tek prijete.

Vrh litice predstavlja prošlost. To je točka na kojoj je bio i s koje dolazi. Na osobnoj razini, ta točka je metafora koja predstavlja sve vaše dosadašnje iskustvo i sjećanja na dio života koji ste već proživjeli.

Popeti se po grani natrag na vrh litice značilo bi vraćati se u prošlost. Tigar na vrhu simbol je koji upozorava na opasnost od prekomjernog zadržavanja u prošlosti. Mučimo li sami sebe neprekidno zbog toga što neke stvari nismo odradili kako je trebalo ili nas guši grižnja savjesti ili stid zbog pogrešaka koje smo počinili, to znači da nas je tigar dohvatio i ozlijedio svojim oštrim kandžama. Ako se ne možemo osloboditi misli o negativnim iskustvima iz prošlosti koje u nama stvaraju nedostatak hrabrosti i strah ili ako sebe doživljavamo kao žrtvu zbog toga što smo imali teško ili traumatično djetinjstvo, to znači da nas je tigar ščepao i odgrizao nam komad mesa oštrim zubima.

Tigar simbolizira činjenicu da je nemoguće vraćati se i ispravljati učinjeno. Svi ponekad poželimo vratiti kazaljke na satu i u nekim situacijama bolje postupiti. Možda danas točno znate što je trebalo učiniti da bi vaš povratak kući bio savršen, ali taj je trenutak prošao, nema ga više; možda ste danas sigurni da ste se ipak trebali javiti osobi s kojom ste u gimnaziji bili u prijateljskim odnosima, ali prilika je sada propuštena; možda ste osobi koju volite najviše na svijetu sasuli u lice vrlo ružne riječi i sad biste sve dali da ih niste izgovorili. Na žalost, tijek vremena je jednosmjerna ulica. Na vrhu stijene vreba strašan tigar i mi, obični smrtnici, pokraj njega ne možemo proći.

Podnožje litice predstavlja budućnost. To je nepoznanica, nepoznat teren, neispisan list papira. U budućnosti su svi naši snovi i strahovi, naše čežnje i razočaranja, potencijalne pobjede i mogući porazi. To je naše zagonetno i neizvjesno sutra.

Spuštati se niz liticu, prema njezinu kraju, znači upirati pogled preda se, gledati u budućnost i razmišljati o njoj. Tigar koji nas čeka u podnožju litice simbol je koji nas upozorava na opasnost od pretjerane zabrinutosti nad onim što će se tek dogoditi - osobito ako nas to priječi da djelujemo ili nam oduzima duševni mir.

Mnogima među nama poznat je osjećaj straha, zabrinutosti i treme pred nastupom, govorom na nekom skupu ili razgovorom s mogućim poslodavcem. Neprekidno razmišljamo o tome što sve može poći po zlu. Noć prije od brige ne možemo zaspati.

I što onda kad naposljetku dođe trenutak kojeg smo se tako bojali? Ne možemo se opustiti, stisnuti smo i zatvorili smo vrata pred kreativnim genijem taa. Ne možemo dati sve od sebe. Ne možemo svoju nervozu preusmjeriti u energiju potrebnu za akciju i ona nas razara stvarajući napetost i stres. Prenisko smo se spustili niz liticu viseći na grani i previše smo se primakli tigru izlažući se velikoj opasnosti.

Tigar na dnu litice simbolizira i konačnost smrti. Smrt nas strpljivo čeka, sve nas, u nekom trenutku u budućnosti. Zna da ćemo joj dopasti šaka prije ili poslije. Kad tigar, podigavši glavu, rikne prema nama, možemo reći da smo osjetili ledeni dah smrti.

Položaj između dva tigra u kojem se našao čovjek iz naše priče predstavlja sadašnjost. On visi u zraku, ni gore ni dolje. Upravo tako živimo i mi razapeti između prošlosti i budućnosti.

"Sadašnjost" ili "sadašnji trenutak" nešto je neuhvatljivo. Dok mi upremo prstom i kažemo "ovo je sada", trenutak je već prošao pokraj našeg prsta i to više nije sadašnji trenutak. Na njegovo je mjesto već stigao drugi, jednako nezaustavljiv. Koliko god nastojali, trenutak sadašnjosti ne možemo zaustaviti.

Sadašnjost je nešto što izmiče definiciji, baš kao i tao. Premda smo naučili precizno mjeriti vrijeme, precizna tehnika neće nam pomoći da uspješno izdvojimo najmanji djelić vremena nultog trajanja. Premda raspolažemo tehnologijom koja nam omogućuje izradu atomskog sata s vjerojatnošću pogreške manjom od deset milijarditih dijelova sekunde, nema tog atomskog sata na svijetu koji može uloviti magiju sadašnjeg trenutka.

Iako je najmanji djelić vremena nešto neuhvatljivo, cijeli je paradoks naše egzistencije upravo u tome da je sadašnjost zapravo sve što imamo i sve što ćemo ikad imati. Ne možete imati ni prošlost ni budućnost - jer prošlost je otišla u nepovrat, a budućnost još nije došla. Sadašnjost je ovdje i sada te vam pripada bezuvjetno i potpuno. Nitko vam je ne može oduzeti i samo vi odlučujete što ćete s njom učiniti.

