Svatko od nas zna da je potrebno biti pristojna osoba, ne činiti grijeh i davati ljubav, imati vjeru i biti dobar prema drugima. Ali to nije dovoljno. Kao prvo, mi to možemo sve znati, ali posve je drugo nešto biti sposoban za to. Naravno, mi ne moramo činiti zla djela, ne krasti, ne ubijati, činiti dobra djela i tako dalje. Ali ne možemo sebe prisiliti da osjećamo ljubav. A ne možemo postupati s ljubavlju ako ne osjećamo ljubav. Niti možemo sebe prisiliti da imamo pravu vjeru u Boga. Sve što se tiče osjećaja ne ovisi o našim djelima čak niti o našim mislima. A da bismo promijenili naše osjećaje potreban je polagani proces samorazvoja i samospoznaje. Inače se naši osjećaji ne mogu promijeniti.

Za ljude nižeg duhovnog razvoja je već velika stvar da ne čine loša djela, no za nekoga tko je dobio više, od njega će više i tražiti.

No, zapitajmo se kako promijeniti naše najdublje osjećaje. Kako početi. Kao prvo, ne možemo promijeniti ništa tako dugo dok ne znamo što je stvarno u nama. Jer, ljudska je osobina da sami sebe varamo. I to je najveća poteškoća. Ovdje ne govorimo o podsvjesnom umu za koji znamo da postoji. Između podsvjesnog uma i svjesnog uma još je jedan sloj kojeg nismo svjesni - jer ga ne želimo biti svjesni. Bježimo od njega, iako su nam svi simptomi upravo pred nosom. To je strategija ranjenog djeteta u nama koje misli da ako nešto ne vidi, tada to niti ne postoji. To ne mora biti svjesna misao, ali osjećaj je takav i on se ne prepoznaje (savršenstvo - intelektualna/umna spoznaja i emocionalna/osjećajna reakcija)

Govorili smo o masci, negativnosti u nama i istinskoj ličnosti. Ovo o čemu sada govorimo dio je maske koji možemo nazvati vanjskom osobnosti koja nije uvijek u skladu s unutrašnjom stvarnosti. Svi mi znamo da je pogrešno osjećati i misliti na određeni način. No, ako takvi osjećaji i misli postoje u našem negativnom dijelu osobnosti, a mi ih negiramo jer mislimo da smo ih razriješili, to postaje naša najveća pogreška koja stvara u konačnici mnogo više poteškoća, više problema, mnogo više unutarnjih i vanjskih konflikata nego bilo što poznato u našem svjesnom umu.

Ako ne živimo u skladu s Božjim zakonima, ili to možemo nazvati duhovnim zakonima, načelima, tada ne možemo imati mir u duši. Ako sebe ne spoznamo u svojoj cjelokupnoj istini, onakvima kakvi smo upravo sada, ne možemo se mijenjati i rasti. Kako ćemo mijenjati nešto što nije dobro u nama, ako to ne vidimo? Tada ne živimo u istini i to je kršenje načela. A to svi manje ili više radimo i zato treba taj proces osvijestiti.

Svi mi, naime znamo neke naše pogreške, ali nismo svjesni svojih pravih motiva koji su odgovorni za te pogreške, pa ih onda i ne možemo promijeniti. Dijelovi naše ličnosti, negativnost i Istinsko ja se neprestano miješaju. Samospoznaja znači prepoznati iz kojeg dijela ličnosti dolaze trendovi, razumjeti koji dio čini dobra djela, a gdje sami sebe varamo i slabimo naš karakter. Istinska osobnost kaže: »Želim činiti iz ljubavi, budi volja Tvoja«, ali negativnost u nama misli da se to može postići tako tu negativnost negiramo. Također, negativni dio u nama želi sve postići tako da to bude ugodno i bez truda. Istinska ličnost u nama želi voljeti sve ljude, a negativnost želi divljenje pod svaku cijenu, uspoređivanje i takmičenje. Najvažnije je da ne sudite sebi kad počnete prepoznavati ovakve trendove u sebi, jer samo tako se možete početi mijenjati.