Povijuša u priči simbolizira život u materijalnom svijetu. Isto kao što se čovjek u priči čvrsto hvata za granu objema rukama, tako se i mi tvrdoglavo držimo fizičkog svijeta. Nagon za preživljavanje tjera nas da se čvrsto uhvatimo za ono što vidimo i nije nas lako natjerati da popustimo stisak.

Spuštanje niz granu povijuše nema alternativu. Čovjek kojem je za petama tigar nema drugog izbora nego da se spusti niz stijenu. Isto tako i mi od trenutka kad smo došli na svijet nemamo drugog izbora nego da živimo svoj život, od danas do sutra. Stoga granu povijušu možemo tumačiti i kao glavnu komponentu samsare — ciklusa rođenja i smrti.

 Par štakora predstavlja protok vremena. Jedan je crne boje, a drugi bijele jednostavno zato što predstavljaju dan i noć.

Štakori nagrizaju granu koja pod njihovim zubima postaje sve tanja i slabija. Tako smo i mi svaki dan svojeg života još malo bliže smrti. Kad grana pukne, čovjek će se sunovratiti u ponor, gdje ga čeka sigurna smrt. Isto tako je i s nama: kad prođe dovoljno dana i noći, fizički život za koji se tako grčevito držimo prekinut će se i doći će trenutak kraja i smrti. Nemamo drugog izbora osim da se suočimo s tigrom koji nas čeka.

Kao što čovjek iz priče pokušava otjerati štakore, tako i mi nastojimo otjerati starost i bolest. Cijele grane industrije posvećene su proizvodnji sredstava koja bi nam trebala pomoći da ostanemo mladi i zdravi ili bar da izgledamo mlado i zdravo. Što sve ne postoji! Vitamini, dodaci prehrani, razni tretmani i vellness programi, hormonske terapije,  face lifiing, liposukcija, transplantacija kose, implantacije svega i svačega... Listi nema kraja.

No, baš kao što se štakori uvijek vraćaju i dalje grickaju granu, tako i naše vrijeme ide dalje i neće stati nikome za volju. Unatoč svim našim naporima, vrijeme koje nam je na raspolaganju u ovom smrtnom svijetu ostaje ograničeno.

Jagoda simbolizira čudesnu ljepotu, sreću, energiju i vitalnost sadašnjeg trenutka. Ona je tu, nadohvat ruke onima koji je umiju vidjeti i doživjeti.

Iskoračite i stopite se s prirodom. Svjedočite bez riječi geniju taa. Promatrajte stvarnost i beskonačnu igru prirodnih sila oko sebe i u sebi. Od makrokozmičkog do mikrokozmičkog, osjećajte i pratite prisutnost prirodnih procesa kojima upravlja njima inherentna inteligencija koja je posve izvan našeg dohvata.

Svaki trenutak sadašnjosti nudi toliko lijepoga i dobroga cla nam se može dogoditi da pretjeramo uzimajući previše odjednom. U stilu naše priče, možemo reći da je jagoda prepuna preslatkog soka.

Ubrati jagodu znači iskoristiti trenutak. Ako tako postupite, znači da ste svjesni sadašnjosti, da obraćate pozornost na sve što se događa oko vas i da je vaš izbor uroniti u vječni tijek sadašnjosti.

Ubrati i kušati jagodu znači doživjeti svu puninu okusa stvarnosti. Posegnete li za njom, postajete svjesni čudesnosti postojanja, i ljepote koju vidimo kamo god nam pogled svrnuo. Ta spoznaja ispunjava naše srce dragošću i zahvalnošću.

Možda je lakše reći da treba ubrati i kušati jagodu nego to zaista i učiniti. Mnogi među nama manje-više imaju problema da postignu takvo stanje pozornosti koje nam omogućuje da uživamo u svakom trenutku kušajući okuse stvarnosti. Puno je prepreka koje nas u tome ometaju.

Prva prepreka, koju prevlada većina ljudi koji njeguju tao, nedostatak je svjesnosti. Mnogi žive iz dana u dan zabavljeni mislima o prošlosti ili brigama o budućnosti, nesvjesni blaga sadašnjosti koje već jest u njihovim rukama.

 Ako se vratimo našoj priči, možemo reći da bi to bilo kao da čovjek na stijeni tako napeto pogledava čas gore, čas dolje da uopće nije opazio da mu pred očima raste sočno voće.

Drugu je prepreku nešto teže zaobići te većina nas naleti na nju prije ili poslije. Da se opet vratimo našoj priči: recimo da je čovjek ugledao jagodu, ali tako se boji tigra koji stoji na vrhu litice i tigra koji čeka u podnožju da uopće nema volje za hranom. Premda odlično vidi jagodu i zna gdje je, ona ga ne zanima i ne želi je ubrati.