Zašto negativnost u nama ne želi vidjeti samu sebe? Već smo rekli da je vrlo neugodno vidjeti sebe kao nesavršeno biće, jer dijete u nama to doživljava kao da mu je život u pitanju. Osim toga, taj dio nas je lijen, nikada ne želi raditi. A to znači marljivo i teško raditi da bismo sebe osposobljavali da vidimo taj neugodni dio u nama. Dakle prvi je korak u samospoznaji napraviti svjesno obećanje samima sebi da ćemo spoznati negativnost u sebi. To je najveća odluka koju možemo napraviti! I najveća bitka u koju smo ušli. Ali ne pokušavajmo tražiti savršenstvo odmah. Kao što smo rekli, to je proces, to je put. Trebat će nam puno vremena i truda da bismo pronašli sve negativne crte u nama. To istraživanje je prva i najvažnija polovica Puta. Savršenstvo možemo postići samo tako da prvo prođemo kroz nesavršenost, a ne zaobilazeći je.

Treba biti svjestan da je Put dugačak. Nesvjesno svi mislimo da ako smo nešto dobro napravili, ili ispravili neku pogrešku da će nam se život iz korijena promijeniti, da više ne ćemo imati poteškoća. To je dječje vjerovanje da ako budemo “dobri” nagrada mora slijediti. Sigurno je da će nam se život početi polako mijenjati, ali kušnje i testovi će dolaziti još dugo, iako u smanjenom omjeru i snazi. Nakon godina rada na sebi, postajat ćemo svjesniji sebe i moći sebe više kontrolirati. To ne znači da smo razriješili u potpunosti negativnost u nama, nego da smo je smanjili i pokorili.

Ono što će se mijenjati jest spoznaja da nam ništa ne dolazi slučajno i da su poteškoće prilika za rast. Ta promjena kuta gledanja na život znači vidjeti u svemu smisao, to znači ne biti više žrtva okolnosti, nego uzeti u svoje ruke moć da se mijenjamo i rastemo, da budemo bića sposobnija za ljubav. Kad mislimo da su nam poteškoće dane kao kazna onda je bol suviše jaka. Pravi je blagoslov shvatiti da svaka poteškoća nosi poruku koju treba razumjeti i naučiti nešto o sebi.

Prije nego što dođemo do razvojnoga stupnja u kojem će se poteškoće početi smanjivati moramo potpuno razumjeti razdoblja poteškoća u duhu hrabrosti i mudrosti. Kad to budemo mogli napraviti onda nas vanjski problemi i konflikti više neće moći dublje dotaći. Zadržat ćemo određenu smirenost i u najvećim problemima. A nakon toga će se i ti problemi počet smanjivati.

Kad ste na putu samospoznaje i rasta trebate znati da sve ima svoju cijenu. To je jasno na materijalnom planu, ali na emocionalnom je često nejasno. Cijena je: odreći se sažaljenja samih sebe, varanja samih sebe, te ovom cilju potpuno posvetiti svoje vrijeme, napor, strpljenje, postojanost i hrabrost. A dobit ćemo stotinu puta više: mir u duši, sigurnost, ljubav. Ne postoji lagana metoda ili čarobna formula kojom možemo postići sreću. Ako ste umorni i iscrpljeni, tada ne vidite zašto vam se to događa. Nema veće patnje od one kojoj ne vidimo smisao. Na tom putu spoznavanja samih sebe polako će se pojavljivati razlozi za poteškoće; govorili smo o tome kako ponovno nesvjesno stvaramo bolne okolnosti iz našeg djetinjstva. No, samospoznaja dat će nam novu snagu da se nosimo s tim poteškoćama, kakvu nikada prije nismo poznavali. Nikada nije prekasno krenuti tim putem samospoznaje, tj. pokoravanja negativnosti u nama, koje su odgovorne za sve loše što nam se događa.

Sada ćemo načelno govoriti o tri načina rada na putu samospoznaje:

Jedan je prepoznavanje pogrešaka i kvaliteta u vanjskom ponašanju, dakle sve što je na površini. O tome ćemo više govoriti drugi puta.

Tada dolazi sljedeći korak koji se često miješa s prvim - to je sloj u nama koji nije nesvjestan, ali ga ne vidimo jer ga se bojimo. S tim dijelom nas postupa se drukčije.