Netko tko ima iskustva s ovom preprekom mogao bi sada reći: "Lijepo je shvatiti sve te metafore u priči, ali jedno je shvatiti nešto, a posve drugo to ostvariti. Shvatio sam da bi moj cilj trebao biti da živim u sadašnjosti, ali kako se to radi?"

Priča nas upućuje na odgovor na ovo pitanje. Kad je čovjek na litici ugledao jagodu, ostao se jednom rukom držati za granu, a drugu je pustio i posegnuo za jagodom. U tom su postupku dva bitna elementa: pustiti se i posegnuti.

Jagodu ne bi mogao ubrati da je ostao držati se objema rukama. Držeći se čvrsto objema rukama za granu, jagodu je mogao samo gledati. Da bi došao do slasne nagrade, jedna mu je ruka morala biti slobodna, a drugom je morao pustiti granu.

Isto je tako i u životu. Grana predstavlja našu fizičku egzistenciju u materijalnoj sferi. Čvrsto se držati za nju znači čvrsto se vezivati za materijalne stvari. Tko je tako vezan, ne može se pustiti. I to je jedna od prepreka koja vam sigurno neće dopustiti da uživate u sadašnjem trenutku.

Sve ovo zvuči jednostavno kad se kaže, ali sjetite se koliko ljudi poznajete koji su toliko posvećeni zarađivanju novca ili štednji da nikad nemaju vremena za uživanje u životu. Promatrajte ih i vidjet ćete da se ne mogu opustiti čak ni kad se pokušaju prisiliti na to. Na primjer, kad odu na godišnji odmor, oni neprekidno misle na posao. Kako bi se to reklo u našoj priči, ti se ljudi grčevito drže za granu objema rukama.

Poznajem jednog gospodina koji je opsjednut trgovanjem dionicama. Bio je burzovni mešetar i svake sekunde pratio je promjene na burzi. Kad bi ga neki prijatelj nazvao telefonom, uvijek je znao kad su se na elektronskoj vrpci pojavile brojke koje imaju veze s njegovim dionicama zato što je u takvim trenucima odjednom počinjao govoriti sporije i nešto neodređeno, jer se samo pravio da sluša dok mu je pažnja zapravo bila negdje drugdje. To je jasan primjer koji pokazuje kako vezivanje za materijalno posve onemogućuje uživanje u nečem lijepom i jednostavnom — razgovoru sa starim prijateljima.

Drugi, jednako važan element, jest ispružiti ruku, posegnuti, potražiti. Ugodno je biti na mjestu gdje nam je sve blisko, ali ono nam ne nudi ništa novo. Da bismo ubrali jagodu, treba se odmaknuti od poznatoga i ispružiti ruku prema nagradi koja nam je pred očima, a nije nadohvat ruke.

Manifestacija taa je život, a glavno je svojstvo života rast. Život je neprekidno istraživanje novih područja, iskušavanje novih mogućnosti, odlazak na mjesta na kojima još nismo bili. Činimo li to, vidjet ćemo da je život nešto novo, uzbudljivo i prepuno raznih mogućnosti. Vidjet ćemo da je živjeti u sadašnjosti istovremeno i posve lako i vrlo uzbudljivo.

Tako nas naša priča uči da bismo se, ako imamo poteškoća s time da živimo punim životom i usredotočeni na sadašnji trenutak, trebali zapitati o sljedećem:

• Što su spone koje me vezuju? Za što sam tako vezan da se ne mogu pustiti? Koju sponu sam spreman razriješiti da bih živio punim životom?

• Učim li nove stvari? Upoznajem li nove ljude? Radim li stvari koje dosad nisam radio? Što bi mi bilo zadovoljstvo učiti? Postoji li kakav projekt kojim bi se bilo zanimljivo baviti?

Odgovori na ovakva pitanja uputit će vas na put kojim treba krenuti. Razmislite i planirajte što vam je činiti.

Kad se počne ostvarivati vaš plan da živite usredotočeni na sadašnji trenutak, vidjet ćete da vam je sve lakše i lakše ćete odbaciti misli o prošlosti ili brige o budućnosti. Uživajući sve više u sadašnjosti, uvidjet ćete da neugodne ili čak bolne uspomene ne djeluju više tako na vas te da brige i strahovi o tome što budućnost donosi više ne koče vaše postupke.

Otkrit ćete da je sadašnjost nešto prelijepo što vam se nudi na dar. Čudesan trenutak mira, zadovoljstva, poleta i uzbuđenja. Košarica slasnih jagoda.

Shvatit ćete da je jedini uvjet koji morate ispuniti da biste dobili takav dar to da ga prihvatite i u njemu uživate. I bit će vam čudno što postoje ljudi koji ga ne znaju prihvatiti. Neki uopće ne shvaćaju da im se nudi. Ne shvaćaju daje to dar na koji imaju pravo već time što su se rodili i ne shvaćaju njegovu iznimnu vrijednost.

Skupite misli i okrenite se sebi. Vrijeme je da otvorite dar koji ste dobili.