I tu je još treći korak, a to je naš podsvjesni dio ličnosti koji je jednako važan. Iako je podsvjestan on jednako kreira naš život, čak i jače - jer ga ne vidimo. Taj dio dominira našim životom, a da mi to ne znamo. Tu su također emocije koje ne možemo mijenjati snagom volje. Primjerice, nedostaje nam vjere ili ljubavi, ma koliko se mi trudili da tako osjećamo. Ali, upoznavajući sebe, shvatit ćemo zašto nam nedostaju te kvalitete. I postupnim razumijevanjem, bez prisiljavanja sebe da tako osjećamo, u stalnom procesu promatranja samih sebe i učenja da to učinimo na objektivan način, polako će se sposobnost za ljubav i vjeru povećavati. Ako se osjećaji počnu mijenjati nakon par godina rada na sebi, to je prekrasan uspjeh. I to će se dogoditi na naravan način, čak možda nećete biti ni svjesni toga u početku.

Treba reći da možete očekivati kako ćete imati veliku borbu sa sobom. To je borba između negativnog i Istinskog dijela ličnosti. A vaš će svjesni dio odlučiti koja će strana pobijediti. Istinska ličnost ne može pobijediti bez takve borbe. Sjetimo se Coveya i rečenice da se najteže borbe vode svaki dan u tihim komorama duše. I to mora biti duga bitka; prva borba će biti u tome da uopće krenete takvim putem samospoznaje. Negativnost u nama govori: »Ne vjerujem u takav put. Lakše je okrivljavati druge, život ili Boga za nesreću u svom životu.«, ili »meni to nije potrebno«, ili »preumoran sam za to«, ili »nemam vremena«. Taj ili drugi slični izgovori. Moramo prepoznati te poruke, ili osjećaje u sebi od kuda dolaze. Pokušajmo vidjeti dublje što stoji iza ovih izgovora. Ako budemo znali što možemo očekivati od sebe, to će biti naša prva pobjeda. Također ćemo do određenog stupnja naučiti kako da razotkrivamo svoju masku i pogrešne motive. Kasnije će nas negativnost u nama pokušavati ometati na drugačije načine.

Mnogi ljudi se boje svoje negativnosti. Možda oni toga nisu svjesni, ali pokušajte prevesti svoje osjećaje u točne riječi. Možda tako možete početi. Taj strah sadrži odgovore zašto se osoba boji vidjeti sebe u cijelosti.

Naravno da su dječja posla misliti, kako ono što ne cijenimo u sebi ne postoji, jer se izbjegavamo suočiti s tim dijelom nas. Ali negativnost u nama nazivamo ranjenim djetetom u nama, zato što je taj dio nas zaostao u razvoju zbog - za dijete - bolnih iskustava, pa je ostao nezreo i s netočnim sustavom vjerovanja. Katkada se u terapijama dogodi - ako se osobu prebrzo vodi, što je pogreška onog koji vodi - da dožive živčani slom kad se iznenada suoče s negativnošću u sebi. No, mi znamo da negativnost u nama nije naša zadnja istina. No, ako se to ne zna analizirati, može dovesti do odbacivanja sebe i do sloma. Znamo da je negativnost u nama samo sloj koji kako se smanjuje sve više sjaji naša Istinska osobnost, sve više znamo tko smo u stvarnosti. Znamo da je to samo privremeni sloj. Istinska ličnost vidi se u našim dobrim kvalitetama, u našoj velikodušnosti i sposobnosti za ljubav. Kad se susretnemo sa svojim negativnostima, to može biti isprva šok, ali kako možemo znati da je suština našeg bića čista dobrota, ako se prvo ne suočimo s negativnošću? Zato se ne bojte kad se susretnete s vašom negativnošću i podsjetite sebe na vašu pravu ličnost. Vaš šok je samo znak napretka, ma kako to privremeno bilo bolno, bez toga koraka ne može biti pobjede. To je dio puta. Budite svjesni svog straha, svog srama i tada ćete pokoriti negativnost u vama. A sreća i dobar život biti će sve više vaša stvarnost.